Moć uvjeravanja: 1. međunarodna konferencija o retorici i kulturi komuniciranja

U organizaciji tvrtke Ciceron komunikacije, 18. i 19. ožujka 2010. godine, u hotelu Antunović, održat će se 1. međunarodna konferencija o retorici i kulturi komuniciranja «Moć uvjeravanja». Konferenciju će voditi ponajbolji hrvatski i inozemni stručnjaci – psiholozi, poslovni ljudi, autori knjiga o komuniciranju, predstavnici elektroničkih medija, znanstvenici, glazbenici i kulturnjaci s ciljem podizanja razine svijesti o važnosti retorike i komuniciranja. U sklopu predavanja i radionica, sudionici će imati priliku slušati o problemu treme uoči javnih nastupa, o bontonu i umijeću uvjeravanja, internet komunikaciji, predstavljanju pred kamerama, poslovnoj komunikaciji itd.
Pri samom pogledu na teme konferencije, ističe se mnoštvo zanimljivih naslova, primjerice poput onog “Kako se dobro posvađati” o čemu će govoriti Ljubica Uvodić Vranić, psiholog psihoterapeut ili “Kako osusiti ves bez kvacica – „nova retorika“ u elektroničkim medijima (Facebook, blog, forumi, mobiteli)” novinara i književnika Renata Baretića.
Program Ciceron konferencije potražite na službenim stranicama organizatora.

Mogu tvitat o ovome, ali Twitter umire. I PR je upitan.

S onu stranu velike bare, u Atlanti precizno, održala se konferencija Ragan’s Social Media for Communicators, na kojoj se najviše tvitalo za vrijeme izlaganja Briana Solisa, prema riječima autorice članka na temu. I onda, ničim izazvan, taj svjetski poznati sociolog, futurist i valjda najveći stručnjak za nove medije ikad, kaže: Facebook je budućnost, Twittera sljedeće godine neće biti.
Solis kaže da će Facebook biti glavni kanal komunikacije s javnostima: „Sad je vrijeme da se počne razmišljati o Facebook Mobile strategiji“. A Twitterov najveći problem je kratkoročnost. Sat vremena je najdulji rok vidljivosti. „Twitter nema sjećanja, uvijek ide na novu stvar.“
I sad, nakon što smo lagano počeli iskopavanje groba za cvrkutanje, kreće dio zanimljiv PR-ovcima i svima koji to žele postati: Hoće li društveni mediji ubiti PR?
„Ne znam“, rekao je Solis, „ali predviđaju smrt PR-a kakvog poznajemo danas. Sad je vrijeme za preporod. Svi smo tu da bismo učinili PR ponovno značajnim.“
Glavna uloga komunikatora je da se igra „političara, diplomate“ i da privoli šefove i uprave da koriste društvene mreže. „Privilegija je imati ovakvu publiku“, rekao je Solis, misleći na sve nas na FB-u, Twitteru i inim mrežama, naizgled beznačajnim naspram ovih divova.
Kako su se promijenili kanali, tako se mora promijeniti i stil komunikacije – ton mora biti mnogo više razgovorni, savjetovao je Solis. Zbijao je i pošalice na tu temu koje nam je vjerno prenijela autorica teksta:
Kad piše objave za medije, on se onesvijesti: „Probudim se i mislim – Tko je to napisao? Nisam znao da mogu izgovoriti riječ sa toliko slogova.“
Ono što je posebno zanimljivo za pročitati jest spomen perspektive. Naime, važno je imati na umu, pri komunikaciji s Tviterašima, da smo svi potrošači. Slažem se s time da gubimo širu sliku iz vida kad prilazimo novim medijima. Uistinu, kao po defaultu, počnemo komunicirati marketinški, što nije prirodno. „Treba naučiti [...]

Kome smeta Marko Rakar?

To je jedino pitanje koje sam postavio nakon svega što se oko Mraka izdogađalo ovih dana. Zanimljiv je i timing… Marka znam godinama, upoznali smo se kada nijedan nismo bili niti blizu politici i nemam razloga ne vjerovati da stoji sve što je napisao u svom dnevniku na http://pollitika.com/mea-cupa. Znam da je radio u industriji koja se pomalo urušavala (tiskarstvo) sama od sebe zbog velike konkurencije i sve nižih cijena i nije njegov grijeh ako su se stvari jednostavno tako dogodile. Ako je napravio sve što je mogao da zatvori što više dugova, učinio je više nego dovoljno. Sjetite se samo famoznih klaunova Ladinija koji se danas čak usuđuju prozivati premijerku Kosor, nakon svega zla koje su učinili po Hrvatskoj.
To iskustvo ga je i motiviralo da se angažira u politici gdje već godinama ukazuje na gluposti s kojima živimo i pokušava ispravljati krive Drine, kako bi rekli susjedi. Izvanredno načitan i znatiželjan, lako je pronalazio nove načine kako se boriti za ono što je mislio da je pravo i pravedno i time dobio sva ova silna priznanja po svijetu proteklih godina.
I sad kome smeta jedan takav čovjek u uredu novog predsjednika? Čovjek koji ima nultu toleranciju na gluposti na koje uvijek zna ponuditi alternativno rješenje. Koji zna potražiti rješenje ako ga sam nema, ali opet s ciljem da napravi nešto što će biti na dobro svih. Čovjek koji će uporno tražiti proračun u Excelu jer ga se tako iznimno lako prekroji…
Neću ga više hvaliti iako bi sada mogao nabrajati brojne situacije u kojima sam učio od njega. Jako mi je žao da je do ovoga došlo. Makar se u svemu pod zadnje nismo morali slagati ili smo čak u nekim situacijama bili na posve suprotnim stranama, meni osobno sve do danas navedeno u medijima nije dovoljan razlog da Marko ipak [...]

Tako mi Bog pomogao… bla bla bla korupcija bla bla bla

Vijest dana 18. veljače 2010. je jasno, inauguracija predsjednika Ive Josipovića. Zagreb pun policije, prilaz na Trg sv. Marka kroz detektore i pretres. Pogled gore, snajperisti i kruži helikopter. Ništa strašno zapravo, očekivala sam puno veću napetost i strogoću. Došli smo na vrijeme, stali u drugi red, odmah iza svih onih uzvanika i svih ‘manje važnih’ ali s pozivnicom. A u tom mom drugom redu iza treće ograde sirotinja. Možda sam stala na krivo mjesto i bilo je tu iznimaka, mladih ljudi željnih da prisustvuju tom svečanom trenutku, par zagrebačkih gospođa u finim bundama, nekoliko ljudi s djecom. Nedugo potom odjekne glasno i ogorčeno: „Kako te nije sram?“ Glavice se dižu, svi virkaju da vide tko je tamo, ah da, došao je odbjegli premijer Ivo Sanader. Smjestiše se svi udobno, eto nam i himne i opet mlaki pljesak koji prekida: „ma ne plješće se poslije himne, o Bože…“
I stigao je i On, naš novi predsjednik. Ponovno svi na prstima ovaj put da vide novog poštenog vođu, fotoaparati blicaju, i svi čekamo taj: „Tako mi Bog pomogao“ i veliki inauguracijski govor. Par greški u prisezi pripisujemo uzbuđenju, a nevidljivu predsjedničku lentu bih pripisala, hm, zaboravu? Hoćemo li i mi imati repete poput Obaminog ponavljanja prisege, pitao se i kolumnist Večernjeg lista Marinko Jurasić. Bilo kako bilo, počne govor. Nije to bilo to, ako smijem primijetiti. Svi želimo neku novu, bolju Hrvatsku bez korupcije, ali prazne parole i klišeji jednostavno ne drže vodu. Govor je svakako sadržavao sve bitne elemente uključujući i snažne poruke. Ali uzalud mi sve, kad se isključujem svake tri minute. Čitanje iz papira, i katkada gotovo prisilno, ali svakako neuspješno uvježbavano pogledavanje publike. Komunikacija sa mnom, kao dijelom publike – nula bodova. Naglašavanje bitnih dijelova – koje naglašavanje? Dobro je Šprajc rekao u Dnevniku HTV-a: „Dosadnjikavim stilom je [...]

Hoćete li mejlati ovaj tekst? Fantastičan je!

Odmah moram priznati da sam ‘maznula’ naslov članka objavljenog na New York Timesu „Will You Be E-Mailing This Column? It’s Awesome“, a bogme i vrijedno ga prevevši prenijela. Tema je naime, istraživanje koje je provelo University of Pennsylvania o člancima koji se najčešće šalju putem e-maila. Šaljemo li radije dobre ili loše vijesti? Želimo li skandalizirati ili prosvijetliti? Koje su to priče koje želimo poslati prijateljima i poznanicima i zašto?
Nakon šest mjeseci proučavanja i provjeravanja svakih 15 minuta koji su najčešće poslani članci, analiziranja sadržaja i kontroliranja čimbenika poput pozicije na stranici ili home page-u, istraživači su došli do prilično zanimljivih rezultata.
Uvijek tvrdimo, a i neke ‘tabloidne’ novine praktički žive na toj teoriji i to prilično dobro, da najviše volimo čitati o seksu, patnji i glupostima. Možda o tomu i čitamo, usputno i nerijetko potajno, ali ispada da svojim prijateljima šaljemo odnosno širimo posve drugačije sorte članaka.
Prije svega, čitatelji NY Timesa radije šalju pozitivne nego negativne teme. To mi je jasno, dovoljno samu sebe deprimiram pri čitanju o mračnim sudbinama i ljudima, a kamo li da još ‘bediram’ druge.
Sljedeće obilježje je dužina teksta. Obično se šalju duži tekstovi koji zahtijevaju intelektualni angažman. Ali što se dužine tiče, da bi to bilo potpuno provjerljivo trebala bi postojati duga i kratka verzija svakog članka, pa da se vidi koja se više šalje.
Uz intelektualni angažman, svakako su popularni članci koji ispunjavaju strahopoštovanjem. Generalno gledano, 20 posto članaka s naslovnice NY Timesa (odnosno home page-a) je dalje poslano, a 30 posto mejlanih je posvećeno znanstvenim temama, među kojima su i oni relativno rečeno nezanimljivi laicima poput „The Promise and the Power of RNA“.
„Znanost je nadmašila naša očekivanja“, komentirao je dr. Berger psiholog i profesor marketinga u školi Penn’s Wharton. „Očekivali smo da će se dijeliti praktične informacije o zdravlju ili novim gadgetima, kao [...]

Toyota pred izazovom – hoće li uspjeti nadvladati krizu?

Toyotini problem nikako ne prestaju. Američki Odjel za promet objavio je 4. veljače kako istražuje moguće probleme na kočnicama na Toyota 2010 Prius. To je samo nastavak niza loših vijesti o podnim prostirkama i ljepljivim akceleratorima na kočnicama što je na kraju rezultiralo masivnim opozivom raličitih modela Toyotinih vozila.
Podsjetimo, Toyota je krajem siječnja objavila kako povlači osam modela s europskog i kineskog tržišta zbog kvara na papučici gasa koja se može zablokirati i nekontrolirano ubrzavati auto. Radi se o modelima: Auris, Avensis, Aygo, Corolla, iQ, RAV4, Verso i Yaris. Japanski poslovni dnevnik Nihon Keizai izvijestio je kako je najavljeno i povlačenje 270 tisuća hibridnih vozila Prius u SAD-u i Japanu. Toyota se danas bori s rješavanjem problema opoziva od oko 4,5 milijuna svojih vozila diljem svijeta.
Stručnjak za krizni menadžment Eric Dezenhall u intervjuu za NPR objašnjava kako kompanije mogu minimalizirati štetu i ponovno izgraditi povjerenje kupaca poslije noćne more u odnosima s javnostima. Autor knjige „Damage Control: Why Everything You Know About Crisis Management is Wrong” savjetuje što zapravo treba napraviti kada se jedna velika kompanija nađe u pravoj krizi. „Ovdje nailazimo na tri elementa koja se moraju posebno razgraditi. Radi se o mehaničkom, operativnom i na posljetku PR elementu“, smatra Dezenhall.
Mehanički element podrazumijeva popravljanje problema što je dobra vijest za Toyotu ako imaju riješenje kao što tvrde, a povlačenje milijuna automobila iz prodaje radi popravka drugi je korak. I na kraju, tu je PR element koji je neminovno na prvi dojam jako loš naročito kada se radi o kompaniji koja je pod stalnim povećalom javnosti poput Toyote. Vrlo često velike kompanije zapravo i nisu spremne na ovakve situacije, a uvriježeno je mišljenje javnosti kako moraju biti.
Toyota je čini se na pravom putu ka popravljanju svoga imidža u javnosti. Naime, predsjednik Toyote, Aiko Toyoda, ispričao se klijentima i cjelokupnoj javnosti [...]

Zbogom cigareti u tri laka koraka

Svi znamo da je super biti nepušač, lako je to reći, ali recite vi jednom strastvenom pušaču kako će doista moći nastaviti dalje bez NJE? Iako omražena koliko i voljena, cigareta je jedina uvijek tu kad je trebamo i vjerna je pratiteljica svih uspona i padova, veselica i nervoza. OK, ona užasno smrdi i uzrokuje sto zloćudnih bolesti,  ali zato daje poseban čar malim dnevnim ritualima. Ona je točka na „i“ i šlag na kraju kojeg se teško odreći.
Uglavnom, strah od suočavanja sa životom bez duhanskog dima dokazano je najveća prepreka donošenju odluke o prestanku pušenja. Temeljna ideja vodilja nedavno pokrenute škole za nepušenje „123 Prestani pušiti“ i jest djelotvorno uklanjanje straha od nepušenja, odnosno postizanje onog čudesnog klika u glavi koji omogućuje trajno odbacivanje cigarete bez tegoba. Uspješnost seminara viša je od 80%, dok se onima rijetkima koji ipak ponovno pokleknu pred duhanskim porokom omogućuje „popravni“ seminar, odnosno puni povrat novca u slučaju nerealiziranog prestanka pušenja u garantnom roku od 60 dana.
Samo u narednih mjesec dana, odnosno u četiri uzastopne nedjelje počevši od 14. veljače, ovaj jednodnevni četverosatni seminar dostupan je u Zagrebu po simboličnoj cijeni od 123 kune, uključujući i PDV. Inače, redovna cijena seminara iznosi 1.968 kuna.
U svakom slučaju, prilika koju jedan iole ozbiljniji pušač ne bi smio propustiti
Jedan od sponzora seminara je i Manjgura, koja usput budi rečeno, po svom sastavu bilježi oko 80% nepušača. A i oko onih preostalih 20%, obruč se polako ali sigurno steže…
Niže reportaža o školi nepušenja s vijesti Net TV-a:

Šest godina Facebooka i hoće li doživjeti još toliko

Facebook je 4. veljače proslavio 6. rođendan, taj gigant online socijalizacije o kojem smo pisali toliko mnogo jer, ako ništa drugo, brojke govore same za sebe. Danas ima više od 400 milijuna članova diljem svijeta, od kojih se polovica svakim danom barem jednom ulogira i na toj mreži provede oko sat vremena.
Prvobitan cilj njegovog osnivača Marka Zuckerberga, harvardskog studenta računalnih znanosti, bio je internetsko povezivanje svojih kolega sa sveučilišta. Međutim, Facebook je pokrenuo pravu globalnu revoluciju međuljudskih odnosa. Naime, više od 35 milijuna korisnika mijenja svoje statuse svaki dan, više od 3.5 milijarde web linkova, novinskih priča, postova na blogovima, bilješki, foto albuma itd. se svaki dan podijeli s ostalim korisnicima te mreže te se više od 3,5 milijuna događaja kreira svaki mjesec. Prosječan korisnik ima 130 prijatelja, mjesečno pošalje osam zahtjeva za prijateljstvo, a više od 65 milijuna korisnika mreži pristupa sa svojih mobilnih uređaja.
Prema procjenama, trenutačno je 775.000 punoljetnih korisnika Facebooka u Hrvatskoj, a kad se tomu pribroje i tinejdžeri, broj je znatno veći. Kako navodi Igor Škunca iz tvrtke Httpol, istraživanja pokazuju da dvadeset najposjećenijih hrvatskih internetskih stranica zajedno imaju manju posjećenost od ove društvene mreže.
Putem Facebooka se dogovaraju sastanci, proslave rođendana, organiziraju prosvjedi, razmjenjuju skripte i domaće zadaće, oglašava itd. pa možemo reći da je on prisutan u gotovo svakom društvenom segmentu.
– Informiranje, uvjeravanje i povezivanje tri su osnovna postulata Facebooka. Društvene mreže posve će izmijeniti svijet, ljudi se sve više brinu o svom virtualnom identitetu. Ako se danas ne pojavite na Facebooku, ne promijenite li svoj status, prijatelji vas odmah zovu da vide jeste li bolesni, je li vam se što dogodilo – rekao je naš Krešimir Macan za Večernji list.
Kako kaže, korisnici društvene mreže stvaraju svoj mali svijet, društvo prijatelja koje povezuju zajednički odnosi i interesi. Upravo je ova povezivost izdignula Facebook na vrh popularnosti. Time se [...]

FIMI – MEDIJA nije PR agencija niti je članica ijedne strukovne udruge u odnosima s javnošću

Kako se tvrtka Fimi-medija, prozvana u aferi te sad pod istragom USKOK-a i MUP-a  počela sve više vezati uz odnose s javnošću, Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) poslala je priopćenje koje donosimo u cijelosti:
Reagiranje na medijske izvještaje – FIMI – MEDIJA nije PR agencija niti je članica ijedne strukovne udruge u odnosima s javnošću
Kao predstavnici profesionalnih savjetnika u struci odnosa s javnošću dužni smo reagirati na učestalo povezivanje poslovanja tvrtke Fimi-medija s djelatnošću odnosa s javnošću. Fimi medija nije članica niti jedne strukovne organizacije koja okuplja profesionalce, odnosno tvrtke koje se bave odnosima s javnošću. Stručnoj javnosti je stoga nepoznata djelatnost i projekti navedene tvrtke.
Prema medijski dostupnim informacijama većina ugovora tvrtke Fimi-medija odnosila se na posredovanje u zakupu medijskog prostora ili organizaciju događanja, što je po opisu djelatnosti u nadležnosti promotivnih usluga koje nude marketinške, odnosno specijalizirane agencije za zakup medija ili organizaciju događanja. Navedene vrste djelatnosti nemaju dodirnih točaka s radom agencija za odnose s javnošću prema strukovno definiranim standardima kojega se agencije organizirane u strukovnoj udruzi pridržavaju.
S ciljem očuvanja digniteta struke profesionalaca u odnosima s javnošću, molimo medije da u daljnjem praćenju ove afere ne koriste izraz PR agencija ili agencija za odnose s javnošću jer time javnost dovode u zabludu nanoseći trajnu štetu cjelokupnoj struci u Hrvatskoj.
Kao struka, podržavamo otvaranje teme natječaja za državne institucije, tvrtke u vlasništvu države te ostale obveznike javne nabave koji su se u dosadašnjoj praksi pokazali nedovoljno transparentnima te su kao takvi otvorili prostor za stručnoj javnosti nepoznate tvrtke koje u većini slučajeva dobivaju poslove, a bez dostatnih kompetencija i referenci.
Dubravka Jusić, predsjednica HUOJ-a
i
Dijana Kobas Dešković, predsjednica Udruge agencija za odnose s javnošću u osnivanju
 

Odijelo (ne) čini političara

Kritika odjevnog stila Gordona Borwna dosegla je svoj vrhunac: prema ocjeni časopisa za muškarce GQ,  najloše odjeven muškarac u 2010. godini biti će upravo britanski premijer. Prošle je godine zauzeo visoko treće mjesto, ali sada je očito nadmašio i samog sebe. U objašnjenju za ovu nelaskavu titulu stoji da se Brownov način odijevanja može reći da je odraz svega osim prvoklasnog primjera poznatog britanskog stila.
Premijer je prepoznatljiv po svojim tamnim, lagano naboranim odjelima, te uvijek umornim izrazom lica. Na ovoj listi našlo se još dva svjetska političara: na trećem je mjestu francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, za kojeg kažu da bi se više trebao brinuti o odjeći, a manje o svome niskom stasu, dok je osmo mjesto zauzeo sjevernokorejski lider Kim Džong-il.
Po svemu sudeći, čini se da je uzrečica «odijelo ne čini čovjeka» zastarjela. Iako Gordon Brown nije ni maneken, a ni hollywoodski glumac, to se od njega, kao javne ličnosti, očito očekuje što potvrđuje kako izgled sve više dobiva na važnosti. Sjetimo se samo nedavnih predsjedničkih izbora, tijekom kojih su se novinari okomili na Ivu Josipovića i na njegov izgled «kuhane noge». Josipoviću se zamjeralo nedostatak karizme i strasti, ali eto njegov fizički izgled nije presudio izbornoj utrci. Sada mu neki modni kritičari prigovaraju, kao i Brownu, dosadan profesorski stil u oblačenju. S druge smo pak strane imali hrvatskog George Clooneya, odnosno naočitog, nezavisnog kandidata Nadana Vidoševića. Iako nije bio u pitanju izbor za Mistera Hrvatske, neki su vjerojatno za njega glasali i zbog ljepote. No, to mu nije pomoglo ni da uđe u drugi izborni krug.
Međutim, uzmemo li primjer Johna F. Kennedya i Richarda Nixona, uvjeriti ćemo se da izgled može biti presudan. Naime, 1960. godine održana je prva tv debata predsjedničkih kandidata u povijesti, koja je imala veliki učinak na ishod izbora. Mlađahan, vitalan i preplanuo [...]

Next Page »