Manjgura.hr - Public Relations - Odnosi s javnošću » Barack Obama

BP aka British Petroleum – kako ne smije izgledati krizno komuniciranje

Ivan Salopek — Wed, 23 Jun 2010 10:00:59 +0000

Posljednjih mjeseci, osim Nogometnog prvenstva u JAR-u glavna tema je ekološka katastrofa u Meksičkom zaljevu, koju je prouzročio British Petroleum. Onečišćenje je nastalo istjecanjem nafte iz uništenih instalacija platforme BP-a, koja je, nakon eksplozije i požara, potonula 21. travnja. Do danas je, prema procjenama iscurilo više od 540 milijuna litara, a svakodnevno istječe između 5,5 do 9,5 milijuna litara nafte. Nažalost još uvijek nisu pronašli rješenje kojim bi se u potpunosti zaustavilo isticanje nafte.

Nekoliko tjedana od početka izlijevanja nafte u BP-u su shvatili da im imidž baš i nije pozitivan. Prijašnjih su godina ulagali velike novce u marketing kako bi se prikazali kao najzelenija kompanija koja se bavi crpljenjem crnog zlata. Nakon ekološke katastrofe koju su izazvali uštedama na sigurnosti platforme, pokušali su povratiti veoma poljuljani eko imidž. Zakupili su par ključnih pojmova kao „oil spill“ na Google-ovoj, Yahoo-ovoj i Bing-ovoj tražilici. Na taj potez su se odlučili, kažu u BP-u, kako bi se ljudi lakše mogli informirati o naporima koji su poduzeti kako bi se bušotina začepila i nastala šteta sanirala. Osim zakupljivanja termina na tražilicama aktivirali su se na društvenim mrežama Twitteru i Facebooku. Na društvene mreže su plasirali svoje informativne filmove o strategiji uklanjanja štete i dosadašnjeg rada. Tako na jednom info clipu možemo vidjeti volontere koji na praktički neonečišćenoj plaži u čistim, novim čizmama čiste naftu koje zapravo nema:

Click here to view the embedded video.

BP-evo umivanje okaljanog imidža bilo je vrlo prozirno i naglo, što je javnost odmah pročitala. Napali su ih zbog 50 milijuna $ uloženih u vraćanje ugleda kompaniji, umjesto za saniranje štete. Stvorio se dojam da rade samo na vlastitom imidžu, umjesto na rješenjima za zatvaranje bušotine i zbrinjavanje lokalnih ribara i drugih koje ova katastrofa izravno pogodila. Kako to inače biva u slučajevima lošeg i neiskrenog kriznog komuniciranja, javnost lako prepozna podvale i izbjegavanje odgovornosti te se okrene protiv manipulatora. Ulje na vatru dolio je i sam Tony Hayward, čelnik korporacije British Petroleum izjavom da je njemu dosta cijele situacije i da želi svoj život natrag. Nije razmišljao da je ova eko katastrofa mnogima onemogućila osnovne životne uvijete. Hayward je mislio samo o sebi i jedrenju, kojim se nije mogao baviti dok je neuspješno pokušavao prebroditi krizu koju je sam uzrokovao pokušavajući srezati troškove za sigurnost. Ipak prošlog vikenda, dok je nafta i dalje isticala, Hayward si je priuštio dan jedrenja u Velikoj Britaniji. Time je učinio vjerojatno najveću pogrešku dosad i zacementirao si poziciju najomraženije osobe u SAD-u. Nikakav PR ne može ispraviti takav niz gafova BP-eva čelnika.

No tu priči nije kraj: na Facebooku i Twitteru komunikacija se počela razvijati u neželjenom smjeru za BP. Ljudi su počeli ismijavati pokušaj naftne kompanije da si osvjetla obraz usred neuspješnog rješavanja krize koju su sami uzrokovali. Tako su nastale razne parodije na njihovo djelovanje u Meksičkom zaljevu:

Click here to view the embedded video.

BP jednostavno nije shvatio da će ljudi prepoznati laž, a još manje je shvatio način komunikacije na društvenim mrežama. Tako Face grupa BP America, službena grupa te naftne kompanije broji oko 30 000 fanova, dok jedna od mnogih anti-BP grupa Boycott BP podupire 685 000 fanova i vrlo brzo raste.

Hrvatska nije ostala po strani zahvaljujući TBF-u. Prvog dana INmusic festivala svoju pjesmu Smak svita posvetili su upravo British Petroleumu.

Američki predsjednik Obama uspio je isposlovati fond u koji će BP uplatiti 20 milijardi $ za isplate potraživanja vezanih uz ekološku katastrofu u Meksičkom zaljevu. Unatoč tome oko 70% Amerikanaca misli da Obama loše rješava kriznu situaciju s British Petroleumom. Ipak, kako bi skrenuo vodu na svoj mlin Obama je iskoristio ovu priliku kako bi građanima SAD-a pokazao važnost i značaj obnovljivih izvora energije. Za to se američki predsjednik zalagao u svojoj predizbornoj kampanji, a sada je pokazao kako se iz negativne situacije izvlači ono najbolje. Zasigurno će nakon nevolja s naftom broj pobornika obnovljive energije naglo porasti. Tako se to radi BP, da znate za drugi put!

PS Ono što nikako ne smijete, koliko god to bilo opravdano i koliko god bili čovjek kao i svi drugi – ne smijete usred krize koju ne kontrolirate otići na jedrenje – koji propust g. Tony Hayward. Dobro kaže voditelj korporativnog i kriznog komuniciranja agencije Fleishman-Hillard David Hart: ‘Najvažnija stvar za organizaciju u krizi je da odgovori na način kojim će pokazati da brine i da ima situaciju pod kontrolom. Ovo s jedrenjem nije niti jedno niti drugo.’ Odgovor glasnogovornika BP-a nećemo niti spominjati.

Hrvatski političari Facebook koriste loše i kampanjski

Ana Filipović — Thu, 27 May 2010 14:09:34 +0000

Za Novi list od 27. svibnja 2010., Krešimir Macan, Marko Rakar i Jan Jilek komentirali su kako naši političari koriste socijalne mreže. Članak s portala NoviList.hr prenosimo u cijelosti:

Sve je počelo s Barackom Obamom. Njegova predizborna kampanja, kako ona stranačka tako i predsjednička, učinila je za socijalne mreže poput Facebooka jako puno, Obama i njegovi stručnjaci na vrijeme su prepoznali njihov potencijal. Socijalne mreže danas prije svega omogućuju brzu i neposrednu komunikaciju s velikim brojem ljudi, potencijalnih glasova, govorimo li jezikom političara, a nakon 2008. godine i već spomenutih kampanja aktualnog američkog predsjednika, zov socijalnih mreža postao je dovoljno jak da bi ga čuli i političari s ove strane Atlantskog oceana.

U studenom 2008. godine grupa »Barack Obama« imala je 894.913 članova na Facebooku. Riječ je o neslužbenoj grupi što su ju pokrenuli Obamini obožavatelji, ona službena imala je više od milijun članova još u lipnju 2008. godine. Na nekoliko američkih sveučilišta Obama je održao predizborne skupove koje su organizirali sami studenti, bez ikakvog organizacijskog udjela od strane njegovog službenog predizbornog tima. Sjedinjene Američke Države su, naravno, velika zemlja, i u njoj živi puno više stanovnika nego u, recimo, Hrvatskoj; ona je i tehnološki razvijenija, no ipak – kojem domaćem političaru ne bi počele sline curiti na spomen ovakvog oduševljenja građana, oduševljenja samo jednom osobom?

Stoga ne čudi što su ubrzo i hrvatski političari počeli otvarati profile na popularnom »fejsu«. Neki su ovaj dio svog javnog angažmana shvatili itekako ozbiljno, neki baš i ne, no za većinu ovih što koriste Facebook kao sredstvo komunikacije s jednim dijelom građanstva komunikacijski će stručnjaci reći da ga, za razliku od svojih kolega iz europskih zemalja i SAD-a, odrađuju pomalo kampanjski.

– Facebook je postao donekle relevantan faktor u hrvatskoj političkoj svakodnevici, iako je potrebno naglasiti da je i dalje ograničen samo na izbore, odnosno na predizborne kampanje – kaže Krešimir Macan, stručnjak za odnose s javnošću iz tvrtke Manjgura.

Kao potvrdu svojoj tezi navodi slučaj aktualnog predsjednika Republike Hrvatske, Ivu Josipovića.

– Dok je trajala predizborna kampanja, Josipović je redovno obavještavao sve one koji su pratili njegove aktivnosti preko Facebooka, a to je bilo oko pet tisuća ljudi, gdje je taj dan išao, što je važnoga napravio i kakvi su njegovi komentari i pogledi na neku aktualnu političku situaciju. Nakon što je pobijedio na izborima, i nakon što je Facebook ostvario svoju svrhu, ta je komunikacija zamrla, priča Macan.

Smatra da nije nimalo slučajno što se Josipovićev pad aktivnosti poklopio s odlaskom Marka Rakara iz njegovog tima.

– U svakom slučaju, naši političari nikako da shvate da je Facebook prilično utjecajan medij, koji ne košta ništa. Mnogi od njih ne vide dalje od prvog koraka, ne prepoznaju snagu Facebooka da prenese neku vijest u veće, takozvane »mainstream« medije, objašnjava Macan.

Ne čudi ga, kaže, što se u Hrvatskoj na Facebooku mahom mogu sresti političari ljevice ili centra.

– Mislim da je njihov svjetonazor u pravilu skloniji prihvaćanju novog, za razliku od konzervativnog, kojem ime, uostalom, govori puno toga, zaključuje Macan.

Marko Rakar, nagrađivani hrvatski bloger i stručnjak za internet te nesuđeni savjetnik predsjednika Josipovića nije želio komentirati podudarnost o njegovu odlasku i padu predsjednikova angažmana na internetu – te dvije stvari, veli, dovoljno govore za sebe.

– Žao mi je samo što neke stvari nismo uspjeli ostvariti, imali smo jako dobar plan za komunikaciju između vlasti i građana, što bi bio prvi takav slučaj u Hrvatskoj. Ako pogledate, u Hrvatskoj vlast ne komunicira s građanima na neki neposredan način, obično to radi oporba. Plan kojeg smo imali je to trebao promijeniti i mislim da bi to bio značajan napredak za našu političku kulturu – dodaje Rakar.

O političarima i internetu u hrvatskoj nema, kaže, isključivo najbolje mišljenje.

– Malo je hrvatskih političara koji Facebook doživljavaju kao dobar alat za profesionalnu komunikaciju, mnogi među njima ga koriste za nekakvo poluprivatno dopisivanje, a ne za posao. Iznimke su rijetke, poput Marije Lugarić ili Davorka Vidovića – objašnjava Rakar.

No, te će se stvari morati promijeniti, tehnologija neće imati milosti za neosviještene.

– Ljudi mlađi od 35 godina koriste internet kao primarno sredstvo informiranja i komuniciranja, pogotovo socijalne mreže. Tko se tome ne bude htio prilagoditi, neće se dobro provesti, zaključuje Rakar.

Jan Jilek, direktor tvrtke za kontekstualno oglašavanje Xclaim, ipak je pomalo skeptičan.

– Priča je uvijek ista, dok traju predizborne kampanje, dotad se i oglašava. Nakon toga sve pada u vodu. Nadam se da će me neke buduće situacije razuvjeriti, no nisam baš siguran u to, pomalo je pesimističan bio njegov zaključak Jilek.

Dobar primjer Obersnel

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel primjer je političara koji koristi socijalne mreže i internet na najbolji mogući način u svom poslu, zaključak je naših sugovornika.

– Obersnel je brzo prepoznao potencijal alata na internetu, a vjerojatno u Rijeci ima i zahvalnu publiku za takve aktivnosti, kaže Marko Rakar.

Naglašava kako Obersnel koristi Facebook baš za ono za što treba – za posao.

– Njegov posao ovisi o dvosmjernoj komunikaciji s građanima i on to jako dobro razumije. Većina hrvatskih političara, pogotovo konzervativnih, ne osjeća potrebu da se građanima obraća i informira ih o svojim aktivnostima, a kamoli da osjećaju potrebu za pružanjem mogućnosti građanima da im se neposredno obrate. Obersnel se po tome razlikuje od većine svojih kolega i to ga čini kvalitetnim korisnikom Facebooka u političke svrhe, zaključio je Rakar.

——————————————————-

P.S. Da budemo u potpunosti korektni prema predsjedniku Josipoviću, činjenica koja nije naglašena u tekstu jest da su njegovi protukandidati većinom zamrzli ili čak izbrisali tragove svoje mrežne aktivnosti, što je već praksa od izbora do izbora. Josipović se pod zadnje, iako s puno manjim intenzitetom, ponovo angažirao na svojim stranicama, što je za svaku pohvalu. I za kraj dok smo ovo pisali netko je napao Facebook stranice pulskog gradonačelnika Borisa Miletića – to je druga strana mrežne prisutnosti, no o tom drugom prilikom.

Zdravlje političara kao zdravlje nacije

Ivan Salopek — Thu, 04 Mar 2010 15:24:41 +0000

„Predsjednik Obama trebao bi nastaviti s korištenjem žvakaćih guma za odvikavanje od pušenja,“ zaključio je Jeffry Kuhlman, šef zdravstvenog tima Bijele kuće. Amerikanci do takvih tančina poznaju zdravstveno stanje svog predsjednika. Memorandum o njegovu zdravstvenu stanju nalazi se na webu i svima je dostupan.

Je li to potrebno?

Jest! SAD je predsjednički sistem i građani se identificiraju s predsjednikom, čak se i stanje nacije iščitava kroz predsjedničko raspoloženje i reakcije. Poznato je da se Ameri loše hrane i imaju problema s pretilošću. Predsjednik treba poslužiti kao primjer i motiv građanima da zdravije žive. Čak i Obama mora promijeniti prehrambene navike, što treba djelovati motivirajuće na građane.

Europsko iskustvo

U Europi je drugačija situacija. Dominantna etika nalaže da zdravlje osobe bude njegova privatna stvar, koja se ne tiče nikog drugog. Osobni je odabir svoje zdravstveno stanje podijeliti ili ne s drugima. Dojam je da zdravlje predsjednika i ostalih državnih dužnosnika nema medijsku težinu. Nije zamijećena pokretačka i motivirajuća funkcija takovih izvješća. Čovječniji dojam, koji političare može približiti njihovim biračima i donijeti im simpatičniji imidž također nije eksploatiran. Tako Francuzi o zdravlju svog omiljenog predsjednika Francoisa Mitterranda nisu ništa znali, a čovjek je umro mjesec dana nakon odstupanja s predsjedničke funkcije od raka prostate. Sličnu situaciju imali smo i u Hrvatskoj, kod predsjednika Tuđmana, kod kojeg se ipak znalo da je bolestan, ali ništa više. Tu čak dolazi u pitanje sposobnost bolesnog čovjeka da obavlja državničku funkciju.

Hrvatski političari do sada su se pokazali odgovornima, pa je tako Đurđa Adlešić o svom karcinomu javno progovorila i povukla se sa svoje gradonačelničke funkcije. Novi predsjednik Josipović nije objavio svoj zdravstveni karton, pa nije utjecao na zdraviji život u Hrvata. Ipak, često ističe svoj kulturni angažman, čime možda želi podići kulturnu svijest u državi. Vidjet ćemo je li polučio uspjeh kroz količinu kulturnih manifestacija i posjećenost istih.

Republikanski maneken ruši Obamu?

Ivan Salopek — Sun, 24 Jan 2010 17:14:13 +0000

Republikanac Scott Brown pobijedio je 19. 1. na posebnim izborima za američki Senat u saveznoj državi Massachusetts. Izbori su se održali nakon smrti legendarnog demokratskog senatora Edwarda Kennedya, koji je predstavljao Massachusetts čak 47 godina u gornjem domu Kongesa. Zbog toga ovi izbori predstavljaju i velik simbolički poraz demokrata. Brown je napravio veliko iznenađenje pobijedivši favoriziranu državnu tužiteljicu Marthu Coakley, kandidatkinju demokrata. Pobjeda republikanca u jednoj od najvjernijih utvrda demokrata zasigurno je velik udarac za stranku na vlasti (demokrati imaju tri puta više registriranih birača u Massachusettsu).

Scott Brown tipični je republikanac, pravnik s dugogodišnjim iskustvom u vojsci. Donedavno nepoznat široj javnosti, u kampanji se predstavio kao prototip konzervativnog amerikanca, koji vozi obitelj na misu u svom pick up-u, vjeruje oružju i protivi se gay brakovima. Pravom bandićevskom kampanjom pobijedio je 52-47% demokratsku predstavnicu, kojoj se nije baš obilazilo svaku zabit Massachusettsa, kako je to činio republikanac. Nije unio neke nove ideje- pobijedio je Marthu Coakley negativnom kampanjom. Naveo je glasače da misle kako je odabir njega ujedno i referendum protiv viših poreza i Obamine zdravstvene reforme.

U kompliciranom američkom načinu donošenja vitalnih zakona, odabir Browna zapravo znači i vjerojatni pad Obamine zdravstvene reforme. Naime, Brown je 41. republikanac u Senatu (100 zastupnika), što ruši demokratima 3/5 većinu, koja je potrebna da zakon bude jednostavno izglasan. Sada republikanci imaju mogućnost doslovno beskonačnog proceduralnog otezanja s izglasavanjem tog zakona.

Obamin ključni unutarnjepolitički plan- zdravstvena reforma, čini se, pada u vodu. Vanjskopolitički plan je već pao- američka vojska nije napustila Irak, a u Afganistan je poslao i dodatne trupe. Time Obama pokazuje da je sadržaj njegove politike zapravo šupalj. Njegova gotovo mesijanska forma opčinila je ne samo Amerikance, već i cijeli svijet, pa čak i žiri Nobelove nagrade za mir. Obama je zasigurno žrtva previsokih očekivanja (što je posljedica odličnog brandiranja kao političara), ali nije učinio mnogo da ispuni ta očekivanja.

Ono što danas predstavlja Barack Obama zapravo je antipod Jadranke Kosor. Prilikom stupanja na vlast od nje se očekivalo da će nastaviti sa zatvaranjem očiju pred korupcijom, lošom gospodarskom i vanjskom politikom, a dogodilo se upravo suprotno. Danas hrvatska premijerka uživa veliku popularnost u Hrvatskoj ali i šire. Za razliku od nje, Obaminu politiku (prema ispitivanju Instituta Gallup) nakon godinu dana mandata odobrava 50 do 51% birača, što je među najnižim stopama podrške predsjednicima SAD-a nakon II. svjetskog rata.

Svjedoci smo sve veće važnosti forme i istovremenog pada važnosti sadržaja u modernoj politici. Zanimljivo je da je Scott Brown bivši maneken ( kao i Pahor, a da i ne spominjemo kabinet talijanskog premijera). Tako da možemo reći da su Obamu republikanci pobjedili njegovim oružjem- vanjštinom i prezentacijom.

Kada bi Obaminu sudbinu precrtali u hrvatsko podneblje, mogli bi ga usporediti s donedavnim Dinamovim napadačem Dimitriosom Papadopoulosom. Zdravko Mamić doveo ga je kao perverzno pojačanje koje osigurava Dinamu nastup u Ligi prvaka, a nakon samo šest mjeseci i sve skupa četiri zabijena gola, besplatno ga predaje drugoligaškom španjolskom klubu. Razlika je u tome što Obama nije zabio niti jedan gol, karikirano, dao je dva autogola, ali SAD svoju ugaslu zvijezdu od koje se previše očekivalo, ne može prodati nekoj južnoameričkoj državi, gdje bi Obama pronašao svoju pravu formu.

David Plouffe u Zagrebu – dobar Weekend Session

Krešimir Macan — Thu, 03 Dec 2009 23:43:23 +0000

David Plouffe, strateg koji stoji iza predsjedničke kampanje američkog predsjednika Baracka Obama, gostovao je danas u Zagrebu na Weekend Sessionu.

Prigodno, u jeku predsjedničke izborne kampanje u Hrvatskoj, Plouffe je svoj nastup održao na temu kako je tijekom dvije predizborne godine u Sjedinjenim Američkim Državama svojim strategijskim invencijama Obamu doveo do Bijele kuće. Njegovo predavanje temeljilo se na sve većem utjecaju interneta i mogućnostima online medija koji je koristio Obamin tim u dobivanju izbora. No, napomenuo je kako unatoč dobrim strategijama i novcu, ključnu ulogu na ishod izbora ipak ima sam kandidat i način na koji on komunicira s građanima. Hrvatskoj je publici otkrio kako je dvije trećine novca za kampanju prikupljeno upravo zahvaljujući internetu, a da su najdarežljiviji donatori bili studenti i umirovljenici, to jest mali donatori koji su sudjelovali sa skromnim prihodima.

Ključna mu je riječ bila kandidat i STRATEGIJA, koju je toliko puta naglasio danas – morate jasno znati što želite i kuda idete i onda ćete lako donositi odluke…

Inače mene je osobno fascinirao predsjednik uprave T-HT-a Ivica Mudrinić, koji je zatražio od predsjednice vlade da ministrima da plaću od 70.000kn kako bi onda ti ljudi mogli uspješno rješavati hrvatske probleme, bez utjecaja korupcije, pa sam mu morao postaviti pitanje iako sam se usred sponzorskog panela osjećao kao prase u Teheranu da citiram kolegicu. Bilo je tu još puno drugih bisera – imaš dojam da bi gospodarstvenici jednostavno radi općeg dobra, malo suspendirali demokraciju, dok to oni ne urede onako kako bi bio red. I naravno, ako radite za 13.000 kn u nekom ministarstvu kao državni tajnik, to jedino može značiti da niste sposobni pronaći bolji posao – ukratko je bilo ono što je poručio Mudrinić.

Dopuna 6.12 – vidim da je Branka Stipić slično razmišljala jučer u komentaru – Opasna teza: dobro plati pa neću krasti – Nelogičnost Mudrinićeve logike o korupciji, a i Dnevnik HTV-a se večeras bavio ovom temom – Visokim plaćama protiv korupcije? – od predsjedničkih kandidata jedino su se s Mudrinićem donekle složili Bandić i Vidošević – no za tu snimku pogledajte snimku cijelog dnevnika.

Predsjednička kampanja: Kako napraviti avion u letu?

Ana Filipović — Sun, 04 Oct 2009 20:10:56 +0000

Naši predsjednički kandidati kreću sve oštrije i intenzivnije u kampanju u kojoj se još jednom, nakon lokalnih izbora, potvrđuje snažna potreba za novim rješenjima komunikacije s biračima. Tko može bolje objasniti što znači raditi kampanju 21. stoljeća nego Design Director Obamine pobjedničke utrke.

Predavanje Scotta Thomasa s ovogodišnje 99% Conference zanimljivo je sa stajališta project managementa općenito, a posebice za timove okupljene oko naših predsjedničkih kandidata. Thomas je uistinu vodio povijesnu političku kampanju u kojoj su brendiranje, dizajn i web odigrali središnje uloge. Što zapravo znači „stvoriti avion tijekom leta“ pogledajte u prezentaciji.

Kako od muhe napraviti slona… i obratno

Ana Filipović — Mon, 06 Jul 2009 11:10:57 +0000

Kad je Barack Obama ubio muhu munjevitim potezom usred intervjua za CNBC, jednako sam munjevito objavila taj akcijski video na svom profilu na Facebooku. Zašto? Jer je tako prokleto simpatičan. Ono što se dogodilo istog dana je prava igra i san snova svakog PR-ovca. Vijest o ubojstvu kukca obišla je cijeli svijet. Svi, ama baš svi i oni ozbiljni i manje ozbiljni mediji prenijeli su taj nemili događaj (‘nemili’ gledano iz muhine perspektive). Em je ubio muhu, em nitko nema pojma o čemu je predsjednik svjetske velesile pričao u tom intervjuu. Odličan blog na tu temu napisao je Nino Raspudić. Neću ga kopirati, iako moram priznati da se slažem s većinom toga što je rekao. Prije svega, red je da oni koji slučajno nisu vidjeli taj spektakularni čin, bace pogled na Obamu – novog Chuck Norrisa.

Click here to view the embedded video.

Zbilja je iz ove slučajne minijaturne nezgode rođena slonovska priča, u kojoj je šarmantni predsjednik još jednom pokazao svoju ljudsku stranu, duhovitost, a pridodao i ninja brzinu kojom se primjerice djevojčurak poput mene ne može pohvaliti. Ono što je sad pravi trik u cijelom ‘hepeningu’ jest: koga briga za glupu muhu i zašto sad još i ja pišem o tome? Jer da se vratim na spomenuto ranije, zar nije ništa imalo bitno rekao u tom razgovoru? Ovaj ‘muha incident’ izvrsno je iskorišten promatrano iz perspektive odnosa s javnošću. Takve su priče postale zanimljive, one su odmak od krute realnosti ili pak bijeg iz dosade razgovora o sljedećim potezima administracije Bijele kuće. Ujedno, ovo je samo dokaz da svaki pravi PR-ovac i onaj tko to želi postati, može najbanalniju naizglednu ‘glupost’ iskoristiti, ako zna kako, da bi njegov klijent dobio plus među ljudima. Jer zaista, nitko osim PETA-e nije negativno reagirao na ovaj događaj, ako se on uopće može nazvati događajem, a i PETA baš pretjeruje ponekad. Zbilja, govorimo o muhi, ljudi moji.

Na stranu muholjupce, dobro pitanje postavlja gospodin Raspudić u svome blogu: Što bi bilo da ju je promašio? Ja se pitam bi li osvanulo posvuda „Predsjednik ni muhu ne može ubiti“, „Obamina glavobolja zbog muhe“, „Muha: Obama 1:0“ ili pak snimka nikad ne bi ni izašla na vidjelo? Imam i još jedno pitanje – koliko prosječnih Amerikanaca – mislim na srednji sloj – zna da se muha može buti i rukom, a ne nekakvim sprejem ili što ti ga ja znam? Na trenutke sam imala dojam da su vidjeli čudo neviđeno. Makar mi samoj to ne polazi za rukom, znam da je to kod nas na Balkanu stara navada.

Bilo kako bilo, Obama nam je pokazao kako od muhe napraviti slona, a je li moguć i obrnuti proces? O da. Ne želim da me se shvati pogrešno, ali ostavka premijera koja je mene poput većine građana uistinu zatekla je upravo obrnuti proces. U mojoj maloj glavici je to ogroman događaj. I zaista, naslovnice, vijesti, dnevnici, svi su ga bili prepuni. Da, bio je to dan za objavu svih loših vijesti koje se niste usudili do sada objaviti. Ali taj isti bivši premijer kao da je sam izignorirao važnost svoje odluke i učinio sve da slon postane muha. Bez obrazloženja lider države, koja je kako je sam svojedobno kazao “u banani”, jednostavno odlazi. Zašto? Jer je došlo vrijeme… Iskreno, više me zaista nije briga zašto, jer svi slutimo da će se vratiti već za predsjedničke izbore, ali ipak, meni taj potez, kako bi se reklo ‘nije OK’. Sasvim je normalno da se ostavka ponudi tu i tamo, ali zaista, bez razumnog obrazloženja? To je omalovažavanje građana ali i ubijanje važnosti ovakvog čina. A moram spomenuti, da je jedna druga muha također našla mjesto u vijestima. Oko Andrije Hebranga dok je govorio u Saboru povodom ostavke premijera, letjela je muha, koja ga ipak nije dala smesti.

“Stjecajem okolnosti, tijekom Hebrangova govora oko njega je počela oblijetati muha. Predsjednički kandidat HDZ-a nije se dao smesti, već je papirom na kojem je imao napisane natuknice za govor otjerao napasnicu:

- Muha me napada, ali neću je ubiti – obrazložio je svoje čudno mahanje saborskoj i TV javnosti, pokazavši daleko više milosti nego nedavno američki predsjednik Barack Obama pred kamerama”, piše Javno.com.

Nego, najbolje da rezimiram, imamo Obamin ‘Flygate’ s jedne strane i Sanaderov ‘Escapegate’ s druge. A novoj su nam premijerki već suze u očima i iskreno, bolje je gledati smrt jedne muhe nego slike nasmješenih lica i skupi ‘dernek’ iliti oproštaljku koja to u stvari nije i ine gluposti. Uostalom, kriza nam je već davno prestala kucati na vrata i sjedi opušteno na kauču dnevne sobe Lijepe naše, stoga – muha je zakon.

Obami petica za nastup, novinarima jedinica za prepisivačinu

Dinka Dumičić — Wed, 13 May 2009 03:41:15 +0000

Ovogodišnja večera novinarskog zbora Bijele kuće, održana 10. svibnja u Washingtonu, bila je obilježena erupcijama smijeha te oduševljenjem svih prisutnih, a za sve to zaslužan je ni manje ni više, već sam Barack Obama.

Click here to view the embedded video.

U cijeloj situaciji doista nije upitno kako je svojim obraćanjem prisutnima, u maniri „stand up” komičara, Obama uspio razdrmati ovo tradicionalno formalno okupljanje. Ono što pomalo iznenađuje jest entuzijazam s kojim svjetski mediji izvještavaju o tom događaju. Naime, mora da je ovakav nastup mladog predsjednika, koji je na čelo najutjecajnije svjetske sile stao upravo u jeku najveće ekonomske krize, bio u najmanju ruku posve neočekivan. Kako inače objasniti ovoliki ushit oko nečega što je već viđeno?

Iako je i sam Obama rekao kako je dio nasljedstva što mu ga je Bush ostavio upravo to da se na ovoj večeri ima pojaviti i zabaviti se, svjetski mediji redom su se raspisali o njegovom šarmu i smjelosti, jer osim što je svojim doskočicama dotakao mnoge republikance, nije štedio ni vlastitu administraciju, kao ni samoga sebe. Od CNN-a, preko NY Timesa , do britanskog Mirrora, svi su prenijeli kako su hollywoodske zvijezde puno više uživale u njegovim šalama nego onima koje je ispričala profesionalna komičarka Wanda Sykes.

S jednako mnogo žara je u hrvatskim medijima prenesena vijest o tome kako su se uzvanici te večeri zabavljali uslijed Obaminog showa. Tako je na hrvatskom portalu index.hr preneseno kako je američki predsjednik „do suza nasmijao de Nira, Afflecka, Demi Moore, Stinga i druge uzvanike večere”, dok se na stranicama portala dnevnik.hr može pročitati i pogledati većina Obaminih šala i viceva:

„Tako je, primjerice, najavio otvaranje knjižnice posvećene uspjesima prvih 100 dana njegova predsjednička mandata te obećao da će u ‘idućih 100 dana biti tako uspješan da će ih završiti za 72 dana, a 73. dan će se odmarati’. Šalio se i na račun svog čestog korištenja tzv. ‘blesimetra’ kod čitanja govora, te na obratnu navadu potpredsjednika Bidena da improvizira govore, što povremeno zahtijeva naknadne ispravke. Za državnu tajnicu Hillary Clinton kazao je kako ga je po svom povratku iz Meksika ‘zagrlila i rekla da on mora osobno otići ‘dolje’, a to se dogodilo uoči izbijanja epidemije svinjske gripe.

Za svog predstojnika ureda Rahma Emanuela, znanog po sklonosti psovkama, Obama jer rekao da mu današnji blagdan (Majčin dan) teško pada, jer ‘nije navikao reći ‘dan’ nakon ‘majka’. Za bivšeg potpredsjednika Dicka Cheneya kazao je da nije mogao doći na večeru jer piše memoare pod naslovom ‘Kako upucati prijatelja i ispitivati ljude’, aludirajući na njegov lovački incident i povezanost sa spornim CIA-inim metodama ispitivanja zatočenih.”, piše dnevnik.hr.

Međutim, nitko iz medija, kako stranih, tako ni domaćih, ne spominje kako je čitava ova situacija deja vu iz 2005. godine kada je Laura Bush, tada prva dama, izvela identičnu točku. Naime, kada je na istom ovom okupljanju prije točno četiri godine tadašnji predsjednik G.W. Bush započeo svoj govor, njegova ga je supruga prekinula, preuzela pozornicu te nastavila, baš kao Barack Obama 2009., u tonu komičara. Nazvavši sebe očajnom kućanicom i ismijavši česte gafove svoga supruga, Laura Bush tada je izazvala izuzetno pozitivne reakcije te je nasmijala prisutne do suza.

Click here to view the embedded video.

Leži li razlog tomu što se nitko od medija Obamu nije usudio nazvati copycatom u tome što je Amerika još uvijek u fazi Obamamanije, stanju u kojem se na sve što predsjednik učini gleda blagonaklono ili je doista iznimno talentiran komičar, pa mu je javnost sklona oprostiti neoriginalan pristup, ostaje pitanje. Možda je odgovor i u činjenici da je većini populacije Obama dobrodošlo osvježenje nakon Busha. Bilo kako bilo, bez obzira na to kako će se Obami progledati kroz prste, nema razloga da se isto učini novinarima od kojih se nitko značajnije nije osvrnuo na usporedbu dva navedena „nastupa”, već su gotovo prepisivački prenosili vijest jedni od drugih.

Kliknite na link na kraju za više tekstova na teme Barack Obama i odnosi s medijima.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

Ajme nama, prosviro je i Obama

Ana Zvonarić — Fri, 20 Mar 2009 15:57:57 +0000

Čini se da na bushizme nije sasvim imun ni aktualni američki predsjednik.
Gostujući sinoć u popularnom Tonight showu Jaya Lena, Barrack Obama je briljirao duhovitim i opuštenim nastupom, komentirajući čitavu paletu aktualnih tema, od osuđivanja isplate bonusa osiguravajućoj kući AIG do nabave psića kojeg nestrpljivo iščekuju njegove kćeri, baš kao i ostatak obamamanijom zanesenih Amerikanaca.
I bio bi to još jedan dokaz komunikacijske ingenioznosti prvog afroameričkog predsjednika da mu se nešto ipak nije omaklo. I to mu se big time omaklo, imajući u vidu da je riječ o zemlji do boli opsjednutoj političkom korektnošću.

Click here to view the embedded video.

Na pitanje kako stoji s kuglanjem, pri kojem je Leno aludirao na prošlogodišnje neslavne Obamine kuglačke manevre tijekom kampanje, Obama je rekao: „Treniram nešto, ali to više sliči na Specijalnu olimpijadu”. Premda je usporedba s paraolimpijcima u studiju prošla gotovo nezamijećeno jer ju je Obama izrekao naknadno, dok se studijska publika još grohotom smijala njegovoj prethodnoj izjavi, njegovim najbližim suradnicima je očito smijeh zastao poput knedle u grlu pa su danas krenuli spašavati što se spasiti može.
I pri tome su odradili odličan posao: Obama je još prije emitiranja emisije nazvao predsjednika Specijalne Olimpijade, Timothy Shrivera kako bi mu se ispričao na nesmotrenosti te je on već narednog jutra u ABC-evoj emisiji „Good morning, America” izjavio: „ Obama mi se ispričao na vrlo ganutljiv način. Važno je uvidjeti da riječi mogu boljeti jer riječi su bitne. A takve riječi na određeni način mogu biti ponižavajuće za ljude s posebnim potrebama, kao što mogu dodatno poticati stereotipe.” Obama je Shriveru poručio i da mu je želja ugostiti sportaše s posebnim potrebama na kuglanju i košarci u Bijeloj kući.
Inače, osnivačica međunarodne neprofitne organizacije Specijalna Olimpijada je Timothyeva majka, Eunice Kennedy Shriver, sestra američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja.
Bill Burton, glasnogovornik Bijele kuće, novinarima je na još na letu prema Washingtonu rekao kako je predsjednik „u nastojanju da se našali na svoj vlastiti račun, usput spomenuo i paraolimpijce bez ikakve loše namjere”.

Kao što je bilo za očekivati, republikanci su Obamin kiks jedva dočekali te Internet već vrvi od njihovih prozivki liberala za licemjerje, uz argument da se takva greška kojim slučajem dogodila Sarah Palin ili Georgeu Bushu, na ulicama bi se već okupili protestanti, ali kad je Obama u pitanju, onda je to samo „gaf”.
U svakom slučaju, bit će zanimljivo još promatrati medijsko praćenje ovog slučaja i stupanj njihove blagonaklonosti prema najvećem američkom ljubimcu.

Naše dosadašnje dnevnike o Baracku Obami možete pronaći ovdje.

Ne propustite – tajna Obaminog nastupa – TJ Walker u Zagrebu!

Zoran Pucarić — Tue, 17 Mar 2009 12:36:43 +0000

Rastuća popularnost PR profesije iznjedrila je mnogobrojne manje ili veće stručnjake za komuniciranje i dovela do prilično bogate ponude medijskih treninga. Ali učiti od doista najboljih prilika je koja se ne ukazuje baš svaki dan. E pa mi smo se pobrinuli da se baš jedan takav zatekne i u ovoj našoj komunikacijskoj nedođiji.

Jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za javni nastup, TJ Walker, održat će 7. travnja 2009 u Hotelu Regent Esplanade medijski trening pod nazivom „Secrets of successful public speaking”.

Da nije u pitanju tek jednokratno prosipanje pameti za mase, dokazuje pristup samom treningu – minimalna grupa koja jamči individualan rad sa svakim sudionikom, te će se predavač maksimalno posvetiti samim sudionicima prije i nakon treninga. Prije samog treninga sudionici će dobiti e-mail s linkovima na video materijale i digitalne knjige, a također mogu organizatoru dostaviti vlastite materijale koje će predavač analizirati. Po završetku seminara omogućene su dodatne konzultacije putem e-maila u trajanju od godine dana. Radni materijali uključuju knjigu o medijskoj prezentaciji kao i DVD Secret to Speaking Like Obama.

Inače, riječ je o istinskom komunikacijskom doajenu s dvadesetogodišnjim iskustvom na medijski najrazvijenijem tržištu SAD-a. TJ Walker bio je redoviti gost CNN-u u ulozi komentatora javnih nastupa američkih predsjedničkih kandidata Baracka Obame i Johna McCaina, kao i Joe Bidena i Sarah Palin. Pripremao je za uspješan javni nastup brojne predsjednike Uprava i vrhunske menadžere, visoke državne dužnosnike u Sjedinjenim Američkim Državama, kao i premijere nekoliko europskih država, pa tako i onih u regiji. Savjetovao je i održavao treninge s menadžerima u najjačim svjetskim kompanijama i organizacijama: Unilever, Bank of America, Goldman Sachs, HP, Pfizer, United Nations, PR Week, American Airlines, Microsoft, Ford, a predavao je i na sveučilištima Yale, Columbia i Princeton i brojnim drugima. Autor više od 50 knjiga o medijskom nastupu i politički kolumnist u The Voice of America, TJ Walker često gostuje kao komentator na CNN-u, MSNBC-u, Fox News Channelu i drugim TV i radijskim postajama.

Donosimo i nekoliko njegovih analiza javnih nastupa s vijesti CNN-a:

komentar nastupa predsjedničkih kandidata Baracka Obame i John McCaina:

kao i debate potpredsjedničkih kandidata Joe Bidena i Sarah Palin:

Iz obilja dnevnika koji su se bavili zadnjom predsjedničkom kampanjom u SAD, podsjećamo na dnevnik o američkoj inačici Jadranke Puž, odnosno o Joeu the Plumberu i relativno uspješnom pokušaju republikanaca da barem malo smanje prednost Obame u završnici izbora. Iako je ideja bila dobra, McCainova prezentacija cijele priče nije bila na visini – donosimo komentar TJ Walkera o McCainovim javnom nastupu:

Prvi guverner HNB-a dr. Ante Čičin-Šain često je koristio američka izreku: „You’re only as good as your last perfomance” kako bi ukazao da je vrijeme rentijerstva i života na lovorikama nekadašnjih uspjeha stvar prošlosti – došlo je vrijeme kada je nužno neprestano dokazivati vlastite sposobnosti i kvalitetu svoga rada. O svakom će se Vašem javnom nastupu govoriti i pisati, stoga se potrudite da idući bude bolji, sigurniji i konkretniji.

I za kraj, TJ Walker analizira nastup jednog od najupečatljivijih govornika današnjice – Baracka Obame:

Za više informacija o mogućnosti Vašeg sudjelovanja u prvoj, vrlo ograničenoj grupi polaznika, molimo obratite se na trening@manjgura.hr ili na telefon (01) 4554 222.