Čačićev poučak: Reci sve i reci odmah
12 siječanj, 2010 autor Lorna Zimolo
Kategorije Blog, Mediji, Odnosi s javnošću
«Dana 08.01. na autocesti za Budimpeštu zbog izrazito nepovoljnih uvjeta koji su taj dan vladali na cesti, kiše, skliskog kolnika i iznenadne guste magle uzrokovao sam prometnu nesreću. U nesreći su ozlijeđeni putnici automobila koji je vozio ispred mene bez svjetala za maglu. Nažalost, danas sam neslužbeno obaviješten da je jedan od putnika preminuo u bolnici. Vozio sam sporijom trakom bez ikakvog utjecaja alkohola”, stajalo je u pripćenju koje je u ponedjeljak Radimir Čačić, predsjednik HNS-a, sam uputio medijima.
Predsjednik HNS-a u ovoj je situaciji brzo reagirao te prvi odlučio istupiti u javnost pa je spomenutom objavom stao na kraj svim eventualnim špekulacijama. Ovim pametnim potezom, plasirao je svoju stranu priče, spriječivši u startu lavine «rekla-kazala», optužbi i nagađanja.
Naravno, u nekoliko vijesti koje su uslijedile na tu temu, novinari su spomenuli i Čačićevu vozačku karijeru tijekom koje je već imao tri «totalke», 1974., 1999. i 2003. godine. Manju prometnu nesreću je imao i 2002. godine kad je Volvom udario kombi na varaždinskom Trgu slobode i nastavio voziti kao da se ništa nije dogodilo. Kad ga je policija zaustavila pravdao se kako ništa nije osjetio. Posljednji prekršaj počinio je prošle godine kad se nepravopisno parkirao na Markovom trgu. Međutim, ti podaci djeluju samo kao usputni dodatak, dok je u središtu ono što je sam Čačić priopćio. Neki pak mediji te prijašnje prekršaje niti ne spominju. Dakle, Čačić je svakako znao što bi uslijedilo da nije stvar preuzeo u svoje ruke.
Prisjetimo se slučaja Milana Bandića i njegove prometne nesreće iz 2002. godine, nakon koje je morao odstupiti s gradonačelničke fotelje. Naime, Bandić je tada pijan prouzrokovao prometnu nesreću s čijeg je mjesta pokušao pobjeći. No to nije sve, na upit novinara čak je i lagao tvrdivši da nije pobjegao s mjesta nesreće. Kako se kasnije pokazalo, ta ga je laž skupo stajala iako se nije radilo o nekom većem prekršaju. Vjerojatno bi Bandić tada snosio manje posljedice da je postupio slično Čačiću.
Krešimir Macan je u Dnevniku HRT-a prokomentirao slučaj Radimira Čačića:
Za kraj, Čačićev poučak bi glasio: brzina je na cesti opasna, dok je u odnosima s medijima i te kako poželjna.
Povezani članci:
- Treba znati reći hvala
- Zašto me je nekad sram reći da se bavim PR-om?
- Sretan Uskrs by Susan Boyle – nikad ne reci nikad na prvi dojam
- Predsjednički izbori – tko je sve u trci?
Slažem se. Odličan primjer kriznog komuniciranja.
Prvo što mo je palo na pamet kad sam čuo za Čačićevo priopćenje je bilo: “Ha, ovo će biti tek peta-šesta vijest po redu. Da nije ovako reagirao bila bi prva.”
Ajmo neke stvari objasniti jednom zauvijek. Tu se cijelo vrijeme nešto priča o kriznom komuniciranju, a poruka je uvijek ista: reci istinu. Nije to izmišljotina kriznog komuniciranja nego je to nešto što nas roditelji uče od samog početka našeg života, to ste mogli čuti i na vjeronauku (naravno ko je na njega i išao) tako da bi se po toj logici i svaka časna sestra ili svećenik mogli baviti kriznim komuniciranjem.
Tu jednostavno ima previše varijabli koji utječu na to da li će vijest biti objavljena prva, druga, treća ili uopće neće biti objavljena i zataškavana od strane medija poput ove prometne nesreće, a kada bi ljudi koji rade u agencijama rekli pravu istinu tada bi velika većina agencija, ovakvih i onakvih nestala preko noći.
Onom ko je ikada radio u medijima jasna je logika stvari. Kako postoje političke elite tako postoje i medijske elite, odnosno ljudi koji nešto mogu zataškati malo ili puno bolej od drugih. Naprimjer, Manjgura je agencija koja se reklamira najviše sa tim kriznim komuniciranjem, a objavu za medije je objavila marketinška agencija. Zašto marketinška agencija? Ne zato što je marketinška nego zato jer je dotična gospođa Mamić očito bila u mogućnosti ponuditi najbolje “zatvaranje” priče. Sjetite se samo onih nekoliko sinova tajkuna. Napravili su istu, groznu stvar. Već nakon nekoliko dana u medijima je donešena presuda. ja ne kažem da je to bilo neoprvadano nego kažem da nisu imali jednaku mogužnost zataškavanja priče, a krizno komuniciranje je čisto zataškavanje, ni više ni manje.
Nažalost, većina ljudi nikada neće raditi po agencijama niti po redakcijama pa neće znati pravo stanje stvari nego će stvarno vjerovati u činjenicu da je nešto dobro “zapakirano”.
@Nenad – ne ide to tako jednostavno Nenade kako ste napisali – u pravu ste kad kažete da nas roaditelji uče od početka govoriti istinu – no zašto onda ljudi lažu? Tu nastaju problemi – ja se slažem da mi ne izmišljamo toplu vodu – ali zašto onda nastaju tolike greške u komuniciranju – sjetite se samo Karlovačke pivovare, direktora Pipa u Hrvatskoj – velike priče, velike greške – nisu rekli istinu – zašto – e ja to ne znam – ali je činjenica da ljudi češće lažu nego govore istinu. Valjda je znaju da ćeš ako kažeš istinu kao ona žena koja je ukrala 50kn nagrabusiti – dobiti 14 mjeseci zatvora. Tajkunov sin ubije studenticu na prijelazu i dobije uvjetnu.
Nema tu mogućnosti zatvoriti priču, niti je itko ovu priču mogao bolje ili lošije zatvoriti. Jednostavno se to napravi kao i svaki drugi posao – jer ako ne mistificiramo priču oko istine, nemojte onda mistificirati dalje gdje ne treba. Ako Čačić zbog svega što se dogodilo ili stranka to ne mogu osobno, šalje netko tko može – to je sasvim uobičajeno u svijetu…