O lažiranju misterija

Misterij najskrivenijeg sefa na Pantovčaku, onog pokojnog predsjednika Tuđmana, nakon mnogobrojnih nagađanja, napokon je otkriven. Oko priče sefa podiglo se mnogo prašine… što se u njemu skriva, tko ga je otvorio, tko nije, tko ima ključ, tko nema ključ… i eto sada imamo i rasplet cijele te (napuhane) priče. Sve je počelo s jednom naslovnicom.
Potom su bombastičnom mistificiranju pridonijeli i drugi mediji prenijevši vijest. I eto vraga, svi očekuju uz “iseljeničke milijune”, tajne dokumenti i tko zna što sve ne. Uzbuđenjima nije bilo kraja do stvarnog otvaranja sefa.
Prema pisanjima jednog tjednika, neposredno nakon smrti prvog predsjednika Franje Tuđmana, njegovi bliski suradnici u glavnom su sefu pronašli izvode bankovnih računa u iznosu od oko dva milijuna tadašnjih njemačkih maraka hrvatskih iseljenika. Igrom slučaja, ta je tajna izašla na vidjelo baš sada kad se trebao otvoriti i taj posljednji sef, koji se nalazi u predsjednikovoj sobi za odmor.
Kako piše na onom grafitu “kad ja tamo, a ono međutim”. Nit love, nit dokumenata, tek nešto odlikovanja, neki nevažni, osobni papiri Stjepana Mesića te prazna, plastična bočica poput onih za lijekove. A i bivši predsjednik je dobio po nosu jer je tvrdio da sef nije otvorio. Sve u svemu, ništa!
Ova je priča očito služila za podizanje prodaje novina i gomilanje klikova, čime se ujedno podcijenilo publiku.
No, to nije jedini primjer kojem smo ovih dana mogli svjedočiti. Prekjučer je tako, na jednom portalu krenula priča o kućnom porno uratku Blanke Vlašić. Spomenuti portal je navodno dobio ponudu da ga otkupi, ali je to odbio uz objašnjenje da “ne objavljuju porniće, pa neće objaviti ni ovaj, ali znate kako to ide na internetu.” I naravno, to je pokrenulo lavinu natpisa o Blankinom porniću. I kako je završila cijela hajka? Mislim da svi znamo, pa i oni moralisti koji nikad takvo što ne bi ni škicnuli, u [...]

Moć uvjeravanja: 1. međunarodna konferencija o retorici i kulturi komuniciranja

U organizaciji tvrtke Ciceron komunikacije, 18. i 19. ožujka 2010. godine, u hotelu Antunović, održat će se 1. međunarodna konferencija o retorici i kulturi komuniciranja «Moć uvjeravanja». Konferenciju će voditi ponajbolji hrvatski i inozemni stručnjaci – psiholozi, poslovni ljudi, autori knjiga o komuniciranju, predstavnici elektroničkih medija, znanstvenici, glazbenici i kulturnjaci s ciljem podizanja razine svijesti o važnosti retorike i komuniciranja. U sklopu predavanja i radionica, sudionici će imati priliku slušati o problemu treme uoči javnih nastupa, o bontonu i umijeću uvjeravanja, internet komunikaciji, predstavljanju pred kamerama, poslovnoj komunikaciji itd.
Pri samom pogledu na teme konferencije, ističe se mnoštvo zanimljivih naslova, primjerice poput onog “Kako se dobro posvađati” o čemu će govoriti Ljubica Uvodić Vranić, psiholog psihoterapeut ili “Kako osusiti ves bez kvacica – „nova retorika“ u elektroničkim medijima (Facebook, blog, forumi, mobiteli)” novinara i književnika Renata Baretića.
Program Ciceron konferencije potražite na službenim stranicama organizatora.

Treba znati reći hvala

Stranica namijenjena PR-ovcima eReleases navodi pogrešku koja se svakodnevno događa u praksi PR-a, a kojoj se ne posvećuje dovoljno pažnje.  O kojoj se to greški radi? Prema njima, ne govorimo dovoljno često  “Hvala”.  Dakle,  krenimo redom s ljudima kojima ne smijemo zaboraviti reći tu kratku i jednostavnu riječ, a koja zapravo toliko znači ( i ništa nas ne košta):
1. Zahvala novinarima koji su objavili našu priču
Novinari nam zapravo ništa ne duguju i nisu dužni objaviti našu priču, pogotovo kad uzmemo u obzir stotine drugih vijesti koje im svakodnevno stižu u redakcije. Stoga, kad objave našu priču, učinili su nam uslugu. Istina, donekle smo i mi njima pomogli jer smo im dali privlačan materijal za njihove čitatelje, ali ipak ne bi smijeli zaboraviti zahvaliti im, bilo da je riječ o lokalnom ili pak nacionalnom mediju.
2. Zahvala klijentima na njihovoj lojalnosti
Ma koliko se mislilo da je puno teže pridobiti nove klijente nego zadržati one stare, važno je posvetiti puno pažnje odnosu sa sadašnjim klijentima, a to možemo postići tako što ćemo zaposlenike potaknuti da iskažu zahvalnost klijentima, slanjem poruka sa zahvalama (preporučuje se ručno napisana poruka koja je učinkovitija od e-maila ili telefonskog poziva jer je dugotrajnija) ili pak, tako što ćemo vjernim klijentima ponuditi popuste.
3.  Zahvala zaposlenicima na napornom radu
Zadovoljni i sretni zaposlenici bit će ujedno i puno produktivniji u izvršavanju svojih poslovnih obveza. To pridonosi i izgradnji boljih odnosa između poslodavca i zaposlenika, što će se u konačnici odraziti i na uspješnost posla.  Zahvalnost se može iskazati dodjeljujući im nagrade, omogućavajući im dane odmora te pismenim porukama zahvale u kojima se svakom zaposleniku iskazuje radi čega ga se cijeni, ma koliko patetično to zvučalo…
P.S.
Hvala na pozornosti.

Šest godina Facebooka i hoće li doživjeti još toliko

Facebook je 4. veljače proslavio 6. rođendan, taj gigant online socijalizacije o kojem smo pisali toliko mnogo jer, ako ništa drugo, brojke govore same za sebe. Danas ima više od 400 milijuna članova diljem svijeta, od kojih se polovica svakim danom barem jednom ulogira i na toj mreži provede oko sat vremena.
Prvobitan cilj njegovog osnivača Marka Zuckerberga, harvardskog studenta računalnih znanosti, bio je internetsko povezivanje svojih kolega sa sveučilišta. Međutim, Facebook je pokrenuo pravu globalnu revoluciju međuljudskih odnosa. Naime, više od 35 milijuna korisnika mijenja svoje statuse svaki dan, više od 3.5 milijarde web linkova, novinskih priča, postova na blogovima, bilješki, foto albuma itd. se svaki dan podijeli s ostalim korisnicima te mreže te se više od 3,5 milijuna događaja kreira svaki mjesec. Prosječan korisnik ima 130 prijatelja, mjesečno pošalje osam zahtjeva za prijateljstvo, a više od 65 milijuna korisnika mreži pristupa sa svojih mobilnih uređaja.
Prema procjenama, trenutačno je 775.000 punoljetnih korisnika Facebooka u Hrvatskoj, a kad se tomu pribroje i tinejdžeri, broj je znatno veći. Kako navodi Igor Škunca iz tvrtke Httpol, istraživanja pokazuju da dvadeset najposjećenijih hrvatskih internetskih stranica zajedno imaju manju posjećenost od ove društvene mreže.
Putem Facebooka se dogovaraju sastanci, proslave rođendana, organiziraju prosvjedi, razmjenjuju skripte i domaće zadaće, oglašava itd. pa možemo reći da je on prisutan u gotovo svakom društvenom segmentu.
– Informiranje, uvjeravanje i povezivanje tri su osnovna postulata Facebooka. Društvene mreže posve će izmijeniti svijet, ljudi se sve više brinu o svom virtualnom identitetu. Ako se danas ne pojavite na Facebooku, ne promijenite li svoj status, prijatelji vas odmah zovu da vide jeste li bolesni, je li vam se što dogodilo – rekao je naš Krešimir Macan za Večernji list.
Kako kaže, korisnici društvene mreže stvaraju svoj mali svijet, društvo prijatelja koje povezuju zajednički odnosi i interesi. Upravo je ova povezivost izdignula Facebook na vrh popularnosti. Time se [...]

FIMI – MEDIJA nije PR agencija niti je članica ijedne strukovne udruge u odnosima s javnošću

Kako se tvrtka Fimi-medija, prozvana u aferi te sad pod istragom USKOK-a i MUP-a  počela sve više vezati uz odnose s javnošću, Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) poslala je priopćenje koje donosimo u cijelosti:
Reagiranje na medijske izvještaje – FIMI – MEDIJA nije PR agencija niti je članica ijedne strukovne udruge u odnosima s javnošću
Kao predstavnici profesionalnih savjetnika u struci odnosa s javnošću dužni smo reagirati na učestalo povezivanje poslovanja tvrtke Fimi-medija s djelatnošću odnosa s javnošću. Fimi medija nije članica niti jedne strukovne organizacije koja okuplja profesionalce, odnosno tvrtke koje se bave odnosima s javnošću. Stručnoj javnosti je stoga nepoznata djelatnost i projekti navedene tvrtke.
Prema medijski dostupnim informacijama većina ugovora tvrtke Fimi-medija odnosila se na posredovanje u zakupu medijskog prostora ili organizaciju događanja, što je po opisu djelatnosti u nadležnosti promotivnih usluga koje nude marketinške, odnosno specijalizirane agencije za zakup medija ili organizaciju događanja. Navedene vrste djelatnosti nemaju dodirnih točaka s radom agencija za odnose s javnošću prema strukovno definiranim standardima kojega se agencije organizirane u strukovnoj udruzi pridržavaju.
S ciljem očuvanja digniteta struke profesionalaca u odnosima s javnošću, molimo medije da u daljnjem praćenju ove afere ne koriste izraz PR agencija ili agencija za odnose s javnošću jer time javnost dovode u zabludu nanoseći trajnu štetu cjelokupnoj struci u Hrvatskoj.
Kao struka, podržavamo otvaranje teme natječaja za državne institucije, tvrtke u vlasništvu države te ostale obveznike javne nabave koji su se u dosadašnjoj praksi pokazali nedovoljno transparentnima te su kao takvi otvorili prostor za stručnoj javnosti nepoznate tvrtke koje u većini slučajeva dobivaju poslove, a bez dostatnih kompetencija i referenci.
Dubravka Jusić, predsjednica HUOJ-a
i
Dijana Kobas Dešković, predsjednica Udruge agencija za odnose s javnošću u osnivanju
 

Odijelo (ne) čini političara

Kritika odjevnog stila Gordona Borwna dosegla je svoj vrhunac: prema ocjeni časopisa za muškarce GQ,  najloše odjeven muškarac u 2010. godini biti će upravo britanski premijer. Prošle je godine zauzeo visoko treće mjesto, ali sada je očito nadmašio i samog sebe. U objašnjenju za ovu nelaskavu titulu stoji da se Brownov način odijevanja može reći da je odraz svega osim prvoklasnog primjera poznatog britanskog stila.
Premijer je prepoznatljiv po svojim tamnim, lagano naboranim odjelima, te uvijek umornim izrazom lica. Na ovoj listi našlo se još dva svjetska političara: na trećem je mjestu francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, za kojeg kažu da bi se više trebao brinuti o odjeći, a manje o svome niskom stasu, dok je osmo mjesto zauzeo sjevernokorejski lider Kim Džong-il.
Po svemu sudeći, čini se da je uzrečica «odijelo ne čini čovjeka» zastarjela. Iako Gordon Brown nije ni maneken, a ni hollywoodski glumac, to se od njega, kao javne ličnosti, očito očekuje što potvrđuje kako izgled sve više dobiva na važnosti. Sjetimo se samo nedavnih predsjedničkih izbora, tijekom kojih su se novinari okomili na Ivu Josipovića i na njegov izgled «kuhane noge». Josipoviću se zamjeralo nedostatak karizme i strasti, ali eto njegov fizički izgled nije presudio izbornoj utrci. Sada mu neki modni kritičari prigovaraju, kao i Brownu, dosadan profesorski stil u oblačenju. S druge smo pak strane imali hrvatskog George Clooneya, odnosno naočitog, nezavisnog kandidata Nadana Vidoševića. Iako nije bio u pitanju izbor za Mistera Hrvatske, neki su vjerojatno za njega glasali i zbog ljepote. No, to mu nije pomoglo ni da uđe u drugi izborni krug.
Međutim, uzmemo li primjer Johna F. Kennedya i Richarda Nixona, uvjeriti ćemo se da izgled može biti presudan. Naime, 1960. godine održana je prva tv debata predsjedničkih kandidata u povijesti, koja je imala veliki učinak na ishod izbora. Mlađahan, vitalan i preplanuo [...]

Krešimir Macan za Večer: Kaj je oblekla predsednikova žena

Za subotnji prilog “V Soboto”, slovenskog dnevnika “Večer“, Krešimir Macan donosi dnevnik “Od petka do petka” u kojem je komentirao politička zbivanja koja su obilježila prvi tjedan poslije predsjedničkih izbora u Hrvatskoj: posljednje sučeljavanje predsjedničkih kandidata Milana Bandića i Ive Josipovića, pobjedu Josipovića, Sanaderovo izbacivanje iz stranke, susret Pahor-Kosor u Kranjskoj Gori…
Cijeli članak možete pročitati ovdje.

Kako se koristiti društvenim medijima – 2.dio

U prvom smo djelu obradili vodič kroz YouTube portala Mashable, a sada nastavljamo s Twitterom i Facebookom.
2. Vodič kroz Twitter
Pomoću Twittera novinari se nastoje približiti svojoj publici, kontaktiraju svoje izvore te grade svoj osobni brend. Format od 140 znakova, koliko iznosi dopuštena dužina teksta, prisiljava ih na sažeto pisanje, na usredotočenost na samu bit teme.
Jason DeRusha, reporter jedne televizijske kuće iz Minneapolisa, kaže kako Twitter poboljšava izvještavanje te ga on svakodnevno koristi u svome poslu. Na početku radnog dana, DeRusha često zna postaviti neko pitanje na Twitteru, a njegovi mu «sljedbenici», kojih je više od 2200, pomažu svojim mišljenjima, pružajući mu neke nove poglede na postavljeno pitanje.
Prvo takvo, pozitivno iskustvo, imao je 2007. godine kada je radio prilog o božićnoj hunjavici koju uzrokuje alergija na božićna drvca. Zahvaljujući Twitteru pronašao je osobe koje imaju takvih problema i oni su mu uvelike pomogli. Kako sam kaže, da nije bilo Twittera, teško bi došao do takvih izvora.
Twitterovi alati
Muck Rack je web stranica koja prati novinare na Twitteru, a postoji od 2009. godine. Zahvaljujući njoj možemo saznati što pojedini novinari rade, što čitaju i čime se općenito bave. Muck Rack nam zapravo otkriva što se upravo sada zbiva u svijetu novinarstva.
MediaOnTwitter je svojevrsna baza novinara, a u njoj možemo naći popis novinara, njihova  korisnička imena na Twitteru, teme kojima se bave, ime medija za koji rade i mjesto prebivališta.
3. Vodič kroz Facebook
Osim Twittera novinari koriste i Facebook koji također pomaže u pronalasku izvora i tema te omogućuje približavanje publici. Jedan od korisnih novinarskih alata na ovoj društvenoj mreži je, primjerice, grupa «Help A Reporter», koju je 2007. godine osnovao Peter Shankman. Grupa je ubrzo postala veoma popularna jer je na praktičan način spajala novinare s potencijalnim izvorima. Ne bi li proširio svoju uslugu, Shankman je pokrenuo i web stranicu HelpAReporter.com koja trenutno broji [...]

PR agencije – Regionalni PResjek – 2.dio

Dragana Đermanović, u prvom djelu svojeg bloga, predstavila nam je odnose s javnošću u regiji iz perspektive 5 istaknutih PR stručnjaka . U nastavku donosi drugi dio intervjua u kojem PR-ovci iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Slovenije te Srbije otkrivaju tajne o svojim poslovnim uspjesima i neuspjesima.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Naime, drugi deo intervjua su svega dva ali “zlatna” pitanja o tajnama i subjektivnim mišljenjem o PRofesionalnim uspesima i neuspesima kolega Branke Bugariske, Nine Tomažin, Dragana Močevića, Borislava Milanovića i kolege Kreše Macana.
Veliki teret u daljem razvoju PRofesije podneće upravo PR agencije koje preuzimaju odgovornost uvođenja i sprovođenja trendova, a godine koje su pred nama biće specifične za našu branšu više nego ikada do sada.
Iako su kolege u prethodnom postu istakle pojedinačne karakteristike makedonskog, slovenačkog, hrvatskog, srpskog i tržišta PR-a u Bosni i Hercegovini, na sve nas utiču i globalni trendovi kao što je trend specijalizacije za pojedine PR grane, kao i sve vidljiviji značaj online zajednica i dinamične konverzacije na webu koja u PRavom smislu reči buja.
3. Vaša PRofesionalna tajna (PReporuka)?
B. Bugariska Makedonija: Ustvari imam dve velike i iskrene preporuke (možda su i povezane, ne znam):
* Lock your ego in a drawer and know the moment when to unlock it.
* Učenje nikad ne prestaje. Nije strasno priznati da nesto ne znate (dovoljno).
K. Macan Hrvatska: PReporuka je –> morate uživati u tome što radite. Ako uspijete posložiti posao tako da stalno imate tim ljudi koji voli to što radi i najčešće radi ono što ga veseli, imate jako puno. Agencijski posao često sa sobom nosi puno zadataka koji naizgled izgledaju rutinski, no svaki put ih možete postaviti da izgledaju kao izazov nekome od članova tima. Osobno sve što radim, radim s puno strasti – taj izazov moram pronaći u svakom zadatku koji se stavlja pred mene. Ako toga nema, možda ga je bolje [...]

PR agencije – Regionalni PResjek

Dragana Đermanović, predstavnica Nevladine organizacije «Razvojni centar korporativnog upravljanja» na svome blogu «PR, Marketing, Komunikacije…» donosi svojevrsni pregled 5 istaknutih PR stručnjaka koji rezimiraju stanje odnosa s javnosću u regiji.
PR agencije – Regionalni PResek
5 STAR POST
Regionalno, PR industrija buja. U svakoj od zemalja Yugosfere (formalno) je operativno više stotina agencija za Odnose s javnošću. Neke su specijalizovane za PR, a neke posluju u sastavu agencijskih grupa koje pored PR-a pokrivaju i oblast klasičnog marketinga, oglašavanja, media buyinga, event organizacija, izrade i distribucije press i media clippinga
Prosečna plata preko 90% evropskih PR-ova je iznad 2.500 evra.
Puno je razloga “za” i “protiv” angažovanja PR agencije.
Po meni, najvažniji razlozi za angažovanje PR agencije (u odnosu na in-house PR) su njihovi odlični odnosi s medijima koje kolege iz agencijskog PR-a skoro po pravilu razvijaju i grade godinama (kvantitativno ali i kvalitativno), kao i vreme koje ćete moći da investirate u neke druge aktivnosti ukoliko PR izmestite iz firme. U kategoriju “za” PR agenciju je i raznoliko iskustvo koje agencije imaju u PRaksi noseći se sa razlčitim situacijama (klijentima, krizama, različitim vrstama problema iz raznih industrija…). Takođe, PR agencija je ipak laše zamenjiva (i možda bezbolnije zamenjiva) od tima ljudi u in-house PR-u. Retko na kojeg zaposlenog možete računati 24 sata svakog dana, a ljudi iz agencija će vam gotovo uvek biti na raspolaganju, najčešće ne opterećujući vas sopstvenim problemima, privatnim životom… Ono što agencija nikada neće moći da vam kompenzuje je osećaj ljudi “iz tima” koji su integralni deo te kompaniju u svakoj situacij (a ne samo u PR-ovskim okvirima), koji razumeju odnose, odluke, mind flow pri njihovom donošenju i neki kompanijski puls koji može da razume samo neko ko je u samom “kompanijskom krvotoku”. Dosta toga nisam spomenula, jer ovo nije moj post
U ovom postu predstaviće vam se [...]

Next Page »