Show lokalnih izbora: pakiranje političara u poželjnu ambalažu

Odnosi s javnošću u kampanjama nisu samo stvaranje imidža, marketing i vizual, već puno više – plasman informacija u medije, blaćenje političkih protivnika pod egidom neimenovanih izvora, objavljivanje neautoriziranih istraživanja javnog mnijenja s parcijalnim podacima koji izravno utječu na javnost… Kampanje za lokalne izbore u punom su jeku, a mi vam prenosimo članak objavljen na internetskom portalu Novog lista u kojemu predsjednica Hrvatske udruge za odnose s javnošću Aleksandra Kolarić i naš Krešimir Macan komentiraju ulogu odnosa s javnošću u predizbornoj utrci.

Nema razlike između predsjednika i praška za pranje. Oba su robne marke, ličnosti od kojih treba napraviti zvijezdu – znamenita je izjava francuskog marketinškog maga Jacquesa Seguela iz vremena kad je vodio pobjedničku kampanju za Francoisa Mitteranda. U Hrvatskoj je upravo u tijeku “pakiranje političara” u poželjnu političku ambalažu kampanje za lokalne izbore, no osim što su odnosi s javnošću postali instrument pakiranja imidža političara, na način da su i političari sami danas glavni celebrityji u društvu i medijima, PR je ujedno i izvor nove društvene i političke moći. Ne samo stvaranje imidža, marketing i vizual, odnosi s javnošću u kampanjama puno su više postali – plasman informacija u medije, blaćenje političkih protivnika pod egidom neimenovanih izvora, objavljivanje neautoriziranih istraživanja javnog mnijenja s parcijalnim podacima koji izravno utječu na javnost… Sve to kreira i čini samu političku borbu i izravno utječe na izborne rezultate. A pred nama je 19. svibnja preko 500 malih lokalnih izbora i isto toliko kampanja.

Stoga su prije nekoliko dana Hrvatska udruga za odnose s javnošću, HND i udruga koja okuplja PR agencije (HUKA) izašli sa zajedničkim statementom u kojem su svim komunikacijskim akterima uputili apel za transparentan angažman komunikacijskih savjetnika u izbornim kampanjama, a ključna odrednica te transparentnosti je javnost podataka o tome za koju stranku, političara ili nezavisnoga kandidata komunikacijski savjetnik ili agencija rade.

“Javno deklariranje angažmana u predizbornim kampanjama od presudne je važnosti kada komunikacijski savjetnici nastupaju u medijima kao analitičari političkih i komunikacijskih događanja i procesa. Medijski istupi su, uz jasno navođenje političkih izbornih kampanja u kojima se sudjeluje, u cijelosti prihvatljivi, ali njihov angažman pri tome mora biti jasno deklariran. Stoga HUOJ i HUKA pozivaju sve stručnjake za odnose s javnošću koje su angažirali političari ili stranke u izbornim kampanjama ili inače, na javno očitovanje o svojem angažmanu putem medija te objavom referenci na vlastitim internetskim stranicama”, kažu oni.

Siva zona

Iako ovo lijepo zvuči, zapravo je gotovo nemoguće proniknuti u informacije o tome koji PR-ovci na izborima rade za koju stranku ili kandidata, zona je i dalje uglavnom siva, kampanje velikih stranaka su neujednačene, te tako primjerice za SDP na lokalnom terenu radi na desetke različitih agencija i komunikatora. Ali ipak postoji jedan zajednički nazivnik: tko god izlazi na ove izbore, naravno od ozbiljnijih političkih igrača, angažirao je PR-ovce i upravo na temelju njihova rada bit će na kraju zbrajani i rezultati. Iako će formalna kampanja biti izrazito kratka – od 6. do 19. svibnja, PR-ovci intenzivno mjesecima rade na pakiranju političara u personaliziranim kampanjama, svaki na više frontova.

Primjerice, poznato je da je posebna medijska savjetnica premijera Zorana Milanovića, Zinka Bardić, inače zaposlenica tvrtke Madison, pomogla formiranju strateškog smjera kampanje riječkoga gradonačelnika Vojka Obersnela koji nastupa pod sloganom RI2020 i čija kampanja počiva na dijalozima s građanima o trima najvažnijim temama za Rijeku, iz čega se plasira poruka o dvosmjernoj komunikaciji i otvorenosti lokalne politike za potrebe i želje građana i lokalne zajednice. Kampanju operativno vode drugi ljudi, no Bardić je osmislila glavni smjer. Za kandidaturu Zlatka Komadine za župana radi sasvim druga kuća, Makol, te su i Komadinin i Obersnelov vizual drugačiji od velike većine drugih SDP-ovih političara i kandidata, pa i onih u Zagrebu, gdje su marketinški dio posla odradili Bruketa i Žinić, uz slogan Zagreb je bitan, Pula je bitna itd. I Rajko Ostojić u Zagrebu ima angažirane svoje PR-ovce, agenciju Rizol media i druge.

Prema mišljenju ljudi koji za vladajući SDP rade kampanju, lokalni izbori su mali izbori, u svakoj sredini imaju svoju agendu i trendove, to su neposredni izbori na kojima odlučuje trenutačna percepcija birača i nipošto se rezultati lokalnih izbora neće moći tretirati kao uopćena slika podrške SDP-u ili Vladi u cjelini.

Naravno, predsjednica HUOJ-a Aleksandra Kolarić, koja je nekad i sama radila za Vladu, u eri Ivice Račana, misli potpuno suprotno.

Fenomen “tigrove kože”

– Ovi izbori bit će referendum o podršci Kukuriku koaliciji, i sudit će se prema rezultatima u 10 velikih gradova – kaže Kolarić. Po njoj, HDZ se ne mora nadati trijumfu, kao što su možda implicirali europski izbori, već će se dogoditi fenomen “tigrove kože”, odnosno bit će područja s pobjedničkim HDZ-ovim, ali i SDP-ovim načelnicima, vrlo razbacano i šaroliko po Hrvatskoj. HDZ se može možda nadati uspjehu u županijama, a SDP u gradovima, no Zagreb i Istra mogli bi biti točke na kojima će se SDP poskliznuti zbog strateških grešaka šefa stranke Zorana Milanovića, smatra Kolarić, koja kampanju radi u Samoboru i Slavonskom Brodu.

Po njoj, dosad nije bilo prljave kampanje osim u Sisku gdje je HDZ bio prisiljen ukloniti svoj šovinistički plakat, a sve ostalo se broji pod dozvoljenu i legitimnu – negativnu kampanju.

– Znamo da je negativna kampanja dozvoljena i normalna. Kako bi SDP-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba mogao igrati nego nabrajanjem negativnih činjenica vezanih uz Milana Bandića – kaže Kolarić. Po njoj, Rajku Ostojiću su u startu ruke vezane i nosi uteg činjenice da je unutar vlastite stranke bio opstruiran, a uz to i nije podnio ostavku na mjesto ministra zdravlja kad je trebao, te je stoga njegova vjerodostojnost i motivacija upitna, pa ga se i dalje veže uz loš rad Vlade i drastičan pad popularnosti Vlade, a to građani osjećaju. S druge strane, Milan Bandić izašao je s jakom listom za Skupštinu, dok je SDP-ova lista klasična partijska no-name lista, te naravno da SDP zbog toga ima problem, smatra Kolarić. Naravno, problem je po njoj i činjenica da se Zoran Milanović ranije nije bio na vrijeme ogradio od Milana Bandića već ga je “spašavao” čak i u trenutku kad je sukob već bio evidentan, te je stoga vjerodostojnost SDP-a automatski umanjena.

Medijski plasmani

Po njoj, SDP-ovci u Zagrebu strateški krivo pucaju na Bandićeve birače, blateći njega, a zapravo je rezervoar njihovih glasova – Vladimir Ferdelji, smatra. “Duboko su ukopani SDP-ovi od Bandićevih birača, ta polarizacija je preduboka da bi Bandić bio alternativa SDP-u, ili obrnuto. To je strateška pogreška, jer je fokus na Bandiću, a uopće ne bi trebao biti”, kaže ona.

No, ono što je po mišljenju PR-ovaca sporno jesu medijski plasmani i unutarstranački rat koji se u SDP-u vodi u Zagrebu protiv vlastitih kandidata, Rajka Ostojića i Davora Bernardića. Činjenica da čak i “visoki neimenovani izvor iz SDP-a” u jednom mediju hvali Bandićevu listu, jasan je znak da sam šef stranke stoji iza plasmana kojima se umanjuju šanse kandidata SDP-a za Zagreb, smatraju PR-ovci – koji (paradoksalno) također žele ostati neimenovani!

“Svi mi u odnosima s javnošću, kao i vi novinari, dobro znamo tko koga brifira i već po autoru i naslovu teksta znamo tko je kome diktirao u pero. No, takvi plasmani su uvijek destruktivni i neproduktivni, i mudri političari bi ih se trebali kloniti. Ne može se cijela politika svesti na izjave u offu, jer se preko noći stvar okrene i sam izvor takvih plasmana odjednom postane njihova žrtva”, kažu PR-ovci, koji misle da je jedini lijek za takvu situaciju kad se onaj koji je napadnut drzne prozvati takav izvor, kao što je svojedobno učinio Zlatko Komadina kad je kolege koji su ga napadali nazvao “slinavcima”, te su napadi bili prestali.

Drugo mjesto koje je izuzetno važno za SDP i rezultat te stranke bit će Istra, gdje se dogodio sukob s IDS-om, a sad se pokazuje da ni u zajedničkom stožeru Damira Kajina, koji je kandidat za župana, i SDP-a, ne cvjetaju ruže. Kampanju ondje ne vode SDP-ovi PR-ovci već jedna manja lokalna agencija, no došlo je do sukoba oko sastavljanja liste budući da SDP-ovci ne žele visoko pozicionirati neke Kajinove ljude, pa je upitno i koliko sama kampanja može biti uvjerljiva i vjerodostojna.

Po mišljenju Aleksandre Kolarić, SDP će općenito na ovim izborima svugdje biti kažnjen za godinu i pol dana neuspješnog rada Vlade, dok će HDZ-ovi birači vjerojatno nagraditi dojam o unutarstranačkoj koheziji koji trenutačno postoji u toj stranci. “Unutar HDZ-a sada nema vidljivijih sukoba, i to je za njih dobro, mada se sveukupno ne moraju nadati pretjerano velikom uspjehu. Pojavit će se gomila nezavisnih lista i kandidata, koji će biti relativno uspješni, pa nijedna od dvije velike stranke, ni HDZ ni SDP na ovim izborima neće lako moći proglasiti pobjedu”, smatra Aleksandra Kolarić.

Nikad kraća kampanja

Jedan od dokazano uspješnih PR-ovaca, koji je primjerice 2009. Željka Keruma u Splitu doveo na vlast, Krešimir Macan, jedan je od onih koji ne želi otkriti za koga u ovoj kampanji radi. Ali, kako tvrdi, niti za Keruma, niti za IDS u Istri, s kojim je ranije puno radio. “Ja se trudim da ne budem u sukobu interesa i zapravo se klonim komentara tijekom kampanje, ali istovremeno imam pravo i biti ‘secret weapon’ za ljude za koje radim. Kampanje znače i iznenađenje, i nije uvijek potrebno da svi sve znaju – do pobjede”, kaže Macan.

– Ova kampanja uopće neće previše utjecati na birače, jer je prekratka, nikad kraća, a uz to je i u interesu velikih stranaka namjerno umrtvljena. Svedena je na trećerazredni dernek te se praktički birače odbija od izlaska na birališta, a to je interes SDP-a i HDZ-a. Nažalost, to znači da u fokusu nisu programi – kaže Macan.
Po njemu, apsurdno je da Bandić u Zagrebu ima bolju listu od SDP-a, kao što se vidi i da je SDP-ova kupovina Damira Kajina bila – preskupa, smatra Macan.

Po njemu, mediji gube utjecaj i moć u odnosu na PR-ovce, a pomalo je žalosno da su ti medijski plasmani više u funkciji međusobnih taština političara nego na korist građana, koji teško razaznaju tko tu koga i zašto.

Ono što je zanimljivo, u kontekstu (ne)transparentnosti rada odnosa s javnošću i strateških komunikatora, jest situacija u HDZ-u: ova stranka ima lokaliziranu kampanju, prilagođenu u svakoj regiji i gradu lokalnim prilikama, ali očigledno jednog, no nevidljivog, stratega. Smatra se da je to Andrej Rora, koji je u pretkampanji držao edukacije za HDZ-ove kandidate, a koji je po svemu sudeći stranački čovjek i nije formalno “iznajmljen” izvana, no ima navodno podršku nekih vanjskih agencija i PR-ovaca, upravo onih koji se u medijima često pojavljuju kao komentatori svega i svačega, mada se u ovim krugovima dobro zna da iz pozadine rade za HDZ. “Upravo zbog takvih i jesu reagirali HUOJ i HND”, kaže jedan od naših sugovornika.

A sve to samo dokazuje da se na lokalnim izborima bitka ne vodi samo među strankama i kandidatima – već i među samim PR-ovcima. Sve je poprište i sve je show.

Tags: ,
Pretraži blog po ključnim riječima
2 3 a b c č d đ e f g h i j k l m n o p q r s š t u v w x y z ž