Hoćete li mejlati ovaj tekst? Fantastičan je!

Odmah moram priznati da sam ‘maznula’ naslov članka objavljenog na New York Timesu „Will You Be E-Mailing This Column? It’s Awesome“, a bogme i vrijedno ga prevevši prenijela. Tema je naime, istraživanje koje je provelo University of Pennsylvania o člancima koji se najčešće šalju putem e-maila. Šaljemo li radije dobre ili loše vijesti? Želimo li skandalizirati ili prosvijetliti? Koje su to priče koje želimo poslati prijateljima i poznanicima i zašto?
Nakon šest mjeseci proučavanja i provjeravanja svakih 15 minuta koji su najčešće poslani članci, analiziranja sadržaja i kontroliranja čimbenika poput pozicije na stranici ili home page-u, istraživači su došli do prilično zanimljivih rezultata.
Uvijek tvrdimo, a i neke ‘tabloidne’ novine praktički žive na toj teoriji i to prilično dobro, da najviše volimo čitati o seksu, patnji i glupostima. Možda o tomu i čitamo, usputno i nerijetko potajno, ali ispada da svojim prijateljima šaljemo odnosno širimo posve drugačije sorte članaka.
Prije svega, čitatelji NY Timesa radije šalju pozitivne nego negativne teme. To mi je jasno, dovoljno samu sebe deprimiram pri čitanju o mračnim sudbinama i ljudima, a kamo li da još ‘bediram’ druge.
Sljedeće obilježje je dužina teksta. Obično se šalju duži tekstovi koji zahtijevaju intelektualni angažman. Ali što se dužine tiče, da bi to bilo potpuno provjerljivo trebala bi postojati duga i kratka verzija svakog članka, pa da se vidi koja se više šalje.
Uz intelektualni angažman, svakako su popularni članci koji ispunjavaju strahopoštovanjem. Generalno gledano, 20 posto članaka s naslovnice NY Timesa (odnosno home page-a) je dalje poslano, a 30 posto mejlanih je posvećeno znanstvenim temama, među kojima su i oni relativno rečeno nezanimljivi laicima poput „The Promise and the Power of RNA“.
„Znanost je nadmašila naša očekivanja“, komentirao je dr. Berger psiholog i profesor marketinga u školi Penn’s Wharton. „Očekivali smo da će se dijeliti praktične informacije o zdravlju ili novim gadgetima, kao [...]

EuroBlog Social Media Awards 2010

S ciljem usmjeravanja pozornosti na kvalitetan rad studenata društvenih smjerova koji socijalne mreže koriste za rasprave i razvijanje novih ideja vezanih uz komunikaciju i PR, EUPRERA (European Public Relations Education and Research Association) je pokrenula EuroBlog Social Media Awards 2010.
Nagrade koje će biti dodijeljene na EUPRERINOM simpoziju u belgijskom gradu Genku između 25. I 27. veljače 2010. godine, dio su istraživanja koje organizacija provodi o sve većem utjecaju socijalnih mreža na razvoj PR-a . Postoje tri kategorije, a prijaviti se mogu svi bez obzira jesu li tek napisali svoj prvi blog ili već imaju iskustva na tom području, a studenti su ili su nedavno završili fakultet i diplomirali.
Krajnji rok za prijavu je 8. siječnja iduće godine, a zainteresirani do tada moraju napisati i objaviti minimalno deset blogova. Pobjeda u nekoj od tri kategorije, koje su definirane stupnjem sveučilišnog programa koji natjecatelji pohađaju, uključuje i 250 eura nagrade, a na čelu ocjenjivačke komisije  je jedan od najpoznatijih svjetskih PR blogera Neville Hobson.
Pobjednici kategorija bit će pozvani da održe kratke prezentacije na simpoziju u Belgiji iduće godine, a ako se želite uključiti, blogove morate objavljivati na Euprera SMA web stranicama gdje se nalaze i detaljnije upute i pravila natječaja. Organizatori smatraju da će sudjelovanje pomoći natjecateljima u povećanju broja posjeta i interesa za njihove blogove.

Internetski manifest – hrvatski prijevod

Grupa od 15 njemačkih novinara i blogera aktivista je u srpnju ove godine objavila Internet-Manifest na njemačkom jeziku. Tema je budućnost online novinarstva u 17 točaka. U trenutku pisanja ovog bloga već je preveden na 15 jezika. Nakon hrvatsko-srpskog, ovo je prijevod Internetskog manifesta na hrvatski jezik.
Kako danas funkcionira novinarstvo – u sedamnaest točaka:
1. Internet je drugačiji.
Internet proizvodi različite javne sfere, različite uvjete trgovanja i različite kulturne vještine. Mediji moraju prilagoditi svoje radne metode današnjoj tehnološkoj stvarnosti umjesto da je ignoriraju ili osporavaju. Njihova je dužnost da na temelju dostupne tehnologije razviju najbolji mogući oblik novinarstva, što uključuje nove novinarske proizvode i metode.
2. Internet je džepno medijsko carstvo.
Web preuređuje postojeće medijske strukture nadilazeći njihove bivše granice i oligopole. Objavljivanje i širenje medijskih sadržaja više se ne vezuje uz velike investicije. Novinarska se samosvijest, na sreću, liječi od svoje funkcije gatekeepera, odnosno filtera relevantnih informacija. Ostaje samo kvaliteta zahvaljujući kojoj se novinarstvo razlikuje od pukog publiciranja.
3. Internet je naše društvo – naše društvo je Internet.
Internetske platforme poput društvenih mreža, Wikipedije ili YouTube-a su postale dijelom svakodnevice za većinu ljudi zapadnog svijeta. Dostupne su jednako kao i telefon ili televizija. Ako medijske kuće žele i dalje postojati, moraju razumjeti način života današnjih korisnika i usvojiti njihove oblike komunikacije. To uključuje osnovne oblike društvene komunikacije: slušanje i odgovaranje, odnosno dijalog.
4. Sloboda Interneta je nepovrediva.
Otvorena arhitektura interneta predstavlja osnovni IT zakon društva koje komunicira digitalno, i slijedom toga, predstavlja i zakon novinarstva. Ne mijenja se radi zaštite posebnih komercijalnih ili političkih ciljeva, često skrivenih iza lažnih javnih interesa. Bez obzira kako se to radi, blokiranje pristupa Internetu ugrožava slobodan protok informacija i kvari naše osnovno pravo da samostalno određujemo razinu informiranja.
5. Internet je pobjeda informacija.
Zbog neodgovarajuće tehnologije, medijske kompanije, istraživački centri, javne ustanove i druge organizacije su sve do sada sastavljale i razvrstavale [...]

Loše mjesto za reklamu

Oglašavanje na internetu je u konstantnom porastu, iako nikako da taj komad marketinškog kolača bude bar približno jednak onom na televiziji ili u tisku. Jedan od razloga koji se često navodi je da u nas jednostavno malo tko klika na te bannere postavljene po stranicama, što je naravno dio problema ‘koliko oglas generira posjetitelja?’. No, možda i na ‘loš rejting’ internet oglašavanja utječe i činjenica da se na smještaj oglasa ne može utjecati. Da, jasno da se zna gdje je mjesto za vašu reklamu na pojedinoj stranici, ali što će biti pored toga, nikad ne možete znati. Na jednoj zabavnoj stranici na netu naišla sam na primjere lošeg pozicioniranja oglasa, ali u nastavku ću navesti samo one koji se odnose na Internet, iako moram priznati da su baš ti primjeri najmorbidniji.

Tradicionalni mediji i dalje broj jedan među tinejdžerima?

Jesu li se novi mediji i svi oni koji ih koriste u svrhu prodaje i utjecaja na javno mnijenje uljuljali u lažno samopouzdanje? Mada se čini da su internet i tehnologije e-komunikacije praktički preko noći postale broj jedan medij među mladima, to nije točno. Barem tako kaže Nielsenovo istraživanje čiji rezultati su iznenađujući. Izgleda da tinejdžeri i dalje smatraju televiziju prioritetnim medijem, a štoviše je porasla i prosječna gledanost za 6 posto stoga sada iznosi 3 sata i 20 minuta dnevno.
Time se prije svega ruši dobro poznati mit da je YouTube zauzeo vodeću poziciju među mlađom populacijom. Istina, ovo istraživanje se prvenstveno odnosi na SAD, ali uzevši u obzir njihovu relativnu naprednost u korištenju tehnologija, u drugim zemljama bi taj podatak mogao biti i mnogo točniji.
Bilo kako bilo, nove generacije Amerikanaca gledaju prosječno 11 minuta online video programa dnevno, što je oko tri sata mjesečno. Mladi ljudi između 18 i 20 godina gledaju 5 sati i 35 minuta online videa. Tinejdžeri manje prate video sadržaje čak i od ljudi između 35 i 44 godine koji provedu 3 sata i 30 minuta pregledavajući online video uratke.
Istraživanje navodi da je s druge strane, najviše oglasa na stranicama namijenjeno upravo tinejdžerima. Među najpopularnijim stranicama koje posjećuju su logično YouTube, Facebook i MySpace.
Za kraj je dovoljno reći da treba možda opreznije nastupati u segmentiranju ciljane online publike, jer iako se činilo logičnim, e-generacija možda ipak nije još uzela toliko maha koliko se mislilo.

Twitter na barikadama

Danas je svako političko djelovanje usko vezano uz medije i sve raspoložive komunikacijske kanale, pa tako ni slučaj prosvjeda u Iranu nije iznimka. Komunikacijska sredstva i kanali oruđa su suprotstavljenih strana u Iranu , svaka ih koristi na svoj način u svrhu kontrole informacija. Primjerice, vlada je poradila na tome da iz zemlje izbaci strane dopisnike i novinare te svojim građanima onemogući pristup Internetu, u svrhu ograničavanja količine i tipa raspoloživih informacija. S druge strane, prosvjednici su na sve načine pokušali zaobići sve prepreke i odaslati „svoju istinu“ ostatku svijeta. Paralelno s tim, svijet doista želi znati što se događa i u prvi mah nadobudno se okrenuo CNN-u i ostalim tradicionalnim medijima.
Međutim, kako smo već pisali, ovaj put došlo je do specifičnog razvoja događaja, odnosno dominacije novih medija. Twitter je bio brži od uobičajenih izvora informiranja. Isprva pomalo zatečena javnost, ubrzo je prihvatila igru, priviknula se, ali kako to obično biva – vrlo brzo se i zasitila.
Kako vrijeme prolazi, tradicionalni mediji hvataju korak i sve je više revizionističkih pogleda na „Twitter revoluciju „, koja po mišljenju mnogih prati onu političku u Iranu. Sve je više osvrta koji, s pravom, upozoravaju na manjkavosti Twittera kao pouzdanog izvora informiranja i kritiziraju slijepo vjerovanje istome.

Tako je, na primjer, čest prigovor na račun pouzdanosti informacija objavljenih na Twitteru. Malošto objavljeno ondje je provjereno i potvrđeno. Nije poznato jesu li postove napisali ljudi koji su doista u Iranu ili netko drugi. Također, stoji i pitanje pristranosti korisnika, čiji postovi odražavaju isključivo sadržaje koji idu u prilog opciji koju podržavaju, već i zagušenost irelevantnim sadržajima.
Nadalje, uočeno je kako su, s vremenom, neke od stranica zatrpane postovima iz Britanije i SAD-a, koji narušavaju autentičnost vijesti sa samog mjesta događaja. Paradoksalno, na taj način tim, nazovimo ih, [...]

Face username – Utrka počinje!

Facebook u subotu ujutro, u cik zore dapače, uvodi mogućnost biranja korisničkog imena odnosno username-a. Osnovni novitet je to što će username biti dio izravnog linka na profil korisnika. Cilj je pojednostaviti pretraživanje, odnosno pronalaženje i spajanje korisnika. Kako to će to zapravo izgledati najbolje prikazuje sljedeća slika:

Zbogom dosadnim brojevima u linku! Dakle, username će svakako pojednostaviti pretrage, bilo putem Fejsa ili omiljenih tražilica, a na službenom blogu napominju da već imaju planove za njegovo učinkovitije korištenje u budućnosti.
Naravno, postoji i caka. Kako navodim na početku, biranje korisničkog imena počinje u subotu, 13. lipnja, u 6 sati i jednu minutu ujutro. A među 200 milijuna članova šanse da username koji ‘zapikiramo’ ostane slobodan su blago rečeno male. Stoga, na noge lagane i klikanje…
Za tekstove na slične teme kliknite na linkove Facebook i Internet.
Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.

↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

Jubito diverzanti papre kampanju

Aktivisti koji se kriju iza imena SmogovciZG, napadaju noću plakatima, kuvertama, postavljaju kojekakve znakove, stvaraju urnebesne video spotove i podržavaju ni manje ni više nego Miroslava Rožića, dodatno su zapaprili ionako napetu kampanju za lokalne izbore. Do sada su objavili četiri uratka na YouTubeu od kojih je posljednji od 11. svibnja. ‘Gradonačelnik dio… je**** prošlo trilogiju’ nazvan je Mala bara, puno krokodila, a u glavnim ulogama su Milan Bandić, Duško Ljuština, Ivo Jelušić, Siva Eminencija i Josip Kregar. Da ne duljim, samo pogledajte ovo:
Predstavili su se uratkom u kojem je i Ivo Sanader ‘nadrapao’. U klipu ‘Dogovor Bandić-Sanader’ u kojem zagrebački gradonačelnik i premijer raspravljaju o kandidaturi Jasena Mesića kao HDZ-ovog kandidata za zagrebačkog gradonačelnik.
Slijedio je drugi dio, odnosno nagovaranje Ive Sanadera, po dogovoru s Bandićem, da Jasen Mesić prihvati ulogu HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika na lokalnim izborima.
Susret gradonačelnika Zagreba i Slobodana Ljubičića nekoliko sati nakon što je Ljubičić smijenjen sa pozicije direktora Zagrebačkog holdinga slikovito je ocrtan u filmiću ‘Sastanak Bandić – Ljubičić’
Za kraj je samo za reći da bi bilo mnogo zabavnije da su ostali nepristrani.
A kad smo kod nepristranih, Milana Bandića i Josipa Kregara je poznati Bijesprvi smjestio u neočekivano okruženje grčke povijesti u svojem najnovijem uratku. Gradonačelnik je tako veliki perzijanski kralj Xerxes, dok je protukandidat hrabri Leonid koji je stao u obranu Sparte sa svega tristo vojnika. Titlovi su super, evo samo nekoliko s kraja videa:
Birači će znati…
… da su se časni usprotivili kriMilanu…
… da se nekolicina suprotstavila korumpiranom holdingu i poglavarstvu.
I prije nego što izbori budu gotovi…
… da čak i Milan može pasti.
Kliknite na linkove za više tekstova na temu lokalni izbori i gerila marketing.
Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji [...]

Istinski revolucionari: Tužna lista najgorih zemalja za blogere

Zamisliti život u 21. stoljeću, nakon tehnološke revolucije i moći koju je Internet stavio u ruke malog čovjeka, bez mogućnosti da svoje misli i ideje podijelite sa svijetom, je nama sretnicima gotovo nepojmljivo. Pod ’sretnicima’ mislim na sve blogere u Lijepoj našoj koji slobodno tipkaju bez straha da će biti progonjeni, zatočeni ili ubijeni zbog iznešenog stava online. Tako nije u deset zemalja koje je Committee to Protect Journalists objavio kao najgore za blogere.
Burma je na prvom mjestu najgorih. Ondje je sve krenulo po zlu u rujnu 2007. kad je vojna hunta blokirala svaki pristup Internetu. Ni danas situacija nije mnogo bolja. Tek 1 posto stanovništa privatno koristi Internet. Vladajuća garnitura ima mogućnost praćenja mailova i svake e-komunikacije. Ondje je u zatvoru na služenju 59-godišnje kazne bloger Maung Thura, poznatiji kao Zarganar. Njegov grijeh je objava video snimke o stanju u zemlji nakon lanjskog uragana.
Drugo nečasno mjesto zauzima Iran. Milijuni stranica su blokirani. Mladi bloger, Omidreza Mirsayafi, umro je prošli mjesec u zatvoru pod nerazjašnjenim okolnostima. 28-godišnjak je završio iza rešetaka zbog vrijeđanja državnog vrha.
Ništa manje tmurna nije ni Sirija koja je uvela zakon prema kojem vlasnici web caffea moraju podnositi izvještaje o gostima. Kuba je na četvrtom mjestu, ondje je trenutno 21 bloger u zatvoru. Slijedi Saudijska Arabija koja blokira oko 400 tisuća siteova. Vijetnam, Tunis i Kina nisu mnogo bolje. Svima im je zajednička oštra cenzura, zabrana političkih neistomišljenika i bezobzirna kontrola privatnih podataka. Posljedna dva mjesta na listi najgorih zauzimaju Turkmenistan i Egipat.
Crna lista je pravi podsjetnik na sve one istinske revolucionare novog doba, koji ginu zbog napisane riječi.
Ova vijest je uočena zahvaljujući Mariu Profaci i njegovu objavljenom linku.
Kliknite na link na kraju za više tekstova na temu novih medija.
Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, [...]

Sporno, ali legalno čuvanje podataka korisnika maila i internetskih razgovora

Stupio je na snagu Propis o čuvanju podataka korisnika e-maila i internetskih telefonskih poziva, u skladu s nalaganjem EU direktive. ISP-ovi (Internet Service Providers) su prisiljeni čuvati podatke godinu dana, koji istina, ne uključuju sadržaj e-mailova ni snimke razgovora, ali određuju veze među pojedincima, dakle tko s kim, ali ne i o čemu. Moram napomenuti, pesimisti iliti ‘informirani optimisti’ te teoretičari zavjera tvrde da je već tako godinama i da se i te kako prate odabrane riječi i slično.
Nego, vratimo se na ISP-ove koji nisu oduševljeni propisom prije svega zbog ekstra troškova koje zahtjeva održavanje podataka. U Velikoj Britaniji, država će refundirati taj trošak koji je čak 48 milijuna funti prema nekim procjenama. Ipak, nisu troškovi prvi ni jedini problem.
Naime, ovom su se propisu mnoge zemlje članice opirale i dalje se opiru, recimo Švedska je apsolutno izignorirala uvođenje. I ne bune se samo članice, već i razne udruge za zaštitu prava. Jim Killock, izvršni direktor Grupe za otvorena prava (Open Rights Group), kazao je da je ovo “luda direktiva” potencijalno opasna za građane. Organizacija se bavi zaštitom “digitalnih” prava građana, a njezin direktor tvrdi da je ovaj propis “prošao” samo pukim rastezanjem zakona, prenosi BBC.
Ideja je začeta u svjetlu, ili bolje rečeno mračnom dobu terorističkih napada na London 2005., a Killock tvrdi da je izglasana samo zato jer se navodi kao komercijalno a ne političko pitanje, za čiju implementaciju nije potrebna jednoglasna parlamentarna odluka.
S druge strane, Isabella Sankey, direktorica pri Libertyju, podsjeća da je direktiva samo utjelovila ono što je već bilo provođeno putem raznih dobrovoljnih ugovora, odnosno “prihvaćanju propisa pojedinih stranica”. Jedina razlika je u tome da od sada, režim dopušta da se policija, ali i stotine drugih državnih službi koriste ovim podacima.
No, mnogo više buke se diže oko mogućeg prenošenja ovakve direktive i na društvene mreže poput Facebooka [...]

Slijedeca stranica »