Vodič kroz izborne gubitnike I. dio

Izborni gubitnici su oni koji nisu ušli u drugi krug. Naravno, nisu svi gubitnici jednako izgubili… U prvom dijelu o četiri kandidata koji su bili najbliže drugom krugu. Andrija Hebrang Kao biračima nezanimljiva figura nije napravio čudo ne plasiravši se u drugi krug. Prvi put od kad je Hrvatske svjedočili smo razjedinjenosti HDZ-ovog biračkog tijela i njihovom slabašnom izlasku na birališta. Smatram da je to prvenstveni razlog slabom odazivu (44%). HDZ-ovi birači nisu doživjeli Hebranga kao svog kandidata. Kampanju je počeo predvidivo – kako Hrvati trebaju ozbiljnog predsjednika koji ne priča viceve. Ozbiljan, odbojan, vojnički krut… Kada je shvatio da birači ne dijele njegovo viđenje predsjednika, okrenuo je ploču. Pretpostavljam da je njegov voditelj kampanje Ratko Maček bio više involviran u drugom dijelu kampanje, značajno mu pomogavši. Napadao je Vidoševića, Primorca i Bandića. Time je rušio rejting tim kandidatima značajnije nego sebi (možda je baš time Vidoševiću zatvorio vrata 2. kruga). Ono još važnije je promjena njegova ponašanja. Nije se toliko mnogo smijao, ali je postao puno simpatičniji, opušteniji i zabavniji. Pretpostavljam da je takav ušao u kampanju, još uvijek bi gledali njegov osrednji spot i neupadljive plakate. Nadan Vidošević Jedini istinski kandidat centra, dokazani gospodarstvenik ugodne pojavnosti. Zvuči idealno za predsjednika koji će povesti zemlju iz gospodarske krize. Gdje je onda zapelo? Nikako se nije nametnuo. Njegove poruke nisu bile strateški osmišljene i prezentirane. Kroz kampanju je uglavnom morao objašnjavati podrijetlo imovine, izvore financija za kampanju i svoju stvarnu uspješnost kao gospodarstvenika . Nije nametnuo svoju temu- gospodarstvo, što je trebalo biti vrlo jednostavno u vrijeme gospodarske krize. Nije mu pomogla ni neizravna podrška Stjepana Mesića. U nastupima vrlo korektan- uvijek nasmijan i jasan, iako bez prave poruke i žara. Vidi se da nije profesionalni političar (što nije nužno loše). Ljude se nisu dojmili njegovi ispeglani plakati, unatoč tome [...]

Krešimir Macan za 24sata: Dečki, ne kukajte toliko, izbori nisu igra u pješčaniku

Krešimir Macan svakog dana komentira predsjedničke izbore za 24sata u kolumni Izborni inženjering. Lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku, svira jutros s radija u reklamnom bloku za predsjedničke izbore. Ne moram vam reći čija je to poruka. Podsjetila me na zajedljivog Borisa Mikšića: “Da imam prljav novac, i meni bi sviralo Prljavo kazalište”, rekao je sinoć na HTV-u. Dečki (cure se zasad nisu pokazale kao plačipizde), ako ste se željeli igrati u pješčaniku, niste trebali ići na izbore. Pravila postoje otprije, netko ih je napisao s namjerom, ne slučajno, i vaše je da igrate prema pravilima. Ne da plačete i kukate – mene nitko ne voli. To istodobno razlikuje pobjednike od gubitnika. Stav ostavlja dojam. A mediji taj dojam stvaraju prenošenjem i glupih izjava poput gornje, koja samo na prvu zvuči duhovito. Bez udaranja po protivnicima nema pobjede niti dobre kampanje. Ali i to treba raditi s idejom i smislom. A što se tiče financiranja – zakon kaže kada se moraju objaviti izvještaji. Poslije izbora, kad je sve gotovo. Netko je znao zašto je tako napisao zakon. Na medijima i kandidatima je da daju više ako procijene da će im to pomoći. Ili da pametno šute i drže se zakona kao pijan plota. Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Financijska kriza i predsjednički izbori

U moderno vrijeme mediokracije (tj. vladavine medija), teško je nešto sakriti od javnosti. Nebrojeno puta se dokazala izreka da možete lagati svim ljudima neko vrijeme, nekim ljudima svo vrijeme, ali ne možete trajno lagati svima. Ipak, i dalje u medijima nalazimo na „prozirne” pokušaje opravdanja za nastalu situaciju plasiranjem nepotpunih ili pogrešnih informacija, koje javnost ipak ubrzo počne osuđivati i nazivati pejorativno spinom (premda je spin legitimna tehnika). Pogledajmo malo kako su se pravdali akteri financijske krize. Vjerojatno se svi slažu da je sveopću financijsku krizu koja je dobro protresla i realni sektor, a prelila se i u naše dvorište, uzrokovao lom na tržištu subprime kredita (već sam o tome pisao u dnevniku Financijska čarolija). „Subprime” klijenti su oni za koje se  pretpostavlja (jer nemaju dobar kreditni rejting – bilo da su prije objavili stečaj, ili neuredno izvršavali obveze, ili su nezaposleni, smanjenih primanja, prezaduženi itd.) da bi mogli imati problema s povratom kredita pa su kamate na takve kredite veće. I premda razum, ali i zakoni (pa tako i naš Zakon o trgovačkim društvima, čl. 75: „U ispunjenju svojih obveza član društva je dužan postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.”) zahtijevaju krajnju pozornost kod odobravanja ovakvih kredita, u proteklih nekoliko godina došlo je do njihove poplave, pa su i ukupni gubici financijskih institucija zbog krize istih, za nas nepojmljivi: do kolovoza 2008 preko 590 milijardi dolara, uz crne prognoze da će gubici u konačnici iznositi oko 2 trilijuna dolara (2,000.000,000.000,00 USD)!? Financijska kriza i val velikih stečaja kulminirao je tijekom predizborne kampanje. Demokrati i republikanci (oba kandidata su do kulminacije krize bili praktično izjednačeni) su se međusobno optuživali tko je kriv za izazivanje krize. Polazišta su uvijek bila ista: republikanci su krivi jer pogoduju krupnom kapitalu, demokrati su krivi jer žele dijeliti bogatstvo bez rada (i još ponešto). [...]

Financiranje izborne kampanje – lokalni mediji

Političke stranke jedine oglase plaćaju u gotovini – U Hrvatskoj je, prema nekim procjenama, oko 90 radiostanica u vlasništvu lokalnih vlasti – naslov je teksta u današnjem Poslovnom dnevniku koji dosta dobro opisuje što se događa s lokalnim medijima uoči lokalnih izbora. Oni postaju sve važnija poluga u kampanji i svatko tko se iole ozbiljnije misli uključiti u trku, mora prije svega dobro proučiti lokalnu medijsku scenu i procijeniti imali li šanse uopće doprijeti do glasača, te koliko će mu za to trebati novaca. Približavanjem lokalnih izbora uz političku sve je zanimljivija i medijska scena. Iako će se lokalni izbori održati tek za devet mjeseci, snage na medijskoj sceni već se sada pozicioniraju, o čemu svjedoče projekti poput tjednika Zagreb.hr iza kojeg stoji Zagrebački holding. Tonino Picula, velikogorički gradonačelnik, ne odustaje od pokušaja osnivanja televizije, u Koprivnici kreće novi tjednik koji već povezuju s HDZ-om i vrhom Podravke, a vjerojatno će se i u drugim krajevima Hrvatske uskoro početi osnivati neki novi mediji. No, to ne znači da političke opcije dosad nisu imale utjecaj na lokalne medije, nego naprotiv, dobar dio njih su stranke, odnosno lokalne vlasti i osnivale. Riječ je uglavnom o manjim radiostanicama i novinama koje između izbora životare, dok u predizbornoj kampanji pokažu svoj pravi smisao. U Hrvatskoj je, prema nekim procjenama, oko 90 radiostanica u djelomičnom ili potpunom vlasništvu lokalnih vlasti, dok je određeni broj u rukama lokalnih moćnika, vrlo bliskih pojedinim političkim opcijama. Ako recimo tome dodate vijest iz Zadra – ZADARSKA MEDIJSKA SCENA – Zadar: Reno Sinovčić najavio – u listopadu još jedan dnevni list, koju slijede slične i iz drugih gradova, jasno je što nas čeka u sljedećih nekoliko mjeseci – poplava novih medija, punih prekrasnih slika o velebnim uspjesima na svim razinama. No neki to rade tek sad par mjeseci pred izbore, [...]