Kako treba izgledati politički govor

Za sve nadolazeće izbore i izborne kampanje evo nekoliko trikova koji će Vam biti korisni jednom kad se odlučite biti društveno aktivni i kandidirati se na lokalnim/parlamentarnim/predsjedničkim, ali i bilo kojim drugim izborima (za predsjednika kućnog savjeta, sindikalnog predstavnika, razrednog blagajnika i ostalo) Dobra priprema javnog nastupa: scenografija govornice treba biti impresivna, kako bi okupljeno mnoštvo vidjeli da niste slučajno metar i po iznad njih. napamet naučen govor kojeg Vam je sastavio vrsni krotitelj pera ili danas češće polja na tipkovnici. Papir koji ćete imati ispred sebe sadržavat će samo natuknice Vaših genijalnih ideja pazite na vremensku prognozu! Vaša publika ne želi stajati na kiši. Ako nemate rezervnu varijantu sa zatvorenim prostorom, pripremite mnogo besplatne razvodnjene pive/bevande (mislit će da je vodenastije zbog kiše, a srezat ćete troškove) i kuhanih kobasica/pečenih srdela, ovisno o podneblju. Vaš nastup: odijelo ne čini čovjeka, ali je nužno. Vaša publika Vam je bitna, pa ste se zbog nje i svečano odjenuli. Ukoliko ste uvidjeli da u mjestu gdje nastupate ne cijene najnoviju modu, nemojte im to nabijati na nos! Znači NE najmodernijim kravatama i skupim odjelima. Šljokičava košulja učinit će Vas dovoljno prezentnima. ukoliko Vam se znoje dlanovi, nemojte držati papire u rukama, jer bi to što ste napisali moglo postati jedna velika mrlja. Isto tako, pripazite da temperatura vode kojom ćete osvježavati vaše napaćeno grlo, ne bude preniska. Ukoliko je orošena, čaša bi Vam mogla ispasti iz ruku, a to ne želite. pogledom morate barem dva puta pogledati svakog slušača u oči, ili se barem njemu mora tako činiti. morate komunicirati sa svojom publikom. Ne baš da se nadovezujete jedni na druge, ali tu i tamo ih visokim tonom priupitate za mišljenje: “Je li tako!?” ili “Jeste li uz mene!?”. ne ustručavajte se u pojednostavljivanju vaše poruke, svi je moraju moći razumjeti. Bake [...]

Laburisti, konzervativci i … neki treći

Prvi puta u povijesti Britanci nisu zakinuti u predizbornom TV sučeljavanju. Do sada su laburisti i konzervativci redovito uvjetovali svoje sudjelovanje odsustvom predstavnika liberalnih demokrata, treće političke snage Velike Britanije. Predsjednik liberalnih demokrata i kandidat za premijera Nick Clegg iskoristio je, u velikom stilu, prvi veliki fajt s Laburistima i Konzervativcima. Clegg je iskoristio val nezadovoljstva birača, nastao zbog ekonomske krize i poručio Britaniji da je vrijeme za korjenite promijene. Nije baš detaljno pričao o ekonomskoj politici, kao Cameron i Brown, ali je naznačio kako bi bilo vrijeme da Britanijom zavlada netko tko nije laburist ili konzervativac, jer njih su se birači već nagledali. Povijesne debate budućeg britanskog premijera i dva buduća loosera većinom su se vodile o – ekonomiji. Dosadno! Barem gledajući iz hrvatskog naslonjača. Nama domaći političari uglavnom priušte “vrlo bitne debate” za budućnost zemlje – tko je ustaša, a tko jugonostalgičar… Ovaj britanski trojac nema običaj da prvih polovicu kampanje iskoristi za definiranje svoje pozicije na ljevičarsko-desničarskom pravcu, a drugi dio za blaćenje protukandidata. Štoviše, svoje političke nazore slikovito izražavaju kravatama, a prema svojim političkim protivnicima su pristojni, koliko se to u kampanji može biti. Izborne ankete pokazuju da vlast neće biti moguće oformiti bez mladog Nicka Clegga i njegovih Liberalnih demokrata. Iako su prije kampanje bili praktični beznačajni, zbog svog čelnika i vrhunskog komunikatora Clegga uspjeli su postati hit i okosnica ove kampanje. On je napao i Vigovce i Torijevce, zbog njihovih političkih prepucavanja, koja su, prema njemu spriječila nužne promjene u Britaniji (vrlo lako primijeniti i u Hrvatskoj). Većina političkih i komunikacijskih stručnjaka Clegga smatra pobjednikom dosadašnjih debata, a prema anketama tako smatraju i birači. Njegovi sound bite odgovori savršeni su za naslovne stranice. Publici se obraća imenom, a biračima pred ekranima doima se kao da Clegg razgovara izravno s njima. Njegov nastup uspoređivali su [...]

Tako mi Bog pomogao… bla bla bla korupcija bla bla bla

Vijest dana 18. veljače 2010. je jasno, inauguracija predsjednika Ive Josipovića. Zagreb pun policije, prilaz na Trg sv. Marka kroz detektore i pretres. Pogled gore, snajperisti i kruži helikopter. Ništa strašno zapravo, očekivala sam puno veću napetost i strogoću. Došli smo na vrijeme, stali u drugi red, odmah iza svih onih uzvanika i svih ‘manje važnih’ ali s pozivnicom. A u tom mom drugom redu iza treće ograde sirotinja. Možda sam stala na krivo mjesto i bilo je tu iznimaka, mladih ljudi željnih da prisustvuju tom svečanom trenutku, par zagrebačkih gospođa u finim bundama, nekoliko ljudi s djecom. Nedugo potom odjekne glasno i ogorčeno: „Kako te nije sram?“ Glavice se dižu, svi virkaju da vide tko je tamo, ah da, došao je odbjegli premijer Ivo Sanader. Smjestiše se svi udobno, eto nam i himne i opet mlaki pljesak koji prekida: „ma ne plješće se poslije himne, o Bože…“ I stigao je i On, naš novi predsjednik. Ponovno svi na prstima ovaj put da vide novog poštenog vođu, fotoaparati blicaju, i svi čekamo taj: „Tako mi Bog pomogao“ i veliki inauguracijski govor. Par greški u prisezi pripisujemo uzbuđenju, a nevidljivu predsjedničku lentu bih pripisala, hm, zaboravu? Hoćemo li i mi imati repete poput Obaminog ponavljanja prisege, pitao se i kolumnist Večernjeg lista Marinko Jurasić. Bilo kako bilo, počne govor. Nije to bilo to, ako smijem primijetiti. Svi želimo neku novu, bolju Hrvatsku bez korupcije, ali prazne parole i klišeji jednostavno ne drže vodu. Govor je svakako sadržavao sve bitne elemente uključujući i snažne poruke. Ali uzalud mi sve, kad se isključujem svake tri minute. Čitanje iz papira, i katkada gotovo prisilno, ali svakako neuspješno uvježbavano pogledavanje publike. Komunikacija sa mnom, kao dijelom publike – nula bodova. Naglašavanje bitnih dijelova – koje naglašavanje? Dobro je Šprajc rekao u Dnevniku HTV-a: „Dosadnjikavim stilom [...]

Svevremenski govor za lijeve i desne: Vlado Gotovac ispred Komande 5. vojne oblasti u Zagrebu 30. kolovoza 1991

I uz vremenski odmak od 19 godina, riječi velikog hrvatskog književnika i političara Vlade Gotovca izgovorene  pred zgradom Komande 5. vojne oblasti u Zagrebu u ljeto 1991. rijetko koga mogu ostaviti malodušnim.  Rado ga citiraju svi neovisno o ideloškom opredjeljenju što ni ne čudi obzirom na kronični nedostatak približno besprijekornih moralnih veličina u recentnijoj hrvatskoj povijesti. Osim toga, Vlado je zaista bio odličan i karizmatičan govornik. Zvonimir Berković, Gotovčev osobni prijatelj o njegovim oratorskim sposobnostima kaže: “Gotovčevi govori mogu nekima biti teški, naporni, nerazumljivi ili nepotrebni, ali nikada glupi. Ako je riječ o iole ozbiljnijoj stvari, on praktički ne može izreći glupost jer, na neki svoj neobjašnjiv način, odmah dođe u prisni kontakt sa samom idejom te stvari, a same ideje zaista nikada nisu bedaste.” Vrijedi se stoga prisjetiti toga uzavreloga 30. kolovoza : Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže “U Navarri se umiralo od srama”. Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi. Kada bi generali imali obitelj, kada bi generali imali djecu, kada bi generali imali bližnje, onda nikada ne bi zasjeli u ovoj zgradi. Ali generali nemaju djecu ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove nema doma. I oni moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majka ni djece ni doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca, [...]

Pred milijardama mozak stane – matematika za nepismene

“Republika Hrvatska mora se zadužiti za 42 milijarde kuna bruto da bi refinancirala ovogodišnji deficit od 14 milijardi kuna”, rekao je na guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski na okruglom stolu u HAZU-u 7. srpnja ove godine. Što sve to zapravo znači? Zanimljiv pogled koliko svi zapravo (ne)razumijemo trenutnu ekonomsko – političku situaciju, komentirao je i Krešimir Macan u članku „Pred milijardama mozak stane“ objavljenog 9. srpnja u Business.hr-u. “Ljudi jednostavno ne razumiju što znači 14, a što 42 milijarde”, odlučno tvrdi Krešimir Macan, PR stručnjak i jedan od poznatijih hrvatskih spin doktora. To su termini koje razumiju urednici pa bi ih onda oni trebali prepričati masama, ali mase to ne razumiju, objašnjava Macan. No, s druge strane, mase razumiju jednostavne poruke, poput “moramo stegnuti remen”. “To se zove matematika za nepismene: ljudi ne razumiju što znači politička parola ‘sredit ćemo komunalije’, ali jako dobro razumiju kada im kažete da će svaka kuća imati plin, struju, vodu, kanalizaciju… Jednako tako, ne razumiju što znači financijska kriza ili proračunski deficit, ali jako dobro razumiju što znači stezanje remena”, kaže Macan. “Visoka politika mora se svesti na jednostavne rečenice, namijenjene ljudima sa završenom srednjom školom”, tvrdi on. U praksi takva retorika može biti i te kako plodonosna. “Primjerice, Sanader je u vrijeme dok je pokušavao osvojiti vlast stalno ponavljao priču o zaduženosti svakog novorođenog djeteta u Hrvatskoj. To je podatak koji ljudi razumiju, to je podatak koji bi današnja oporba mogla iskoristiti jer su današnje brojke usporedive s onima iz 2003. godine”, kaže Macan i dodaje da su današnje bebe zadužene točno dvostruko više nego 2003., odnosno prema podacima s kraja lipnja-60.000 kuna po novorođenoj bebi. To je, boljeg razumijevanja radi, 400 velikih pakiranja pelena. Važno je, kaže Macan, pronaći rječnik kojim se ljudima može objasniti što se točno događa. Primjerice, može [...]

Priznati poraz – umijeće velikih

U razgovoru s nekoliko sudionika ovih izbora ispostavilo se da bi im u slučaju izbornog poraza najneugodniji trenutak bio upravo izlazak pred novinare i davanje izjave. Neki kandidati su taj neugodni zadatak odradili profesionalno – jednostavno i sažeto: zahvalili su svojim biračima, čestitali protivniku, obećali da će i dalje doprinositi općem dobru (ovdje je ipak riječ o borbi za boljitak lokalne zajednice). Najsvježiji primjer je izjava Nede Klarić, sada već bivše HDZ-ove gradonačelnice Šibenika. Ona je večeras, nakon ponovljenog drugog kruga u Šibeniku, čestitala je Anti Županoviću na pobjedi: „Želim mu puno sreće i uspjeha u radu. Ja dobro znam koliko je posao gradonačelnika težak i odgovoran. Novom gradonačelniku želim da bude uspješan na dobrobit i zadovoljstvo svih Šibenčana. Kao saborska zastupnica pomagat ću mu koliko mogu i neću se prestati boriti za svoj Šibenik.“ Ni pobjednički govor izabranog Županovića, u kojem je zahvalio svim Šibenčanima koji su za njega glasovali, nije bio ništa lošiji: „Hvala im. Šibenčani su mi povjerili Šibenik u ruke i nisu pogriješili. Sa saborskom zastupnicom, mojom konkurenticom u izbornoj utakmici, surađivat ću. Šibenik je jedan, a Šibenčana je malo i treba nam svatko tko želi i može učiniti nešto za svoj grad. Na godišnji odmor neću ići. Sada imam pune ruke posla. Nije vrijeme za odmor.“ Osobno me dojmila poruka kandidata za gradonačelnika Pazina, Ivana Bubića, koji je odmah nakon pobjede Renata Krulčića u prvom krugu uputio medijima sljedeću poruku: Uvažene sugrađanke i sugrađani ! Ovi su izbori pokazali da je uz veliko povjerenje koje ste mi iskazali potrebno i malo više odvažnosti kako bi se stvari promijenile. Želim Vam se iskreno zahvaliti na podršci i glasovima kojima me obvezujete na daljnje zalaganje za opće dobro. Smatram da su izbori svečanost demokracije te u tom duhu čestitam i onima koji su svoj glas podarili mome [...]

Neslavan kraj Susan Boyle?

Susan Boyle ipak nije doživjela ispunjenje svoga sna iliti čemu služe reality showovi? Iako već tjednima traje prava pomama javnosti za neuglednom Škotlanđankom, prvo mjesto u finalu natjecanja „Britanija traži zvijezdu”, prema glasovima publike osvojila je plesna skupina Diversity. Velikoj favoritkinji pobjeda je izmakla te je natjecanje završila na drugom mjestu. Unatoč očekivanim tenzijama u finalnoj emisiji, pred kamerama sve je djelovalo u redu. Naime, ova je neugledna kućanica već imala nekoliko ispada koje su mediji bombastično prenosili po naslovnicama, kako i dolikuje izvještavanju o jednoj zvijezdi. Susan se isprva ove ‘kobne’ finalne večeri činila nezadovoljna, no na kraju je dostojanstveno čestitala pobjednicima. No, kad su se kamere ugasile, uslijedio je pravi show. Navodno je Susan izgubila kontrolu odmah po silasku s pozornice te je bauljala hodnicima izvikujući kako „mrzi ovaj show”. Nakon toga Susan Boyle je odvedena u bolnicu. Kako se navodi, u hotelu u kojemu je bila smještena stigla je policija te ju je odvela do bolnice, gdje joj je pružena potrebna pomoć. “Poziv smo zaprimili oko šest sati popodne. Nitko nije uhićen, samo smo ženu odveli u bolnicu na njezin zahtjev”, riječi su glasnogovornika policije. Za razliku od njega, glasnogovornik privatne klinike nije potvrdio tu vijest. Ipak, upućeni tvrde da se slomila zbog medijskog pritiska i novonastale slave te doslovce doživjela slom živaca. Nekontrolirano se tresla i znojila, a nakon što ju nitko nije uspio smiriti, morala je dobiti liječničku pomoć. Također, prema svjedočenju producenata Susan je već neko vrijeme bila posve “emocionalno iscrpljena”. Tome u prilog govore i incidenti koji su zaredali posljednjih nekoliko dana, prije finalne emisije. Pod povećalom, nespremna na teret slave, Susan se zadnjih dana teško nosila sa pritiskom te su zabilježeni i manji incidenti s policijom. Isto tako, u izljevu bijesa, jer je sudac Piers Morgan pohvalio 12-godišnjeg Shaheena Jafargholija, 48-godišnjoj Susan [...]

Susan Boyle – veliko finale pod teretom slave

U subotu će se održati finale reality showa Britain’s Got Talent koje najvjerojatnije ne bi bilo ni spomena vrijedno ovdje, miljama daleko od Velike Britanije i od naših kojekavih showova, da nije bilo fascinantne Susan Boyle. Ta neugledna 47-godišnja kućanica osvojila je srca publike diljem svijeta, oborila rekorde na YouTubeu, već gostovala u glasovitim talk showovima, ali i učinila nešto što je, po mom mišljenju bilo više nego potrebno u ova pomalo tmurna političko-gospodarska vremena. Susan Boyle je pružila nadu i gotovo nevjerojatnu vjeru u čuda. Žena koja se navodno nikad nije ljubila, koja nije promijenila svoj stil ni nakon što ju je sto milijuna ljudi gledalo putem YouTubea, nema tim pomagača oko sebe, nipošto nije zvijezda u trash smislu te riječi. Najljepše što je po mom skromnom mišljenju ikad izjavila bilo je kod Larryja Kinga kad je prokomentirala činjenicu da je preko noći postala slavna. Samo je promrmljala sa svojim pomalo smješnim naglaskom: Sad više neću biti usamljena. Susan je kao najveći favorit ušla u veliko finale koje će se održati u subotu u 18,45 na ITV-u, ali nažalost legalnim putem se ne može pratiti uživo na Internetu. To je onaj isti ITV kojem se dogodio veliki gaf puštanjem reklame u 118. minuti utakmice Everton- Liverpool. Kako to obično biva, baš je tada pao prvi i jedini gol, a gledatelji su se zabavljali Tic-Tacovom reklamom. Valjda im se takvo štogod neće ponoviti, jer bi bilo šteta propustiti nastup Susan Boyle poput ovog posljednjeg koji joj je osigurao ulaz u finale. Ispriku su joj uputili svi suci, a pala je i ona od Piersa Morgana za kojeg se priča da je tiha patnja neobične natjecateljice, zbog kojeg je navodno je imala histerični ispad pred hotelom, o čemu su se raspisali mediji. Konstantno eksponiranje javnosti čini se da je na leđa [...]

Obami petica za nastup, novinarima jedinica za prepisivačinu

Ovogodišnja večera novinarskog zbora Bijele kuće, održana 10. svibnja u Washingtonu, bila je obilježena erupcijama smijeha te oduševljenjem svih prisutnih, a za sve to zaslužan je ni manje ni više, već sam Barack Obama. U cijeloj situaciji doista nije upitno kako je svojim obraćanjem prisutnima, u maniri „stand up” komičara, Obama uspio razdrmati ovo tradicionalno formalno okupljanje. Ono što pomalo iznenađuje jest entuzijazam s kojim svjetski mediji izvještavaju o tom događaju. Naime, mora da je ovakav nastup mladog predsjednika, koji je na čelo najutjecajnije svjetske sile stao upravo u jeku najveće ekonomske krize, bio u najmanju ruku posve neočekivan. Kako inače objasniti ovoliki ushit oko nečega što je već viđeno? Iako je i sam Obama rekao kako je dio nasljedstva što mu ga je Bush ostavio upravo to da se na ovoj večeri ima pojaviti i zabaviti se, svjetski mediji redom su se raspisali o njegovom šarmu i smjelosti, jer osim što je svojim doskočicama dotakao mnoge republikance, nije štedio ni vlastitu administraciju, kao ni samoga sebe. Od CNN-a, preko NY Timesa , do britanskog Mirrora, svi su prenijeli kako su hollywoodske zvijezde puno više uživale u njegovim šalama nego onima koje je ispričala profesionalna komičarka Wanda Sykes. S jednako mnogo žara je u hrvatskim medijima prenesena vijest o tome kako su se uzvanici te večeri zabavljali uslijed Obaminog showa. Tako je na hrvatskom portalu index.hr preneseno kako je američki predsjednik „do suza nasmijao de Nira, Afflecka, Demi Moore, Stinga i druge uzvanike večere”, dok se na stranicama portala dnevnik.hr može pročitati i pogledati većina Obaminih šala i viceva: „Tako je, primjerice, najavio otvaranje knjižnice posvećene uspjesima prvih 100 dana njegova predsjednička mandata te obećao da će u ‘idućih 100 dana biti tako uspješan da će ih završiti za 72 dana, a 73. dan će se odmarati’. Šalio se i [...]

Premijeru znate li vi koliko košta litra mlijeka? Odnosno kad političari prolupaju:)

‘Ovako, prije svega danas nismo došli ovdje da bismo se međusobno provocirali, to je jedno, a drugo, ima još novinara, pa neka i oni pitaju. Nemam namjeru intervenirati, ali nije u redu da samo vi postavljate pitanja. Ima tu kolega novinara, a vi već postavljate šesto pitanje’, rekao je premijer Ivo Sanader novinarki Nove TV Ivani Pezo. Inače poznat po dobroj samokontroli, nikome nije jasno što se premijeru dogodilo. Na upit novinarke Nove TV mogu li hrvatski radnici živjeti od svojeg rada i zna li koliko danas u Hrvatskoj stoji litra mlijeka, premijer Sanader izbjegavao je odgovor. Optužio je novinarku da je došla provocirati pitanjma i kvariti proslavu obilježavanja Bljeska. Za razliku od premijera, Mesić se nije oglušio na pitanje te je izjavio da misli kako litra mlijeka stoji između pet i šest kuna. Na pitanje postavljeno ministru unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku o Joci Amsterdamu, premijer Sanader nije dopustio ministru da odgovori, već je stao između njega i novinarke rekavši kako ‘Nema namjeru intervenirati’, ali nije u redu da se postavljaju pitanja koja je premijer protumačio kao provokaciju. ‘To mi je jako žao. Ovdje ste došli provocirati’, rekao je premijer Sanader čiju izjavu u cijelosti možete pogledati u priloženom videu. Ako se zna da je nedavno druga novinarka Nove TV Sabina Tandara postavila famozno pitanje – “Vlada li Hrvatskom mafija Premijeru Sanader” – reakcija ne čudi:-) Nije premijer jedini. U klubu onih koji su izgubili kontrolu našli su se mnogi. I predsjedniku se itekako znalo zalomiti. ‘Jel’ se slažete? Ne slažete? Pa što onda to pitate!’, rekao je jednom prilikom predsjednik Stjepan Mesić. ‘Čim jedan Srbin bude pomilovan afere se povlače zato što vaši urednici to žele’, rekao je Mesić drugom prilikom. Luka Bebić koji je poludio kada su se novinari dotaknuli visine plaća saborskih zastupnika. ‘Nećete odgovornost, hoćete samo [...]

Slijedeca stranica »