Golf u Hrvatskoj – gdje smo sada

U Zagrebu je upravo održano otvoreno prvenstvo Hrvatske u golfu, koje vjerojatno ne bi bilo toliko zamijećeno da na njemu nije sudjelovao Toni Kukoč, naš proslavljeni košarkaš ali i novi selektor golf reprezentacije. Nepravda je to prema sportu protiv kojeg se uspješno borimo pokušavajući ga pokrenuti. Tonija sam upoznao nedavno na humanitarnom Unicefovom golf turniru na Crvenom Vrhu. Dok smo sjedili u golf klubu i pili kavu, dan prije turnira, definitivno sam se uvjerio da košarka nije sport za mene, a zajednička fotografija s turnira me je samo učvrstila u tom uvjerenju. Zato se susret s golf palicom isti dan pretvorio u ljubav na prvi pogled. Nakon što sam palicom broj 7 uspio iskopati oveći krater ispred sebe na driving rangeu (vježbalištu) promjeno sam palicu i stvari su krenule na bolje. Očito je preda mnom još puno udaraca i vježbe, ali ostvarene daljine već nakon nekoliko zamaha ohrabruju (čista fizika – količina mase je neupitna…). U golfu vam protivnik ne treba, najveći ste protivnik sami sebi. Obilazak terena i „igra“ na pojedinim rupama na Crvenom Vrhu u kojoj su mi svi pomagali i gledali kroz prste pretvorila se u vrhunski doživljaj. Šetnja (ok, vožnja buggyjem) po travi za ispucanom lopticom, nevjerojatan mir i opuštanje otklonio je u kratko vrijeme sve moje predrasude. Nekoliko prvih dojmova: golf teren nije nikakav ekološki monstrum, prije bi se moglo govoriti o dobro uređenom parku kroz kojeg se krećete u označenom smjeru.  Igru su izmislili Englezi (točnije Škoti) pa su nazivi čudni a neke stvari nelogične: ako komplet uključuje 14 palica, onda „pola kompleta“ (odnosno „half a set“) sadrži, logično, 9 palica. Najteža palica se zove wood, i naravno, metalna je (postoji i palica koja se zove iron). Prostor oko rupe zove se green, kako bismo ga razlikovali od ostalih dijelova terena koji su zeleni, [...]

Pulitzerova nagrada

Večeras, 12. travnja, oko 21:00 po našem vremenu saznat ćemo tko su laureati prestižnih Pulitzerovih nagrada za 2010 godinu u ukupno 21 kategoriji. Tradicionalno, prije nego žiri proglasi pobjednike široj javnosti nisu poznati ni nominirani a niti finalisti u pojedinim kategorijama. Ana je u svom blogu pred nekoliko mjeseci najavila da su se pravila promijenila i prilagodila modernim vremenima. Sama nagrada nije pretjerano visoka – zadnjih osam godina pobjednici dobivaju plaketu i 10.000 USD u svakoj kategoriji, međutim, slava koju nagrada donosi neprocjenjiva je. Dvije najpoznatije Pulitzerove kategorije (barem kod nas) su nagrada za javnu službu (odnosno Pulitzerova medalja) i nagrada za istraživačko novinarstvo. Prvu nagradu za javnu službu i poznatu Pulitzerovu medalju davne 1918 osvojio je The New York Times. Vjerojatno najpoznatiji „dobitnik“ Pulitzerove nagrade za novinarstvo je Robert Bob Woodward. „Dobitnik“ – jer premda ga često povezuju s Pulitzerom, Woodward nikada nije osobno dobio tu nagradu, ali je svojim radom značajno doprinio dvjema Pulitzerovim medaljama koje je dobio Washington post: 1973. godine kada je zajedno s Carlom Bernsteinom pisao o skandalu Watergate koji je doveo do brojnih istraga i konačne Nixonove ostavke za što je Washington post dobio prvu Pulitzerovu nagradu za javnu službu. Drugu Pulitzerovu nagradu za javnu službu Washington post je dobio za seriju od deset članaka o zbivanjima u Americi 11. rujna, od kojih je šest napisao Woodward. Za razliku od Pulitzerove nagrade, vjerojatno ne postoji ni jedna druga nagrada za novinarstvo u Americi koju Woodward nije osvojio u svojoj četrdesetgodišnjoj novinarskog karijeri. Pisanje o skandalu Watergate je pothvat kojim se Washington post etablirao u jedan od najznačajnijih političkih dnevnika u svijetu a njegov do tada nedostižni rival u političkom novinarstvu The New York Times proglasio je Woodwardsov rad „vjerojatno najvećim pojedinačnim novinarskim podvigom u povijesti“. Woodward je tu temu dobio kao jedan od najmlađih [...]

Predsjedničke laži na gruzijski način

Paniku koju je 1938. Orson Welles izazvao navodnim iskrcavanjem marsovaca na Zemlju opravdavali smo ograničenim brojem dostupnih informacija u to vrijeme. Tada nije postojao CNN koji uživo prenosi ratove i bombardiranja, pa ljudi nisu mogli provjeriti da li su marsovci uistinu breaking news, a ni interneta nije bilo. Kada se nešto slično dogodi u 21. stoljeću, stvari postaju malo čudnije. U subotu je TV prilog emitiran u sklopu večernjih vijesti u Gruziji izazvao opću paniku. Očito su Gruzijcima traume od ruske invazije od prije dvije godine i dalje jako svježe. Na ovim stranicama preporučili smo film Predsjedničke laži (Wag the dog) u kojem, kako bi spriječio izbijanje skandala dva tjedna pred izbore, Mr.Fix-It odvraća pozornost javnosti izmišljanjem rata u Albaniji i fabriciranjem brojnih detalja kako bi nastala priča bila što uvjerljivija. U subotnjoj  priči na Imedi TV Gruzijci nisu imali produkcijske uvjete kao De Niro i Hoffman – jednostavno su iskoristili stare snimke Medvjedeva i Putina te djelovanja ruske vojske iz 2008, međutim oko detalja priče su se očito potrudili: ruska je vojska krenula na Tbilisi nakon što je u navodnom terorističkom napadu ubijen Eduard Kokoity, predsjednik odmetnute gruzijske pokrajine Južne Osetije. Unutar pola sata koliko je trajao prilog, prvo su javili da je gruzijska vlada evakuirana, a potom da je predsjednik Saakashvili ubijen, te da je formirana „narodna vlada“ pod vodstvom Nine Burjanadze, bivše predsjednice parlamenta i predvodnice opozicije. Potom su išli izvještaji o razaranju morskih luka i bombardiranju iz zraka, da bi na koncu spiker pročitao kako je sve bila samo simulacija „što bi se moglo dogoditi ukoliko se Gruzijci ne ujedine protiv ruskih planova“. Za vrijeme emitiranja priloga diljem Gruzije zavladala je panika, mobilne mreže su se raspale zbog preopterećenosti. Navodno je jedna osoba preminula od posljedica srčanog udara. Zašto Predsjedničke laži? Imedi TV osnovao je Badri [...]

Autorska prava, blog i Facebook

Ukoliko pišete blog ili samo prenosite tuđe slike i linkove na blogu ili Facebooku, bez obzira da li ste toga svjesni ili ne, i na vaš rad se primjenjuje Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. Svojim pisanjem stvarate novo autorsko djelo a vrlo vjerojatno u njega tu i tamo ubacite i dijelove tuđih autorskih djela (slika i tekstova). Dosta je pogrešnih shvaćanja u blogosferi oko ovog problema, najčešće zato što blogeri i FB-ovci nisu pročitali zakon. Što je autorsko djelo? Autorsko djelo je originalno, duhovno (intelektualno) ostvarenje iz književnog, umjetničkog i znanstvenog područja, koje ima individualni karakter i koje je na neki način izraženo. Za pojam autorskog djela bitno je da se radi o originalnom ostvarenju. Originalnost u smislu autorskog prava ne zahtijeva apsolutnu novost, već se traži tzv. subjektivna originalnost (izvornost), odnosno novost u subjektivnom smislu. Ovo dobro zvuči, a u praksi znači da se djelo smatra subjektivno originalnim ako autor ne oponaša drugo njemu poznato djelo. Zaštita autorskog prava traje za života autora i još sedamdeset godina nakon njegove smrti i predmet je nasljeđivanja. Zaštitu uživa „izražaj“ – zamjetljiv oblik (forma) određene ideje koja se postiže pomoću različitih sredstava izražavanja: pisana ili govorena riječ, pokret tijela, zvuk, različiti dvodimenzionalni ili trodimenzionalni oblici. Dakle, nije bitno naglasiti da li je nešto što ste napisali ili slikali i objavili  zaštićeno, nije potrebno djelo registrirati ili deponirati negdje ili se učlaniti u neko društvo, vaš djelo jest zaštićeno samim činom stvaranja u zamjetljivom obliku (čl.9.st.2. Zakona). Što nije zaštićeno kao autorsko djelo? ideje, znanstvena otkrića, postupke, metode rada i matematičke koncepte, službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva, kao i njihove zbirke koje su objavljene radi službenog informiranja javnosti, dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter obične medijske informacije. vlastita imena (ovdje ne govorimo o zaštićenim trgovačkim markama) [...]

Manjgura na novoj adresi – Stonska 25

Od ponedjeljka 21. prosinca možete nas pronaći u našim novim uredima na adresi: Stonska 25. Nalazimo se između Bundeka i novog Muzeja suvremene umjetnosti. Kako najlakše doći do nas pogledajte na karti dolje (Google ima novu satelitsku sliku na kojoj se vidi i naša nova zgrada, međutim nova ceste još nije ucrtana u plan grada, pa uključite prikaz satelitske slike na karti). Zgradu ćete lako prepoznati po crvenim balkonima… Parking nije problem, a u blizini su i tramvajska i autobusna stanica (ukoliko dolazite javnim prijevozom iskrcajte se kod Muzeja). Prikaži Manjgura d.o.o. na većoj karti Svi naši kontakti i brojevi telefona i dalje ostaju isti…

Znaj što govoriš – Rupnik vs Rockwool

Predsjednik istarske Zelene stranke-zelene alternative Josip Anton Rupnik izgubio je spor na pulskom Općinskom sudu kojeg je protiv njega zbog klevete i iznošenja neistinitih tvrdnji pokrenula tvornica kamene vune Rockwool Adriatic. Dužan je Rockwoolu isplatiti štetu u iznosu od 40 tisuća kuna te  nadoknaditi i troškove parničnog postupka u iznosu od 10,390 kuna. Rupnik još treba o svom trošku javno objaviti presudu na 18 Internet portala te u pet dnevnih listova u kojima je tvornicu prozivao za nezakonit rad. Sutkinja je u obrazloženju navela da Rupnik nije konkretnim dokazima potkrijepio svoje tvrdnje da tvornica zagađuje okoliš, a nije dokazao ni štetnost i nezakonitost sklopljenih ugovora i predugovora. „Ako je netko lopov i ako je netko nešto mutio, onda se to mora i dokazati, a činjenica je da nije podignuta niti jedna kaznena prijava. (…) Uvjerena sam da je bilo nekih propusta da bi Državno odvjetništvo već poništilo ugovore za koje se tvrdilo da su štetni“ – rekla je Frančišković i dodala „Rupnik je prešao granicu kada je iznio neistinite tvrdnje koje nije potkrijepio odgovarajućim dokazima. Kao osoba koja predstavlja političku stranku treba u svom radu poštivati Ustav i zakon. Prihvaćam činjenicu da prosječna osoba neće s oduševljenjem prihvatiti to da se u njezinom susjedstvu otvara i započinje s radom tvornica kamene staklene vune, no načelo punog legitimiteta ne dopušta nikome da zbog svog nezadovoljstva iznosi neistinite tvrdnje.“ Naglasila je da politička borba podrazumijeva postojanje pravila, zakona i kulture, slijedom čega i rad političkih stranaka i njihovih vođa mora u potpunosti biti utemeljen na tim vrijednostima. „U ovoj situaciji dogodilo se upravo to da je tuženik pokušao ukazati na protupravnost na način da je u tim radnjama izašao izvan granica dopuštenog“, zaključila je Frančišković. Odmah po objavi presude odmah su počeli komentari poput „…što je najtragičnije po sutkinji Rupnik mora dokazivati [...]

Drugi krug predsjedničkih izbora u Urugvaju – epilog

U dnevniku pod naslovom „Može li drugoplasirani u prvom krugu pobijediti u drugom?“ usporedili smo naš politički folklor s folklorom prijateljskog nam i dalekog Urugvaja. Pitanje je bilo da li u drugom krugu, u tradicionalno konzervativnom društvu, kandidat odjednom udružene desnice može pomrsiti račune favoritu iz prvog kruga. Sve se odvijalo prema planu: trećeplasirani u prvom krugu, desničar Bordabarry pozvao je svoje birače da glasuju za Lacallea kako bi spriječili da ljevica ima i parlamentarnu većinu i predsjednika – što je trenutno slučaj: predsjednik na odlasku je prvi ljevičar u povijesti Urugvaja na toj funkciji, kao što je  na prethodnim izborima udružena ljevica po prvi put u povijesti osvojila parlamentarnu većinu. Jednostavnim zbrajanjem glasova drugoplasiranog i trećeplasiranog iz prvog kruga dobije se omjer snaga 48% za ljevicu naprema 46% glasova desnice. Međutim, da li nam rezultati tako pojednostavljene matematika išta znače? Da li će baš svaki birač prihvatiti naputak svog kandidata koji je izgubio u prvom krugu i poslušno svoj glas u drugom krugu dati prema dobivenom naputku? Da li je desno biračko tijelo baš tako disciplinirano? Da se glasovi ne mogu tek tako jednostavno zbrajati pokazivale su i ankete koje su u drugom krugu Mujici davale 47% glasova, Lacalleu 42% uz 11% neodlučnih. Neodlučni birači ovdje su naročito zanimljivi, jer je u Urugvaju izlazak na biračko mjesto obavezan, a propisane su i novčane kazne za one koji neopravdano propuste ispuniti svoju građansku dužnost. Kada već moraju izaći na izbore, hoće li do kraja neodlučni birači ubaciti u kutiju nevažeći listić, ili će ipak zaokružiti neko ime u posljednji trenutak? Mujica je pred kraj dodatne kampanje napravio cijeli niz pogrešaka, no uživao je podršku iznimno popularnog i uspješnog predsjednika na odlasku, Tabarea Vazqueza. Cijeli desni politički spektar udružio se i podržao zajedničkog kandidata, Lacallea. Poredak nakon provedenog drugog kruga nije [...]

Kako vas pogreška u odnosima s javnošću može stajati milijarde – Dubai World

Proteklih desetak dana potresao nas je novi krizni val izazvan navodnim bankrotom Dubaija. Paniku među ulagačima izazvala je vijest da bi Dubai World mogao zatražiti moratorij od pola godine na gotovo 59 milijardi dolara obveza koje upravo dospijevaju, a potom provesti preustroj. Ulje na vatru dolio je svojim izjavama Abdul-Rahman al-Saleh, čelnik ministarstva financija emirata Dubai: “Vlada jest vlasnik, no budući da se ta tvrtka bavi različitim aktivnostima i izložena je različitim vrstama rizika, još je prilikom njezinog utemeljenja utvrđeno da vlada za nju neće jamčiti.” Umjesto objašnjenja što se točno događa, on je prozvao investitore koji „moraju preuzeti dio odgovornosti!?“ Zaduženost emirata Dubai ukupno iznosi oko 80 milijardi dolara, od čega oko 60 milijardi otpada na Dubai World. Isti se čelnik kasnije požalio kako je reakcija na prošlotjednu najavu restrukturiranja Dubai Worlda i zahtjeva za najmanje šestomjesečnim moratorijem otplate dugova te kompanije bila “pretjerana i neopravdana jer najavljeni potezi su ispravni i koristit će svim uključenim stranama. To je mudra odluka koja dugoročno služi interesima svih uključenih strana, iako ne i kratkoročno.” Opet je izostalo stvarno objašnjenje što se događa. Prekjučer je Dubai World, nakon što je prošlotjednom komunikacijom izazvao drastičan pad burzovnih indeksa diljem svijeta objavio kako vodi “konstruktivne” razgovore s bankama radi restrukturiranja oko 26 milijardi dolara duga te najavio veću transparentnost u budućnosti riječima „Dubai World namjerava usvojiti politiku redovite komunikacije s javnošću i redovito će izvještavati o tijeku preustroja.“ Gubici na svjetskim burzama izazvani vijestima iz Dubaija u kojima se spominju samo milijarde dolara, također se broje u milijardama dolara. Jesu li gubici mogli biti manji da su sve ove vijesti drugačije predstavljene javnosti? Dvije su pogreške ključne: odabrano je savršeno pogrešno vrijeme za priopćenje u kojem nije bilo dovoljno kvalitetnih informacija za investitore izravno pogođene nastalom situacijom. Objava je izašla upravo u vrijeme Kurban [...]

Može li drugoplasirani u prvom krugu pobijediti u drugom?

Zaboravimo na trenutak analize tko će od naših kandidata u drugi krug i kakve su im tamo šanse (Mesić je pokazao da ovakav scenarij nije nemoguć) – i pogledajmo kako protječu predsjednički izbori u bliskom nam i nadasve prijateljskom Urugvaju. U nedjelju (29.11.) u Urugvaju će se održati drugi krug predsjedničkih izbora a kandidata koji su prošli u drugi krug imali su mjesec dana za dodatnu kampanju. Analizirajući izbore lako je pronaći podosta sličnosti (i poneku razliku) s Hrvatskom: barem jedan predsjednički kandidat je bio politički zatvorenik, otac jednog od kandidata bio je predsjednik države ali i diktator, jedan od kandidata bio je gradonačelnik glavnog grada, pobjednik prvog kruga je ljevičar, a u pripetavanje ide s kandidatom kojeg preferira desno orijentirana populacija. Dva vjerojatno najveća prijepora u ovom trenutku u Urugvaju su pravo glasa dijaspore (ipak, ‘samo’ 20% biračkog tijela otpada na dijasporu) i ukidanje zakona o oprostu za počinitelje zločina počinjenih tijekom diktature – o oba pitanja raspisan je referendum. Trenutni predsjednik Tabare Vazquez, 93. je poglavar Urugvaja i prvi ljevičar u povijesti zemlje izabran na tu funkciju. Uživa veliku popularnost: pripisuju mu se zasluge za gospodarski rast Urugvaja što dokazuje prosječna godišnja stopa rasta BDP-a od 7% tijekom mandata (nešto smanjena u vrijeme globalne krize), pad stopa siromaštva s preko 30% u vrijeme preuzimanja vlasti na 20,5% u 2008, stopa nezaposlenosti ispopd 7% itd. Vazquez je proveo i neke popularne mjere poput prijenosnog računala za svakog školarca, a zaslužan je i za zakon koji je omogućio civilni brak istospolnih parova (nedavno im je dano pravo na posvajanje djece).Vazquez se ukupno tri puta natjecao za predsjednika (1999 je izgubio u drugom krugu tek s par postotaka razlike), bio je gradonačelnik glavnog grada, Montevidea. U zemlji koja je tradicionalno desno orijentirana (ljevica je osvojila vlast samo jednom, tijesnom pobjedom na [...]

O relevantnosti on-line anketa i horoskopa

On-line ankete su iznimno popularne zadnjih dana, a kako se budemo približavali datumu izbora bit će ih sve više, uz nepromijenjenu relevantnost i kvalitetu. Jutarnji.hr se prekjučer pohvalio kako im je bio otežan pristup serveru „zbog vanjskog manipuliranja anketom“ . Navodno su zabilježili preko 400 tisuća odgovora na postavljeno pitanje „Vjerujete li da je Vidošević, za razliku od ostalih ispitanih pred TV kamerama, imao pitanja unaprijed?“. 400 tisuća glasača je impozantni broj, ako znamo da Jutarnji odavno ne uspijeva ni tijekom cijelog tjedna prodati ukupno 400 tisuća primjeraka novina, a u kolovozu su zabilježili ukupno 470 tisuća posjetitelja na portalu. Očito je da fanovi i/ili vojske u izbornim stožerima vode prave male viralne ratove. U konkretnom slučaju jedni su (pitam se čiji?) očito forsirali odgovor kako je Vidošević imao pitanja, dok su Nadanovi pokušavali obraniti svog pulena. Kao da je ta anketa relevantna za bilo što, kao da će rezultat te ankete odlučiti izbore. Ta on-line anketa (uostalom, kao i sve druge) relevantna je i ozbiljna kao i horoskop na tom istom portalu. Zamislite kandidata koji kampanjom upravlja na osnovu horoskopa? U cijeloj priči profitirat će jedino portal koji će se nakratko moći pohvaliti većim brojem posjeta. Već smo pisali o tome kako se stvarno radi ispitivanje rejtinga kandidata, i kakve se namjerne ili nenamjerne greške pri tome mogu pojaviti. Sav trud oko brisanja cookiea, mijenjanja IP adrese i sličnog (ukoliko su administratori uključili zaštitu), i ponovnog učitavanja stranice i klikanja na željeni odgovor  je, blago rečeno, smiješan – jer kada se glasači umore i odu spavati (ali i tijekom glasovanja, samo što mora dodavati svoje glasove po malo) administrator se jednostavno prijavi na server, otvori anketu u kojoj su mu rezultati dani tablično i pojedinim odgovorima po volji (odnosno kako su ga naputili) doda ili oduzme glasove i poredak [...]

Next Page »