Tako PRWeek U.K. doznaje da je Burston-Marsteller zadužen za krizni PR, dok je britansko – irska agencija Rooster PR, zadužena za odnose s medijima.

U siječnju prošle godine, PRNewser pokrio je događaj AMA (American Marketing Association) NY  na kojem se najviše govorilo o traženju odgovora na  krizu brenda. Kirk Stewart ( APCO Worldwide) predstavio je komunikacijski vodič za kompanije u kriznim situacijama. Ovaj brodolom se učinio kao kobar primjer gdje su se savjeti iz priručnika mogli upotrijebiti, zbog čega su i pitali Stewarta za osvrt na situaciju u kojoj se ova kruzerska kompanija našla:

Odaberite jednog pravog glasnogovornika. “U posljednjih nekoliko dana Costa i Carnival rukovoditelji i glasnogovornici davali su izjave, što nije dobar potez jer više uključenih osoba daje dojam nepotrebne nesigurnosti i zbunjenosti”, objasnio je Stewart.

Prilagodite poruku i njezin ton. Ton izjava Costa-inih službenika je tmuran, gdje na jednu gomilu stavljaju riječi poput ”duboko ožalošćen”, ”šokiran”, i ”tragediju”, kao i izricanje sućuti… No pravi ton bi  bio iskazivanje brige za žrtve i njihove obitelji  uz jasno stajalište o tome što kompanija radi kako bi se utvrdio uzrok i kako bi se osiguralo da se incident u budućnosti ne ponovi.

Jedna od mnogih ilustracija na račun odbjeglog kapetana

Brzina i točnost su ključne. Prva izjava Coste o incidentu pojavila se nekoliko sati nakon što se brod nasukao, međutim, ključne informacije vezane uz kurs broda i  evakuaciju pokazale su se netočnima. Stewart smatra da je ova kompanije pred pravim izazovom. Uzevši u  obzir smrtne slučajeve i potencijalnu pravnu izloženost kompanije, ipak u nekom trenutku moraju javnosti pojasniti što se točno događa iz njihove perspektive, unatoč tomu što najviše pozornosti trenutno izazivaju na izjave preživjelih putnika.

Preuzimanje odgovornosti. Pokazati poniznost i razumijevanje, ne zauzimati obrambeni stav. Prve izjave Coste bile su usmjerene na obranu kapetana, no kasnije su uslijedili komentari i priznanje da je taj isti kapetan jedini krivac. S obzirom na to kako su prema van traljavo pokazali svoju odgovornost (ili je nisu uopće pokazali) svi daljnji koraci bi trebali biti pod utjecajem njihova pravnog savjetnika.

Biti uvijek uz svog klijenta.  Potrebno je ostati u blizini, a u ovom slučaju na raspolaganju svim preživjelim putnicima. Stewart je istaknuo da sada među ključnim stavkama kompanije budu njihovi sadašnji i budući putnici unatoč tom tragičnom incidentu, Costa i Carnival još imaju posao kojeg trebaju voditi. Sigurno će sadašnji, kao i budući putnici htjeti neke nove sigurnosne mjere i postupke ukoliko se odluče za njihovu uslugu.

Ono što je zanimljivo jest to da komunikacijski, Costa nije mogla stati ispred priče jer su priču odmah preuzeli preživjeli putnici i članovi posade koji su prvi ispričali svoje verzije događaja. U sve su se uključili i mediji uspoređujući nesreću s Titanikom. Društveni mediji poput You Tube-a odjednom su postali prekrcani što lažnim, a što pravim snimkama s broda, otvorena je i Facebook stranica ”u čast”  talijanskog kapetana Francesca Schettina u bijelom smokingu, prepuna komentara koji kritiziraju kompaniju.

Click here to view the embedded video.

Oglasio se i međunarodni financijski konglomerat (CITI) s podacima o padu vrijednosti Carnivalovih dionica te mogućnosti smanjenja rezervacija kruzer putovanja, zbog raznih medijskih napisa o brodolomu. Nesreća baca svjetlo na pitanja o sigurnosti u cijeloj kruzerskoj industriji, posebice nakon nesreće koja je jako medijski popraćena. Ova katastrofa ponukat će i sve druge kompanije da dobro ispitaju svoje PR krizne planove kako bi bili sigurni da su spremni na slične situacije, posebno u doba društvenih medija, kada žrtve, a ne mediji, prvi dijele fotografije i video sadržaje s mjesta nesreća, kao što to s Costom bio slučaj.

Bit će zanimljivo pratiti daljnje komuniciranje kompanije Carnival.

U slideshare prezentaciji ispod možete vidjeti analizu online komunikacije Costa Concordie koja je provedena u razdoblju u 13. do 16. siječnja 2012.

(U međuvremenu svi korisnici Costa Loyalty programa dobili su pismo u kojem se izvršni direktor Coste Pier Luigi Foschi ispričava, pojašnjava uzroke nesreće i tvrdi da kompanija ima sigurne brodove i dobru posadu te ih moli da ih ovaj incident ne poljulja u odluci da i ubuduće za krstarenje izaberu njihovu kompaniju. Pismo u cijelosti možete preuzeti i pročitati ovdje.)

Ivana Urošević

Kako se zakompliciralo?

Sve je započelo objavom video sadržaja koja prikazuje FedEx dostavljača kako baca paket preko ograde na travnjak. Da stvar bude gora, u paketu je bio kompjuterski monitor koji nije bio u FedEx pakiranju pa je dostavljač jasno mogao vidjeti da je sadržaj paketa lomljiv.  

Click here to view the embedded video.

Vlasnik dostavljenog monitora, originalnu snimku postavio je na YouTube, a za Huffington Post izjavio kako je u vrijeme dostave bio kod kuće te da je dostavljač samo trebao pozvoniti na vrata. Snimka je u pet dana  prikupila čak 5 milijuna pegleda, a sada već broji skoro 9 milijuna i čak 24,867 komentara.

Što je FedEx napravio?

Nije zabio glavu u pijesak i ignorirao YouTube video, nije zanemario krizu i glumio da ne postoji. Umjesto ignoriranja, tvrtka je na svom YouTube kanalu objavila ispriku (slično je napravio Domino’s pizza 2008. godine kada je objavljen video u kojem se vidi kako zaposlenik pljuje u hranu). Matthew Thornton III, viši potpredsjednik Uprave za FedEx Express US, objasnio je kako će tvrtka učiniti sve u ispravljanju greške, a upravo ovaj video koristiti u edukaciji zaposlenika da se ovakav slučaj više nikada ne ponovi. Video je objavljen i na službenom FedEx blogu.

Ispriku u cijelosti možete pogledati u videu ispod: 

Click here to view the embedded video.

Isprika je bila dobar potez, FedEx korisnici i zaposlenici su pohrlili na blog, komentirali te davali pozitivne primjere FedEx – ovih zaposlenika.

Lekcija naučena?

1. Uvijek odgovoriti s pravom isprikom. Ne započeti sa ”Žao nam je, ali …” isprikom, nego odmah i odmah iskreno.

2. Odgovoriti na onoj društvenoj mreži gdje je kriza i uzela maha, u ovom slučaju to je bio YouTube.

3. Reagirati pravovremeno (snimka je objavljena 19. prosinca, a službena isprika 21. prosinca).

Prdaily

Ivana Urošević

Michael O’Conner ležao je 4. srpnja kraj svog četiri dana starog djeteta kada ga je nazvao kandidat za gradonačelnika čiju kampanju je vodio. „Pregazio sam 11-godišnje dijete,“ čulo se kroz slušalicu. O’Conner je kratko udahnuo prije nego što se raspitao kod svog sugovornika za zdravlje djeteta te se odmah bacio na osmišljavanje odgovora na ovaj problem. „Najgore što se može dogoditi s kampanjom jest da se nađe u vrtlogu prevelikog analiziranja novonastale situacije,“ znao je reći O’Conner.  Ovo je ujedno i zlatni savjet koji je ponudio tijekom predavanja na temu „Kako upravljati krizom i preživjeti“ u sklopu konferencije pod nazivom „Umjetnost vođenja političke kampanje“.

O’Conner je do kraja uspješno vodio kampanju koja je Barta Petersona promovirala u prvog gradonačelnika Indianapolisa iz redova demokrata u posljednje 32 godine. Danas, kao čelnik Bose Public Affairs Group, O’Conner savjetuje voditeljima kampanja da od samog početka pruže medijima sve potrebne informacije. „Priču smo poslali svim novinarima koje smo poznavali,“ započeo je svoju priču O’Conner i nastavio, „Iako je policijsko izvješće jasno davalo do znanja kako se dijete „pojavilo niotkuda“, priča je imala opasan potencijal za naslovnicu, a na kraju je završila tek na šestoj stranici novina.“ Naime, poruka plasirana medijima imala je pet ključnih elemenata: iskrenost, pravodobnost, strpljenje, humanost i poniznost.

Djetetu su kupili i bicikl kako bi dodatno popravili čitavu situaciju.

„Situacije poput ove završavaju sretno kada imate razvijen dobar odnos s predstavnicima medija,“ objasnio je Tony Bawidamann, jedan od predavača iz Focal Point Communications. Kriza najčešće udara poput meteora kada to najmanje očekujete; kontrolirati je možete samo ako je predvidite; ili što je gore, možete je sami pokrenuti. Bawidamann preporučuje uspostavljanje kontakta s medijima na samom početku izborne utrke kako bi se olakšalo kontroliranje posljedica „meteorskog udara“ sličnog onomu koji je zadesio Petersonovu kampanju. „Ključni čimbenici ovdje su izrada liste medijskih kontakata, čitanje njihovih članaka i razvijanje osjećaja za njihov ton te provjera ima li netko iz vašeg tima odnos s nekima od njih,“ objašnjava Bawdimann.

Potencijalne katastrofe u kampanji mogu se izbjeći ako ste naoružani nizom strategija za upravljanje krizom. „Pomaže ako možete pretpostaviti unaprijed što vas može zadesiti,“ priča Bawdimann, „jer poruka koja izađe u medijima nije uvijek izvan vaše kontrole.“ Podsjeća pritom da su novinari, u principu, dobri ljudi te naglašava kako bi bilo dobro postati jednim od njihovih izvora informacije.

„Nevjerojatno velik broj ljudi nije u stanju predvidjeti sve što bi se moglo dogoditi,“ kaže Smith, pomoćnik direktora u Enhance Corporate-u, australskoj tvrtci specijaliziranoj za lobiranje i odnose s Vladom. Savjetuje igranje ratne igre prije početka same kampanje. „Okupite svoj tim, kupite nekoliko piva i pizzu, izaberite tematsku pjesmu za kampanju i očekujte najgore,“ predlaže Smith, naglašavajući pritom važnost predviđanja i pripreme za sve najgore moguće ishode.

Smith uspoređuje kriznu situaciju s partijom šaha. Odigrajte par dobrih poteza i vaš će kandidat pobijediti šah-matom.

1. Odjel za javnu i stambenu pomoć, Columbia, 1995.

Željni pozitivnog publiciteta, agencija Washington D.C.-ja u ožujku šalje medijsku objavu u kojoj obavještavaju  javnost da je došlo do velike akcije pronalaska droge u jednom od gradskih kompleksa javne stanogradnje. Jedan jedini problemčić koji je tu nastao jest taj da je objava poslana dan ranije, odnosno prije nego je sama akcija obavljena. Između ostalog objava se vrtila i na radiju, upozorila dilere te je racija naposljetku otkazana.

2. Duhanska tvrtka R.J.Reynolds, predsjednik Charles Harper, 1996.

U travnju, na godišnjem sastanku ove duhanske kompanije, predsjednika su upitali što misli o djeci kao pasivnim pušačima. Replicirao im je da, ako djeca ne žele biti u zadimljenoj sobi, slobodno je mogu napustiti. Kada mu je rečeno da bebe to ipak ne mogu učiniti, njegov odgovor je glasio ”U nekom trenutku naučit će puzati.” Ovo je preneseno diljem zemlje te je predsjednik na sebe navukao bijes javnosti tako bacivši u zaborav ostale vijesti godišnjeg sastanka.

3. FEMA (Federal Emergency Management Agency), 2007.

Ova agencije je i prije gafa koji ju je doveo na treće mjesto ove liste imala problema zbog opetovanih optužbi za nedovoljno brze reakcije i rasipništvo. Međutim, ono što je zasjenilo sve je lažna konferencija za medije na temu požara u južnoj Kaliforniji. Naime, pitanja je postavljalo osoblje FEMA-e koji su glumili novinare te tako omogućili zamjeniku upravitelja Harvey E.Johnsonu da hvali njihovu agenciju te obavljen posao. Michael Chertoff iz Odjela domovinske sigurnosti tada je rekao da je ‘ovo jedna od najglupljih i najneprikladnijih stvari koju je vidio od kad obnaša svoju funkciju’ U FEMI su nakon toga ustrajali u pričikako su se novinari očekivali, iako su obavješteni samo 15 minuta prije početka održavanja konferencije, ali se nisu pojavili te da su pitanja postavljena na presici zapravo pitanja koja su došla od samih novinara. Zamjenik direktora FEMA-e g.Widomski, jedan od ‘glumaca’ na lažnoj konferenciji je ubrzo rekao: ”Ako je najgora stvar koja mi se može dogoditi u ovoj katastrofi da je osoblje postavljalo novinarska pitanja koja su pristizala cijeli dan, onda sam ja sretan čovjek.” Aha, onda dobro…

4. AIG (American International Group Inc.), 2008.

Samo nekoliko dana nakon što su dobili 85 milijardi dolara kako bi opstali, AIG je potrošio gotovo pola milijuna dolara na direktorsko putovanje u luksuzni St.Regis resort koji je uključivao sve od spa tretmana do golfa. Iako je CEO Robert Willumstad na kraju osudio ovaj čin nazvavši ga ‘iznimno neprikladnim’ te se oko svega digla velika buka, u AIG-u je ubrzo uslijedio novo putovanje. Ovaj put radilo se o odlasku na lov u Novu Englesku težak 86 tisuća dolara. Ubrzo je reagirao državni tužilac Andrew Cuomo rekavši: ”Naša poruka AIG-u danas je jednostavna: ‘Party je gotov.’

5. British Petroleum, 2010.

Kao što svi znamo, sve oči su bile uprte u BP nakon izlijevanja ulja u Meksičkom zaljevu. Iako neki PR stručnjaci pohvaljuju brzu reakciju, CEO Tony Hayward je naštetio imidžu BP-a time što je uporno umanjivao štetu te izvalio stvari poput ‘nije naša krivnja’ ili ‘samo želim svoj stari život natrag’i to nakon što je 11 radnika izgubilo živote u eksploziji. Međutim, nakon što je smijenjen i na njegovo mjesto je postavljen Bob Dudley, nije se puno promijenilo. Novi CEO je nastavio u revijalnom tonu tvrdeći kako su mediji i konkurentske naftne kompanije prebrzo reagirale osuđujući reakciju BP-a na ovu krizu, a i odbio je svjedočiti pred kongresnim odborom. Odbor je odmah ustanovio kako British Petroleum ‘uporno upire prstom u sve druge osim u sebe .’ Zahvaljujući lošem suočavanju s problemom BP je danas u svijetu poznat kao ‘Blame Passed’, odnosno ‘prebacivači krivnje’.

Sigurno da ima još gafova koji ovaj put  nisu našli svoje mjesto u Top 5, prikladnije bi možda bilo napraviti Top 10 najvećih gafova ili jednostavno listu ostaviti otvorenu i svako malo je ažurirati…

U nastavku vam prenosimo tekst s tportala o nedavnim Čačićevim medijskim istupima, a na RTL-u možete pogledati i kako to izgleda uživo.

Stručnjaci za krizno komuniciranje upozorili su nakon još jednog ‘obračuna’ budućeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića s novinarima kako jedan od najbližih suradnika Zorana Milanovića mora ‘kontrolirati svoju narav’. Strahuju i da ‘u ovom trenutku neće slušati savjete stručnjaka za odnose s javnošću’. Čačićeva savjetnica za PR Ankica Mamić brani svog klijenta pravdajući njegovu komunikaciju s novinarima – ‘ogromnim teretom koji ga čeka’

Nervozna reakcija Radimira Čačića, kojega su novinari, nakon predsjednikovog davanja mandata Zoranu Milanoviću za sastavljanje nove Vlade, dočekali pitanjem o povezanosti s tvrtkom Coning i kreditom koji su dobili od Croatia osiguranja, direktora agencije Manjgura Krešimira Macana podsjetila je na jednu epizodu iz ne tako davne prošlosti.

‘Prisjetimo se samo lokalnih izbora kad je psovao novinarku u Velikoj Gorici. Čačić mora apsolutno iskontrolirati svoju narav, jer je Kukuriku koalicija sa svojim Planom 21 najavljivala promjene, jednu drugačiju Hrvatsku u kojoj je takvo ponašanje, dakle ponašanje s visoka i svađalačko, bilo rezervirano za HDZ. Dobili su glas za nekakvo drugačije ponašanje. Za sada to vrlo uspješno demonstrira Zoran Milanović, a vrlo neuspješno Radimir Čačić’, ukazuje Krešimir Macan.

Za tog stručnjaka za krizno komuniciranje ključno je pitanje ‘koja je pozadina silne Čačićeve nervoze‘ navodeći kako se ‘očito ne radi o nekakvim koalicijskim nesporazumima’. ‘Nepotrebna nervoza je prisutna upravo zbog onoga na što sam upozoravao – kako će se ponašati kad ih novinari počnu zaustavljati u svakom trenutku na cesti i pitali bilo što’, podsjeća Macan.

I za njegova kolegu iz Apriori komunikacija Danijela Koletića, također stručnjaka za odnose s javnošću i krizno komuniciranje, Čačićeve nervoza je očita i primjetna. Navodi i nekoliko razloga za to.

‘Nervozan je zato što zna da se približava okončanje sudskog spora u Mađarskoj, a s druge strane ga čeka ministarska fotelja. S treće strane ima i Milanovića koji treba pokazati naciji koliko je etičan. Ljudi očekuju da se Čačiću ne da fotelja dok se ne riješi suđenje u Mađarskoj‘, upozorava Koletić.

No, za Ankicu Mamić, direktoricu IMC agencije i Čačićevu savjetnicu za PR, ponašanje budućeg vicepremijera je razumljivo. ‘Bio bi lud da nije nervozan, jer će u novoj Vladi biti zadužen za prihodovnu stranu proračuna. Problemi su veliki i ogroman teret ga čeka, jer mora dignuti kapacitete gospodarstva i hitno pokrenuti projekte’, napominje Ankica Mamić.

Priznaje kako njezin klijent ‘na pet pitanja odgovori smireno, ali je na šestom već nervozan‘, no i napominje kako bi ‘i drugi, kad bi znali kako je teška situacija, na njegovom mjestu bili nervozni’. ‘Hrvatskoj može pasti kreditni rejting preko noći i to je odmah za milijardu eura veći deficit’, pojašnjava Mamić.

Pokušavajući dodatno opravdati Čačićevo ponašanje prema novinarima, podsjetila je kako ju je u dva dana na temu kredita Coningu i očitovanje Radimira Čačića o tome, zvalo najmanje 50 novinara.

Podsjetila je kako su još prije godina Čačić i njegova supruga svoja upravljačka prava prenijeli na jedno odvjetničko društvo, ukazujući kako nikad nisu ni bili većinski vlasnici te da ‘zajedno nisu prelazili 25 posto u vlasničkoj strukturi’.

‘Croatia osiguranje nije dalo kredit Čačiću, nego tvrtki koja je njihov dugogodišnji osiguranik. To je jedan potpuno uobičajeni kreditni aranžman, dakle – nikakav povlašteni, nego redovan kredit’, objasnila je Ankica Mamić.

Danijel Koletić, pak, upozorava kako će ‘Čačić biti još bahatiji i dobiti još veća krila’.

‘Političari su jako čudne biljke, rastu svaki dan, a rascvatu se kad dođu na vlast. Tada, na žalost, nemaju dodira sa stvarnošću. Milanović je uspio sakriti svoju bahatost pred javnošću u jednoj gerilskoj i veoma kratkoj kampanji, no ne očekujem da bi se Čačić mogao promijeniti. Najmanje što očekujem jest slušanje savjeta nekakvih stručnjaka za odnose s javnošću’, kaže Koletić.

Po njemu, profil Radimira Čačića kao političara nije se ‘ništa specijalno promijenio’. Podsjeća kako je ‘imao možda sedam dana u životu kad je njegova komunikacija bila ponizna, a to je bilo nakon otkrivanja prometne nesreće u Mađarskoj‘.

Krešimir Macan smatra da je za djelomično popravljeni imidž koalicijskih pobjednika, ne i Radimira Čačića, zaslužna i kampanja u kojoj su ‘nastojali maksimalno smanjiti kontakte s medijima‘.

‘Kontakte ne mogu izbjeći kad dođu na vlast, jer tada postaju svima službenici. Zaboravljaju da su svakom građaninu i svakom novinaru službenici i da ih svatko može ‘pljunuti’, a oni ne smiju nikoga. To je prokletstvo javne službe’, zaključuje Macan.

Mladen Obrenović/tportal.hr

• Prijevod: Zašto je Bog muškarcima dao penise? Da bi imali barem jedan način za zatvoriti ženska usta.

Ovakvi vicevi osobito nisu smiješni u Južnoafričkoj Republici, zemlji u kojoj minimalno jedan od četiri muškarca priznaje kako je silovao barem jednu osobu i koja ima zloglasnu povijest vezanu uz ovu mučnu temu. Da stvar bude gora, pomutnja oko neslane tviteraške šale odigrala se samo dan prije redovne nacionalne šestnaestodnevne kampanje protiv zlostavljanja žena i djece.

Neukusna šala navukla je bijes aktivistica za ženska prava koje su Durex zasule prigovorima i pozvale na bojkot proizvoda. Ono što je najzanimljivije jest reakcija Durex-a, koji se odbio ispričati, opravdavajući se kako slične šale u prošlosti  nikome nisu smetale. Nakon izjave upućene svima da pronađu smisao za humor Durex je nastavio tvitati šale do kraja tog dana. Tek dva dana kasnije Durex je popustio pritisku, obrisao sve sporne tvitove  i krivnju prebacio na lokalnu agenciju za odnose s javnošću.

U cijelosti prenosimo ispriku koju je Durex-ov direktor marketinga Faisal Hashmi poslao blogerici Jen Thorpe koja stoji iza Twitter profila @FeministsSa:

“Durex respects and supports the rights of women and men to have a healthy, safe and fulfilling sex life. The statements that appeared on our South Africa Twitter feed yesterday were posted by our PR agency in South Africa–Euro RSCG. They were offensive and inappropriate and do not reflect the views of the Durex brand. We apologize unreservedly for the fact that this has happened and have already taken steps to ensure that this situation cannot arise again.” 

Zanimljivo je kako brend koji prodaje zaštitu nije uspio sebe zaštititi. Durex može okriviti lokalnu PR agenciju za sporne tvitove, ali kiks i dalje  ostaje  povezan primarno s njima, tek onda s PR agencijom. Tko će se nakon tjedan dana sjećati imena neke lokalne agancije? Nitko. Tko će se sjećati Durexa i pogrešnog tvita? Svi.

Puno puta smo pisali o community managerima, kakva je njihova uloga i tko sve može obavljati takav posao pa smo tako zaključili da community mananger zlata vrijedi - (tako sada sigurno misli i Durex, ali i ona lokalna PR agencija). Drugo, hashtag na Twitteru, šale o seksu? Tu se moglo i trebalo očekivati svašta  jer se  na sadržaj hashtaga ne može utjecati, a tema šale je priča za sebe. Bilo bi zanimljivo doznati čija je ideja bio #DurexJoke hashtag.

Kako god bilo, o ovome vrijedi razmisliti, a navedena online poslovna katastrofa može biti dobra pouka o tome na što sve treba paziti i kako se pripremiti za komunikaciju na društvenim mrežama. Ako baš volite tuđe gafove i neoprez, svakako pročitajte kako je lažni tweet uništio predsjedničku kampanju ili kako je francuski ministar umjesto žene u krevet pozvao 14 tisuća ljudi  i što se dogodi kad od uzbuđenja zaboraviš twitati .

Ivana Urošević

Pod podnaslovom Začarani krug pritisaka rekao sam sljedeće:

Danas su gospodarski subjekti svjesni važnosti komuniciranja, ali i mnogo su osjetljiviji na medijske upite, što je potaknulo drugu, vrlo ružnu praksu. Prema riječima Krešimira Macana, riječ je o medijskom reketiranju gospodarskih subjekata.

-Tvrtka ili vlasnici ‘cimnu’ se informacijama koje, uvjetno rečeno, mogu biti osjetljive ili su samo mamac za razgovor – objašnjava Macan i savjetuje gospodarstvenicima koji se nađu u takvoj situaciji: -Ne popuštajte takvim pritiscima jer ako to napravite, ući ćete u začarani krug iz kojega nećete izaći. To je, možda, specifičnost našega, još tranzicijskog tržišta iako vjerujem da će upravo današnja duga i velika kriza tu pojavu, ako joj se zajedno suprostavimo, trajno ukloniti s tržišta.

Naravno, ako imate dovoljno elemenata obavezno prijavite takve upite nadležnim tijelima. Ispalo je tako da sam govorio upravo o onom s čime smo bili suočeni već nekoliko dana kasnije na naslovnici Jutarnjeg lista od 22.11. koji je pisao o aktualnoj aferi ucjenjivanja generala Čermaka.

EKSKLUZIVNO Tonski zapis ucjene: ‘Generale, mogu spustiti na 500.000 eura, znam da je recesija, i ja sam čovjek, ali ispod toga ne idem’

Neka zna da mislim ozbiljno, neke sam već vozio u gepeku na Učku i lomio im prste… – poručivao je Saša Radović, umirovljeni časnik HV-a i nevladin aktivist.

Od Ivana Čermaka tražio je milijun eura kako bi ga prestao javno optuživati za ratno profiterstvo. Prijetnje i zahtjevi za vrtoglavom isplatom počeli su krajem listopada, a umirovljeni general ih je početkom studenog prijavio USKOK-u . Na idući sastanak s Radovićem posrednik je otišao ozvučen i opremljen mini kamerom. Uvjeren da njegovi pravednički istupi ugrožavaju Čermakove poslove, Radović je na početku odredio milijunsku otkupninu, ali se tijekom pregovora omekšao. “Mogu spustiti na 500.000 eura, znam da je recesija, i ja sam čovjek, ali ispod toga ne idem!”, izjavio je u USKOK-ovu kameru tjedan dana prije uhićenja. Dogovoreno je da se iznos od pola milijuna isplati u pet rata od po sto tisuća eura. Uhićen je s označenim novcem deset minuta nakon prve isplate.

Zanimljiv je profil Saše Radovića kojeg donosi Jutarnji list.

Kada nije putovao u Zagreb na sastanke raznih antikorupcijskih inicijativa, Radović se družio s mještanima i odlazio po namirnice. U policijskim krugovima povezivali su ga s obavještajnim podzemljem, tvrdili da je blizak Josipu Manoliću i kako su mu ormari puni osjetljive dokumentacije na temelju koje, kao na traci, nastaju knjige o kriminalu u Hrvatskoj i ostacima komunizma. Kao amater napisao ih je više od 20, knjige mu obiluju huškanjem i vulgarnim parolama te pozivima na “revolucionarni obračun s hrvatskom elitom”. Korak u tom smislu koštao ga je i pritvora.

Nakon nedavnog pretresa utvrđeno je da raspolaže hrpom uglavnom nevažne arhive i novinskim izrescima, a pozornost istražitelja privukao je samo jedan dokument bivšeg Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove, u kojem se Radoviću izdaju dozvole za nošenje pet vrsta vatrenog oružja, među kojima je i pištolj Makarov te automatski pištolj Scorpion s prigušivačem. O tome zašto je istarski pravednik i antikomunist uživao povjerenje jugoslavenskog represivnog aparata koji ga je nagradio oružjem za egzekucije, vjerojatno će biti riječi u daljnjem tijeku istrage. U razgovoru s pouzdanikom USKOK-a Radović je djelovao samopouzdano. Tvrdio je da ima široku mrežu poznanika i ljudi od povjerenja u medijima i nevladnim organizacijama. Hvalio se kandidaturom za mjesto saborskog zastupnika na listi stranke Hrvatska 21. stoljeća, koju vode aktivistica Nataša Srdoč i publicist Darko Petričić.

Članak iz tiskanog izdanja Jutarnjeg lista možete pročitati ovdje.

Što se dogodilo?

Sučeljavanje Martin McGuinnes vs Sean Gallagher

Sve se okrenulo  za vrijeme sučeljavanja sedam predsjedničkih kandidata na irskoj državnoj televiziji tri dana prije izbora. Kandidati su očekivano izvlačili prljavo rublje svojih protivnika, tako je predsjednički kandidat McGuiness napao najvećeg favorita izbora Gallahger-a za preuzimanje  5 tisuća eura od jednog biznismena 2008. godine. Naime biznismen je dao novac kao donaciju  za političku stranku  Fianna Fail – Gallagherovu bivšu stranku.

Gallagher je negirao optužbe i požalio se da takva negativna kampanja sve kandidate udaljava od važnijih pitanja, ali tijekom pauze u tv sučeljavanju izašao je ovaj tvit:

Voditelj debate je tvit odmah pročitao i predstavio ga kao tvit sa službenog Twitter profila predsjedničkog kandidata Martin McGuiness-a.  U tvitu se najavljuje press konferencija na kojoj će se pojaviti čovjek koji je Gallagheru predao novac. Na voditeljev ponovni upit o ovakvim optužbama i da li je ipak uzeo novac, Gallgher je priznao da je poznavao tog biznismena (kojeg je opisao kao osuđivanog kriminalca), ali je zanijekao bilo kakvu povezanost s preuzimanjem novaca. Na njegovu izjavu, publika u tv studije se uskomešala i počela smijati, nakon čega je Gallagher ipak priznao da je možda pokupio ”omotnicu”.

Nakon velikih otkrića zadnjih godina, o korupciji među političkom elitom izraz ‘smeđa omotnica’ (eng. brown envelope) u Irskoj je postala simbol političkog nepoštenja i korupcije, a odabirom tih riječi Gallagher je sebe doslovce pokopao.

Gallagherova izjava dan poslije da nije imao ništa s omotnicom nije pomogla, šteta je učinjena iako se Twitter profil s kojeg je tvit poslan pokazao lažnim.

Pogledajte kako se ta nevjerojatna situacija odvijala:

Click here to view the embedded video.

Twitter je presudio

I zaista jest. Ankete provedene na dan izbora pokazale su značajni preokret, čak  58 posto birača koji su do zadnjeg sučeljavanja bili za Gallaghera svoj glas su dali  Higginsu, dok 35 posto glasača je odluku o izboru donijelo pod utjecajem tv sučeljavanja tri dana prije na temelju čega je Gallagher ostao i bez njihove potpore. Twitter je još jednom pokazao utjecaj na mainstream medije, ali je u prvi plan istaknuo problem neprovjeravanja izvora tvitova jer se pokazalo da je tvit  poslan s lažnog profila. Ovako je u neku ruku ispalo dobro jer je istina izašla na vidjelo, a pitanje je bi li se isto  dogodilo da su novinari provjerili izvor i doznali da je tvit poslan iz zezancije? U svakom slučaju Gallagher taj dan jednostavno nije imao sreće.

Ovo je još jedan primjer kako su sučeljavanja zanimljiva i upravo zato želimo vidjeti sučeljavanje Kosor Milanović.

Ivana Urošević

Tvitanjem je zabunom umjesto svojoj ženi, svijetu obznanio da kad se vrati večeras kući premoren želi u krevet sa svojom suprugom. Problem je u tome da se ista poruka pojavila na profilima oko četrnaest tisuća ljudi koji ga prate.

Pivar iz Like Karlo Starčević, čije pivo mnogi drže najboljim u državi, zahvaljujući svojim homofobnim i rasističkim stavovima našao se preko noći u žiži javnosti. Domaći portali, dnevnici i tjednici, prenijeli su njegov e-mail u kojem, blago rečeno neprikladno, odbija molbu za sponzorstvo festivala alternativne glazbe u Velikoj Gorici uz objašnjenje da su pankeri i rokeri začetnici pedofilije i homoseksualizma. Zakotrljao se tako kamen sreće nekadašnjeg gasterbajtera, koji je prvi milijun zaradio kao 35 – godišnji inženjer elektrotehnike u Njemačkoj. Vjerojatno nije ni pomislio da će tamo „neke“ udruge koje pokušavaju skucati pare za bolje uvjete života mladih, jasno se deklarirajući protiv pedofilije, njegov odgovor proslijediti medijima.

Kada je izašao članak u Jutarnjem listu „Pankeri i rokeri pokrenuli pedofiliju i homoseksualizam“ isprva je sve izgledalo kao najcrnja noćna mora Ličanina koji je ustvrdio da nije poželjno vuku ostaviti ovce na čuvanje. Te su ovce zapravo njegovi potrošači i ljubitelji Velebitskog piva, koji su u sljedećih nekoliko dana putem Facebook stranica, posebno „Say NO to Velebitsko“ sa 10 tisuća klikova opalili hladan šamar gorljivom pivaru i nanijeli štetu njegovom imenu i brandu koji stvara od 1997. godine.

Barem se tako u prvi tren činilo sudeći po komentarima i reakcijama, ljubitelja piva i čitatelja. Starčević je pak instinktivno i nesvjesno odigrao na pravu kartu, želeći se obraniti i objasniti, pozvao je novinara i ispričao svoju stranu. Iskoristio je priliku i na četiri stranice Jutarnjeg lista pod naslovom „Velebitsko prodajemo više nego ikad!“ uz gajbe piva,tek najavio da bi se mogao ispričati, promovirao sebe, pivovaru i novu točionicu, te svoje političke ambicije.

Kriznu situaciju koja ga je trebala stajati ugleda i pada prodaje proizvoda, Starčević doslovce preko noći okreće u svoju korist, a cijela država sad zna za Ličanku i Velebitsko pivo. Dio javnosti ga čak počinje simpatizirati, jer godine lažnih, kulturnih i fino zamotanih obećanja političara, gospodarstvenika i tajkuna, daju prednost poduzetniku koji ne skriva svoje mane i konzervativnost, već ih pretvara u svoje prepoznatljive karakteristike kojih se nije spreman odreći radi profita i tuđeg mišljenja. Komentar cijelog događaja i moguće efekte na daljnje poslovanje Ličanke dali su PR stručnjaci u Bussiness.hr-u.

Kaže da mu je porasla prodaja, a svakodnevno mu stižu prekooceanski upiti iseljenika za domaće pivo. U budućnosti to će biti moguće, jer Starčević otvara novu punionicu. Pametnom dosta, ako je svojim istupima i izgubio kojeg savjesnog pivopiju, nadoknadit će on to budućim izvozom, političkim angažmanom i srećom koja ga očigledno prati zahvaljujući klimi u našem društvu i padu poslovne kulture. U protivnom ta razina razgovora i promicanje neprihvatljivih rasističkih stavova ne bi urodili ovakvom reklamom, a za dotičnog danas ne bismo ni znali bez obzira pijemo li pivo ili ne.

Očitovanje Hrvatske agencije za hranu donosimo u cijelosti:

„Zakonodavstvo Republike Hrvatske  koje regulira područje sigurnosti hrane i hrane za životinje u potpunosti je usklađeno sa zakonodavstvom EU. U skladu s  Pravilnikom o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN, br. 87/09), mlijeko i druge vrste hrane životinjskog podrijetla kojima je istekao rok trajanja smatraju se: nusproizvodom životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi. Sukladno zakonskoj regulativi  oni se moraju skladištiti na odgovarajućoj temperaturi, u određenom objektu za skladištenje odobrenom u skladu s Pravilnikom, ili u određenom odvojenom prostoru u objektu odobrenom u skladu s propisima o hrani.

Dakle, navedeno znači da mljekara koja je proizvela i stavila na tržište mlijeko i/ili mliječne proizvode, nakon isteka roka valjanosti, može te proizvode vratiti u isti objekt u kojem su proizvedeni i pohraniti u zasebnu prostoriju određenu za skladištenje nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi, gdje se čuva isključivo do njihovog neškodljivog zbrinjavanja.

Nadalje, sukladno Zakonu o hrani (NN, br. 46/07), subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, koje su pod njihovom kontrolom, moraju osigurati da hrana ili hrana za životinje udovoljava propisima o hrani koji su od važnosti za njihovo poslovanje i moraju dokazati da je udovoljeno propisanim zahtjevima. Dakle,  jednako vrijedi i za mlijeko i za mliječne proizvode.

MPRRR, MZSS i Držav­ni inspektorat nadziru provođenje propisa o hrani te potvrđuju usklađenost subjekta u poslovanju s hranom s propisima o hrani. U tu svrhu uspostavlja se sustav službenih kontrola nadzora hrane i hrane za životinje, kao i drugih odgovarajućih aktivnosti. Propisima o hrani također se utvrđuju učinkovite i primjerene mjere kako bi se osigurao preventivni učinak, te kazne za kršenje zakonskih odredbi.

Bitna promjena  u novom sustavu  je to što nadzor nad sustavom hrane više nije isključivo na finalnom proizvodu, već kroz cijeli sustav proizvodnje i distribucije do krajnjeg potrošača.  Globalizacijom, posebice stvaranjem jedinstvenog tržišta te s ciljem postizanja konkurentnosti, bilo je potrebno osigurati način koji bi riješio problem različitih nacionalnih legislativa koje se odnose na hranu. U tom kontekstu došlo se do zaključaka da se ujednačena sigurnost hrane može osigurati samo ako se kontrola provodi u svakoj fazi njezine proizvodnje, prerade i distribucije. Naime, odgovornost za sigurnost hrane je proširena,  podijeljena među više subjekata koji sudjeluju u ovom lancu, a svaki je odgovoran za svoj dio proizvodnje kako bi se u konačnici dobio siguran proizvod.

Naposljetku, bitno je naglasiti kako se u svim fazama proizvod­nje, prerade i distribucije hrane, sukladno Zakonu o hrani (46/07), mora uspostaviti  sljedivost „od polja do stola“. Prema principu „jedan korak naprijed, jedan korak nazad“  subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje moraju biti u mogućnosti identificirati svaku pravnu ili fizičku osobu koja ih je opskrbljivala hranom, hranom za životinje ili životinjama koje se koriste za proizvodnju hrane. Također, oni moraju biti u mogućnosti identificirati druge subjekte kojima su isporučili svoje proizvode.

S tim ciljem subjekti moraju uvesti sustave i postupke koji omogućavaju da takva informacija uvijek bude dostupna nadležnom tijelu na njegov zahtjev.

Upravo su to mehanizmi kontrole koji omogućuju da  sustav sigurnosti hrane funkcionira u našoj zemlji. Razloga za strah i zabrinutost za potrošače nema, a natpisi o recikliranom mlijeku nemaju nikakvu utemeljenost.

Srdačan pozdrav,

Hrvatska agencija za hranu“