Kako vas pogreška u odnosima s javnošću može stajati milijarde – Dubai World

Proteklih desetak dana potresao nas je novi krizni val izazvan navodnim bankrotom Dubaija. Paniku među ulagačima izazvala je vijest da bi Dubai World mogao zatražiti moratorij od pola godine na gotovo 59 milijardi dolara obveza koje upravo dospijevaju, a potom provesti preustroj. Ulje na vatru dolio je svojim izjavama Abdul-Rahman al-Saleh, čelnik ministarstva financija emirata Dubai: “Vlada jest vlasnik, no budući da se ta tvrtka bavi različitim aktivnostima i izložena je različitim vrstama rizika, još je prilikom njezinog utemeljenja utvrđeno da vlada za nju neće jamčiti.” Umjesto objašnjenja što se točno događa, on je prozvao investitore koji „moraju preuzeti dio odgovornosti!?“
Zaduženost emirata Dubai ukupno iznosi oko 80 milijardi dolara, od čega oko 60 milijardi otpada na Dubai World.
Isti se čelnik kasnije požalio kako je reakcija na prošlotjednu najavu restrukturiranja Dubai Worlda i zahtjeva za najmanje šestomjesečnim moratorijem otplate dugova te kompanije bila “pretjerana i neopravdana jer najavljeni potezi su ispravni i koristit će svim uključenim stranama. To je mudra odluka koja dugoročno služi interesima svih uključenih strana, iako ne i kratkoročno.” Opet je izostalo stvarno objašnjenje što se događa.
Prekjučer je Dubai World, nakon što je prošlotjednom komunikacijom izazvao drastičan pad burzovnih indeksa diljem svijeta objavio kako vodi “konstruktivne” razgovore s bankama radi restrukturiranja oko 26 milijardi dolara duga te najavio veću transparentnost u budućnosti riječima „Dubai World namjerava usvojiti politiku redovite komunikacije s javnošću i redovito će izvještavati o tijeku preustroja.“
Gubici na svjetskim burzama izazvani vijestima iz Dubaija u kojima se spominju samo milijarde dolara, također se broje u milijardama dolara. Jesu li gubici mogli biti manji da su sve ove vijesti drugačije predstavljene javnosti?
Dvije su pogreške ključne: odabrano je savršeno pogrešno vrijeme za priopćenje u kojem nije bilo dovoljno kvalitetnih informacija za investitore izravno pogođene nastalom situacijom. Objava je izašla upravo u vrijeme Kurban Bajrama, proslava kojeg [...]

Je li tisak brod od papira kojeg će zadesiti sudbina Titanica vol.2?

O upitnoj budućnosti tiska već smo pisali, a u zadnje vrijeme tomu svjedoče nove uznemiravajuće činjenice. Na klimavim nogama tako su se sada našla i dva utjecajna britanska lista The Times i Sunday Times koji tjedno bilježe gubitak od 1 milijuna funti. Kako prenosi Press Gazette, razlog tomu je smanjena zarada od oglašavanja, te povećanje administrativnih troškova zbog ulaganja u tehnološko poboljšanje istih. U minusu su se krajem 2008. godine našla i druga dva dnevna lista The Sun i News of the World s gubitkom od čak 118,5 milijuna funti.
Kriza nije zaobišla ni tisak u SAD-u gdje se u sve većim problemima nalazi The Boston Globe, koji je 1872. godine osnovalo šest bostonskih biznismena. Njegov vlasnik, The New York Times, pokušava svim silama spriječiti gašenje The Boston Globe-a, jednog od američkih najpoznatijih listova. Tako se radnicima predlaže prihvaćanje nižih plaća, rezanje mirovinskog osiguranja i drugih pogodnosti. U slučaju da se ne nađe neki kompromis, nema mu spasa jer se za ovu godinu predviđa gubitak od 85 mil. dolara. I u ovom slučaju, financijski problemi su posljedica otpadanja oglašavanja, prodaje i povećanih tiskarskih troškova. Njegova sudbina saznat će se u petak, 8. svibnja, za kada su predviđeni finalni sporazumi.
Kako piše Jutarnji list (8.05.2009.), na pitanje preživljavanja američkog tiska nedavno se osvrnuo i washingtonski dopisnik BBC-a Max Devenson. On se u svojoj nedavnoj analizi trenutačnog stanja američke novinske industrije zapitao hoće li, potraje li ekonomska kriza, postojati ijedne dnevne novine u Americi koje će o njoj pisati. Na analizu ga je potakla objava vlasnika San Francisco Chronicla da namjerava otpustiti značajan dio zaposlenika kako bi se smanjili troškovi. Ne uspije li tako spasiti novine, prodati će ih ili ugasiti. San Francisco Chronicle, poput The Boston Globe-a, ima dugogodišnju tradiciju, a osnovan je davne 1865. godine i njegov nestanak bi svakako značio veliki [...]

Krizno komuniciranje: U muci se poznaju junaci – Banka magazine

Ovo je naslov kolumne koju sam napisao za novi broj Banke na temu kriznog komuniciranja.
Fima, Agrokor, grad Kutina i Istarska županija primjer su dobrog komuniciranja krize, kako interno prema zaposlenicima i građanima tako i prema vanjskim javnostima. Zato su sve spremniji suočiti se s krizom
Volim ovih dana na predavanjima prepričavati već legendarno slijetanje Chelsey B. Sullenbergera III na letu broj 1549 US Airwaysa kao primjer kako i u najkritičnijoj situaciji pravi lider, pravi vođa dolazi do izražaja. Sully je rekao “Brace for impact“ iliti “Držite se čvrsto, pripremite se za udar“ i sletio na rijeku Hudson bez oba motora, kao da je riječ o uobičajenom slijetanju na pistu.
Koliko god danas cijeli taj događaj bio nevjerojatan, u biti je sve ono što očekujemo od lidera u kriznim situacijama – da smireno i iskoristivši najbolja znanja riješe novonastalu situaciju, koliko god zamršena bila. A tu nema odugovlačenja ili zabijanja glave u pijesak poput noja. Kriza se tek razmahala i trebalo je već mnogo ranije brzo i učinkovito djelovati.

li kako je to vrlo slikovito ovih dana rekao predsjednik HUP-ove Croindustrije i direktor Elektrokontakta Vladimir Ferdelji: “Da je lijek ne znam kako dobar, on mrtvacu više nije potreban.“
Elektrokontakt je značajan hrvatski izvoznik, koji drži 35 % svjetskog i 80 % europskog tržišta regulatora energije i štapnih regulatora, elektroničkih spojeva koji se ugrađuju u kuhinjske štednjake, i Ferdelji je od prvog dana izravno osjećao posljedice krize. Nije se libio javno ih iznijeti i upozoriti hrvatsku javnost na njene moguće posljedice, ako se ne poduzmu brze i učinkovite antirecesijske mjere, i postao svojevrsnim zaštitnim simbolom hrvatske industrije u krizi sa svojim brkovima.
Kriza je izazov svima, ali u njoj opstaju samo najjači, oni koji se pokažu kao lideri i tako si osiguraju vodeću poziciju na putu izlaska iz krize. No nije bitno samo vući dobre poteze, nekad [...]

300 milijuna dolara je sitnica?

Pisali smo o utjecaju financijske krize uzrokovane lomom na tržištu subprime kredita na tijek i ishod predsjedničke kampanje u SAD. Nastala kriza povukla je na dno brojne financijske institucije i raširila se svijetom poput epidemije kuge. Političari se međusobno optužuju tražeći krivce, a onda zajednički napadaju pojedince iz uprava financijskih institucija, kojima  i onako predstoji smjena.
Javnost se okreće protiv uprava posrnulih financijskih i industrijskih divova, a oni javnosti nude opravdanja za svoje postupke poput „krivi su programi poticanja vlasništva” ili „kredite smo odobravali kako bismo se izborili za prava manjina”. Još bolje opravdanje je da je vlada prisilila davatelje kredita (u liberalnom kapitalizmu!?) da daju posudbe osobama niskih primanja. Wall Street i imperativ profita bili su motor ove krize, a nedostatak regulative i nadzora institucija (posebice Alana Greenspana) je dodatno pospješio cijelu priču.

Dok američka administracija neke posrnule firme spašava izravnim potporama i investicijama, drugima postavlja iznimno stroge uvjete oko davanja jamstava za kredite. Sve to začinjeno je različitim uredničkim opremanjem vijesti. Dobar primjer kako je javnost lako podići na noge oko beznačajne sitnice, i skrenuti pozornost s nečeg drugog jest dolazak članova uprava triju američkih automobilskih giganata privatnim zrakoplovom (kritičari liberalnog kapitalizma odmah su krenuli s parolama tipa: profit je privatiziran) u Washington tražiti pomoć od države (kritičari liberalnog kapitalizma nastavljaju: gubici su zajednički). Izazvala je ova nepromišljenost bijes u Americi, a taj, uistinu minoran događaj u cjelokupnoj priči dobio je i u našim medijima zamjetan prostor. Na sljedeći sastanak u Washington iste su osobe došle redovitom zrakoplovnom linijom. Ne znam da li su letjeli poslovnom ili ekonomskom klasom, ali to nije ni bitno, ništa nije nezakonito u tome da su članovi uprave tri industrijska giganta koristili privilegije na koje imaju pravo i koje su i inače obilato koristili. No da li je to moralno? Da li pozoran, savjesni gospodarstvenik [...]

Financijska kriza i predsjednički izbori

U moderno vrijeme mediokracije (tj. vladavine medija), teško je nešto sakriti od javnosti. Nebrojeno puta se dokazala izreka da možete lagati svim ljudima neko vrijeme, nekim ljudima svo vrijeme, ali ne možete trajno lagati svima. Ipak, i dalje u medijima nalazimo na „prozirne” pokušaje opravdanja za nastalu situaciju plasiranjem nepotpunih ili pogrešnih informacija, koje javnost ipak ubrzo počne osuđivati i nazivati pejorativno spinom (premda je spin legitimna tehnika). Pogledajmo malo kako su se pravdali akteri financijske krize.
Vjerojatno se svi slažu da je sveopću financijsku krizu koja je dobro protresla i realni sektor, a prelila se i u naše dvorište, uzrokovao lom na tržištu subprime kredita (već sam o tome pisao u dnevniku Financijska čarolija). „Subprime” klijenti su oni za koje se  pretpostavlja (jer nemaju dobar kreditni rejting – bilo da su prije objavili stečaj, ili neuredno izvršavali obveze, ili su nezaposleni, smanjenih primanja, prezaduženi itd.) da bi mogli imati problema s povratom kredita pa su kamate na takve kredite veće. I premda razum, ali i zakoni (pa tako i naš Zakon o trgovačkim društvima, čl. 75: „U ispunjenju svojih obveza član društva je dužan postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.”) zahtijevaju krajnju pozornost kod odobravanja ovakvih kredita, u proteklih nekoliko godina došlo je do njihove poplave, pa su i ukupni gubici financijskih institucija zbog krize istih, za nas nepojmljivi: do kolovoza 2008 preko 590 milijardi dolara, uz crne prognoze da će gubici u konačnici iznositi oko 2 trilijuna dolara (2,000.000,000.000,00 USD)!?
Financijska kriza i val velikih stečaja kulminirao je tijekom predizborne kampanje. Demokrati i republikanci (oba kandidata su do kulminacije krize bili praktično izjednačeni) su se međusobno optuživali tko je kriv za izazivanje krize. Polazišta su uvijek bila ista: republikanci su krivi jer pogoduju krupnom kapitalu, demokrati su krivi jer žele dijeliti bogatstvo bez rada (i još ponešto).

Republikanci su agresivno [...]

Financijska čarolija

Vjerojatno se svi slažu da je opću financijsku krizu koja je dobro protresla i realni sektor, a prelila se (kao tsunami) i u naše dvorište, uzrokovao lom na tržištu subprime kredita. „Subprime” klijenti su oni za koje se s pretpostavlja da bi mogli imati problema s povratom kredita pa su kamate (odnosno zarade financijskih institucija) na takve kredite veće. U proteklih nekoliko godina došlo je do poplave takvih kredita, a njihova kriza uzrokovala je ukupne gubitke koji su za hrvatske prilike nepojmljivi: do kolovoza 2008 financijske institucije izgubile su preko 590 milijardi dolara uz crne prognoze da će gubici u konačnici iznositi oko 2 trilijuna dolara (2,000.000,000.000,00 USD)!?

Nakon Sjedinjenih Američkih Država kriza se počela širiti po svijetu pa tako ni mi nismo ostali pošteđeni. Ipak, svjetska kriza nije uzrok nego povod domaćoj krizi. Naš financijski sektor nije (ili ne bi trebao biti) u krizi (premda se ne čini tako ako je suditi prema zadnjim potezima Zagrebačke banke). Naše financijske institucije tijekom protekle kreditne ekspanzije zbog velike potražnje na lokalnom tržištu nisu imale viška sredstava koja bi plasirale u ovakve financijske igre. Sva raspoloživa sredstva plasirana su domaćim korisnicima, a sami krediti su dostatno osigurani.
Obama je dobro opisao problem: “Subprime krediti su započeli kao dobra ideja – pomažući Amerikancima, koji si to prije nisu mogli priuštiti, da kupe vlastiti dom. Ali neki davatelji kredita i brokeri su uvidjeli koliko novaca na tome mogu zaraditi pa su počeli spuštati standarde. Neki procjenitelji su napuhivali procjene vrijednosti nekretnina kako bi došlo do realizacije ugovora, klijenti su lagali o visini primanja kako bi dobili kredit, a mnogi su prevareni kako ne bi čitali sitna slova na ugovoru…” Pogledajmo kako je funkcionirao to prenapuhano tržište, u konačnici, problematičnih kredita i kako je problem nastao.
Kako bi maksimizirali zaradu, odnosno plasirali čim više sredstava u takve kredite [...]