Share/Bookmark

Novih lica na izborima 2012. u Srbiji nema, pa je zato teško očekivati neke značajnije promjene nakon Đurđevdana, 6. svibnja. Iako je bitka na prvi pogled neizvjesna, bez obzira na relativnog pobjednika, izgledno je očekivati da će koalicijsku vladu ponovo sastavljati Demokratska stranka (DS) s dosadašnjim partnerima, a da će Boris Tadić dobiti još jedan predsjednički mandat.

Prošle godine u isto vrijeme situacija uopće nije izgledala takvom. Tomislav Nikolić je sa svojom Srpskom naprednom strankom (SNS), nastalom razlazom s Vojislavom Šešeljem i Srpskom radikalnom strankom (SRS), dominirao svim anketama. Bilo je pomalo nestvarno da je jedan tvrdi radikal, samo promjenom kože, postao umiveni naprednjak.

Nije da u tome nije imao pomoć samog Borisa Tadića. Iako predsjednik države, kao i u Hrvatskoj, ne bi trebao biti stranački dužnosnik, Tadić ne samo da vodi Demokratsku stranku, već i poput svojevremeno Tuđmana, vuče sve konce u Vladi Srbije. Za to je bilo potrebno postaviti premijera koji niti smrdi niti miriše, pa tako danas ne čudi to što je Mirko Cvetković AKA Deda Mraz, aktualni predsjednik Vlade Srbije, najnepopularniji političar u Srbiji. Najmanje što trebate u krizna vremena poput ovih jest slaba vlada i još slabiji premijer.

Sva istraživanja kažu da Srbija ide u krivom smjeru, da se živi lošije, da nema dovoljno radnih mjesta i da Srbiji trebaju promjene (zašto nam to zvuči tako poznato?). I birači ih traže, no ni DS niti SNS im ih ne nude dovoljno uvjerljivo.

Nikolićev SNS sa Sanaderovom kampanjom „Pokrenimo Srbiju“ nije ponovio Sanaderove poteze iz 2003. Nije napravio kampanju kao da nije vodeći i borio se za svaki glas – nudeći alternativu slaboj Vladi Srbije, nudeći promjene koje srpski birači prizivaju. Jednostavno nisu ispričali kako to oni namjeravaju pokrenuti Srbiju. Netko ih je možda pogrešno savjetovao da šute i čekaju da im pobjeda sama padne u ruke, kao Kukuriku koaliciji, no to je bio pogrešan smjer. Prvo, nisu okupili široku koaliciju, a drugo, nisu prihvatljiv koalicijski partner – sve ono što je Sanader 2003. u Hrvatskoj bio – trebao je samo relativnu izbornu pobjedu, koju će SNS vjerojatno ostvariti. Ali neće imati s kime koalirati. Treće, podcijenili su protivnika.

Tadićev DS „žuti“ ima vlast, kontrolira medije i ima novac kojim može kupovati partnere. U svoju koaliciju privukli su manje stranke koje sigurno nose po nekoliko postotaka, poput SDP-a Rasima Ljajića, najpoželjnije udavače ovih izbora. Zakonski su pooštrili financiranje izborne kampanje do te mjere, da SNS prvih dana kampanje (koja inače traje puna dva mjeseca u Srbiji) nije imao (legalnog) novca za oglašavanje. Medijski prostor se lako usmjerava i priče se otvaraju kada su ti svi mediji naklonjeni (ili su u vlasništvu ili ovise o budžetima agencija bliskih DS-u – sada razumijete zašto im se ne sviđa ova priča oko Sanadera i FIMI medije) i u DS-u se nisu libili krenuti u otvorenu negativnu kampanju protiv narodnjaka. Spotovima i tisućama letaka podsjećaju Tomu Nikolića na ono što je govorio dok je bio sa Šešeljem i na ono što govori danas. Takve spotove bi DIP u Hrvatskoj odavno zaustavio i zabranio, no u Srbiji je normalno da Predsjednik Republičke izborne komisije, inače član DS-a, uredno donira stranci 500€ usred kampanje.

No, kad se protivnik ne libi negativne kampanje, očigledno se ima čega bojati. Ako se u Srbiji ne živi bolje, a na vlasti ste zadnjih 10 godina, kako imate obraza nuditi „Izbor za bolji život“ kako se zove lista DS-a i Borisa Tadića. Još kad kažete da Srbiji trebaju „novi ljudi“, kao da radite kampanju za protivnika.

Obje stranke imaju stabilnu bazu, poput HDZ-a u Hrvatskoj, od minimalno 25% glasova i na to sigurno mogu računati. Neodlučni birači, koji uvijek presuđuju, totalno su zbunjeni – znaju da vlada DS-a kojom je upravljao Tadić nije najbolje odradila posao u protekle četiri godine, ali još bolje znaju da „umiveni“ Nikolić ne jamči „bolji život“.

I tu leži prilika za manje stranke, koje će na ovim izborima pobrati vrhnje. Prije svega nevjerojatna koalicijska kombinacija bivšeg Miloševićeva glasnogovornika, a sad ministra policije Ivice Dačića – čelnika Miloševićeve Socijalističke partije Srbije (SPS) s partnerima. Otac i sin Krkobabić kao da su maločas izašli iz Maratnonaca (otac ima preko 80, a sin preko 60 godina) vode Pokret ujedinjenih penzionera Srbije (kao naš HSU, ali s aktivnom ulogom u Vladi Srbije). Treći partner je Dragan Marković – Palma, čelnik Jedinstvene Srbije, za kojega je Kerum mala beba, jer u svojoj Jagodini ima muzej voštanih figura, vlastitu žirafu, organizira igranke pod šatorom za samce i kojem na žurkama nisu svirali jedino „Šopen i Betoven“, kako je svojevremeno izjavio i poput Kirina ušao među Youtube velikane. E sad, vjerovali ili ne, ta će koalicija uzeti barem 15 posto na ovim izborima i biti uvjerljivo treća opcija u Srbiji. Slogan „Čvrsto“ Dačić doslovce demonstrira iz dana u dan u kampanji – policije nikad više na prometnicama, a bande padaju dan za danom (hapšenje par naoružanih kosovskih policajaca na teritoriju Srbije je tek bilo zagrijavanje). Za razliku od ostalih članova Vlade, Dačić odaje dojam da zna što radi i zato ga birači vole – čovjek kojemu je većina javnih poteza odličan PR.

Sljedeću skupinu izbornih dobitnika čine stranke koje će sigurno prijeći izborni prag i vjerojatno sudjelovati u novoj vladi DS-a, jer u koaliciji zajedno s njima DS kupi više od 50 posto palih glasova. One računaju na dio razočaranih Tadićevih birača, ali i onih neodlučnih.

Liberalno demokratska partija (LDP) Čedomira Jovanovića uvijek je imala najmodernije i vrhunski estetizirane kampanje koje su im jamčile prelazak izbornog praga i podršku dijela intelektualne Srbije. Tako je i ovaj put – koalicija PREOKRET traži upravo to – totalnu promjenu politike u Srbiji, kako prema Kosovu, tako i općenito. Iako ovaj put nisu svi intelektualci zadovoljni ponudom, pa su inicirali kampanju „belih listića“ protestnog glasanja, koja ovih dana kulminira spotom „Za koji si ti k…c?“.

Novo staro ime na političkom tržištu, po uzoru na SNS, su Ujedinjeni regioni Srbije – Mlađana Dinkića, bivšeg potpredsjednika Vlade Srbije i aktualnog koalicijskog partnera DS-a. Dinkić je bio na čelu resora koji su u ovom mandatu otvorili 30.000 radnih mjesta u proizvodnji, privlačenjem stranih investitora u Srbiju (više nego Hrvatska, BIH i Slovenija zajedno), od kojih je najzvučnije ime Fiat u Kragujevcu. DS je vjerojatno računao da će te rezultate uspjeti pripisati isključivo sebi, kada je medijski ocrnio Dinkića nakon odlaska iz Vlade, želeći mu natovariti odgovornost za slabu Vladu. No ni Dinkić nije gubio vrijeme. Oformio je Ujedinjene regione Srbije zajedno s jakim lokanim šerifima, koji su prošle godine skupili više od 500.000 potpisa za decentralizaciju Srbije, a koja se uskoro i dogodila te gradskim budžetima donijela velik rast. Na krilima tog uspjeha složio je kampanju koja mu je sada donijela zavidan rejting, iako mu mediji mjesecima nisu davali nikakve šanse.

Demokratska stranka Srbije, Vojislava Koštunice, (DSS) nema prave kampanje i moguće je da će joj do kraja iste rejting pasti, ali se očekuje da će prijeći prag, dok je rezultat Srpske radikalne stranke (SRS) sve neizvjesniji, iako bi DS-u odgovarao njihov prolazak, budući da oni ni pod razno ne mogu u koaliciju sa SNS-om.

Moguće iznenađenje su Pokret Dveri koji plešu oko izbornog praga. Vrijednosti tradicionalne Srbije, umotane u vrlo modernu kampanju, daju za misliti radi li se o vrlo ciljanom proizvodu za ove izbore kojemu je cilj skinuti što više glasova SNS-u.

Iz svega navedenog je jasno da je koalicijski potencijal na strani DS-a (pa makar morao progutati i URS kojeg bi naradije ispljunuli), te da će nova/stara vlada biti relativno brzo formirana sa sadašnjim partnerima kako bi se mogla osigurati podrška Borisu Tadiću za drugi krug predsjedničkih izbora.

Share/Bookmark

Manjgura se kao sponzor priključila organizaciji najvećeg skupa političkih i izbornih konzultanata koji se za dva tjedna održava u Dubrovniku i za kolege iz Hrvatske i regije osigurala limitirani broj kotizacija, budući da je sama kotizacija za konferenciju prilično skupa i za hrvatske prilike (780€ ako ste EAPC član). Dakle molim sve zainteresirane da se jave putem kontakt formulara ili telefonski manjgurama u uredu i iskažete svoj interes. Prednost imaju oni koji će sa samog skupa tvitati ili na bilo koji drugi način izvještavati u stručnim ili društvenim medijima, te ćemo vam čim prije potvrditi vaše kotizacije. Put i smještaj u Dubrovniku nisu organizirani, predsezona je i pokušat ćemo vam pronaći povoljan smještaj u drugim hotelima ili pak privatnom smještaju.

Godišnja konferencija Europskog udruženja političkih konzultanata EAPC 2012 (European Association of Political Consultants) pod nazivom „Izračunajte put do političkog uspjeha“ (Calculating Your Way to Success) održat će se od 10. do 12. maja 2012., u Dubrovniku  gdje će se okupiti neki od najvažnijih i najutjecajnijih europskih i svjetskih stručnjaka iz područja političke komunikacije.

Nakon Beča i Madrida koji su bili domaćini prethodna dva okupljanja, politički konzultanti će zajedno sa stručnjacima iz političkog marketinga, odnosa s javnošću, sociologa, psihologa i stručnjaka za istraživanje javnog mnijenja, razgovarati o brojnim novostima na području političke komunikacija, kao i analizirati izbore koji su nedavno održani (Slovenija, Srbija, Rusija). Više o nekim temama potražite na blogu konferencije.

Dan prije konferencije, bit će održan tradicionalni EAPC Master Class. To je prilika za studente i ostale zainteresirane da ih spin doktori koji su radili u mnogim zemljama svijeta upoznaju s tajnama svojeg zanata.

Više o programu i prijavi saznajte na www.eapc2012.eu 

Share/Bookmark

U nastavku prenosimo redovito mjesečno istraživanje javnog mnijenja CRO Demoskop (istraživanje je provedeno 2. i 3. travnja). Promocija Plus redovito mjeri i odnos hrvatskih građana/ki prema nositeljima izvršne i zakonodavne vlasti u zemlji (Predsjednik Republike, Vlada RH i Hrvatski sabor). S obzirom na ustavnu poziciju i utjecaj, najveća se pozornost posvećuje doživljaju politika Vlade RH koji se utvrđuje kroz dva parametra: ocjena rada i potpora politici Vlade (uključujući i doživljaj glavnih vladinih politika: gospodarska, vanjska, javne financije, socijalna politika i borba protiv korupcije).

Vlada RH početkom travnja uživa potporu 58,3 posto hrvatskih građana, što je za 3,8 postotnih poena slabija podrška od one prije mjesec dana, odnosno 11,1 postotni bod u odnosu na onu izmjerenu početkom veljače (početkom ožujka podrška je iznosila 61,9%, a prije dva mjeseca 69,3%). S druge strane, vladinu politiku ne podržava 25,9 posto građana (prema 23,6% početkom ožujka, odnosno 17,4% iz veljače).

U analizi podrške pet glavnih područja vladine politike u mjesec dana od posljednjeg mjerenja četiri su politike doživjele pad potpore: gospodarska politika (-3,0 postotna poena; s 43,1% na 40,1%); vanjska politika (-3,3; s 54,6% na 51,3%); socijalna politika (-6,2; s 48,4% na 42,2%); borba protiv korupcije (-3%; s 58,7% na 55,7%). Jedino područje koje je bolje ocijenjeno su javne financije i to za 0,8 postotnih poena (s 34% na 34,8%). U usporedbi s prvim mjerenjem vladinih politika iz veljače ove godine Vlada je u svih pet područja zabilježila slabiju podršku (najveći je pad potpore za gospodarsku politiku i to od 11,5 postotnih poena).

Snižavanje potpore politici Vlade RH vidljiva je i iz školske ocjene koja je nastavila kliziti i drugi mjesec zaredom. Naime, u prvom je mjerenju iz veljače Vlada je za svoj rad od hrvatskih građana/ki ocjenjena s čvrstom trojkom (3,1), da bi nakon toga ocjena počela kliziti najprije na 2,94 u ožujku i sad na 2,69 početkom travnja. Najbolju ocjenu Vlada bilježi među glasačima dvije stranke Kukuriku koalicije: SDP 3.36 i IDS 3.41, a najslabiju među glasačima HSP-a (1.92).

Predsjednik Josipović bilježi ocjenu od 3.74 što je za 0.13 postotnih poena slabiji rezultat od onog zabilježenog početkom ožujka. Najbolju ocjenu predsjednik Josipović bilježi među glasačima lijeve koalicije (SDP 4.25; IDS 4.14; HNS 3.97), a najslabije među glasačima dvije pravaške stranke (HSP dr. Ante Starčević 2.57; HSP 2.97).

Hrvatski je sabor za svoj rad ocijenjen najslabijom ocjenom od početka mjerenja, 2.61 (sada prema 2.84 iz ožujka, odnosno 2.82 iz veljače).

Rezultati o podršci politikama Vlade RH nimalo ne iznenađuju ako se imaju na umu svi njezini potezi u posljednjih mjesec dana. Bit će vrlo zanimljivo pratiti dalji tijek mandata vladajuće većine kroz ocjenu rada i podršku politici Vlade. Optimizam i očekivanja od promjene vlasti su splasnuli i započeo je period kritičnijeg odnosa prema politikama Milanovićeve vlade. Potpora će ovisiti o povlačenju nepopularnih poteza, ali i učinaka pojedinih politika na povećanje zaposlenosti i standard građana. Dobra komunikacija i road show ministara neće moći ništa promijeniti niti popravljati ako ne bude opipljivih rezultata.

Što se tiče redovito mjesečno istraživanje agencije Promocije plus o društvenim i političkim preferencijama CRO Demoskop, koje je provedeno u prvim danima travnja, pokazuje nastavak dominacije lijevo-liberalne koalicije. Jednako tako, u stranačkim se preferencijama nastavlja trend okrupnjavanja političke scene pri čemu dvije vodeće političke stranke u zemlji znatno prednjače u izboru, a još samo dvije prelaze izborni prag na nacionalnoj razini, uz istovremenu razmrvljenost na desnom krilu političkog spektra.

▪ Kukuriku koalicija drži veliku prednost i četiri mjeseca nakon parlamentarnih izbora unatoč padu potpore politici Vlade;

▪ Stranačke preferencije potvrđuju veliku prednost SDP-a pred HDZ-om; Laburistima uzlazni trend, HNS stagnira dok su ostali daleko ispod izbornog praga;

▪ Ivo Josipović uvjerljivo najpozitivniji političar, i njegovom doživljaju nisu značajnije naškodile optužbe o navodnoj umješanosti u slučaj ZAMP

▪ Ivo Sanader u blagoj prednosti pred Čačićem koji iz mjeseca u mjesec povećava svoj negativni doživljaj

▪ Poskupljenja proizvoda i usluga, poskupljenje goriva najvažniji događaji proteklog mjeseca

Lijeva koalicija okupljena oko SDP-a bilježi izbor od 37,4% što predstavlja pad podrške u odnosu na rezultate iz prošlomjesečnog istraživanja (početkom ožujka potpora je iznosila 38,6%). Tako se čini da su rezanje javne potrošnje kroz smanjeni proračun, odluke o brodogradnji, stečajevi nekih kroničnih gubitaša, ali i neka kadrovska lutanja imali učinka i na pad potpore vladajuće koalicije. Isti su ovi potezi negativno utjecali i na doživljaj rada Vlade (najniža ocjena rada, kao i najniža potpora za politike Vlade od početka mandata). Ovo klizanje potpore vladajućim nije iskoristila glavna oporbena grupacija s kojom je HDZ izašao na izbore. Naime, HDZ je sa svojim koalicijskim partnerima (HGS i DC) zabilježio slabiji rezultat od prošlomjesečnog (sada 17,6% prema prijašnjih 19,2%). Hrvatski laburisti su povećali svoj rejting na 5,6% (s prošlomjesečnih 5,4%, odnosno 4,8% iz siječnja). Sve ostale liste, koje su ispod izbornog praga, zabilježile su vrlo slične rezultate onima iz prošlog mjeseca (HDSSB 2.9%; HSP dr. A. Starčević-HČSP 2.9%; NL dr.sc. Ivan Grubišić 2.6%; HSP 2.5%; HSS-ZS-SP 2.5%; HSLS 2.1%; BUZ-PGS-HRS-Ljubo Jurčić 1.5%; Hrvatski rast-HRAST 0.8%, Ladonja 0.5%; Ostali 1.3%). Uočljiv je i veliki porast udjela neodlučnih glasača (sada 20%, prema prošlomjesečnih 16,2% ili siječanjskih 10%) što je najbolji pokazatelj topljenja optimizma izbornih promjena i splašnjavanja izbornih očekivanja.

Osim preferencija koalicija kakve su bile na glasačkim listićima s posljednjih parlamentarnih izbora, u istraživanju je utvrđivana i preferencija samostalnih stranačkih lista. I na ovoj ljestvici SDP bilježi veliku prednost u odnosu na HDZ (33% prema 16,7%). Međutim, obje su stranke zabilježile slabije rezultate u odnosu na prethodno istraživanje (SDP je izgubio 0,6 postotnih poena, a HDZ 1,3). Treće mjesto drže Hrvatski laburisti (5,6%), a HNS je četvrtom mjestu s izborom od 5%. Ove su četiri stranke ujedno i jedine prešle prag na nacionalnoj razini (Hrvatska – jedna izborna jedinica). Većina se ostalih stranaka natiskala između 2% i 2,5% (HDSSB 2,7%; HSP dr. A. Starčević 2,6%; NL Ivana Grubišića 2,6%; HSP 2,5%; HSLS 2,2%; HSS 2,1%). Sve su ostale stranke su zabilježile izbor ispod 2%, odnosno u ukupnom zbroju od 6,3%, dok je u izboru pojedinačnih stranačkih lista 18,8% ispitanika/ca bilo neodlučno.

Predsjednik Josipović s ovomjesečnih 36,1% izbora (prošli mjesec 38,9%) najpozitivniji je političar u zemlji. Drugo mjesto na ljestvici pozitivnih političara drži hrvatski premijer – Zoran Milanović – s izborom od 12,1% (prije mjesec dana 11,2%), dok je Jadranka Kosor s 3,7% izbora tek na petom mjestu (prema 5,6% prije izbora). Guverner Rohatinski je najpozitivniji za 7,2% građana/ki, a Dragutin Lesar za 5,2%. Među deset najpozitivnijih doživljaja političara još su don Ivan Grubišić (3,5%), Vesna Pusić (2,8%), Radimir Čačić (1,2%), Ruža Tomašić (1,1%) i Ljubo Jurčić (1,0%).

Redoslijed na vrhu pozitivnog doživljaja potvrđuju i rezultati istraživanja koji se odnose na pojedinačne percepcije vodećih političara u zemlji (koje govore o tome za koliko je građana/ki pojedini političar pozitivan ili negativan). Tako je predsjednik Josipović pozitivan za 78,6% građana/ki (prema 83,5% iz ožujka), dok je negativan za 14,8% (prije mjesec dana 10,1%). Netto doživljaj, koji predstavlja razliku pozitivnog i negativnog doživljaja, u slučaju predsjednika Josipovića iznosi 63,7 postotnih poena. Zoran Milanović je pozitivan za 63,5% ispitanika/ca (u ožujku 66,3%), a negativan za 22,9% (u ožujku 20,6%). Zoran Milanović je u ukupnom doživljaju netto pozitivan 40,6 postotnih poena (prije mjesec dana bio je netto pozitivan 45,7 postotnih poena). Jadranka Kosor je pozitivna za 19,1% građana/ki, dok je za njih 69,7% negativna. Bivša je premijerka u ukupnom doživljaju netto negativna za 50,6 postotnih poena (prije mjesec dana 40,4). Bivšoj se premijerki po negativnoj percepciji približio prvi potpredsjednik Vlade RH Radimir Čačić koji je netto negativan 46,8 postotnih poena (pozitivan doživljaj 19,7%, a negativan 66,6%).

Sanader je zadržao prvo mjesto na ljestvici negativnog doživljaja hrvatskih političara. Tako je u posljednjem istraživanju Sanader najnegativniji političar za 23,3% ispitanika/ca (prošli mjesec 26,5%). I na ovoj ljestvici negativnog doživljaja s jednim izborom za najnegativca među političarima, Radimir Čačić drži drugo mjesto s izborom od 16,2% (prema 9,4% iz prošlog mjeseca). Vladimir Šeks s negativnim doživljajem od 14,7% (prema prošlomjesečnih 18,4%) je na trećem mjestu, a njegova kandidatkinja za novu-staru šeficu stranke, Jadranka Kosor bilježi izbor za najnegativniju političku osobu u zemlji od 12,9% (prije mjesec dana 13%). „Svi političari“ su negativni izbor 9% ispitanika/ca, dok je premijer Milanović najnegativniji političar za 3,9% građana/ki. Među prvih deset političara u zemlji još su Slavko Linić (2,8%), Ivo Josipović (1,5%), Darko Milinović (1,0%), Andrija Hebrang, Stjepan Mesić i Željko Kerum (svi po 0,6%).

U posljednjem istraživanju četiri su događaja zabilježila češći izbor za događaj/temu mjeseca: povećanje cijena proizvoda i usluga (20,8%), poskupljenje goriva (18,5%), gospodarska kriza u zemlji (15,3%), prosvjedi radnika diljem zemlje (13,8%). I peta je tema iz ovog gospodarsko-kriznog korpusa: vladina odluka o brodogradilištima (9,5%). Tako ovih pet tema čine čak četiri petine ukupnog izbora za događaj/temu iz proteklog mjeseca. Zanimljiva je i podrška akciji porezne uprave na utvrđivanju porijekla imovine 5.000 osoba što je izbor za događaj mjeseca za 5,8% građana/ki. Unutarstranački događaji u HDZ-u, unatoč velike prisutnosti u medijima, nisu zabilježili tako čest izbor (svega 2,1%). Pod pritiskom gospodarskih problema i tema, istopio se i interes za suđenje bivšem premijeru Sanaderu, kao i za sudske postupke u aferi Fimi media. Tako su životne teme izbile u prvi plan, i u takvim okolnostima će Vlada imati sve manje manevarskog prostora za eksploataciju manje životnih tema i izbjegavanje rasprava za svoje poteze.

Share/Bookmark

Novi list od subote 24. ožujka donosi članak o političarima i koliko ih vlast (ne)kvari iz pera Zdenka Duke -  VLAST (NE) KVARI baš svakoga – RECEPT PR STRUČNJAKA KAKO PROTIV IMPERIJALNE OHOLOSTI POLITIČARA kojeg vam prenosimo u cijelosti:

Vlast kvari i stvara imperijalnu oholost kod svakoga, pa i u demokracijama. Na nama je da budemo svjesni te činjenice. Ona je važna jer vidimo što se događa kad se stranke vode nedemokratski, autoritarno. Na kraju se svi okrenu protiv vas – tako je predsjednik hrvatske Vlade Zoran Milanović prošle subote na sjednici Glavnog odbora SDP-a govorio o iskušenjima nove vlasti. Počela su odmah medijska nagađanja je li Milanović možda na ovaj način uputio poruku prvom potpredsjedniku Vlade Radimiru Čačiću, ili je pak samo iznio jednu opću istinu koja doista vrijedi otkad je svijeta, a od tad je i početak neke vlasti i moći u tom svijetu. Je li mislio i na sebe i na vlastiti trud da kao politički lider ove zemlje bude građanima što prihvatljiviji i bliži i da se suspreže i ne reagira negativno i onda kada misli da je izazvan na negativnu reakciju? Jedan od vođa Francuske revolucije Saint Juste kazao je kako svaka vlast kvari, a engleski konzervativac lord Acton je precizirao da apsolutna vlast apsolutno kvari. A netko je pametno rekao – ono čega je netko svjestan to on drži pod kontrolom. Ono čega netko nije svjestan – to njega drži pod kontrolom.

Druga(čija) izjava

Zoran Milanović je u subotu još pojasnio da vlast stavlja čovjeka u drugu dimenziju iz koje neke stvari slabije vidi, dok druge vidi puno bolje. Pa se u nekim stvarima naprosto nije u stanju odmaknuti od sebe pa misli da ne može pogriješiti tamo gdje su greške očite i samo ih on ne vidi. Sve su to stvari kojih moramo biti svjesni cijelo vrijeme, razgovarati o njima, ali istovremeno u onim bitnim, važnim stvarima podržavati koaliciju, jer bez podrške stranke, a onda i podrške građana, nema uspješne uprave. Doduše, Milanović je na Saboru HNS-a, istoga dana, ispred svojih glavnih koalicijskih partnera, govorio malo drukčije. »Vlast ne kvari, ali mijenja. Kad si na vlasti vidiš slabije pa se moramo dobro gledati«, tamo je rekao Milanović. S druge strane za Čačića očito nije bilo dileme o tome da njega i pripadnike njegove stranke vlast ne kvari. On je siguran da je za građane najbolje da »mi odlučujemo« i da »nema boljeg rješenja za ovu zemlju«.

– Odlična je ta Milanovićeva izjava. Samo je kod svih takvih izjava pitanje hoće mu li se za šest-sedam mjeseci ta izjava obiti o glavu, komentira Krešimir Macan, vlasnik PR agencije Manjgura. Jer, kaže, ako se ta izjava bude mogla primijeniti u negativnom svjetlu na njegovu vlast, onda će se ona pokazati kontraproduktivnom. Jer ona će ispasti samo deklarativna. Ovo »vlast kvari« – nastavlja Macan – to bi trebalo značiti – imat ćemo poštenu vlast, postavljat ćemo kvalitetne ljude, nećemo gurati svoje u vlast jer vlast kvari i ako krenemo loše imat ćemo lošu vlast itd. Ovako ova izjava može biti na granici demagogije, ako je ne budu pratili stvarni potezi.

A kako stručnjaci za odnose s javnošću treniraju političare da ne bi pogubili vezu s realitetom i počeli se smatrati nadmoćnim, sveznajućim, nezamjenjivim i nepogrešivim? – U Srbiji imaju dobar izraz za političara koji izgubi doticaj s realnošću, s narodom – »odlepio se«. Ali, društvene mreže mogu biti nekad jedna od terapija – stavite kandidata na Twitter ili Facebook, poput Josipovića kod nas, kaže Macan. Tako oni imaju izravni kontakt s glasačima (ako opet netko ne filtrira) i počinju komunicirati i s onima koji ih nužno ne vole niti ne glasaju za njih. Inače je u strankama, pa kasnije i u vladi, na snazi sindrom dvora, kaže on.

A kad smo već kod dvora, dobro je poznata priča o kraljeviću i prosjaku. Kralj se prerušio u prosjaka i otišao među narod čuti što stvarno misle o njegovoj vlasti. To je ljekovit doticaj s realnošću. Isto tako, na svakom dvoru obitavala je i dvorska luda koja je zabavljala kralja ali viceve i šale koristila i za to da mu u lice kaže istinu. Luda je bio taj koji je govorio istinu i uglavnom redovito nije stradavao baš zbog toga – što je luda.

Dr. Božo Skoko, profesor odnosa s javnošću na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, kaže da kad premijer Milanović kaže da vlast kvari i da autoritarno vođenje stranke završi okretanjem sviju protiv svih ima pravo. – Uostalom uvjerili smo se u to na primjeru HDZ-a. Kad ste na vlasti onda ste u stalnom iskušenju da prijeđete granicu etičnosti, da napravite pogrešan korak u smislu kršenja zakona ili procedura, da postanete bahati, pa i neodgovorni, kaže Skoko. – Mnogobrojna pogrešna kadrovska rješenja na različitim razinama, zapošljavanja bez natječaja, uplitanje politike u nadzorne odbore, bahatost pojedinaca, strančarenja u izboru menadžmenta javnih poduzeća i sl. najbolje pokazuju kako je i nova vlast podložna tom negativnom utjecaju. Birači će sve to prije ili poslije kazniti, kaže Skoko.

Komunikacijski kaos

Kako Skoko liječi »odlijepljene« političare? – U odnosima s javnošću, odnosno građanima, najvažnije je biti iskren i ne biti bahat. Čak i kad napravite pogrešku ili učiniti pogrešan potez građani će vam u tom slučaju spremnije oprostiti. Također građani cijene učinkovitost i dobre rezultate. Konkretni pomaci će zasjeniti i poneka lutanja u njihovu ostvarenju… Ali ako ova vlast ne pokaže u skorom razdoblju konkretne pomake, već sve ostane na podizanju poreza i svakodnevnom povećanju cijena, nema tih poruka ili spina koji ih može spasiti od pada popularnosti i kredibiliteta, govori Skoko.

Krešimir Macan kaže da je Zoran Milanović osobno komunikacijski napredovao, ali da je komunikacijski koalicija i dalje u kaosu. Oni ne znaju ispričati što rade i to sami priznaju – tako Macan citira intervju Vesne Pusić koja prenosi kritiku iz Bruxellesa koji sugerira hrvatskoj vladi da im Vlada samo jasno objasni što radi i što sprema. – Milanović ima neke osobine Sanadera i moglo bi se dogoditi da ga vlast ponese. A ja ne vidim tko mu je interna kontrola, kaže nam Krešimir Macan. Razumijem diplomatske i ine potrebe, ali usred ove krize otići na Bečki bal, identično kako je Sanader otišao, pa da čitamo o problemima s frakom itd., govori Macan. Ali kad govori o razlikama između Milanovića i Sanadera, onda kaže da Sanader nikad nije bio ponizan, a Milanović zna da treba biti ponizan.

I Milanovićeva je možda prednost što odbija staviti medije pod kontrolu, ali Macan kaže da ne jamči da nema njegovih suradnika koji bi to rado napravili. Mediji nastupaju kao dobar korektor krivih poteza. To je Sanader bio totalno pacificirao – nitko ga javno nije smio kritizirati. Ministre da, dapače, ali njega osobno ne. Radimir Čačić kaže u nedavnom intervju da je njegov posao biti najnepopularniji zato jer je ministar gospodarstva. Naprosto taj posao danas u Hrvatskoj, dakle barem zasad, mora biti nepopularan. No, sjetimo se, zbog gradnje autocesta – bio je najpopularniji ministar u Račanovoj vladi (2000-2003.) Kad Macan uspoređuje Čačića i Linića kaže da je Linić 2003. vidio da se može i drugačije, dakle pristojno komunicirati i sada to primjenjuje uspješno na mjestu ministra financija. Linić sada odlično raspoređuje municiju u medijima. Ali tu Čačić još ne pliva dobro, jer ne skida bahati gard pred kamerama.

Biti uspješan političar u ova nevesela vremena sve je odgovorniji, teži posao. Na medijima i javnosti je da nikad ne dopusti slabu i korumpiranu vlast kakva nas je (demokratski, doduše) okupirala u vrijeme Sanadera. Bezbroj je puta rečeno – pa to postaje prazna parola – da biti na vlasti znači biti na usluzi i biti servis građanima i javnosti. Nikad i nigdje to ne može biti u potpunosti – ali to moraju biti koordinate svake javne demokratske kontrole.

Share/Bookmark

Premijer Mirko Cvetković, iako se na početku nije činilo tako, odradio je puni mandat i dočekao nove parlamentarne izbore u Nemanjinoj 11. Još samo mora izdržati do Đurđevdana. Ako bude imao sreće, parlamentarni će izbori donijeti očitog pobjednika i brzo sastavljanje nove Vlade. Hoće li neki od sadašnjih ministara nastaviti posao koji su do sada radili, hoće li promijeniti resor ili će se povući u hladovinu Skupštine, ovisit će o vrlo vjerojatnom preslagivanju dosadašnje vladajuće koalicije i, u biti, odnosima među strankama koje i sada čine vladajuću većinu u Srbiji.

Ako je suditi po nazivu izborne liste Demokratske stranke – Izbor za bolji život – Boris Tadić – Deda Mraz, kako su Cvetkovića prozvali zbog nesnalaženja u globalnoj krizi koja se odavno prelila preko granica Srbije, više neće biti dio srpske Vlade. Ili barem neće biti premijer. Ako je suditi po riječima Borisa Tadića koji sada, kao spasitelj, obilazi Srbiju i propovijeda kako našim istočnim susjedima treba novi, jaki premijer iz DS-а. kao da sadašnji to nije bio. Ali, izgleda, nije trebao biti jak, kako ne bi ugrozio lik i djelo igrača s Andrićevog venca.

Moguće je da će se neki zapitati otkud mi to da su Srpska napredna stranka i Toma Nikolić već izgubili izbore. E pa, kako stvari stoje, SNS i Toma su, iako je do izbora skoro dva mjeseca te duga i naporna kampanja, prema sadašnjoj postavci kampanje, već poraženi. Preciznije, kako stvari stoje, SNSu će se dogoditi ono što mu se događalo dok je bio SRS. Kako se to u Slavoniji zna reći, doći će do vode, ali se neće napiti. Po svemu sudeći, Toma i SNS će biti relativni izborni pobjednici, ali im to neće biti dovoljno da uopće počnu pregovore o Vladi, a kamo li formiraju Vladu Srbije. Ako se pitate kako?, zašto?, računica je jednostavna. Svi pokazatelji govore da je SNS na nekih 33% do 35%, što mu je, po svema sudeći, maksimum. I ako nastavi s postojećom kampanjom, tu će i ostati. Uz to, za razliku DSa, od najjače stranke sadašnje vladajuće koalicije, i njenog šefa Borisa Tadića, SNS nema gotovo nikakav koalicijski potencijal. Ili mu je koalicijski potencijal toliko mali da je zanemariv.

S druge strane DS i BoTa imaju na raspolaganju dosadašnje koalicijske partnere, a moguće i LDP. Ako zagusti. BoTa i ekipa, u biti, vode kampanju da ostanu najjača stranka, uvjetno rečeno, progresivnih stranaka. Uvjetno zato što je među njima i Miloševićev, pardon Dačićev SPS. Socijalisti su se, zahvaljujući svesrdnoj pomoći BoTe i medija, uspjeli preobraziti iz nasljednika lika i djela Slobodana Miloševića, u proeuropsku, socijalističku stranku čiji su dužnosnici percipirani kao najučinkovitiji u Cvetkovićevoj Vladi. Uz to, Ivica i SPS su uspjeli toliko narasti da, prema anketama, sami uzimaju više nego koalicija s kojom su izašli na izbore prije 4 godine. Ako ne bude većih iznenađenja u kampanji, poredak stranaka 06. svibnja 2012. bi mogao biti SNS, DS, SPS.

Priču bi, možda, mogli zakomplicirati LDP-SPO te URS. Puno više oko podjele izbornog plijena, nego slaganjem neke nove koalicije jer ni jedni, ni drugi ne mogu u koaliciju sa SNSom. Prvi su uvijek tu negdje, oko izbornog praga, a o drugima se, još uvijek, ne može ozbiljnije suditi jer nemaju nikakav izborni track record. U skladu s tim, građanke i građane Srbije ipak očekuje, čini se, nova/stara Vlada. I vrlo skoro izborna utrka za predsjednika Republike jer će BoTa svoj novi mandat tražiti, upravo, na uspjehu sastavljanja nove/stare Vlade u kojoj DS ima ključnu ulogu.

udući da se u izbore u Srbiji upetljao Sanader, zanimljivo je povući paralelu s hrvatskim izborima 2003. godine kad se koristio slogan kojega su se sada ulovili u SNSu. doktor Ivo je tada, s umivenim HDZom, kako bi se u Dalmaciji reklo, na guzove dobio uspješnog premijera Ivicu Račana, koji je iza sebe imao opipljive rezultate o kojima BoTa sada može samo maštati. Prije svega zbog toga što mu je, ako me sjećanje ne vara, strane investicije doveo Mlađan Dinkić, lider URSa i bivši potpredsjednik Vlade. Ključ Sanaderova uspjeha 2003. godine je bila fenomenalna kombinacija pozitivne i negativne kampanje kojom je na svoju stranu dobio neodlučne i razočarane birače.

Jedina mogućnost SNSa da dobije, u biti, izgubljene izbore je da u kampanji krene oštro na Borisa Tadića, DS i njegovu Vladu i da ponudi svoju sliku Srbije. Budući da BoTa i DS nisu isporučili ništa od obećanog s prošlih izbora, Toma i naprednjaci, u biti, nemaju previše težak posao. Ako krenu oštro na Tadića i DS, a istovremeno slože neku pristojnu viziju budućnosti Srbije, Naprednjaci bi mogli privući dijelom neodlučne, dijelom birače stranaka koje, vjerojatno, neće preći izborni prag. Zaoštravanjem retorike i kritikom rada Vlade na odlasku, SNSovci bi mogli ugroziti i SPS i njegovo 3. izborno mjesto. Ako bi uspjeli prebaciti 40%, odnosno maksimum koji im sada daju ankete, SNSovci bi povećali izglede za sastavljanje Vlade jer bi im puno manje nedostajalo do magičnih 126 ruku u Skupštini. U toj situaciji bi mogla doći u pitanje naklonjenost Ivice i SPSovaca lijevoj strani političkog spektra, BoTi i DSu. Koalocija SNS-SPS, oko koje se niti jedna strana nije izjasnila, ni pozitivno, ni negativno, ne bi bila neko preveliko iznenađenje.

S druge strane, moguće je da Toma i SNS izlaze na izbore s figom u džepu jer računaju na postizbornu suradnju s Borisom i DSom. Vjerujem da će mnogi reći da je to nemoguće, pa BoTa i ekipa su nekoliko puta rekli da neće s Tomom u koaliciju. No, ako izborni rezultati pokažu da bi antiSNSovska koalicija i Vlada bili previše šareni, lako se zavrti priča da je koalicija SNS-DS jedino pravo rješenje za izlaz iz krize i ulazak u EU. Kad se tome doda klasična mašnica nacionalnih interesa i kaže da kad su mogli Nijemci, zašto ne možemo mi, Srbi, imamo plavo-žuto-plavu Vladu u Nemanjinoj. Siguran sam da je jako puno onih koji će odmahnuti rukom na mogućnost ovakvog postizbornog raspetljavanja priče u Srbiji. I meni se takav razvoj situacije ne čini pretjerano mogućim, ali onda se sjetim da poslije parlamentarnih, Boris Tadić mora na predsjedničke izbore. A koalicijom sa SNSom bi iz utrke izbacio glavnog oponenta i najvećeg konkurenta Tomislava Nikolića. I onda se ponovno zamislim…

by Krunoslav Vidić

Share/Bookmark

Kad se saznalo da iza Bijesaprvog stoji Krešimir Macan, telefoni u uredu Manjgure nisu prestali zvoniti. Novinari su tražili intervju s Macanom. Tako je nedavno pozvan na gostovanje u emisiji TV Bujica televizijskog kanala Jabuka koji možete pogledati na kraju teksta. Naravno, glavna tema bila je otkrivanje identiteta Bijesaprvog ali komentirala se i svrha dvosmjerne komunikacije na društvenim mrežama, kao i uloga spin doktora i glasnogovornice Vlade.

PR stručnjak koji stoji iza identeta Bijesaprvog kaže o toj ulozi: “Nismo radili ništa što i ministar nije radio sam sebi. Tada u toj strukturi vlasti koja je imala dosta dobar ulaz u medije, odnosno apsolutnu kontrolu nad većinom medija, prije svega pisanim a kasnije i na hrvatskoj televiziji. Oni su se osjećali presigurnima, mogli su izaći na ekran i reći bilo kakvu laž, pričekati da prođe ta sekunda ili dvije i nitko više im nije mogao reči da su lagali. Mi smo jednostvano tu stvar promjenili. Pitali smo zašto lažete?”

U PR industriji sve su zastupljeniji novi mediji pa se tako u svrhu komunikacije sve češće koriste alati poput Facebooka i Twittera. “Komunikacija na društvenim mrežama je neformalna. Kad krenete u dvosmjernu komunikaciju ljudi očekuju konkretne odgovore, ako ih nemaju onda će reći da radite per la finta, samo da bi ih impresionirali, a u stvarnosti ne želite razgovarati s njima” – jedan je od savjeta Krešimira Macana koji smatra da tvit “Jadni Splićani” nije tako veliki gaf kao reakcija koja je uslijedila.

Cijeli interviju pogledajte klikom ispod teksta.

Share/Bookmark

U nastavku donosimo redovito mjesečno istraživanje javnog mnijenja CRO Demoskop (ovomjesečno istraživanje provedeno 1. i 2. ožujka). Promocija plus redovito mjeri i odnos hrvatskih građana/ki prema politici Vlade RH i to kroz dva parametra: ocjena rada i potpora politici Vlade (uključujući i doživljaj glavnih vladinih politika: gospodarska, vanjska, javne financije, socijalna politika i borba protiv korupcije).

Vlada Zorana Milanovića početkom ožujka uživa potporu 61,9 posto hrvatskih građana, što je za 7,4 postotna boda slabija podrška od one prije mjesec dana (početkom veljače je iznosila 69,3%). S druge strane, vladinu politiku ne podržava 23,6 posto građana (početkom veljače 17,4%).

U analizi podrške pojedinih vladinih politika najniža je potpora zabilježena u području javnih financija i to svega 34,1% u odnosu na 42,3% prije mjesec dana. Ovaj rezultat nimalo ne iznenađuje obzirom na događaje u ovoj sferi u posljednjih mjesec dana (donošen „štedljivi“ Državni proračun; promjene u poreznom sustavu uz povećanje PDV-a). Druga najniža potpora zabilježena je za gospodarsku politiku i ona je početkom mjeseca iznosila 43,1% (prema 51,6% iz veljače). Tako niti investicijski plan potpredsjednika Čačića nije uspio umanjiti učinak završetka „medenog mjeseca“ hrvatskih birača i nove vlasti. Zanimljivo je da se kod vladine socijalne politike potpora zadržala na gotovo istoj razini (sad 48,4% prema 48,6% iz veljače). Posljednja dva područja bilježe nešto bolje rezultate: vanjska politika (54,6% građana podržava vanjsku politiku) i aktivnosti na suzbijanju korupcije (58,7%).

Vlada je za svoj rad početkom ožujka dobila solidnu trojku. Međutim, prosječna ocjena rada od 2.94 nešto je niža od prosječne ocjene iz veljače kad je iznosila 3.10). Najbolju ocjenu Vlada bilježi među glasačima Kukuriku koalicije: HSU    3.75; SDP 3.65; HNS            3.53; IDS 3.50. S druge strane najniže su ocjene zabilježene među apstinentima (2.25) i glasačima HDZ-a (2.34).

Osim ocjene rada Vlade RH, istraživanje je bilo usmjereno i na ocjenu rada Predsjednika Republike i Hrvatskog sabora. Predsjednik Josipović bilježi ocjenu od 3.87 što je za 0.6 postotnih poena slabiji rezultat od onog zabilježenog početkom veljače. Najbolju ocjenu predjednik Josipović bilježi među glasačima lijeve koalicije (HSU 4.50; SDP 4.40; HNS 4.21; IDS 4.00). S druge strane su glasači dvije pravaške stranke (HSP dr. Ante Starčević 2.91; HSP 2.75).

Hrvatski je sabor za svoj rad ocjenjen vrlo slično kao i početkom veljače (sada 2.84 prema 2.82 prije mjesec dana). I u ovom su slučaju birači Kukuriku koalicije bili najnaklonjeniji u ocjenjivanju rada Sabora: IDS 4.13; HSU 3.83; SDP 3.44; HNS 3.32. Najnižu ocjenu dali su apstinenti (2.07) i glasači HDSSB-a (2.25).

Bit će vrlo zanimljivo pratiti dalji tijek mandata vladajuće većine kroz ocjenu rada i podršku politici Vlade. Prema ocjenama iz ožujka naslućuje se polagani završetak „medenog mjeseca“ s hrvatskim biračima i početak kritičnijeg odnosa prema politikama Milanovićeve vlade. Dalji smjer potpore ovisiti će najviše o uspjesima ili neuspjesima vladinih mjera. U tom smislu dobra komunikacija neće moći ništa promjeniti niti popravljati ako ne bude dobrih rezultata vladine politike.

Share/Bookmark

U nastavku prenosimo redovito mjesečno istraživanje agencije Promocije plus o društvenim i političkim preferencijama CRO Demoskop, provedeno u prvim danima ožujka, koje pokazuje nastavak uvjerljive prednosti lijevo-liberalne koalicije.

▪ Kukuriku koalicija drži veliku prednost i tri mjeseca nakon parlamentarnih izbora;

▪ Stranačke preferencije potvrđuju veliku prednost SDP-a pred HDZ-om; Laburistima uzlazni trend, HNS stagnira dok su ostali daleko ispod izbornog praga;

▪ Ivo Josipović uvjerljivo najpozitivniji političar, premijer Milanović na drugom mjestu; obojica zabilježila blagi pad pozitivnog doživljaja

▪ Ivo Sanader u mjesecu intenzivnih sudskih ročišta povećao doživljaj najnegativnijeg hrvatskog političara

▪ Prosvjedi mljekara i blokade cesta najvažniji događaj mjeseca

Jednako tako, u stranačkim se preferencijama nastavlja trend okrupnjavanja političke scene pri čemu dvije vodeće političke stranke u zemlji znatno prednjače u izboru, a još samo dvije prelaze izborni prag na nacionalnoj razini. Ovo su glavni nalazi ovomjesečnog ispitivanja političkih preferencija u našoj zemlji tri mjeseca poslije parlamentarnih izbora.

Lijeva koalicija okupljena oko SDP-a bilježi izbor od 46,1% što predstavlja porast podrške u odnosu na rezultate postignute na izborima kad je Kukuriku koalicija u deset „domaćih“ izbornih jedinica zabilježila izbor od 41,1%. Istovremeno, ovaj rezultat predstavlja i povećanje potpore u odnosu na prošlomjesečno istraživanje kad je lijeva koalicija zabilježila 45,1%. Tako se čini da rezanje javne potrošnje kroz smanjeni proračun, kao niti blokade cesta hrvatskih mljekara kojima Vlada nije popustila, nije ugrozilo rejting vladajuće koalicije. S druge strane HDZ je sa svojim koalicijskim partnerima (HGS i DC) zabilježila nešto slabiji rezultat u odnosu na izbore (22,9% prema izbornih 23,5%). Hrvatski laburisti su povećali svoj rejting (6,5% prema izbornih 5,2%), dok je blagi porast zabilježilo još nekoliko lista: HSP dr. A. Starčević-HČSP (s 2,8% na 3,6%), HDSSB (s 3,0% na 3,3%), NL dr.sc. Ivan Grubišić (s 2,8% na 3,3%), HSP (s 3,0% na 3,2%). Slabije su rezultate zabilježile sljedeće liste: HSLS (s 3,1% na 2,5%), HSS (s 3,1% na 2,8%), BUZ-PGS-HRS-Ljubo Jurčić (s 2,8% na 1,9%).

Osim preferencija koalicija kakve su bile na posljednjim parlamentarnim izborima, u istraživanju je utvrđivana i preferencija samostalnih stranačkih lista. I na ovoj ljestvici SDP bilježi veliku prednost u odnosu na HDZ (33,6% prema 18%). Treće mjesto drže Hrvatski laburisti (5,6%), a HNS je četvrtom mjestu s izborom od 5%. Ove su četiri stranke ujedno i jedine prešle prag na nacionalnoj razini (Hrvatska – jedna izborna jedinica). Većina se ostalih stranaka natiskala između 3,1% i 1,9% (HSP 3,1%; HDSSB 2,7%; HSP dr. A. Starčević 2,7%; Savez za građansku i etičku Hrvatsku 2,3%; HSS i HSLS 2,1%; HSU 1,9%; IDS na 1,2%. Sve ostale stranke su zabilježile izbor od 3,4%, dok je 16,4% ispitanika/ca bilo neodlučno.

Predsjednik Josipović s ovomjesečnih 38,9% izbora (prošli mjesec 43,3%) najpozitivniji je političar u zemlji. Drugo mjesto na ljestvici pozitivnih političara drži hrvatski premijer – Zoran Milanović – s izborom od 11,2% (prije mjesec dana 14,1%), dok je Jadranka Kosor s 3,7% izbora tek na petom mjestu (prema 5,6% prije izbora). Guverner Rohatinski je najpozitivniji za 7,7% građana/ki (prije mjesec dana 6,1%), a Dragutin Lesar za 6,2% (prije mjesec dana za 3,7%). Među deset najpozitivnijih doživljaja političara još su don Ivan Grubišić (3,5%), Vesna Pusić (2,9%), Ruža Tomašić (1,3%), Ljubo Jurčić (1,0%) i Radimir Čačić (1,0%).

Redoslijed na vrhu pozitivnog doživljaja potvrđuju i rezultati istraživanja koji se odnose na pojedinačne percepcije vodećih političara u zemlji (koje govore o tome za koliko je građana/ki pojedini političar pozitivan ili negativan). Tako je predsjednik Josipović pozitivan za 83,5% građana/ki, a negativan za 10,1% (netto pozitivan doživljaj 73,4 postotnih poena). Zoran Milanović je pozitivan za 66,3% ispitanika/ca (u veljači 73,5%), a negativan za 20,6% (u veljači 14,4%). Prvak opozicije je u ukupnom doživljaju netto pozitivan 45,7 postotnih poena (prije mjesec dana bio je netto pozitivan 59,1 postotnih poena). Jadranka Kosor je pozitivna za 24,1% građana/ki, dok je za njih 64,5% negativna. Bivša je premijerka u ukupnom doživljaju netto negativna za 40,4 postotnih poena (prije mjesec dana 37,4).

Sanader je zadržao prvo mjesto na ljestvici negativnog doživljaja hrvatskih političara. Tako je u posljednjem istraživanju Sanader najnegativniji političar za 26,5% ispitanika/ca (prošli mjesec 23,1%). Na drugom je mjestu Vladimir Šeks s negativnim doživljajem od 18,4% (prema prošlomjesečnih 22,3%). Jadranka Kosor se nalazi na trećem mjestu negativnog doživljaja s izborom od 13% (prije mjesec dana 15%). Radimir Čačić je najnegativniji političar nove vlasti s izborom od 9,4% (prema 8,9% iz prošlog mjeseca). „Svi političari“ su negativni izbor 8,9% ispitanika/ca, dok je premijer Milanović najnegativniji političar za 3,1% građana/ki. Među prvih deset političara u zemlji još su Slavko Linić (3,0%), Stjepan Mesić (2,2%), Ivo Josipović (1,7%) i Darko Milinović (1,1%).

U posljednjem istraživanju četiri su događaja zabilježila češći izbor za događaj mjeseca: prosvjedi mljekara i seljaka s blokadama cesta (28,2%), porezne promjene (16,0%), gospodarska kriza u zemlji (15,4%), poskupljenje goriva (10,1%). Zanimljivo je da su snježne nevolje, koje su dominirale sredinom prošlog mjeseca u svim informativnim sadržajima hrvatskih medija, tek na petom mjestu s izborom od 8,7%. Slijedi dva događaja koja su imala nešto manju učestalost izbora za najvažniji događaj, ali su po svojim potencijalnim učincima izrazito važni: usvajanje Državnog proračuna (5,8%) i posjeta premijera Milanovića susjednoj BiH (2,8%). Svi ostali događaji i teme iz prošlog mjeseca bilježe znatno rijeđi izbor.

Zanimljiv je i doživljaj tri odabrane teme koje su privlačile javnu pozornost tijekom veljače: prosvjedi mljekara, rasprave o smanjenju broja neradnih dana i sukob između ministra Jovanovića i vrha HNS-a. Kad je riječ o zahtjevima mljekara i njihovim blokadama cesta, najveći broj ispitanika/ca podržava zahtjeve mljekara, ali su protiv blokade cesta (39,2%), a slijede oni koji podržavaju i zahtjeve i blokade cesta (27,1%). Skoro svaki peti ispitanik ne podržava prosvjede mljekara jer smatraju da stalno nešto traže i da već sad imaju velike poticaje (19,8%), dok 9,2% njih ne podržava mljekare jer smatraju da su njihovi zahtjevi iznad mogućnosti zemlje (9,2%). Svega 4,7% nema stajalište o ovoj temi.

U aktualnom prijeporu između ministra Jovanovića i vrha nogometne organizacije u zemlji, ministar je prošao znatno bolje. Skoro dvije trećine ispitanika (63,5%) smatra da ministar Jovanović s pravom optužuje vrh HNS-a i traži njihove ostavke. Znatno manje ispitanika zauzima stranu aktualnog vrha HNS-a i priklanja se njihovoj argumentaciji (vrh HNS-a je zadužen za hrvatski nogomet i ministar nema pravo da se miješa smatra 7,4% ispitanika, dok njih 9,5% smatra da ministar treba pustiti vrh HNS-a da utvrdi plan akcije na promjenama i da dovrši tranziciju po tom planu). Njih 19,7% nema stajalište o ovoj temi.

Posljednja se tema odnosi na smanjenje broja neradnih dana. Skoro polovica ispitanih smatra da treba smanjiti broj neradnih dana. Skoro jedna četvrtina ispitanika smatra da trebamo smanjiti broj neradnih dana jer trebamo više raditi kako bi izašli iz krize (24,1%), dok preko jedne petine njih smatra da imamo previše neradnih dana (21,8%). S druge strane najveći dio protivnika smanjenja broja neradnih dana smatra da nam to neće pomoći da se izvučemo iz krize (28,9%), dok ih 8,3% smatra da i sad previše radimo i da ne treba smanjivati broj neradnih dana. Protivljenje smanjenju broja neradnih dana zbog koristi koju bi zbog toga imali samo poslodavci ističe 5,8% ispitanika, dok njih 3,5% ne bi smanjivao broj neradnih dana već bi zabranilo popularno spajanje neradnih dana s vikendima. O ovoj temi njih 7,6% nije imalo stajalište.

Share/Bookmark

Za portal jutarnji.hr Krešimir Macan odgovorio je na 10 pitanja o Bijesprvom, ali i o Vjesniku i Kerumovom snježnom ispadu, koja prenosimo u nastavku.

1. Tako znači, vi ste Bijesprvi. Koliko se dugo u vama skupljao taj bijes i zašto je osvanuo baš 2006.?

Frustracija je pukla u trenutku kad smo dobili potvrdu da je tadašnji premijer Sanader dogovorio prodaju Plive na operi u Veroni, što je bilo skandalozno. Nitko od medija, osim Index.hr, nije se usudio objaviti tu vijest. Radi se o 2006. Tada snimljene fotografije objavljene su prvi put 2011. Tada sam radio za Actavis, dakle radilo se o čistom poslovnom angažmanu. Eksperimentirali smo s internetom i YouTube se pokazao kao bingo. Jer, mogao si dijeliti filmiće mailom, samo šaljući link. Bjesovi su inače mitska stvorenja koja su ometala Potjeha u pronalaženju istine.

2. Kako ste Marko Rakar, Zinka Bardić i vi čuvali tu tajnu?

Ma, možda je tajna upravo u tome jer je Bijesprvi bio svi i nitko i uvijek si mogao reći – nisam ja, jer je to najčešće bio netko drugi taj put.

3. Jednom ste se lažno predstavili kao ubogi mladi informatičar. Tko je smislio tu psinu i zašto?

A, to sam ja, diplomirani inženjer elektrotehnike s FER-a u Zagrebu – nisam ništa morao izmišljati, samo sam se vratio u studentske dane:-) i sve je bilo točno, osim godina:-) Alter ego

4. Je li vam se netko od meta s klipova povjerio ili požalio na to što mu radite, ne znajući da je riječ o vama?

Nije, ali znalo je biti smiješnih situacija, da društvo to komentira i slušaš teorije o novcu, montažama itd. Sve je napravljeno bez novca i podrške bilo koga, osim pojedinaca kojima se svidjelo to što je Bijesprvi prikazivao. To je bilo bitno, a ne tko pokazuje. Lažu li nam ili ne.

5. Koji Bijes vam je najdraži i tko ga je napravio?

Kiro prosviro koji je Zinka napravila iz čiste zezancije, no onda sam skužio da imamo potencijalni hit. Osobno mi je najdraža prerada Valtera u Bijesprvi brani Zagreb:-) baš da pošaljemo ljudima poruku da su svi oni koji su pogledali i podijelili neki od videa Bijesprvi. A najveći je bum bio onaj s Hitlerom i Sanaderom i Facebook prosvjedima – 150.000 u jednom danu.

6. Kako bi izgledao Bijes za novu Vladu kada biste ga sada pravili?

Vrijeme je za neke nove klince, materijala ima koliko hoćete – pogledajte samo ovu sramotnu odluku da ljudi s osuđujućom prvostupanjskom presudom mogu sjediti u nadzornim odborima. A montirati nikad nije bilo lakše jer to možete napraviti na iPhoneu.

7. Vlada se prebacila na društvene mreže, a prozivaju je seljaci na traktorima. Tko je od ministara najbolji, a tko najlošiji komunikator?

Treba im dati vremena da se pokažu, mislim da se Slavko Linić zasad odlično nosi s medijima. Za razliku od prvog mandata. Veljko i Rajko Ostojić su također dobro krenuli, usprkos prvim izazovima.

8. Vodili ste Kerumov stožer na pobjedničkim izborima. Je li vas iznenadio u ‘snježnoj avanturi’ i postoji li netko tko bi mu rekao da ne kaže ono što je u stanju reći?

Ma, da je uzeo lopatu i pozvao Splićane da očiste grad, bio bi heroj. Ovako je napravio osnovnu pogrešku u kriznom komuniciranju: nije pokazao suosjećanje sa sugrađanima. Onda vam se dogodi i tvit ‘jadni Splićani’ nakon kojega su mediji provalili identitet Bijesaprvog. Da toga nije bilo, ne bih izlazio u javnost, kao ni dosad.

9. Vjesnik – da ili ne?

Da, za kvalitetno novinarstvo, ne za lošu Vladinu propagandu bez kontrole troškova.

10. Kako ACTA-u staviti ‘ad acta’. Potpisanu ili…?

Svaki pokušaj da se pod zaštitu autorskih prava provuče kontrola interneta treba odlučno zaustaviti. Da to postoji, ne bi bilo WikiLeaksa, Bijesaprvog, bilo kakve gerile i slobode izražavanja. Tko bi Putina danas stavio iza rešetaka u videu da nema te slobode na internetu?

Share/Bookmark

Što su o cijeloj priči Bijesprvi – Macan rekle kolege iz struke pročitajte u nastavku gdje prenosimo tekst s portala Business.hr.

Da se Krešimir Macan krije iza pseudonima Bijesprvi pretpostavljala je većina novinara i njegovih kolega PR-ovaca, ali sve do teksta objavljenog u posljednjem broju tjednika Nacional Macan to nije htio priznati. 

Sad, kaže, nije imao izbora kad je već „provaljen“, pa je priznanjem da se upravo on krije iza niza videouradaka koje je započeo objavljivati na Youtubeu krajem 2006. godine pokušao „umanjiti štetu“. Iako se u tekstu Macanu uz bok stavljaju Zinka Bardić i Marko Rakar, Macan tvrdi da je upravo on odlučio stvoriti pseudonim Bijesprvi kako bi raskrinkao laži tadašnjega glasnogovornika Vlade Ratka Mačeka i aferu Verona.

„Youtube je tada bio jedini kanal nad kojim vlast nije imala kontrolu, a bio je vrlo slabo iskorišten. Stoga sam odlučio eksperimentirati malo s tim, što se pokazalo kao pun pogodak“, kaže Macan, koji je uvjeren da tada nije napravio ništa zbog čega bi se danas trebao brinuti. Štoviše, komentari koje je dobio nakon javnog priznanja uvelike su pozitivni, što mu je dodatan dokaz da je tada postupio ispravno.

Obračun s protivnicima

No, Macan je netom prije nego što je nastao izmišljeni lik koji se videouracima obračunava s HDZ-ovcima radio za SDP, glavnog pretendenta na tada HDZ-ove Banske dvore, kao i za islandski Actavis, koji je ostao kratkih rukava u borbi za Plivu zbog ‘dogovora’ u Veroni.

Zinka Bardić, autorica najpopularnijeg serijala „Kiro prosviro“, koji je ismijavao tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivicu Kirina, također je prethodno radila u MUP-u za SDP-ove vlasti, a suradnja je nastavljena i uoči svakih idućih izbora. Marko Rakar je također blizak SDP-u, a angažman u predizbornoj kampanji Ive Josipovića nakratko mu je donio mjesto tajnika Ureda predsjednika Republike. No Josipović se naknadno predomislio zbog Rakarova poreznog duga.

Macan, međutim, tu ne vidi ništa sporno jer tvrdi da su objave njihov osobni aktivizam, koji SDP nije poticao, niti je s njima imao veze.

„U to vrijeme nisam radio za SDP. Osim toga, da smo ranije otkrili identitete, mediji bi nas ‘ubili’ po nalogu HDZ-a. Oni bi to pokopali kao SDP-ovu inicijativu. Ali stranke, pa i SDP, tada su

bile glupe za nove tehnologije i zato smo mi i prošli“, kaže Macan, dodajući da im je upravo pseudonim omogućio da se ljudi koncentriraju na sadržaj videa, a ne na one koji stoje iza toga.

„Da su ljudi tada znali tko su autori, odmahnuli bi rukom i ne bi pažljivo gledali sadržaj“, kaže Macan.

Branša podupire Macana

No iz istog se razloga Žarko Puhovski protivi skrivanju identiteta u ovom slučaju. „Ovaj slučaj pokazuje koliko je moralno dvojbena igra s anonimnošću na internetu. Da su ti ljudi od početka dali svoja imena, manje bi im se vjerovalo nego kad su bili anonimni jer bi bilo jasno da su u stranačkom sukobu interesa. Ti su ljudi zapravo falsificirali javnu poziciju da bi dobili na kredibilitetu na koji nisu imali pravo“, kaže Puhovski. Anonimnost, ističe, ima smisla samo kada štiti nemoćne od moćnih, odnosno kad netko zbog svoga javnog istupa može biti ugrožen, a smatra da Macan i njegove kolege u ovom slučaju nisu bili ugroženi.

No, za razliku od Puhovskog, Macanove kolege iz branše ne smatraju spornim skrivanje identiteta u ovom slučaju. Dijana Kobas Dešković, predsjednica sekcije PR agencija pri HUOJ-u, kaže da je takva praksa u korporativnom sektoru neprihvatljiva jer iskustva pokazuju da kompanije imaju propisana pravila na društvenim mrežama prema kojima se skriveni identitet smatra neprihvatljivim.

„No, potpuno je drukčije ako to svedemo na političku komunikaciju koja ima svoja pravila i gdje prolaze komunikacijske prakse koje se u drugim domenama smatraju neprihvatljivima“, kaže Kobas Dešković, dodajući kako je ovaj slučaj posebno zanimljiv jer je riječ o političkoj satiri pa se samim tim zalazi u domenu kreativnosti koja je bitna u komunikacijskom i marketinškom poslu.

I Drenislav Žekić, predsjednik HUOJ-a (Hrvatska udruga za odnose s javnošću), smatra da je ono što su učinili Macan i ostali – dobra stvar. „To samo dokazuje da čovjek, osim što prati trendove, zna kako koristiti nove tehnologije. Gledajući to kao uradak može se reći da je promijenio odnos prema oblicima komuniciranja. Nema veze iz koje su pobude to radili. Profesionalno, to je dobar uradak“, kaže Žekić, dodajući kako mu ne smeta što ti uraci nisu objavljeni pod imenom.

Sve čisto?

„Macan je ‘piarovac’, ali i jedinka koja ima pravo na svoje mišljenje i stajalište“, kaže Žekić, dodajući kako je u ovom slučaju vrlo dobro iskoristio svoje komunikacijske vještine.

Božo Skoko, koji na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti vodi kolegije ih odnosa s javnošću, kaže da su PR krugovi i ranije znali tko se skriva iza profila Bijesprvi, a smatra razumljivim da su kolege očito odlučile kapitalizirati publicitet i zasluge jer je riječ o važnom iskoraku u političkoj komunikaciji koji je ostavio traga.

„Iskorak koji su napravili bio je kreativan i inovativan pa je dijelom utjecao i na pad kredibiliteta bivše HDZ-ove vlade Ive Sanadera. Kolege su svojim djelovanjem nedvojbeno pomogle jačanju tadašnje oporbe na čelu sa SDP-om. Tu ne vidim ništa sporno ako je to bilo blisko njihovim svjetonazorima ili profesionalnom interesu, jer nisu bili javni namještenici“, smatra Skoko.

Share/Bookmark

Da, točno je – ja sam Bijesprvi! Kada sam danas pročitao da mi je provaljen identitet u najnovijem broju Nacionala (pročitajte tekst Bijesprvi tvita za Vladu (pdf) Bijesprvi tvita za Vladu (txt)) osjetio sam veliko olakšanje. Konačno je i ta lijepa, zabavna i kreativna priča došla svome kraju i tako obilježila, možda simbolično, početak neke druge on line priče, za neke nove klince. Od 2006. ste svojom podrškom i poticajima motivirali ljude da slažu, šalju video klipove za objavu koji su kasnije nasmijavali cijelu Hrvatsku i  šire. I zato se danas nemamo čega sramiti – uživajte u najboljim trenucima i sjetite se u kakvoj smo državi živjeli. Hvala svima za višegodišnju podršku i motivaciju – kompletnu zbirku potražite na Youtube kanalu Bijesprvi.

Za gornji video ne zaboravite uključiti titlove:-)

Share/Bookmark