Objava za medije za lijene – samo ispunite praznine…

Nemate vremena, volje ili ideje za pisanje objave za medije? Slijedi pripremljena objava, samo ispunite praznine i pošaljite na prikladnu adremu… (Ime tvrtke) najavljuje novi (proizvod ili usluga) za (trenutno razdoblje) (Grad), (datum) — Čelnici (ime tvrtke) otkrili su planove o lansiranju novog (proizvod ili usluga) upravo pred (sezona/razdoblje, blagdan ili značajni događaj). Takvo (pridjev) postignuće je još jedan pokazatelj gospodarskog oporavka i (druga dobra stvar). Stručnjaci su pohvalili ovu novu inicijativu kao (pridjev) i inovativnu. “Očekivali smo ovo od (ime tvrtke) već duže vrijeme“, izjavio je (nepoznati profesor ili komentator) komentirajući najavu. “I nismo razočarani. Ovaj (proizvod ili usluga) će promijeniti/utjecati na način rada (branša).” Ova objava uslijedila je nakon (ime tvrtke) (prošlo postignuće), (prošlo postignuće), i (još jedno prošlo postignuće ponajviše u svrhu SEO). Odmah po predstavljanju, (ime tvrtke) vodstvo je izrazilo entuzijazam zbog (proizvod ili usluga). Članica Uprave/zamjenica direktora  (žensko ime) odlučno je izrazila svoju potporu riječima: “(Besmisleni pozitivni osjećaji). Ovo je veoma (pridjev) razdoblje za (ime tvrtke).” (Proizvod ili usluga) već je primio i pohvale od poznatog zaštitnog lica kompanije, (celebrity treće kategorije – ime osobe). Najpoznatija po (uloga u svojevremenom hitu serija/film/predstava ili sudjelovanje u reality showu), (ime osobe) svečano je najavila (proizvod ili uslugu), rekavši: “Jako sam (pridjev) jer mi je pripala čast sudjelovanja u predstavljanju (proizvod ili usluga) svima onima koji ga/ju trebaju. Već volim (proizvod ili usluga) i znam da će ga/ju i svijet zavoljeti.” O (ime tvrtke): Osnovana (godina) godine, (ime tvrtke) vodeća je tvrtka na području (industrija) koja pruža kreativna rješenja širokom rasponu klijenata i davatelja usluga. (Ime tvrtke) primila je brojne nagrade, od kojih se posebno ističe (neprepoznatljivo ime), nagrada za izvrsnost u (pozitivni pridjev) svijetu (branša). Ovaj prezgodan “obrazac” objave za medije objavljen je na stranicama PR Breakfast Cluba. Jasno, na engleskom jeziku čak i simpatičnije zvuči, ali [...]

Vindijino mlijeko – najbolji omjer cijene i kvalitete

Najveća hrvatska prehrambena industrija dugoj listi već dobivenih certifikata i nagrada pridodaje i oznaku “Best Buy Award”. Prema rezultatima istoimenog istraživanja koje je proveo Centar za istraživanje tržišta GfK, Vindijino mlijeko predstavlja najbolju kupnju za hrvatske građane. Obuhvaćeno je čak 16 kategorija iz segmenta mliječne industrije: mlijeko, jogurt, kiselo mlijeko, maslac, probiotik, voćni jogurt, mliječni deserti i tako dalje i bliže mliječnim prerađevinama. U zasigurno najznačajnijoj kategoriji mliječne industrije – mlijeku, na prvu poziciju plasirala se Vindija, jer 40,5% posto ispitanih Vindijino mlijeko smatra najboljom kupnjom uz najbolji omjer cijene i kvalitete u Hrvatskoj. Kada se pribroje rezultati Vindije na prvom mjestu i rezultati Vindijinog podbranda ‘z bregov plasiranog na trećoj poziciji, zaključuje se da više od 45% hrvatskog građanstva smatra Vindijino mlijeko – mlijekom najbolje kupnje – onim koje nudi najbolju kvalitetu i za to primjerenu cijenu, dok ostalih 55% zajednički dijele svi ostali brandovi. Odgovori u ovom istraživanju nisu bili sugerirani, već su ispitanici slobodno sami mogli navesti imena proizvođača mlijeka, odnosno brandove mlijeka, za koje oni smatraju da na hrvatskom tržištu nude najbolji omjer cijene i kvalitete. Kvalitetu namirnica domaće proizvodnje Vindija je potvrdila i nedavnim dobivanjem dozvole za korištenje znaka «Mlijeko hrvatskih farmi». Mlijeko ‘z bregov, zajedno s jogurtima i sirevima, od sada nosi ovu oznaku koja potvrđuje iskustvo i posvećenost stvaranju mliječnih proizvoda koje krasi polustoljetna tradicija i zajednička „Kvaliteta Vindija“.

Jesu li i poslovne novine sklone žutilu i manipulaciji?

Nekako smo navikli ili smo pak uvjereni da su poslovne novine manje sklone izravnim manipulacijama činjenicama, da ne koristim neku težu riječ. Ipak, neke situacije u zadnje vrijeme začuđuju. Business.hr je 8. ožujka objavio vijest sljedećeg naslova: „Dalekovodu posao iako je ugovor potpisao Zagorje Tehnobeton“ s raznim kombinacijama na temu naslova u tiskanom i web izdanju. Tu je sad cijeli pozamašni tekst koji je inače bio i glavna vijest na naslovnici, o tome kako se iz Tehnobetona čude jer ipak nisu dobili posao, a tvrdilo se par brojeva ranije, također u spomenutim novinama, da je upravo Tehnobeton odabrani glavni izvođač radova. No, nije to tolika neobičnost, barem ne na prvu. Neobična je bila slika ugovora. Tako praktično složeni dokumenti da se na njima može vidjeti samo jedan potpis, a to nije potpis nekog od odgovornih iz tvrtke koju su optužuje za otkazivanje suradnje. I onda se vratimo opet na zgodno koncipiran naslov. Potpuno istinit naslov. Oprezan i odvagan – Dalekovodu posao iako je ugovor potpisao Zagorje Tehnobeton. Što se kasnije pokazalo točnim – činjenično, jer je samo Zagorje Tehnobeton potpisao ugovor, iako je stvoren dojam da je ugovor potpisan od svih koji bi ga trebali potpisati. Samo tjedan dana kasnije konkurentske poslovne novine, Poslovni dnevnik da budemo precizni, 15. ožujka objavljuju članak: „Samo pečat bez potpisa ruši ugovor od 70 milijuna eura?“, podnaslova „Zagorje Tehnobeton odbija pokazati ugovor i potpis zastupnika investitora“ sa slikom istog ugovora na kojem se jasno vidi da potpisa nema. Niti ga je ikad bilo. Ni poslovne novine nisu više ono što su nekad bile…

Hrvatski političari Facebook koriste loše i kampanjski

Za Novi list od 27. svibnja 2010., Krešimir Macan, Marko Rakar i Jan Jilek komentirali su kako naši političari koriste socijalne mreže. Članak s portala NoviList.hr prenosimo u cijelosti: Sve je počelo s Barackom Obamom. Njegova predizborna kampanja, kako ona stranačka tako i predsjednička, učinila je za socijalne mreže poput Facebooka jako puno, Obama i njegovi stručnjaci na vrijeme su prepoznali njihov potencijal. Socijalne mreže danas prije svega omogućuju brzu i neposrednu komunikaciju s velikim brojem ljudi, potencijalnih glasova, govorimo li jezikom političara, a nakon 2008. godine i već spomenutih kampanja aktualnog američkog predsjednika, zov socijalnih mreža postao je dovoljno jak da bi ga čuli i političari s ove strane Atlantskog oceana. U studenom 2008. godine grupa »Barack Obama« imala je 894.913 članova na Facebooku. Riječ je o neslužbenoj grupi što su ju pokrenuli Obamini obožavatelji, ona službena imala je više od milijun članova još u lipnju 2008. godine. Na nekoliko američkih sveučilišta Obama je održao predizborne skupove koje su organizirali sami studenti, bez ikakvog organizacijskog udjela od strane njegovog službenog predizbornog tima. Sjedinjene Američke Države su, naravno, velika zemlja, i u njoj živi puno više stanovnika nego u, recimo, Hrvatskoj; ona je i tehnološki razvijenija, no ipak – kojem domaćem političaru ne bi počele sline curiti na spomen ovakvog oduševljenja građana, oduševljenja samo jednom osobom? Stoga ne čudi što su ubrzo i hrvatski političari počeli otvarati profile na popularnom »fejsu«. Neki su ovaj dio svog javnog angažmana shvatili itekako ozbiljno, neki baš i ne, no za većinu ovih što koriste Facebook kao sredstvo komunikacije s jednim dijelom građanstva komunikacijski će stručnjaci reći da ga, za razliku od svojih kolega iz europskih zemalja i SAD-a, odrađuju pomalo kampanjski. – Facebook je postao donekle relevantan faktor u hrvatskoj političkoj svakodnevici, iako je potrebno naglasiti da je i dalje ograničen samo na [...]

Manjgura DVD preporuka: Chichago – zašto Nobilo želi biti Gere?

Bez pretjerivanja, gotovo svi znaju za predstavu, pa potom i film Chicago iz 2002. Američki mjuzikl istražuje teme poput celebova, skandala i korupcije u zlatno doba jazza u Chichagu. Za vrhunsku režiju se pobrinuo Rob Marshall, scenarij je Bill Condonov, a tim producenata čine Bob Weinstein, Harvey Weinstein, Jennifer Berman, Sam Crothers, Neil Meron, Meryl Poster, Craig Zadan. Neodoljivi odvjetnik kojeg glumi Richard Gere u jednom trenutku kaže:  “I don’t mean to toot my own horn, but if Jesus Christ lived in Chicago today, and he had come to me and he had five thousand dollars, let’s just say things would have turned out differently.” Gere u filmu brani dražesnu Renée Zellweger u ulozi Roxie koja je a) kriva i b) priznala krivnju. Kako? Mediji, mediji, mediji. Ipak, s razlogom je i odvjetnicima, kao i farmaceutima, zabranjeno oglašavanje. Zahvaljujući novcu kojim većina raspolaže u velikim količinama mogla bi se lako stvoriti lažna slika prepuna obećanja bez pokrića. Slijede dva isječka iz filma koja čine logičku cjelinu, u prvom upoznajemo odvjetnika, u drugom strategiju: Svaka sličnost sa stvarnim događanjima u Hrvatskoj ovih dana jest namjerna!

Najveća laž ikad: „Pročitao sam i slažem se s Uvjetima korištenja“

„Pri narudžbi na ovoj stranici u prvom danu travnja 2010. Anno Domini, dajete nam neprenosivo pravo da potražujemo, sada i zauvijek, vašu besmrtnu dušu… Zadržavamo pravo da uručimo obavijest o potraživanju u 6 (šest) stopa visokim vatrenim slovima, ipak ne priznajemo odgovornost za bilo kakav gubitak ili štetu uzrokovanu ovim činom. Ukoliko a) ne vjerujete da imate besmrtnu dušu, b) već ste je prepustili nekoj drugoj strani ili c) ne želite nam ustupiti takvu dozvolu, molimo da kliknete na niži link kako biste poništili ovo stavku te nastavili svoju transakciju„, pisalo je u Uvjetima korištenja (Terms and Conditions) online trgovine igricama GameStation. Ovako je to izgledalo, na slici je tek jedan mali dio Uvjeta: Dodali su stavku o ‘pravu na dušu’ u Uvjete na Prvi april, i dva tjedna poslije otkrili što su napravili. Jasno, nitko, ali nitko od korisnika nije upozorio niti obavijestio ikoga da je primijetio da klikom na ‘ I agree’ gotovo potpisuje ugovor s vragom. Zanimljiva prvoaprilska šala je postavljena s ciljem da se dokaže da korisnici ne čitaju uvjete pod kojima preuzimaju išta online, a tvrtke slobodno mogu umetnuti što god žele u dokumente. GameStation je ‘otkupio’ 7,5 tisuća besmrtnih duša. Prema Fox-u, jako malo ljudi je kliknulo na ikonu da alternativno biraju drugačije Uvjete korištenja, i ti su bili nagrađeni s 35 funti za kupovinu proizvoda. Kako Gamestation iznosi, barem 88% svih korisnika ne čita na što pristaje. Tvrtka je ujedno obavijestila da neće potraživati pravo na duše, i e-mailom su obavijestili sve one koji su pristali na predaju besmrtnog života da poništavaju tu stavku Ugovora. Zanimljiva priča, ujedno i originalan PR potez kao i upozorenje koje je uputila ova tvrtka, pokazalo je da je zaista jedna od najvećih laži ikad „pročitao sam i slažem se s Uvjetima korištenja“ . Istoimena grupa na Facebooku [...]

Severina – žena na zadatku

Najčitanija vijest ovog ponedjeljka na portalu Jutarnjeg lista bila je (i u ovom trenutku još jest) „Macan: To više nije zafrkancija. Ona svjesno provocira premijerku!“. ‘Ona’ je Severina. „Rekao bih da se radi o dobro promišljenoj zafrkanciji i nikako slučajnoj. Da je Severina ostala na onome od prošlog ljeta, onda bih rekao da je to bila fora, ali sad mi se čini da nastupa pomalo oportunistički, iako ne zbog vlastite promocije. Ona svjesno provocira i zna da će zbog toga dobiti publicitet, ali opet, Severina je superbrend i može sebi sve dopustiti. Sjetimo se njezinih majica s Majkom Božjom. Uvijek se nekako stavljala na stranu javnosti i na neki način ona je kod nas ono što Amerikanci imaju u svojim televizijskim noćnim showovima s, primjerice, Jayem Lenom u kojima se ismijavaju političari, jer takvih stvari kod nas nema. Međutim, ono sa zakonom o umjetnoj oplodnji je bio stav jedne žene, a ovo s brošem je politički stav. Pitanje je zapravo tko je taj koji joj sugerira da je prilika da nešto izvede. No, treba joj skinuti kapu jer se ne boji iskazati stav, iako je možda malo kalkulantski“, za Jutarnji je rekao Krešimir Macan. Već smo (mi, ja, detalji) povodom njezinih lanjskih istupa protiv Jadranke Kosor pisali o Seve. Prisjetimo se tadašnjeg Red Carpeta: Nije naodmet napomenuti ni da se desetak dana prije (17. ožujka) ovog najsvježijeg istupa, Nik Titanik dosjetio ‘kobnog’ broša, zbog čega još jednom skidam kapu. Ovaj broš zaista nažalost sutra neće vrijediti ništa.

Više od pola vaših vijesti je spin. Pa?

Više od pola svih članaka, odnosno priča, objavljenih u australskim medijima potaknuto je od strane PR industrije. Među oko dvije tisuće članaka iz deset novina, njih gotovo 55 posto, lansirala je neka tvrtka za odnose s javnošću. U nekim je novinama ta je brojka čak 70 posto. Ovo zanimljivo istraživanje proveo je Australian Centre for Independent Journalism pri University of Technology u suradnji s Cricey, stranicom koja potiče nezavisno novinarstvo. Cricey je rezultate tog petodnevnog prikupljanja podataka i šestomjesečnog analiziranja objavilo pod naslovom „Više od pola vaših vijesti je spin“. Napominju da se mnogo novinara i urednika ponašalo defenzivno kad im je upućeno pitanje da prokomentiraju rezultate, a većina ih je odbila razgovarati. Kakva bi bila situacija kod nas? I je li to nužno negativno kako upućuje spomenuta stranica komentarom da na australske medije snažno utječu komercijalni interesi prodaje proizvoda, a istovremeno ih ograničavaju političari, policija i ostali koji „kontroliraju poruku medija“? Naime, ovaj veliki postotak po mojoj slobodnoj procjeni i ne čudi previše. Svaka veća kompanija ima PR odjel. Većinu projekata gradi PR u koordinaciji ili tek prateći druge aktivnosti. Većina slavnih ima svoje PR stražare. Političare i Vlade ne treba ni spominjati, ma koliko se ponekad čini kad se rasipaju kao da baš nitko od PR stručnjaka nije u timu. Uostalom, uvijek je najbolje prvo sam i u svoje ime izložiti svoju stranu, reći svoju istinu, lansirati svoj proizvod. I na kraju cijele priče, u redu je braniti se. Ovo istraživanje zapravo više govori o PR-u nego o medijima. Odnosi s javnošću naprosto čini se cvjetaju u zemlji klokana.

Mogu tvitat o ovome, ali Twitter umire. I PR je upitan.

S onu stranu velike bare, u Atlanti precizno, održala se konferencija Ragan’s Social Media for Communicators, na kojoj se najviše tvitalo za vrijeme izlaganja Briana Solisa, prema riječima autorice članka na temu. I onda, ničim izazvan, taj svjetski poznati sociolog, futurist i valjda najveći stručnjak za nove medije ikad, kaže: Facebook je budućnost, Twittera sljedeće godine neće biti. Solis kaže da će Facebook biti glavni kanal komunikacije s javnostima: „Sad je vrijeme da se počne razmišljati o Facebook Mobile strategiji“. A Twitterov najveći problem je kratkoročnost. Sat vremena je najdulji rok vidljivosti. „Twitter nema sjećanja, uvijek ide na novu stvar.“ I sad, nakon što smo lagano počeli iskopavanje groba za cvrkutanje, kreće dio zanimljiv PR-ovcima i svima koji to žele postati: Hoće li društveni mediji ubiti PR? „Ne znam“, rekao je Solis, „ali predviđaju smrt PR-a kakvog poznajemo danas. Sad je vrijeme za preporod. Svi smo tu da bismo učinili PR ponovno značajnim.“ Glavna uloga komunikatora je da se igra „političara, diplomate“ i da privoli šefove i uprave da koriste društvene mreže. „Privilegija je imati ovakvu publiku“, rekao je Solis, misleći na sve nas na FB-u, Twitteru i inim mrežama, naizgled beznačajnim naspram ovih divova. Kako su se promijenili kanali, tako se mora promijeniti i stil komunikacije – ton mora biti mnogo više razgovorni, savjetovao je Solis. Zbijao je i pošalice na tu temu koje nam je vjerno prenijela autorica teksta: Kad piše objave za medije, on se onesvijesti: „Probudim se i mislim – Tko je to napisao? Nisam znao da mogu izgovoriti riječ sa toliko slogova.“ Ono što je posebno zanimljivo za pročitati jest spomen perspektive. Naime, važno je imati na umu, pri komunikaciji s Tviterašima, da smo svi potrošači. Slažem se s time da gubimo širu sliku iz vida kad prilazimo novim medijima. Uistinu, kao po defaultu, počnemo [...]

Tako mi Bog pomogao… bla bla bla korupcija bla bla bla

Vijest dana 18. veljače 2010. je jasno, inauguracija predsjednika Ive Josipovića. Zagreb pun policije, prilaz na Trg sv. Marka kroz detektore i pretres. Pogled gore, snajperisti i kruži helikopter. Ništa strašno zapravo, očekivala sam puno veću napetost i strogoću. Došli smo na vrijeme, stali u drugi red, odmah iza svih onih uzvanika i svih ‘manje važnih’ ali s pozivnicom. A u tom mom drugom redu iza treće ograde sirotinja. Možda sam stala na krivo mjesto i bilo je tu iznimaka, mladih ljudi željnih da prisustvuju tom svečanom trenutku, par zagrebačkih gospođa u finim bundama, nekoliko ljudi s djecom. Nedugo potom odjekne glasno i ogorčeno: „Kako te nije sram?“ Glavice se dižu, svi virkaju da vide tko je tamo, ah da, došao je odbjegli premijer Ivo Sanader. Smjestiše se svi udobno, eto nam i himne i opet mlaki pljesak koji prekida: „ma ne plješće se poslije himne, o Bože…“ I stigao je i On, naš novi predsjednik. Ponovno svi na prstima ovaj put da vide novog poštenog vođu, fotoaparati blicaju, i svi čekamo taj: „Tako mi Bog pomogao“ i veliki inauguracijski govor. Par greški u prisezi pripisujemo uzbuđenju, a nevidljivu predsjedničku lentu bih pripisala, hm, zaboravu? Hoćemo li i mi imati repete poput Obaminog ponavljanja prisege, pitao se i kolumnist Večernjeg lista Marinko Jurasić. Bilo kako bilo, počne govor. Nije to bilo to, ako smijem primijetiti. Svi želimo neku novu, bolju Hrvatsku bez korupcije, ali prazne parole i klišeji jednostavno ne drže vodu. Govor je svakako sadržavao sve bitne elemente uključujući i snažne poruke. Ali uzalud mi sve, kad se isključujem svake tri minute. Čitanje iz papira, i katkada gotovo prisilno, ali svakako neuspješno uvježbavano pogledavanje publike. Komunikacija sa mnom, kao dijelom publike – nula bodova. Naglašavanje bitnih dijelova – koje naglašavanje? Dobro je Šprajc rekao u Dnevniku HTV-a: „Dosadnjikavim stilom [...]

Next Page »