Mogu tvitat o ovome, ali Twitter umire. I PR je upitan.

S onu stranu velike bare, u Atlanti precizno, održala se konferencija Ragan’s Social Media for Communicators, na kojoj se najviše tvitalo za vrijeme izlaganja Briana Solisa, prema riječima autorice članka na temu. I onda, ničim izazvan, taj svjetski poznati sociolog, futurist i valjda najveći stručnjak za nove medije ikad, kaže: Facebook je budućnost, Twittera sljedeće godine neće biti.
Solis kaže da će Facebook biti glavni kanal komunikacije s javnostima: „Sad je vrijeme da se počne razmišljati o Facebook Mobile strategiji“. A Twitterov najveći problem je kratkoročnost. Sat vremena je najdulji rok vidljivosti. „Twitter nema sjećanja, uvijek ide na novu stvar.“
I sad, nakon što smo lagano počeli iskopavanje groba za cvrkutanje, kreće dio zanimljiv PR-ovcima i svima koji to žele postati: Hoće li društveni mediji ubiti PR?
„Ne znam“, rekao je Solis, „ali predviđaju smrt PR-a kakvog poznajemo danas. Sad je vrijeme za preporod. Svi smo tu da bismo učinili PR ponovno značajnim.“
Glavna uloga komunikatora je da se igra „političara, diplomate“ i da privoli šefove i uprave da koriste društvene mreže. „Privilegija je imati ovakvu publiku“, rekao je Solis, misleći na sve nas na FB-u, Twitteru i inim mrežama, naizgled beznačajnim naspram ovih divova.
Kako su se promijenili kanali, tako se mora promijeniti i stil komunikacije – ton mora biti mnogo više razgovorni, savjetovao je Solis. Zbijao je i pošalice na tu temu koje nam je vjerno prenijela autorica teksta:
Kad piše objave za medije, on se onesvijesti: „Probudim se i mislim – Tko je to napisao? Nisam znao da mogu izgovoriti riječ sa toliko slogova.“
Ono što je posebno zanimljivo za pročitati jest spomen perspektive. Naime, važno je imati na umu, pri komunikaciji s Tviterašima, da smo svi potrošači. Slažem se s time da gubimo širu sliku iz vida kad prilazimo novim medijima. Uistinu, kao po defaultu, počnemo komunicirati marketinški, što nije prirodno. „Treba naučiti [...]

Tako mi Bog pomogao… bla bla bla korupcija bla bla bla

Vijest dana 18. veljače 2010. je jasno, inauguracija predsjednika Ive Josipovića. Zagreb pun policije, prilaz na Trg sv. Marka kroz detektore i pretres. Pogled gore, snajperisti i kruži helikopter. Ništa strašno zapravo, očekivala sam puno veću napetost i strogoću. Došli smo na vrijeme, stali u drugi red, odmah iza svih onih uzvanika i svih ‘manje važnih’ ali s pozivnicom. A u tom mom drugom redu iza treće ograde sirotinja. Možda sam stala na krivo mjesto i bilo je tu iznimaka, mladih ljudi željnih da prisustvuju tom svečanom trenutku, par zagrebačkih gospođa u finim bundama, nekoliko ljudi s djecom. Nedugo potom odjekne glasno i ogorčeno: „Kako te nije sram?“ Glavice se dižu, svi virkaju da vide tko je tamo, ah da, došao je odbjegli premijer Ivo Sanader. Smjestiše se svi udobno, eto nam i himne i opet mlaki pljesak koji prekida: „ma ne plješće se poslije himne, o Bože…“
I stigao je i On, naš novi predsjednik. Ponovno svi na prstima ovaj put da vide novog poštenog vođu, fotoaparati blicaju, i svi čekamo taj: „Tako mi Bog pomogao“ i veliki inauguracijski govor. Par greški u prisezi pripisujemo uzbuđenju, a nevidljivu predsjedničku lentu bih pripisala, hm, zaboravu? Hoćemo li i mi imati repete poput Obaminog ponavljanja prisege, pitao se i kolumnist Večernjeg lista Marinko Jurasić. Bilo kako bilo, počne govor. Nije to bilo to, ako smijem primijetiti. Svi želimo neku novu, bolju Hrvatsku bez korupcije, ali prazne parole i klišeji jednostavno ne drže vodu. Govor je svakako sadržavao sve bitne elemente uključujući i snažne poruke. Ali uzalud mi sve, kad se isključujem svake tri minute. Čitanje iz papira, i katkada gotovo prisilno, ali svakako neuspješno uvježbavano pogledavanje publike. Komunikacija sa mnom, kao dijelom publike – nula bodova. Naglašavanje bitnih dijelova – koje naglašavanje? Dobro je Šprajc rekao u Dnevniku HTV-a: „Dosadnjikavim stilom je [...]

Hoćete li mejlati ovaj tekst? Fantastičan je!

Odmah moram priznati da sam ‘maznula’ naslov članka objavljenog na New York Timesu „Will You Be E-Mailing This Column? It’s Awesome“, a bogme i vrijedno ga prevevši prenijela. Tema je naime, istraživanje koje je provelo University of Pennsylvania o člancima koji se najčešće šalju putem e-maila. Šaljemo li radije dobre ili loše vijesti? Želimo li skandalizirati ili prosvijetliti? Koje su to priče koje želimo poslati prijateljima i poznanicima i zašto?
Nakon šest mjeseci proučavanja i provjeravanja svakih 15 minuta koji su najčešće poslani članci, analiziranja sadržaja i kontroliranja čimbenika poput pozicije na stranici ili home page-u, istraživači su došli do prilično zanimljivih rezultata.
Uvijek tvrdimo, a i neke ‘tabloidne’ novine praktički žive na toj teoriji i to prilično dobro, da najviše volimo čitati o seksu, patnji i glupostima. Možda o tomu i čitamo, usputno i nerijetko potajno, ali ispada da svojim prijateljima šaljemo odnosno širimo posve drugačije sorte članaka.
Prije svega, čitatelji NY Timesa radije šalju pozitivne nego negativne teme. To mi je jasno, dovoljno samu sebe deprimiram pri čitanju o mračnim sudbinama i ljudima, a kamo li da još ‘bediram’ druge.
Sljedeće obilježje je dužina teksta. Obično se šalju duži tekstovi koji zahtijevaju intelektualni angažman. Ali što se dužine tiče, da bi to bilo potpuno provjerljivo trebala bi postojati duga i kratka verzija svakog članka, pa da se vidi koja se više šalje.
Uz intelektualni angažman, svakako su popularni članci koji ispunjavaju strahopoštovanjem. Generalno gledano, 20 posto članaka s naslovnice NY Timesa (odnosno home page-a) je dalje poslano, a 30 posto mejlanih je posvećeno znanstvenim temama, među kojima su i oni relativno rečeno nezanimljivi laicima poput „The Promise and the Power of RNA“.
„Znanost je nadmašila naša očekivanja“, komentirao je dr. Berger psiholog i profesor marketinga u školi Penn’s Wharton. „Očekivali smo da će se dijeliti praktične informacije o zdravlju ili novim gadgetima, kao [...]

Krešimir Macan za 24sata: Izađite i glasujte kako vas pet godina ne bi boljela glava

Krešimir Macan svakog dana komentira predsjedničke izbore za 24sata u kolumni Izborni inženjering.
Ponovit ću ono što sam već napisao u prvom izbornom krugu. U nedjelju je jedan od rijetkih dana kad vas političari uistinu slušaju – jer im je svaki glas važan. I zato im recite što mislite. Nemojte biti šutljiva većina koja se najradije ne bi htjela miješati. Kao to nije moj posao. Itekako jest – i jedino vaš. Jer nitko drugi ne može izaći i zaokružiti jedno od ponuđenih imena na listiću. Samo VI. Obavezno zaokružite jedno od imena. Nemojte križati listić jer time niste ništa postigli. Oni su mali, a vi veliki. I zato izađite i osjetite kako to izgleda. Kad se male ruke slože, kaže pjesma, sve se može…
I dalje ostajem pri svome da nemate pravo komentirati rezultate ako niste sami glasovali i sudjelovali na izborima. Jer je to jedino ispravno. Svaki glas je bitan i tek kad ga iskoristite, možete reći da ste napravili sve što ste mogli. Ako nagovorite još nekoga, napravili ste još i više. Ponosan sam na 24sata što i na ovaj način doprinose razvoju demokracije u Hrvatskoj i među rijetkima aktivno pozivaju građane da izađu na izbore. No tu naš posao staje, sad je sve na vama – izađite i glasujte da vas sljedećih pet godina ne bi boljela glava. Sve što morate napraviti je uložiti malo više energije nego što treba da popijete kavu s društvom u kafiću. Ništa više niti manje.
Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Krešimir Macan za 24sata: Dečki, vrijeme vam sve brže curi, brzina je presudan faktor

Krešimir Macan svakog dana komentira predsjedničke izbore za 24sata u kolumni Izborni inženjering.
Vrijeme je nevjerojatan faktor u izborima i ne smije ga se nikad podcijeniti. Možete napraviti genijalan potez koji bi možda napravio preokret. Ili vrhunski gaf. No uvijek se morate pitati ima li još dovoljno vremena da priča zaživi i dođe do svakog birača ma koliko god bila dobra poruka ili potez. Vremena je sve manje za preokrete. Dakle, morali su se već dogoditi ili je danas zadnja prilika za to jer su pred nama samo posljednja četiri dana kampanje. U petak je ionako prekasno za sve. I zato je presudna brzina kojom reagiraju kandidati. Čini mi se da su se dva bloka konsolidirala. Bandić je bio kod kardinala Bozanića. Jadranka Kosor poručila je da se Hrvatska neće zacrvenjeti i da će ona i stranka izaći na izbore.
Josipović je očekivano konsolidirao svoje i dobio podršku dijela branitelja, poznatih imena iz Domovinskog rata. I omjeri snaga su se zasigurno promijenili.
Koliko i u kojem smjeru, ne znamo još. To će nam pokazati najnovije ankete koje svi tako s nestrpljenjem iščekujemo.
Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Krešimir Macan za 24sata: Televizijsko biti ili ne biti

Krešimir Macan svakog dana komentira predsjedničke izbore za 24sata u kolumni Izborni inženjering.
Prva dva televizijska sučeljavanja Ive Josipovića i Milana Bandića su iza nas. I to je konačno bila prava, živa, žestoka kampanja, ono što nas može dići da izađemo na birališta u nedjelju, 10. siječnja.
Generalno su se oba kandidata u sinoćnjim televizijskim nastupima dobro obraćala svojim ciljanim publikama, ali je za konačni ishod bitno kojih ima više. Onih kojima se obraća populist Milan Bandić ili intelektualac Ivo Josipović.
Poslušajte što će komentirati vaše kolege danas na poslu ili kavi? Što su zapamtili? Jesu li u pravu kolege s Twittera koji kažu: “Vidi se da Josipović shvaća zakone, ali Bandić shvaća što ljudi žele čuti”.
I zato u predizbornim kampanjama kraljuju emocija i dojam, a ne sadržaj. Sadržaj prolazi dalje tek ako mu nešto drugo nije na putu. Htjeli ili ne, pobjednik će na kraju biti onaj kandidat koji srčanije iznese preostali dio kampanje. I pritom napravi što manje pogrešaka. Jer će se i na pogreškama graditi sljedeći potezi protivnika. A u ovom krugu o dojmu će isključivo odlučivati televizije.
Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Krešimir Macan za 24sata: Niti jedna anketa ne može precizno izmjeriti rezultat

Krešimir Macan svakog dana komentira predsjedničke izbore za 24sata u kolumni Izborni inženjering.
Stalno slušam prigovore o istraživanjima koja objavljuju stožeri i mediji. Kao, sve su to naručena istraživanja. Pa naravno da su naručena jer ih je netko naručio i platio. Ali to ne znači i da je platio rezultate tog istraživanja. To nema smisla. Niti onome tko je platio jer bi platio nešto što već zna. Niti agenciji koja ga je radila jer bi time prodala ime i ugled za malo novca. Dakle, svako istraživanje koje obavi relevantna agencija, koja od toga živi, zaslužuje pažnju. Ali uvijek pogledajte uzorak, vrijeme i pogrešku istraživanja. Jer ako je pogreška do tri posto gore ili dolje, svi koji međusobno imaju manju razliku mogu biti na bilo kojemu mjestu. Ispred ili iza. Tako da je krajnje neizvjesno tko u ovom trenutku vodi u bitci za drugi krug, Vidošević ili Bandić, tko im je bliži, Hebrang ili Primorac te može li Vesna Pusić među prvih pet. Oni su u situaciji u kojoj nekoliko zadnjih dana kampanje može presuditi o odlučujućim glasovima. Jer što smo bliže izborima, nema tog istraživanja koje može apotekarski precizno izmjeriti tako sitne razlike.
Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Krešimir Macan za 24sata: Primorac zna kako iskoristiti televiziju da se dobiju izbori

Krešimir Macan svakog dana komentira predsjedničke izbore za 24sata u kolumni Izborni inženjering.
Slušam komentare kandidata koji nisu zadovoljni medijskim praćenjem izbora, kao da su mediji krivi što oni nisu zanimljivi? Što bi nas sa svih ekrana i stranica trebali besplatno zasipati umotvorinama i genijalnostima koje, evo zbog lošeg praćenja medija, nikako da dođu do ljudi? Društvo, vi imate problem, a ne mediji. Već sam napisao, ovo nije pješčanik, ovo je prava bitka. U koju ulazite ako imate generale, časnike, pješadiju i puno, puno municije. Nema razlike. Povlačiš oružje ili provociraš bitku ako si spreman nositi se s posljedicama. Inače nemoj uopće u nju ulaziti. Jer sve se o medijima znalo i prije. I kako će pratiti i koje su zakonitosti medija danas. Zna se da u osobnoj kampanji poput predsjedničke odlučuje televizija, ostali mediji tek potvrđuju taj dojam. I to očigledno dobro zna Dragan Primorac, za čiji je skok u anketama prije svega zaslužna jaka televizijska kampanja. Tako moraš voziti i zadnjih tjedan dana, ako ne i dvostruko intenzivnije. Ako usred bitke ostanete bez municije, imate ozbiljan problem, zar ne? Nema tu tople vode, ljudi!
Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Negativna kampanja – žestoki obračuni predsjedničkih kandidata

Izbori samo što nisu, a predsjednički kandidati su krenuli sa sve žeščim međusobnim napadima i niskim udarcima. Jedni nemaju što izgubiti, drugi se brane, a treći se ipak drže po strani u ovom malom ratu. Glavni akteri u vijestima diljem zemlje su Dragan Primorac, Nadan Vidošević, a i Andrija Hebrang sa nazivanjem suparnika čučavcem nije nezamijećen. Što je negativna kampanja i kako utječe na kandidate, za središnji Dnevnik HTV-a komentirao je Krešimir Macan.

Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Predsjednički izbori – počelo je razotkrivanje kandidata – Nova TV

Od sučeljavanja predsjedničkih kandidata na Novoj TV prošlo je nekoliko dana, ali i dalje je nažalost opći dojam kampanje mlakost i blijedost. U Dnevniku iste televizije PR stručnjaci, Ksenija Oletić i Krešimir Macan, prokomentirali su ponašanje kandidata, (ne)jasnoću njihovih poruka, ali i zaokrete koje su neki napravili. Tu se najviše ističu Vesna Pusić i Andrija Hebrang. Pusić je počela uspješno kontrolirati svoj profesorski stav i postaje jedna od nas, običnih građana. S druge strane, što se promjene u Hebrangovoj kampanji tiče, dovoljno je samo spomenuti pošalice koje odnedavna zbija, za razliku od ukočenosti i hladnoće na koju smo navikli.

Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Next Page »