Manjgura.hr - Public Relations - Odnosi s javnošću » Krizno komuniciranje

Zašto je Greg Smith postao odmetnik s Wall Streeta?

Lana Crnjac — Sun, 18 Mar 2012 21:30:15 +0000

Wall Street je uzdrmala vijest o ostavci donedavnog izvršnog direktora Goldman Sachsa, Grega Smitha. U samoj ostavci ne bi bilo ničeg neobičnog ili spornog da uz nju nije došlo i objašnjenje u kojem stoji kako Smith tvrtku napušta jer mu je bilo zlo od otrovnog radnog okruženja koje je u njoj zavladalo. Između ostalog navodi i kako je osoblje klijente nazivalo “muppetima” kojima treba uzeti što više novca.

“Prisustvovao sam sastancima na kojima nijedna minuta nije bila posvećena klijentu već načinu na koji ćemo od njega uzeti što više novca. Tko god da je prisustvovao jednom od ovih sastanaka shvatio bi da klijentov napredak tim ljudima uopće nije bitan.” – napisao je Smith.

Iz Goldman Sachsa ubrzo je stiglo priopćenje u kojem iskazuju svoje neslaganje s izrečenim optužbama : “Ne slažemo se s iznesenim stavovima te smatramo da oni ne prikazuju precizno način na koji mi vodimo posao. Po našem mišljenju, naš uspjeh je direktno vezan za uspjeh naših klijenata. To je temeljna misao našeg poslovanja.”

Razvoj ove situacije podsjetio nas je na par važnih PR lekcija iz kriznog komuniciranja:

1. Vaš odgovor mora biti brz i nedvosmislen: Goldman Sachs objavio je odgovor rano u srijedu ujutro, insistirajući na tome da se ne slaže sa Smithom. U izjavi nije rečeno ništa senzacionalno, bitno je samo to da su odgovorili.

2. Iskoristite društvene mreže: PR stručnjaci Goldman Sachsa bi na vlastitom blogu mogli objaviti puno duže priopćenje s odgovorima na sve točke po kojima ih je Smith napao. Ovako moraju čekati svoj red u tiskanim medijima (ukoliko je to način na koji žele odgovoriti).

3. Obavijestite zaposlenike: Smithovo pismo je vjerojatno unijelo nemir i tjeskobu među osobljem, a to bi moglo rezultirati većim brojem ostavki. Zato je važno da Goldman Sachs, ukoliko dosad nije, svojim zaposlenicima pošalje pismo u kojem pobija optužbe svog bivšeg zaposlenika.

4. Obrišite prašinu s vašeg kriznog plana, zato ga i imate: Ukoliko nemate krizni plan jer vam nadređeni ne žele omogućiti vrijeme i resurse, isprintajte Smithovo pismo i pokažite im ga na sljedećem sastanku. To će im biti dovoljno.

5. Smijete paničariti malo, ali ne i previše: Naravno, javno pismo ostavke od strane izvršnog direktora u vašoj kompaniji izazvat će strah i staviti vas u nezgodnu situaciju, međutim neki novinari se pitaju hoće li će ovaj negativan učinak imati trajne posljedice na Goldman Sachs, kompaniju koja je dosad prevladala velik broj kriza.

Za one koji ne znaju, Goldman Sachs je američka investicijska banka u zadnje vrijeme pod optužbom da je dala veliki negativan doprinos grčkoj financijskoj krizi omogućavajući Grcima da kroz razne bezvrijedne papire lažiraju svoje bilance. Stoga je razumljiv ogroman interes koji je pobudio Smithov potez, kako kod forumaša tako i kod komunikacijskih stručnjaka koji su uzrok ovom problemu pronašli u očiglednoj zatvorenosti sustava, koja je u potpunoj suprotnosti s novim trendom transparentnog poslovanja.

Jason Nisse (Newgate Public Relations): “Izvor problema je loša komunikacija Goldman Sachsa, koja je i inače prisutna u svijetu investicijskog bankarstva. Odaju stav “mi smo jako pametni, mi ćemo srediti stvar”, umjesto “mi smo jako pametni i pokazat ćemo vam kako srediti stvar“.

Bilo je i onih koji su pohvalili brz i efikasan spin Goldman Sachsa kojim su Smitha prikazali kao osobu željnu medijske pažnje. “Mislim da je Goldman Sachs dobro reagirao na ovu krizu te da su novinari brzo uvidjeli kako je netko tko je tek nakon 12 godina shvatio da se ne slaže s kolegama i politikom tvrtke zapravo otužan. – izjavio je Jack Irvine, izvršni predsjednik PR agencije Media House simbolično nadodavši kako svaka organizacija ima one koji kukaju i plaču.

Vijest o ostavci došla je otprilike u isto vrijeme kada je i James Whittaker napisao blog u kojem napada Google za kojeg je radio kao izvršni direktor. „Google za kojeg sam na početku radio sa strastvenom predanošću bio je tehnološka kompanija. Google iz kojeg sam otišao postao je tvrtka za oglašavanje.“ No, utješno je mišljenje Trevora Morrisa, profesora PR-a na Westminsterkom sveučilištu, koji kaže kako ove dvije optužbe bivših zaposlenika nisu tako štetne i dramatične. “Nema dokaza o ilegalnim radnjama, a navodi kako su Goldman Sachsu i Googleu bitni novac i oglasi nisu neistiniti pa samim time nisu ni iznenađujući.“

Odmetnik s Wall Streeta dao je odličan primjer na kojem svi mi koji radimo u odnosima s javnošću možemo vidjeti kako zadaća PR-a nije samo kreiranje imidža tvrtke i stvaranje slike za javnost. Interne i krizna komunikacija važan su segment poslovanja i ukoliko im ne obratite dovoljno pozornosti u opasnosti ste da vam se dogodi “Greg Smith”. No, jedno je jasno – nema te komunikacije bilo interne ili krizne koja može prikriti neetično poslovanje koje otkrije “zviždač” poput Grega Smitha – dakle ako ne radite etički, strepite – danas su zviždačima (whistle blover) na raspolaganju brojni alati.

Share/Bookmark

Krešimir Macan za jutarnji.hr: Bijesprvi bio je svi i nitko. U tome je tajna…

gostbloger — Sun, 19 Feb 2012 23:04:01 +0000

Za portal jutarnji.hr Krešimir Macan odgovorio je na 10 pitanja o Bijesprvom, ali i o Vjesniku i Kerumovom snježnom ispadu, koja prenosimo u nastavku.

1. Tako znači, vi ste Bijesprvi. Koliko se dugo u vama skupljao taj bijes i zašto je osvanuo baš 2006.?

Frustracija je pukla u trenutku kad smo dobili potvrdu da je tadašnji premijer Sanader dogovorio prodaju Plive na operi u Veroni, što je bilo skandalozno. Nitko od medija, osim Index.hr, nije se usudio objaviti tu vijest. Radi se o 2006. Tada snimljene fotografije objavljene su prvi put 2011. Tada sam radio za Actavis, dakle radilo se o čistom poslovnom angažmanu. Eksperimentirali smo s internetom i YouTube se pokazao kao bingo. Jer, mogao si dijeliti filmiće mailom, samo šaljući link. Bjesovi su inače mitska stvorenja koja su ometala Potjeha u pronalaženju istine.

2. Kako ste Marko Rakar, Zinka Bardić i vi čuvali tu tajnu?

Ma, možda je tajna upravo u tome jer je Bijesprvi bio svi i nitko i uvijek si mogao reći – nisam ja, jer je to najčešće bio netko drugi taj put.

3. Jednom ste se lažno predstavili kao ubogi mladi informatičar. Tko je smislio tu psinu i zašto?

A, to sam ja, diplomirani inženjer elektrotehnike s FER-a u Zagrebu – nisam ništa morao izmišljati, samo sam se vratio u studentske dane:-) i sve je bilo točno, osim godina:-) Alter ego

4. Je li vam se netko od meta s klipova povjerio ili požalio na to što mu radite, ne znajući da je riječ o vama?

Nije, ali znalo je biti smiješnih situacija, da društvo to komentira i slušaš teorije o novcu, montažama itd. Sve je napravljeno bez novca i podrške bilo koga, osim pojedinaca kojima se svidjelo to što je Bijesprvi prikazivao. To je bilo bitno, a ne tko pokazuje. Lažu li nam ili ne.

5. Koji Bijes vam je najdraži i tko ga je napravio?

Kiro prosviro koji je Zinka napravila iz čiste zezancije, no onda sam skužio da imamo potencijalni hit. Osobno mi je najdraža prerada Valtera u Bijesprvi brani Zagreb:-) baš da pošaljemo ljudima poruku da su svi oni koji su pogledali i podijelili neki od videa Bijesprvi. A najveći je bum bio onaj s Hitlerom i Sanaderom i Facebook prosvjedima – 150.000 u jednom danu.

6. Kako bi izgledao Bijes za novu Vladu kada biste ga sada pravili?

Vrijeme je za neke nove klince, materijala ima koliko hoćete – pogledajte samo ovu sramotnu odluku da ljudi s osuđujućom prvostupanjskom presudom mogu sjediti u nadzornim odborima. A montirati nikad nije bilo lakše jer to možete napraviti na iPhoneu.

7. Vlada se prebacila na društvene mreže, a prozivaju je seljaci na traktorima. Tko je od ministara najbolji, a tko najlošiji komunikator?

Treba im dati vremena da se pokažu, mislim da se Slavko Linić zasad odlično nosi s medijima. Za razliku od prvog mandata. Veljko i Rajko Ostojić su također dobro krenuli, usprkos prvim izazovima.

8. Vodili ste Kerumov stožer na pobjedničkim izborima. Je li vas iznenadio u ‘snježnoj avanturi’ i postoji li netko tko bi mu rekao da ne kaže ono što je u stanju reći?

Ma, da je uzeo lopatu i pozvao Splićane da očiste grad, bio bi heroj. Ovako je napravio osnovnu pogrešku u kriznom komuniciranju: nije pokazao suosjećanje sa sugrađanima. Onda vam se dogodi i tvit ‘jadni Splićani’ nakon kojega su mediji provalili identitet Bijesaprvog. Da toga nije bilo, ne bih izlazio u javnost, kao ni dosad.

9. Vjesnik – da ili ne?

Da, za kvalitetno novinarstvo, ne za lošu Vladinu propagandu bez kontrole troškova.

10. Kako ACTA-u staviti ‘ad acta’. Potpisanu ili…?

Svaki pokušaj da se pod zaštitu autorskih prava provuče kontrola interneta treba odlučno zaustaviti. Da to postoji, ne bi bilo WikiLeaksa, Bijesaprvog, bilo kakve gerile i slobode izražavanja. Tko bi Putina danas stavio iza rešetaka u videu da nema te slobode na internetu?

Share/Bookmark

Bijesprvi i Macan – što kolege iz odnosa s javnošću misle o cijeloj priči

gostbloger — Thu, 16 Feb 2012 11:39:46 +0000

Što su o cijeloj priči Bijesprvi – Macan rekle kolege iz struke pročitajte u nastavku gdje prenosimo tekst s portala Business.hr.

Da se Krešimir Macan krije iza pseudonima Bijesprvi pretpostavljala je većina novinara i njegovih kolega PR-ovaca, ali sve do teksta objavljenog u posljednjem broju tjednika Nacional Macan to nije htio priznati.

Sad, kaže, nije imao izbora kad je već „provaljen“, pa je priznanjem da se upravo on krije iza niza videouradaka koje je započeo objavljivati na Youtubeu krajem 2006. godine pokušao „umanjiti štetu“. Iako se u tekstu Macanu uz bok stavljaju Zinka Bardić i Marko Rakar, Macan tvrdi da je upravo on odlučio stvoriti pseudonim Bijesprvi kako bi raskrinkao laži tadašnjega glasnogovornika Vlade Ratka Mačeka i aferu Verona.

„Youtube je tada bio jedini kanal nad kojim vlast nije imala kontrolu, a bio je vrlo slabo iskorišten. Stoga sam odlučio eksperimentirati malo s tim, što se pokazalo kao pun pogodak“, kaže Macan, koji je uvjeren da tada nije napravio ništa zbog čega bi se danas trebao brinuti. Štoviše, komentari koje je dobio nakon javnog priznanja uvelike su pozitivni, što mu je dodatan dokaz da je tada postupio ispravno.

Obračun s protivnicima

No, Macan je netom prije nego što je nastao izmišljeni lik koji se videouracima obračunava s HDZ-ovcima radio za SDP, glavnog pretendenta na tada HDZ-ove Banske dvore, kao i za islandski Actavis, koji je ostao kratkih rukava u borbi za Plivu zbog ‘dogovora’ u Veroni.

Zinka Bardić, autorica najpopularnijeg serijala „Kiro prosviro“, koji je ismijavao tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivicu Kirina, također je prethodno radila u MUP-u za SDP-ove vlasti, a suradnja je nastavljena i uoči svakih idućih izbora. Marko Rakar je također blizak SDP-u, a angažman u predizbornoj kampanji Ive Josipovića nakratko mu je donio mjesto tajnika Ureda predsjednika Republike. No Josipović se naknadno predomislio zbog Rakarova poreznog duga.

Macan, međutim, tu ne vidi ništa sporno jer tvrdi da su objave njihov osobni aktivizam, koji SDP nije poticao, niti je s njima imao veze.

„U to vrijeme nisam radio za SDP. Osim toga, da smo ranije otkrili identitete, mediji bi nas ‘ubili’ po nalogu HDZ-a. Oni bi to pokopali kao SDP-ovu inicijativu. Ali stranke, pa i SDP, tada su

bile glupe za nove tehnologije i zato smo mi i prošli“, kaže Macan, dodajući da im je upravo pseudonim omogućio da se ljudi koncentriraju na sadržaj videa, a ne na one koji stoje iza toga.

„Da su ljudi tada znali tko su autori, odmahnuli bi rukom i ne bi pažljivo gledali sadržaj“, kaže Macan.

Branša podupire Macana

No iz istog se razloga Žarko Puhovski protivi skrivanju identiteta u ovom slučaju. „Ovaj slučaj pokazuje koliko je moralno dvojbena igra s anonimnošću na internetu. Da su ti ljudi od početka dali svoja imena, manje bi im se vjerovalo nego kad su bili anonimni jer bi bilo jasno da su u stranačkom sukobu interesa. Ti su ljudi zapravo falsificirali javnu poziciju da bi dobili na kredibilitetu na koji nisu imali pravo“, kaže Puhovski. Anonimnost, ističe, ima smisla samo kada štiti nemoćne od moćnih, odnosno kad netko zbog svoga javnog istupa može biti ugrožen, a smatra da Macan i njegove kolege u ovom slučaju nisu bili ugroženi.

No, za razliku od Puhovskog, Macanove kolege iz branše ne smatraju spornim skrivanje identiteta u ovom slučaju. Dijana Kobas Dešković, predsjednica sekcije PR agencija pri HUOJ-u, kaže da je takva praksa u korporativnom sektoru neprihvatljiva jer iskustva pokazuju da kompanije imaju propisana pravila na društvenim mrežama prema kojima se skriveni identitet smatra neprihvatljivim.

„No, potpuno je drukčije ako to svedemo na političku komunikaciju koja ima svoja pravila i gdje prolaze komunikacijske prakse koje se u drugim domenama smatraju neprihvatljivima“, kaže Kobas Dešković, dodajući kako je ovaj slučaj posebno zanimljiv jer je riječ o političkoj satiri pa se samim tim zalazi u domenu kreativnosti koja je bitna u komunikacijskom i marketinškom poslu.

I Drenislav Žekić, predsjednik HUOJ-a (Hrvatska udruga za odnose s javnošću), smatra da je ono što su učinili Macan i ostali – dobra stvar. „To samo dokazuje da čovjek, osim što prati trendove, zna kako koristiti nove tehnologije. Gledajući to kao uradak može se reći da je promijenio odnos prema oblicima komuniciranja. Nema veze iz koje su pobude to radili. Profesionalno, to je dobar uradak“, kaže Žekić, dodajući kako mu ne smeta što ti uraci nisu objavljeni pod imenom.

Sve čisto?

„Macan je ‘piarovac’, ali i jedinka koja ima pravo na svoje mišljenje i stajalište“, kaže Žekić, dodajući kako je u ovom slučaju vrlo dobro iskoristio svoje komunikacijske vještine.

Božo Skoko, koji na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti vodi kolegije ih odnosa s javnošću, kaže da su PR krugovi i ranije znali tko se skriva iza profila Bijesprvi, a smatra razumljivim da su kolege očito odlučile kapitalizirati publicitet i zasluge jer je riječ o važnom iskoraku u političkoj komunikaciji koji je ostavio traga.

„Iskorak koji su napravili bio je kreativan i inovativan pa je dijelom utjecao i na pad kredibiliteta bivše HDZ-ove vlade Ive Sanadera. Kolege su svojim djelovanjem nedvojbeno pomogle jačanju tadašnje oporbe na čelu sa SDP-om. Tu ne vidim ništa sporno ako je to bilo blisko njihovim svjetonazorima ili profesionalnom interesu, jer nisu bili javni namještenici“, smatra Skoko.

Share/Bookmark

Ja sam Bijesprvi i bila su to zabavna i kreativna vremena – hvala na podršci!

Krešimir Macan — Tue, 14 Feb 2012 14:41:52 +0000

Da, točno je – ja sam Bijesprvi! Kada sam danas pročitao da mi je provaljen identitet u najnovijem broju Nacionala (pročitajte tekst Bijesprvi tvita za Vladu (pdf) Bijesprvi tvita za Vladu (txt)) osjetio sam veliko olakšanje. Konačno je i ta lijepa, zabavna i kreativna priča došla svome kraju i tako obilježila, možda simbolično, početak neke druge on line priče, za neke nove klince. Od 2006. ste svojom podrškom i poticajima motivirali ljude da slažu, šalju video klipove za objavu koji su kasnije nasmijavali cijelu Hrvatsku i šire. I zato se danas nemamo čega sramiti – uživajte u najboljim trenucima i sjetite se u kakvoj smo državi živjeli. Hvala svima za višegodišnju podršku i motivaciju – kompletnu zbirku potražite na Youtube kanalu Bijesprvi.

IVO SANADER: BANDO NESPOSOBNA ŠTO HAPSITE SURFERE, MORAT CU DAT OSTAVKU

Za gornji video ne zaboravite uključiti titlove:-)

Share/Bookmark

Kako su ‘Jadni Splićani’ ušli u povijest hrvatskih društvenih mreža

Mirta Maćešić — Sun, 12 Feb 2012 22:30:04 +0000

Već duže vrijeme pratimo gafove i uspjehe političara na društvenim mrežama, pa smo tako prije mjesec dana pisali i o počecima Vlade RH na istima. Stručnjaci za odnose s javnošću su u izbornoj kampanji upozoravali na nedovoljno korištenje društvenih mreža s iznimkom Kukuriku koalicije, koja je tu praksu odlučila i nastaviti dolaskom na vlast. Kako je Vlada postala aktivna u komunikaciji tim kanalima, tako su se i mediji raspisali o pozitivnim, ali i o eventualnim negativnim aspektima takva pristupa.

Krešimir Macan za Novi List izjavio je da je korištenje društvenih mreža prednost jer Vlada u tom slučaju prakticira demokraciju svakog dana, a ne samo svakih četiri godine, na dan izbora. S druge strane, Božo Skoko, profesor odnosa s javnošću na Fakultetu političkih znanosti, upozorava da društvene mreže ne mogu u potpunosti nadomjestiti klasičnu komunikaciju i medije, iako su pogodni za komuniciranje prema mlađoj populaciji.

Odličan primjer korištenja društvenih mreža za dvosmjernu komunikaciju od strane Vlade RH je “virtualni” intervju ministra financija Slavka Linića na YouTube-u. Naime, ministar je video snimkom odgovario građanima na pitanja koja su postavljali preko Facebooka i Twittera te na taj način približio i pojednostavio porezne reforme koje će stupiti na snagu već od 1. ožujka. Sve glavne TV postaje i mediji preuzeli su materijal s YouTube-a i emitirali ga u svojim udarnim vijestima. “Takovom metodom Vlada zaobilazi novinare i druge medije i ima izravan komunikacijski kanal koji malo košta” smatra Macan.

Već sljedeći korak Vlade upućuje na to da su krenuli u ozbiljnu dvosmjernu komunikaciju preko društvenih mreža. S inicijativom InternetZaSve organizirano je prvo tviteraško druženje u regiji pod nazivom #VladaUP. Tviteraši su osobno sudjelovali na druženju 9. veljače u Ministarstvu uprave, a ministar uprave Arsen Bauk i njegov pomoćnik Darko Parić te potpredsjednica Vlade Milanka Opačić uživo su odgovarali građanima na pitanja postavljana preko Twittera. Snimka je prikazana na društvenim mrežama Vlade.

Osim pokoje pravopisne greške i pretjeranog korištenja stranih riječi društvene mreže karakterizira i neformalna komunikacija. Menadžer društvenih mreža (community manager) u tvrtki iSTUDIO Daniel Artenjak u razgovoru za poslovni.hr upozorio je na tanku granicu između slobodnog i neformalnog govora te odgovaranja na komentare i nesvjesnog podupiranja govora mržnje i netolerancije. Tu je lako napraviti pogrešku ili gaf koji će privući pažnju medija ili zajednice na društvenim mrežama (što se događalo i velikim brandovima – sjećate li se Chryslera - Dobar online community manager zlata vrijedi). Ovaj put je pažnju medija privukao tvit na stranici Vlade RH „Jadni Splićani“ napisan od administratora nakon gostovanja Nevenke Bečić na televiziji. Tvit je brzo izbrisan, ali nedovoljno brzo da ga tviteraši ne vide. I odmah je provocirao niz pitanja – tko su community menadžeri Vlade Republike Hrvatske na Twitteru i Facebooku, tko je odgovoran za taj tvit (koji sam po sebi nije nikakav problem, ali kad tako nešto prokomentira Vlada RH na društvenim mrežama naravno da je zanimljivo, medijima prije svega).

Netokracija je netom potom otkrila tko su administratori društvenih mreža Vlade RH. To je mladi tim volontera koji se, kako sami administratori kažu, savjetuju sa glasnogovornicima, stratezima za komunikaciju te ministrima. Oni pribavljaju odgovore na pitanja građana i objavljuju javnosti informacije o tome što Vlada radi. Doznali smo i tko je napisao sporni tvit – ako vas zanima pogledajte prilog Nove TV – Otkrivamo tko je napisao ‘jadni Splićani’ na Vladinom Twitteru! Jedan neformalni tvit je izazvao toliko pažnje, da danas skoro svi znaju sve o komunikaciji Vlade RH na društvenim mrežama – pa je tako, bio namjeran ili slučajan, svoju funkciju itekako dobro obavio. a i pamtit ćemo ga kad budemo pisali radove o društvenim mrežama u Hrvatskoj.

Da bi imali zaokruženu sliku još par dodatnih linkova na temu. Nikola Krajačić napisao je odličan osvrt na sve porođajne muke komunikacije Vlade RH na društvenim mrežama – Kako Vlada vlada na Twitteru i Facebooku, dok je Netokracija objavila i zgodan prikaz dosadašnjih aktivnosti kroz infografike – Vlada na Facebooku i Twitteru: prvih 50 dana “društvene” države ilustrirano infografikom. Trenutačnu situaciju možda najbolje opisuje Nikolina rečenica: „Nedostaje specijalizirane strategije društvenog nastupa, kao da ne postoji odgovor na pitanje zašto smo tu – već je odlučeno: idemo na društvene mreže, svi su tu“.

Ne kaže bez veze narod da se “prvi mačići u vodu bacaju”, nakon prvih 50 dana društvene komunikacije Vlade RH su izazvale dosta pažnje medija i društvenih mreža, što im je vjerojatno i bio cilj. Do 100 dana Vlade, vjerujemo da će se i oni u potpunosti posložiti – no kao što smo i ranije napisali – palac gore za odluku da se Vlada RH otvori dvosmjernom komunikacijom prema građanima, za što su društvene mreže idealne.

Share/Bookmark

Reciklirano mlijeko na TV-u – brojevi na dnu tetrapaka nemaju veze s mlijekom

Ivana Katić — Fri, 10 Feb 2012 22:30:18 +0000

Taman kad smo pomislili da su lažno potpisani mailovi koji nas upozoravaju na upitnu kvalitetu mlijeka otišli u povijest kao neutemeljeni mitovi, priča o tzv. recikliranom mlijeku ponovno je postala aktualna. Barem ako je suditi prema opsežnom prilogu emisije Provjereno, emitiranom 9. veljače 2012.

Kao što smo pisali još prije nekoliko mjeseci, kada smo tragom glasina na koncu došli do istine, navodi o recikliranom mlijeku – mlijeku isteklog roka trajanja koje se nakon “pasterizacije” na 190˚C vraća u prodaju su uistinu samo – navodi, što su potvrdili stručnjaci i ministarstvo.
U emitiranom se prilogu oglasio i slovenski mikolog Andrej Gregori čiji je potpis stajao u e-mailu koji se stihijski širio ne bi li nas osvijestio o fenomenu recikliranog mlijeka. Znanstvenik se u potpunosti ogradio od te priče, a istu je sudbinu doživio i mail u kojemu su, među ostalim, stajali i navodi da se LGG bakterije uzgajaju na mrtvacima te da mlijeko koje kupujemo nije “vidjelo krave”. Jasminka Franc koja navodno potpisuje taj mail izjavila je kako je “samo proslijedila mailove koje je dobila od drugih!”
Na koncu je razriješen i misterij tajanstvenog koda na dnu tetrapak ambalaže. Za emisiju Provjereno Vedrana Hercigonja Majetić, glasnogovornica tvrtke Tetra Pak, izjavila je kako je riječ o oznaci od koje je folije ambalaža napravljena te tako još jednom potvrdila naše napise iz srpnja ove godine. Oni najsumnjičaviji nakon ovoga su, nadamo se, odahnuli, no vjerujemo kako su neki i razočarani, kao što to obično biva kada nešto što zvuči kao veliko otkriće padne na testu činjenica.

Ipak, zanimljivo je bilo vidjeti koliko dugo neke posve neutemeljene i pogrešne tvrdnje mogu intrigirati javnost. Stvar je u ambalaži. Ovaj put ne mlijeka, već informacije. I još je zanimljivije to što ova s recikliranim mlijekom, iako loše zapakirana, tako dugo okupira javnost. Što li se tek onda krije iza nekih drugih priča, opremljenih daleko bolje od maila iz prve epizode, u kojemu je noseći argument – pogrešna definicija pasterizacije .

Share/Bookmark

Krizno komuniciranje – Costa Concordia i muke po komunikaciji

gostbloger — Sun, 22 Jan 2012 19:00:49 +0000

Glavna tema prošli tjedan u medijima, a sigurno će biti i ovaj, je nasukani kruzer Costa Concordia. Nesreća u kojoj je poginulo 12, a traga se za 23 osobe dogodila se prije tjedan dana, a u međuvremenu je postala tema raznih PR blogova i publikacija koje već pomno prate kako se kompanija za sada snalazi u kriznom komuniciranju.

Tako PRWeek U.K. doznaje da je Burston-Marsteller zadužen za krizni PR, dok je britansko – irska agencija Rooster PR, zadužena za odnose s medijima.

PRNewser prenosi kako je do sada krizno komuniciranje kompanije uglavnom bilo reaktivno pa su tako i svi podaci o njihovim aktivnostima bili odmah dostupni na njihovoj web stranici, ali bez previše detalja o nesreći i informacija za buduće putnike. Predstavništvo tvrtke u Italiji održalo je dvije press konferencije kao odgovor na tragediju. Dok se iz kompanije Carnival Corp., koja je vlasnik Costa Concordije, javio i izvršni direktor te progovorio o nesreći. “Kada god u krizi postoje smrtni slučajevi i teške ozljede, važno je da što više ljudi iz višeg rukovodstva kompanije bude tu, da budu vidljivi”, objasnio je Peter Hirsch iz Ogivly Public Relations Wordwide za Bloomberg, komentirajući pojavljivanje izvršnog direktora Carnivala u medijima.

U siječnju prošle godine, PRNewser pokrio je događaj AMA (American Marketing Association) NY na kojem se najviše govorilo o traženju odgovora na krizu brenda. Kirk Stewart ( APCO Worldwide) predstavio je komunikacijski vodič za kompanije u kriznim situacijama. Ovaj brodolom se učinio kao kobar primjer gdje su se savjeti iz priručnika mogli upotrijebiti, zbog čega su i pitali Stewarta za osvrt na situaciju u kojoj se ova kruzerska kompanija našla:

Odaberite jednog pravog glasnogovornika. “U posljednjih nekoliko dana Costa i Carnival rukovoditelji i glasnogovornici davali su izjave, što nije dobar potez jer više uključenih osoba daje dojam nepotrebne nesigurnosti i zbunjenosti”, objasnio je Stewart.

Prilagodite poruku i njezin ton. Ton izjava Costa-inih službenika je tmuran, gdje na jednu gomilu stavljaju riječi poput ”duboko ožalošćen”, ”šokiran”, i ”tragediju”, kao i izricanje sućuti… No pravi ton bi bio iskazivanje brige za žrtve i njihove obitelji uz jasno stajalište o tome što kompanija radi kako bi se utvrdio uzrok i kako bi se osiguralo da se incident u budućnosti ne ponovi.

Jedna od mnogih ilustracija na račun odbjeglog kapetana

Brzina i točnost su ključne. Prva izjava Coste o incidentu pojavila se nekoliko sati nakon što se brod nasukao, međutim, ključne informacije vezane uz kurs broda i evakuaciju pokazale su se netočnima. Stewart smatra da je ova kompanije pred pravim izazovom. Uzevši u obzir smrtne slučajeve i potencijalnu pravnu izloženost kompanije, ipak u nekom trenutku moraju javnosti pojasniti što se točno događa iz njihove perspektive, unatoč tomu što najviše pozornosti trenutno izazivaju na izjave preživjelih putnika.

Preuzimanje odgovornosti. Pokazati poniznost i razumijevanje, ne zauzimati obrambeni stav. Prve izjave Coste bile su usmjerene na obranu kapetana, no kasnije su uslijedili komentari i priznanje da je taj isti kapetan jedini krivac. S obzirom na to kako su prema van traljavo pokazali svoju odgovornost (ili je nisu uopće pokazali) svi daljnji koraci bi trebali biti pod utjecajem njihova pravnog savjetnika.

Biti uvijek uz svog klijenta. Potrebno je ostati u blizini, a u ovom slučaju na raspolaganju svim preživjelim putnicima. Stewart je istaknuo da sada među ključnim stavkama kompanije budu njihovi sadašnji i budući putnici unatoč tom tragičnom incidentu, Costa i Carnival još imaju posao kojeg trebaju voditi. Sigurno će sadašnji, kao i budući putnici htjeti neke nove sigurnosne mjere i postupke ukoliko se odluče za njihovu uslugu.

Ono što je zanimljivo jest to da komunikacijski, Costa nije mogla stati ispred priče jer su priču odmah preuzeli preživjeli putnici i članovi posade koji su prvi ispričali svoje verzije događaja. U sve su se uključili i mediji uspoređujući nesreću s Titanikom. Društveni mediji poput You Tube-a odjednom su postali prekrcani što lažnim, a što pravim snimkama s broda, otvorena je i Facebook stranica ”u čast” talijanskog kapetana Francesca Schettina u bijelom smokingu, prepuna komentara koji kritiziraju kompaniju.

Click here to view the embedded video.

Oglasio se i međunarodni financijski konglomerat (CITI) s podacima o padu vrijednosti Carnivalovih dionica te mogućnosti smanjenja rezervacija kruzer putovanja, zbog raznih medijskih napisa o brodolomu. Nesreća baca svjetlo na pitanja o sigurnosti u cijeloj kruzerskoj industriji, posebice nakon nesreće koja je jako medijski popraćena. Ova katastrofa ponukat će i sve druge kompanije da dobro ispitaju svoje PR krizne planove kako bi bili sigurni da su spremni na slične situacije, posebno u doba društvenih medija, kada žrtve, a ne mediji, prvi dijele fotografije i video sadržaje s mjesta nesreća, kao što to s Costom bio slučaj.

Bit će zanimljivo pratiti daljnje komuniciranje kompanije Carnival.

U slideshare prezentaciji ispod možete vidjeti analizu online komunikacije Costa Concordie koja je provedena u razdoblju u 13. do 16. siječnja 2012.

(U međuvremenu svi korisnici Costa Loyalty programa dobili su pismo u kojem se izvršni direktor Coste Pier Luigi Foschi ispričava, pojašnjava uzroke nesreće i tvrdi da kompanija ima sigurne brodove i dobru posadu te ih moli da ih ovaj incident ne poljulja u odluci da i ubuduće za krstarenje izaberu njihovu kompaniju. Pismo u cijelosti možete preuzeti i pročitati ovdje.)

Ivana Urošević

Share/Bookmark

Krizno komuniciranje – kako je FedEx krizu okrenuo u PR pobjedu

gostbloger — Thu, 12 Jan 2012 21:05:23 +0000

Američka poštanska služba FedEx se tijekom praznika našla u problemima, ono što bi zapravo bila tek kriza službe za korisnike preraslo je u pravu PR krizu jer su se u igru ubacile društvene mreže, bolje rečeno You Tube.

Kako se zakompliciralo?

Sve je započelo objavom video sadržaja koja prikazuje FedEx dostavljača kako baca paket preko ograde na travnjak. Da stvar bude gora, u paketu je bio kompjuterski monitor koji nije bio u FedEx pakiranju pa je dostavljač jasno mogao vidjeti da je sadržaj paketa lomljiv.

Click here to view the embedded video.

Vlasnik dostavljenog monitora, originalnu snimku postavio je na YouTube, a za Huffington Post izjavio kako je u vrijeme dostave bio kod kuće te da je dostavljač samo trebao pozvoniti na vrata. Snimka je u pet dana prikupila čak 5 milijuna pegleda, a sada već broji skoro 9 milijuna i čak 24,867 komentara.

Što je FedEx napravio?

Nije zabio glavu u pijesak i ignorirao YouTube video, nije zanemario krizu i glumio da ne postoji. Umjesto ignoriranja, tvrtka je na svom YouTube kanalu objavila ispriku (slično je napravio Domino’s pizza 2008. godine kada je objavljen video u kojem se vidi kako zaposlenik pljuje u hranu). Matthew Thornton III, viši potpredsjednik Uprave za FedEx Express US, objasnio je kako će tvrtka učiniti sve u ispravljanju greške, a upravo ovaj video koristiti u edukaciji zaposlenika da se ovakav slučaj više nikada ne ponovi. Video je objavljen i na službenom FedEx blogu.

Ispriku u cijelosti možete pogledati u videu ispod:

Click here to view the embedded video.

Isprika je bila dobar potez, FedEx korisnici i zaposlenici su pohrlili na blog, komentirali te davali pozitivne primjere FedEx – ovih zaposlenika.

Lekcija naučena?

1. Uvijek odgovoriti s pravom isprikom. Ne započeti sa ”Žao nam je, ali …” isprikom, nego odmah i odmah iskreno.

2. Odgovoriti na onoj društvenoj mreži gdje je kriza i uzela maha, u ovom slučaju to je bio YouTube.

3. Reagirati pravovremeno (snimka je objavljena 19. prosinca, a službena isprika 21. prosinca).

Prdaily

Ivana Urošević

Share/Bookmark

Kako uspješno upravljati krizom

Gordan Turković — Tue, 27 Dec 2011 21:00:04 +0000

U nastavku vam prenosimo članak objavljen na portalu Campaigns&Elections.com koji se bavi kriznim komuniciranjem te donosi niz savjeta za uspjeh u ovom poslu.

Michael O’Conner ležao je 4. srpnja kraj svog četiri dana starog djeteta kada ga je nazvao kandidat za gradonačelnika čiju kampanju je vodio. „Pregazio sam 11-godišnje dijete,“ čulo se kroz slušalicu. O’Conner je kratko udahnuo prije nego što se raspitao kod svog sugovornika za zdravlje djeteta te se odmah bacio na osmišljavanje odgovora na ovaj problem. „Najgore što se može dogoditi s kampanjom jest da se nađe u vrtlogu prevelikog analiziranja novonastale situacije,“ znao je reći O’Conner. Ovo je ujedno i zlatni savjet koji je ponudio tijekom predavanja na temu „Kako upravljati krizom i preživjeti“ u sklopu konferencije pod nazivom „Umjetnost vođenja političke kampanje“.

O’Conner je do kraja uspješno vodio kampanju koja je Barta Petersona promovirala u prvog gradonačelnika Indianapolisa iz redova demokrata u posljednje 32 godine. Danas, kao čelnik Bose Public Affairs Group, O’Conner savjetuje voditeljima kampanja da od samog početka pruže medijima sve potrebne informacije. „Priču smo poslali svim novinarima koje smo poznavali,“ započeo je svoju priču O’Conner i nastavio, „Iako je policijsko izvješće jasno davalo do znanja kako se dijete „pojavilo niotkuda“, priča je imala opasan potencijal za naslovnicu, a na kraju je završila tek na šestoj stranici novina.“ Naime, poruka plasirana medijima imala je pet ključnih elemenata: iskrenost, pravodobnost, strpljenje, humanost i poniznost.

Djetetu su kupili i bicikl kako bi dodatno popravili čitavu situaciju.

„Situacije poput ove završavaju sretno kada imate razvijen dobar odnos s predstavnicima medija,“ objasnio je Tony Bawidamann, jedan od predavača iz Focal Point Communications. Kriza najčešće udara poput meteora kada to najmanje očekujete; kontrolirati je možete samo ako je predvidite; ili što je gore, možete je sami pokrenuti. Bawidamann preporučuje uspostavljanje kontakta s medijima na samom početku izborne utrke kako bi se olakšalo kontroliranje posljedica „meteorskog udara“ sličnog onomu koji je zadesio Petersonovu kampanju. „Ključni čimbenici ovdje su izrada liste medijskih kontakata, čitanje njihovih članaka i razvijanje osjećaja za njihov ton te provjera ima li netko iz vašeg tima odnos s nekima od njih,“ objašnjava Bawdimann.

Potencijalne katastrofe u kampanji mogu se izbjeći ako ste naoružani nizom strategija za upravljanje krizom. „Pomaže ako možete pretpostaviti unaprijed što vas može zadesiti,“ priča Bawdimann, „jer poruka koja izađe u medijima nije uvijek izvan vaše kontrole.“ Podsjeća pritom da su novinari, u principu, dobri ljudi te naglašava kako bi bilo dobro postati jednim od njihovih izvora informacije.

„Nevjerojatno velik broj ljudi nije u stanju predvidjeti sve što bi se moglo dogoditi,“ kaže Smith, pomoćnik direktora u Enhance Corporate-u, australskoj tvrtci specijaliziranoj za lobiranje i odnose s Vladom. Savjetuje igranje ratne igre prije početka same kampanje. „Okupite svoj tim, kupite nekoliko piva i pizzu, izaberite tematsku pjesmu za kampanju i očekujte najgore,“ predlaže Smith, naglašavajući pritom važnost predviđanja i pripreme za sve najgore moguće ishode.

Smith uspoređuje kriznu situaciju s partijom šaha. Odigrajte par dobrih poteza i vaš će kandidat pobijediti šah-matom.

Share/Bookmark

Top 5 PR gafova

Nana Nadarević — Tue, 20 Dec 2011 15:23:52 +0000

Često smo se znali nasmijati ljudskoj gluposti, a kada je u to uključena i javnost, tada to dobiva i ono nešto više. Danas, uz društvene medije, ako ispadnete glupi u javnosti, teško da ćete ostati neprimjećeni. Vjerojatnije je da će vaš ‘kiks’ postati vruća roba te da će vas ismijavati diljem zemlje, a i šire. Na ljudsku glupost, nažalost, teško je utjecati, međutim određene stvari može preduhitriti ili sanirati dobar PR. Ipak, ne treba ni od PR-ovaca očekivati čuda. Upravo ovi primjeri pokazat će vam kako i u njihovim redovima ima kukolja. U nastavku vam donosimo Top 5 najzančajnijih PR pogrešaka po izboru agencija Fineman PR, našlo se tu lažnih konferencija za medije, malih beba, sumanutog trošenja love, propalih racija i sličnog. Da ne duljimo, uvjerite se sami:

1. Odjel za javnu i stambenu pomoć, Columbia, 1995.

Željni pozitivnog publiciteta, agencija Washington D.C.-ja u ožujku šalje medijsku objavu u kojoj obavještavaju javnost da je došlo do velike akcije pronalaska droge u jednom od gradskih kompleksa javne stanogradnje. Jedan jedini problemčić koji je tu nastao jest taj da je objava poslana dan ranije, odnosno prije nego je sama akcija obavljena. Između ostalog objava se vrtila i na radiju, upozorila dilere te je racija naposljetku otkazana.

2. Duhanska tvrtka R.J.Reynolds, predsjednik Charles Harper, 1996.

U travnju, na godišnjem sastanku ove duhanske kompanije, predsjednika su upitali što misli o djeci kao pasivnim pušačima. Replicirao im je da, ako djeca ne žele biti u zadimljenoj sobi, slobodno je mogu napustiti. Kada mu je rečeno da bebe to ipak ne mogu učiniti, njegov odgovor je glasio ”U nekom trenutku naučit će puzati.” Ovo je preneseno diljem zemlje te je predsjednik na sebe navukao bijes javnosti tako bacivši u zaborav ostale vijesti godišnjeg sastanka.

3. FEMA (Federal Emergency Management Agency), 2007.

Ova agencije je i prije gafa koji ju je doveo na treće mjesto ove liste imala problema zbog opetovanih optužbi za nedovoljno brze reakcije i rasipništvo. Međutim, ono što je zasjenilo sve je lažna konferencija za medije na temu požara u južnoj Kaliforniji. Naime, pitanja je postavljalo osoblje FEMA-e koji su glumili novinare te tako omogućili zamjeniku upravitelja Harvey E.Johnsonu da hvali njihovu agenciju te obavljen posao. Michael Chertoff iz Odjela domovinske sigurnosti tada je rekao da je ‘ovo jedna od najglupljih i najneprikladnijih stvari koju je vidio od kad obnaša svoju funkciju’ U FEMI su nakon toga ustrajali u pričikako su se novinari očekivali, iako su obavješteni samo 15 minuta prije početka održavanja konferencije, ali se nisu pojavili te da su pitanja postavljena na presici zapravo pitanja koja su došla od samih novinara. Zamjenik direktora FEMA-e g.Widomski, jedan od ‘glumaca’ na lažnoj konferenciji je ubrzo rekao: ”Ako je najgora stvar koja mi se može dogoditi u ovoj katastrofi da je osoblje postavljalo novinarska pitanja koja su pristizala cijeli dan, onda sam ja sretan čovjek.” Aha, onda dobro…

4. AIG (American International Group Inc.), 2008.

Samo nekoliko dana nakon što su dobili 85 milijardi dolara kako bi opstali, AIG je potrošio gotovo pola milijuna dolara na direktorsko putovanje u luksuzni St.Regis resort koji je uključivao sve od spa tretmana do golfa. Iako je CEO Robert Willumstad na kraju osudio ovaj čin nazvavši ga ‘iznimno neprikladnim’ te se oko svega digla velika buka, u AIG-u je ubrzo uslijedio novo putovanje. Ovaj put radilo se o odlasku na lov u Novu Englesku težak 86 tisuća dolara. Ubrzo je reagirao državni tužilac Andrew Cuomo rekavši: ”Naša poruka AIG-u danas je jednostavna: ‘Party je gotov.’

5. British Petroleum, 2010.

Kao što svi znamo, sve oči su bile uprte u BP nakon izlijevanja ulja u Meksičkom zaljevu. Iako neki PR stručnjaci pohvaljuju brzu reakciju, CEO Tony Hayward je naštetio imidžu BP-a time što je uporno umanjivao štetu te izvalio stvari poput ‘nije naša krivnja’ ili ‘samo želim svoj stari život natrag’i to nakon što je 11 radnika izgubilo živote u eksploziji. Međutim, nakon što je smijenjen i na njegovo mjesto je postavljen Bob Dudley, nije se puno promijenilo. Novi CEO je nastavio u revijalnom tonu tvrdeći kako su mediji i konkurentske naftne kompanije prebrzo reagirale osuđujući reakciju BP-a na ovu krizu, a i odbio je svjedočiti pred kongresnim odborom. Odbor je odmah ustanovio kako British Petroleum ‘uporno upire prstom u sve druge osim u sebe .’ Zahvaljujući lošem suočavanju s problemom BP je danas u svijetu poznat kao ‘Blame Passed’, odnosno ‘prebacivači krivnje’.

Sigurno da ima još gafova koji ovaj put nisu našli svoje mjesto u Top 5, prikladnije bi možda bilo napraviti Top 10 najvećih gafova ili jednostavno listu ostaviti otvorenu i svako malo je ažurirati…

Share/Bookmark

Smije li političar puknuti na novinare – Radimir Čačić opet u akciji protiv novinara

gostbloger — Thu, 15 Dec 2011 16:21:50 +0000

Političari si nažalost ponekad dopuštaju stvari koje ne prolaze i zato obično budu sankcionirani, prije svega u medijima. Jedna od osnovnih stvari koje učimo klijente na medijskim treninzima jest da nikad ne idu u sukob s medijima ili novinarima pojedinačno. Jer u politici danas jesi sutra nisi, novinari u prosjeku obično puno dulje izdrže od političkih karijera pojedinaca. Radimiru Čačiću nije prvi put da spominje “sto bogova” novinarima, samo mi je žao da je i ovaj put, kao i zadnji bezrazložno pukao.

U nastavku vam prenosimo tekst s tportala o nedavnim Čačićevim medijskim istupima, a na RTL-u možete pogledati i kako to izgleda uživo.

Stručnjaci za krizno komuniciranje upozorili su nakon još jednog ‘obračuna’ budućeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića s novinarima kako jedan od najbližih suradnika Zorana Milanovića mora ‘kontrolirati svoju narav’. Strahuju i da ‘u ovom trenutku neće slušati savjete stručnjaka za odnose s javnošću’. Čačićeva savjetnica za PR Ankica Mamić brani svog klijenta pravdajući njegovu komunikaciju s novinarima – ‘ogromnim teretom koji ga čeka’

Nervozna reakcija Radimira Čačića, kojega su novinari, nakon predsjednikovog davanja mandata Zoranu Milanoviću za sastavljanje nove Vlade, dočekali pitanjem o povezanosti s tvrtkom Coning i kreditom koji su dobili od Croatia osiguranja, direktora agencije Manjgura Krešimira Macana podsjetila je na jednu epizodu iz ne tako davne prošlosti.

‘Prisjetimo se samo lokalnih izbora kad je psovao novinarku u Velikoj Gorici. Čačić mora apsolutno iskontrolirati svoju narav, jer je Kukuriku koalicija sa svojim Planom 21 najavljivala promjene, jednu drugačiju Hrvatsku u kojoj je takvo ponašanje, dakle ponašanje s visoka i svađalačko, bilo rezervirano za HDZ. Dobili su glas za nekakvo drugačije ponašanje. Za sada to vrlo uspješno demonstrira Zoran Milanović, a vrlo neuspješno Radimir Čačić’, ukazuje Krešimir Macan.

Za tog stručnjaka za krizno komuniciranje ključno je pitanje ‘koja je pozadina silne Čačićeve nervoze‘ navodeći kako se ‘očito ne radi o nekakvim koalicijskim nesporazumima’. ‘Nepotrebna nervoza je prisutna upravo zbog onoga na što sam upozoravao – kako će se ponašati kad ih novinari počnu zaustavljati u svakom trenutku na cesti i pitali bilo što’, podsjeća Macan.

I za njegova kolegu iz Apriori komunikacija Danijela Koletića, također stručnjaka za odnose s javnošću i krizno komuniciranje, Čačićeve nervoza je očita i primjetna. Navodi i nekoliko razloga za to.

‘Nervozan je zato što zna da se približava okončanje sudskog spora u Mađarskoj, a s druge strane ga čeka ministarska fotelja. S treće strane ima i Milanovića koji treba pokazati naciji koliko je etičan. Ljudi očekuju da se Čačiću ne da fotelja dok se ne riješi suđenje u Mađarskoj‘, upozorava Koletić.

No, za Ankicu Mamić, direktoricu IMC agencije i Čačićevu savjetnicu za PR, ponašanje budućeg vicepremijera je razumljivo. ‘Bio bi lud da nije nervozan, jer će u novoj Vladi biti zadužen za prihodovnu stranu proračuna. Problemi su veliki i ogroman teret ga čeka, jer mora dignuti kapacitete gospodarstva i hitno pokrenuti projekte’, napominje Ankica Mamić.

Priznaje kako njezin klijent ‘na pet pitanja odgovori smireno, ali je na šestom već nervozan‘, no i napominje kako bi ‘i drugi, kad bi znali kako je teška situacija, na njegovom mjestu bili nervozni’. ‘Hrvatskoj može pasti kreditni rejting preko noći i to je odmah za milijardu eura veći deficit’, pojašnjava Mamić.

Pokušavajući dodatno opravdati Čačićevo ponašanje prema novinarima, podsjetila je kako ju je u dva dana na temu kredita Coningu i očitovanje Radimira Čačića o tome, zvalo najmanje 50 novinara.

Podsjetila je kako su još prije godina Čačić i njegova supruga svoja upravljačka prava prenijeli na jedno odvjetničko društvo, ukazujući kako nikad nisu ni bili većinski vlasnici te da ‘zajedno nisu prelazili 25 posto u vlasničkoj strukturi’.

‘Croatia osiguranje nije dalo kredit Čačiću, nego tvrtki koja je njihov dugogodišnji osiguranik. To je jedan potpuno uobičajeni kreditni aranžman, dakle – nikakav povlašteni, nego redovan kredit’, objasnila je Ankica Mamić.

Danijel Koletić, pak, upozorava kako će ‘Čačić biti još bahatiji i dobiti još veća krila’.

‘Političari su jako čudne biljke, rastu svaki dan, a rascvatu se kad dođu na vlast. Tada, na žalost, nemaju dodira sa stvarnošću. Milanović je uspio sakriti svoju bahatost pred javnošću u jednoj gerilskoj i veoma kratkoj kampanji, no ne očekujem da bi se Čačić mogao promijeniti. Najmanje što očekujem jest slušanje savjeta nekakvih stručnjaka za odnose s javnošću’, kaže Koletić.

Po njemu, profil Radimira Čačića kao političara nije se ‘ništa specijalno promijenio’. Podsjeća kako je ‘imao možda sedam dana u životu kad je njegova komunikacija bila ponizna, a to je bilo nakon otkrivanja prometne nesreće u Mađarskoj‘.

Krešimir Macan smatra da je za djelomično popravljeni imidž koalicijskih pobjednika, ne i Radimira Čačića, zaslužna i kampanja u kojoj su ‘nastojali maksimalno smanjiti kontakte s medijima‘.

‘Kontakte ne mogu izbjeći kad dođu na vlast, jer tada postaju svima službenici. Zaboravljaju da su svakom građaninu i svakom novinaru službenici i da ih svatko može ‘pljunuti’, a oni ne smiju nikoga. To je prokletstvo javne službe’, zaključuje Macan.

Mladen Obrenović/tportal.hr

Share/Bookmark

Krizno komuniciranje na društvenim mrežama – o ukusima se ne raspravlja ili možda da?

gostbloger — Wed, 07 Dec 2011 06:00:25 +0000

Nesmotrena kampanja na Twitteru – Durex, najpoznatiji brend prezervativa, uvalio se u nevolje u Južnoafričkoj Republici. Kampanja se vrtila oko hashtaga #DurexJoke, gdje su preko tvrtkina korisničkog profila objavljivali viceve na temu seksa te poticali ostale tviteraše da im se pridruže. No, netko je tvitnuo šalu (ispod) koja se nije svima svidjela pa je tako sve krenulo u krivom smjeru:

Prijevod: Zašto je Bog muškarcima dao penise? Da bi imali barem jedan način za zatvoriti ženska usta.

Ovakvi vicevi osobito nisu smiješni u Južnoafričkoj Republici, zemlji u kojoj minimalno jedan od četiri muškarca priznaje kako je silovao barem jednu osobu i koja ima zloglasnu povijest vezanu uz ovu mučnu temu. Da stvar bude gora, pomutnja oko neslane tviteraške šale odigrala se samo dan prije redovne nacionalne šestnaestodnevne kampanje protiv zlostavljanja žena i djece.

Neukusna šala navukla je bijes aktivistica za ženska prava koje su Durex zasule prigovorima i pozvale na bojkot proizvoda. Ono što je najzanimljivije jest reakcija Durex-a, koji se odbio ispričati, opravdavajući se kako slične šale u prošlosti nikome nisu smetale. Nakon izjave upućene svima da pronađu smisao za humor Durex je nastavio tvitati šale do kraja tog dana. Tek dva dana kasnije Durex je popustio pritisku, obrisao sve sporne tvitove i krivnju prebacio na lokalnu agenciju za odnose s javnošću.

U cijelosti prenosimo ispriku koju je Durex-ov direktor marketinga Faisal Hashmi poslao blogerici Jen Thorpe koja stoji iza Twitter profila @FeministsSa:

“Durex respects and supports the rights of women and men to have a healthy, safe and fulfilling sex life. The statements that appeared on our South Africa Twitter feed yesterday were posted by our PR agency in South Africa–Euro RSCG. They were offensive and inappropriate and do not reflect the views of the Durex brand. We apologize unreservedly for the fact that this has happened and have already taken steps to ensure that this situation cannot arise again.”

Zanimljivo je kako brend koji prodaje zaštitu nije uspio sebe zaštititi. Durex može okriviti lokalnu PR agenciju za sporne tvitove, ali kiks i dalje ostaje povezan primarno s njima, tek onda s PR agencijom. Tko će se nakon tjedan dana sjećati imena neke lokalne agancije? Nitko. Tko će se sjećati Durexa i pogrešnog tvita? Svi.

Puno puta smo pisali o community managerima, kakva je njihova uloga i tko sve može obavljati takav posao pa smo tako zaključili da community mananger zlata vrijedi - (tako sada sigurno misli i Durex, ali i ona lokalna PR agencija). Drugo, hashtag na Twitteru, šale o seksu? Tu se moglo i trebalo očekivati svašta jer se na sadržaj hashtaga ne može utjecati, a tema šale je priča za sebe. Bilo bi zanimljivo doznati čija je ideja bio #DurexJoke hashtag.

Kako god bilo, o ovome vrijedi razmisliti, a navedena online poslovna katastrofa može biti dobra pouka o tome na što sve treba paziti i kako se pripremiti za komunikaciju na društvenim mrežama. Ako baš volite tuđe gafove i neoprez, svakako pročitajte kako je lažni tweet uništio predsjedničku kampanju ili kako je francuski ministar umjesto žene u krevet pozvao 14 tisuća ljudi i što se dogodi kad od uzbuđenja zaboraviš twitati .

Ivana Urošević

Share/Bookmark