Kreiraju li ankete politički ukus hrvatskih birača?

Hrvatski mediji iz mjeseca u mjesec objavljuju kakvog su raspoloženja birači. Istraživanja su to javnog mnijenja koja uvažavaju oni na vrhu političkog prehrambenog lanca, a osporavaju oni koji se u njima ne nalaze.

Rezultati istraživanja političkih preferencija su u informativnim emisijama hrvatskih medija vijest ravnopravna najvećim događajima, toliko važna da se objavljuju nekoliko dana i u nekoliko „epizoda“. Javna Hrvatska radiotelevizija tako objavljuje CRO Demoskop, dok konkurentska i komercijalna Nova TV objavljuje Crobarometar. Gotovo u pravilu rezultati jedne ankete potvrđuju onu konkurentsku i malo tko u pitanje dovodi njihovu vjerodostojnost.

Stručnjak za političku komunikaciju Krešimir Macan iz agencije Manjgura u razgovoru za Deutsche Welle tvrdi da Hrvatska ima dovoljno dugu tradiciju kvalitetnih istraživanja. „Od 2000. godine se koristimo njima i za razliku od ostalih zemalja u regiji, hrvatska javna istraživanja su kredibilna i objavljuju se po svim standardima.“ Pri tome ukazuje na jasne pokazatelje transparentnosti; zna se tko je naručio istraživanja, tko ih je izveo, koliki i kakav je uzorak te kolika je greška. „Profesionalno sam i financijski ovisan o takvim istraživanjima, a do sada su me dovodila uglavnom do pobjede. Manipulacije nisu moguće jer imamo dvije konkurentske kuće koje ih rade.“ No ovakva istraživanja su tek pokazatelj trendova, jer o stvarnom izbornom rezultatu odlučuju druge stvari. Kroz istraživanja se tako može vidjeti što se događa, ali se ne može predvidjeti budućnost. Na primjer, kaže naš sugovornik, može se vidjeti kako premijerovo ponašanje utječe na raspoloženje birača, ali se ne može predvidjeti kakvo će njegovo ponašanje biti sutra.

Kako se provode istraživanja javnog mišljenja objasnio nam je direktor Ipsos Pulsa Srđan Dumičić. Riječ je o tvrtci koja je dijelom međunarodne kompanije Ipsos i ima urede u više od 80 zemlja svijeta. Jedan od najpoznatijih proizvoda tvrtke je istraživanje Crobarometar unutar kojega se zadnjih 12 godina mjere i političke preferencije. Doznali smo tako da Ipsosovi anketari ne nazivaju svoje ispitanike telefonom, već njih tisuću osobno intervjuiraju u njihovim kućanstvima. „Koristimo znanstvene uzorke. Slučajni uzorak je raspršen po cijeloj državi. Pazimo da budu reprezentativno zastupljene sve regije i veličine naselja. Pouzdanost podataka je najveća u osobnom anketiranju zbog toga što je najmanje odbijanje sudjelovanja ispitanika“, navodi Dumičić.

Važnost anketa prepoznali neokonzervativci

Srđan Dumičić

Ankete su, nesumnjivo, jak politički alat kojeg je u Hrvatskoj do sada možda najbolje iskoristila inicijativa U ime obitelji. Ona je tom metodom utvrdila da će na pitanjima seksualne orijentacije i definicije braka najlakše mobilizirati građane. To je u konačnici urodilo referendumom kojim je brak ustavno ograničen na heteroseksualne zajednice.

Dakako, ovdje je riječ o specifičnom i ciljanom istraživanju, no za očekivati je da se politički čimbenici mogu okoristiti i istraživanjima političkih preferencija građana koja se objavljuju u medijima. „Ona su dovoljan pokazatelj zbog kojih se često i unutar stranaka poduzimaju neke akcije. HDZ je malo skeptičniji prema javnim istraživanjima, ali vjerujem da ih i oni vrlo pažljivo proučavaju“, navodi Macan. Naime, šef vodeće opozicijske stranke Tomislav Karamarko je sklon odmahivanju rukom na postotke koji pokazuju aktualni poredak političkih snaga, ali i on u zadnje vrijeme, od kada je HDZ preuzeo vodstvo vladajućem SDP-u, sve manje podcjenjuje rezultate anketa.

Dumičić iz Ipsos Pulsa napominje da stranke za svoje potrebe naručuju istraživanja u čijem su fokusu stranačke namjere i uzroci nekih stavova kod građana. Javna istraživanja nisu tako detaljna, kaže, ali mogu poslužiti za uvid u glasačku populaciju i mogućnosti proširenja biračke baze.

Samo ankete ili programiranje javnosti?

Za očekivati je da rezultati javnih anketa utječu i na same birače; prvenstveno kroz sugeriranje pobjednika budućih izbora; bilo parlamentarnih, bilo predsjedničkih. Oni skloniji teorijama urote tvrde da su istraživanja javnog mišljenja zapravo programiranje javnosti. Naime, na adrese novinskih redakcija često stižu priopćenja marginalnih stranaka koje misle da ih dva velika istraživanja političkih preferencija izostavljaju iz rezultata te da zapravo namjerno idu u korist polarizacije javnosti između dvije vodeće političke snage; SDP-a i HDZ-a.

Dumičić kaže da su u svijetu provedena brojna istraživanja koja potvrđuju da rezultati anketa donekle utječu na birače. „Javna istraživanja različito djeluju na različite ljude. Kada se sve zbroji, na kraju je rezultat neutralan. Na primjer, kod nekih birača kada vide da im stranka raste, raste i njihov birački elan. Drugi će lakše otići na odmor i preskočiti glasovanje, uvjereni da će njihova stranka pobijediti i bez njih. Kada je riječ o malim strankama, ako ankete pokazuju kontinuirano da neće prijeći izborni prag, za očekivati je da će se to tako i dogoditi na izborima i da ljudi neće glasovati za njih kako taj glas ne bi bio izgubljen. Međutim, pokazalo se da na izborima 20-30 posto glasova završi kod stranaka koje prema anketama nemaju izgleda za prijeći prag.“ S druge strane, kada male stranke dobro rade i obuhvate ih istraživanja, one dobivaju na vidljivosti kao što je to slučaj s Laburistima ili OraH-om Mirele Holy, tvrdi Dumičić.

Krešimir Macan
Krešimir Macan

Da ankete uvijek utječu na birače, a možda još više na medije koji potom utječu na birače misli i Krešimir Macan. „Ako su ankete vjerodostojne, one su odraz društva i ocjena koje društvo daje radu vlade ili radu opozicije. One su prije svega smjernice medijima. Kako imamo redovita mjesečna istraživanja, mediji kroz njih potvrđuju svoje teze“, objašnjava Macan. Primjerice, mediji su tvrdili da će izbacivanje ministra financija Linića iz vlade, uz sukobe u SDP-u, negativno utjecati na percepciju Milanovićeve vlade, što su javna istraživanja na kraju i potvrdila. „Komentatori, analitičari i novinari se naslanjaju na ta istraživanja i počinju usmjeravati javnost. To je kvaka 22“, opisuje zatvoreni krug međusobnog utjecanja medija i javnosti.

Mediji nisu imuni na ankete

Teško je ne primijetiti da su se, kada se dogodila točka preokreta u istraživanjima i kada je vodstvo u anketama preuzeo opozicijski HDZ, u tom trenutku i mediji počeli okretati. „Nema više bezrezervnog podržavanja vladajućih. Odjednom svi postaju oprezni da se ne bi možda zamjerili nekoj budućoj vlasti. Dakle, istraživanja utječu na to kako mediji pišu o vladajućima i opoziciji“, primjećuje Macan.

Ankete mogu utjecati na birače, i kada, primjerice, pokazuju izuzetno veliku nadmoć jednog od predsjedničkih kandidata. Birači tada ne odluče ne izaći na izbore jer se „već zna tko će pobijediti“, a neizlazak mogu potencirati i drugi čimbenici poput lošeg vremena. Macan kaže da je to specifičnost drugih izbornih krugova. „Srbijanski predsjednik Tadić je tako imao prednost po anketama nad Nikolićem. U drugom se krugu dosta jako postavio u smislu da ne treba podršku i da mu je pobjeda sigurna. I onda je izgubio. U Hrvatskoj bi Josipović, ako ne pobjedi u prvom, u drugi krug mogao ući s velikom prednošću. Moglo bi se dogoditi da birači ne izađu, recimo zbog blagdana, a izbore u tom slučaju dobiva onaj tko ima discipliniranije birače“, zaključuje Macan.

Istraživanja pokazuju da u ovom trenutku aktualnom predsjedniku kojeg podupiru vladajući pada potpora i da je po prvi puta u ovoj godini pao na 49 %. Istovremeno je potpora njegovoj protukandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović, iza koje stoji HDZ, narasla na 35 %. Kako se izbori očekuju tek krajem godine, ankete će biti sve dragocjenija roba medijima, ali i stožerima predsjedničkih kandidata. Vremena je sasvim dosta i za stranačko discipliniranje birača.

Izvor: dw.de

Tags: , , , , , , , , , ,
Kategorije
Pretraži blog po ključnim riječima
2 3 a b c č d đ e f g h i j k l m n o p q r s š t u v w x y z ž