Sve što niste željeli znati da se događa na Internetu i oko njega – WikiLeaks and Co

U svjetlu zadnjih vijesti koje je potaknuo WikiLeaks, a tiču se i Hrvatske, dva zanimljiva linka koji već dulje čekaju na objavu pod radno: The elusive founder of WikiLeaks, who is at the centre of a potential US national security sensation, has surfaced from almost a month in hiding to tell the Guardian he does not fear for his safety but is on permanent alert. Julian Assange, a renowned Australian hacker who founded the electronic whistleblowers’ platform WikiLeaks, vanished when a young US intelligence analyst in Baghdad was arrested. The analyst, Bradley Manning, had bragged he had sent 260,000 incendiary US state department cables on the wars in Iraq and Afghanistan to WikiLeaks. The prospect of the cache of classified intelligence on the US conduct of the two wars being put online is a nightmare for Washington. Više na http://www.guardian.co.uk/media/2010/jun/21/wikileaks-founder-julian-assange-breaks-cover. Obzirom da sam i sam u proteklih nekoliko mjeseci bio predmet interesa policije (a koliko znam, nalog s mojim imenom je otvoren tamo negdje do kolovoza minimalno), nije neko osobito čudo da sam u posljednje vrijeme razvio interes za proučavanje različith zakonskih rješenja u drugim zemljama a koje reguliraju ponašanje i ovlasti policije u ovim high-tech situacijama kao što je bila moja. Više na http://mrak.org/2010/06/17/medunarodni-cryptonomicon/.

Pripazite – glasine na Internetu nikada ne umiru…

Jutarnji list nas je svojim tekstom o hakerima naoružanim Nokijim mobitelima podsjetio kako se nezaključene situacije mogu vratiti u medijski prostor svakog trena.

Internet u Hrvatskoj – Računalo nikad nije upalio svaki drugi Slavonac

Jutarnji list danas donosi podatke Eurostata za 2009. godinu koji pokazuju da su Hrvati što se tiče osnovne informatičke pismenosti pri dnu europskih zemalja, a od nas su gori samo Bugari i Rumunji. Naime, svaki drugi stanovnik središnje i istočne (panononske) Hrvatske nikada nije koristio kompjutor. Čak 41 posto stanovnika iz sedam županija jadranske Hrvatske nikada nije uključilo računalo, dok je takvih 39 posto u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. S druge strane, pak, nalaze se Skandinavci koji pristup internetu imaju u više od 90 posto kućanstava, a više od 60 posto građana redovno kupuje preko interneta. U skandinavskim zemljama samo tri posto stanovništva nikad nije uključilo računalo.

Kako se novinari koriste društvenim mrežama

Kako se svakim danom Internet sve više širi, novinarima može postati teško odlučiti koji je u moru alata najbolji. To ih može praktički dovesti do ludila, do toga da računalo bace u more i vrate se nekadašnjim pisaćim strojevima ili blokiću za bilješke. No, jednom kada se usvoje silne mogućnosti koje pružaju socijalne mreže, postaje veoma lako izabrati najefektivniji alat. Portal Mashable je stoga razgovarao s raznim novinarima koji su otkrili kako najbolje iskoristiti društvene mreže. Internet iz sekunde u sekundu nudi nove priče, vijesti, događaje koje je nemoguće stalno pratiti i postane teško odlučiti što je u pojedinom trenutku najvažnije, koja je priča najbolja. U toj situaciji uskaču društvene mreže: Facebook i Twitter predstavljaju odlične filtre za masu informacija koje kolaju mrežom. Tako je, primjerice, Aaron Lazenby, DJ na Pirate Cat Radio, pomoću Twittera došao do priče o izborima u Iranu za koju je osvojio i Pulitzerovu nagradu. Jedne je večeri sasvim slučajno primijetio #iranelection kojeg je počeo slijediti na Twitetru i tako je saznao sve o „ukradenim izborima“. Kontaktirao je jednog od svojih izvora s Twittera s kojim je preko Skype-a odradio intervju za svoju radijsku emisiju. Lauren McCullog je, pak, pomoću Twitteru stupila u kontakt s Janisom Krumom koji je bio u blizini rijeke Hudson u trenutku kada se u nju srušio avion. Krum je na Twitter stavio sliku srušenog zrakoplova, koja je zahvaljujući McCullog postala vrijedno djelo građanskog novinarstva. Jednako koristan može biti i Facebook koji omogućuje pronalaženje izvora. Na toj se društvenoj mreži nalazi više od 400 milijuna ljudi koje je moguće pretraživati po imenu, zanimanju, networku… Facebook je zapravo poput modernog telefonskog imenika samo s više slika i biografskih podataka. Tracy Swartz, novinarka koja piše za Chicago`s RedEye, koristi Facebook ne bi li iz prve ruke saznala o stanju na gradskim prometnicima. Zaposlenici u [...]

Hoćete li mejlati ovaj tekst? Fantastičan je!

Odmah moram priznati da sam ‘maznula’ naslov članka objavljenog na New York Timesu „Will You Be E-Mailing This Column? It’s Awesome“, a bogme i vrijedno ga prevevši prenijela. Tema je naime, istraživanje koje je provelo University of Pennsylvania o člancima koji se najčešće šalju putem e-maila. Šaljemo li radije dobre ili loše vijesti? Želimo li skandalizirati ili prosvijetliti? Koje su to priče koje želimo poslati prijateljima i poznanicima i zašto? Nakon šest mjeseci proučavanja i provjeravanja svakih 15 minuta koji su najčešće poslani članci, analiziranja sadržaja i kontroliranja čimbenika poput pozicije na stranici ili home page-u, istraživači su došli do prilično zanimljivih rezultata. Uvijek tvrdimo, a i neke ‘tabloidne’ novine praktički žive na toj teoriji i to prilično dobro, da najviše volimo čitati o seksu, patnji i glupostima. Možda o tomu i čitamo, usputno i nerijetko potajno, ali ispada da svojim prijateljima šaljemo odnosno širimo posve drugačije sorte članaka. Prije svega, čitatelji NY Timesa radije šalju pozitivne nego negativne teme. To mi je jasno, dovoljno samu sebe deprimiram pri čitanju o mračnim sudbinama i ljudima, a kamo li da još ‘bediram’ druge. Sljedeće obilježje je dužina teksta. Obično se šalju duži tekstovi koji zahtijevaju intelektualni angažman. Ali što se dužine tiče, da bi to bilo potpuno provjerljivo trebala bi postojati duga i kratka verzija svakog članka, pa da se vidi koja se više šalje. Uz intelektualni angažman, svakako su popularni članci koji ispunjavaju strahopoštovanjem. Generalno gledano, 20 posto članaka s naslovnice NY Timesa (odnosno home page-a) je dalje poslano, a 30 posto mejlanih je posvećeno znanstvenim temama, među kojima su i oni relativno rečeno nezanimljivi laicima poput „The Promise and the Power of RNA“. „Znanost je nadmašila naša očekivanja“, komentirao je dr. Berger psiholog i profesor marketinga u školi Penn’s Wharton. „Očekivali smo da će se dijeliti praktične informacije o [...]

EuroBlog Social Media Awards 2010

S ciljem usmjeravanja pozornosti na kvalitetan rad studenata društvenih smjerova koji socijalne mreže koriste za rasprave i razvijanje novih ideja vezanih uz komunikaciju i PR, EUPRERA (European Public Relations Education and Research Association) je pokrenula EuroBlog Social Media Awards 2010. Nagrade koje će biti dodijeljene na EUPRERINOM simpoziju u belgijskom gradu Genku između 25. I 27. veljače 2010. godine, dio su istraživanja koje organizacija provodi o sve većem utjecaju socijalnih mreža na razvoj PR-a . Postoje tri kategorije, a prijaviti se mogu svi bez obzira jesu li tek napisali svoj prvi blog ili već imaju iskustva na tom području, a studenti su ili su nedavno završili fakultet i diplomirali. Krajnji rok za prijavu je 8. siječnja iduće godine, a zainteresirani do tada moraju napisati i objaviti minimalno deset blogova. Pobjeda u nekoj od tri kategorije, koje su definirane stupnjem sveučilišnog programa koji natjecatelji pohađaju, uključuje i 250 eura nagrade, a na čelu ocjenjivačke komisije  je jedan od najpoznatijih svjetskih PR blogera Neville Hobson. Pobjednici kategorija bit će pozvani da održe kratke prezentacije na simpoziju u Belgiji iduće godine, a ako se želite uključiti, blogove morate objavljivati na Euprera SMA web stranicama gdje se nalaze i detaljnije upute i pravila natječaja. Organizatori smatraju da će sudjelovanje pomoći natjecateljima u povećanju broja posjeta i interesa za njihove blogove.

Internetski manifest – hrvatski prijevod

Grupa od 15 njemačkih novinara i blogera aktivista je u srpnju ove godine objavila Internet-Manifest na njemačkom jeziku. Tema je budućnost online novinarstva u 17 točaka. U trenutku pisanja ovog bloga već je preveden na 15 jezika. Nakon hrvatsko-srpskog, ovo je prijevod Internetskog manifesta na hrvatski jezik. Kako danas funkcionira novinarstvo – u sedamnaest točaka: 1. Internet je drugačiji. Internet proizvodi različite javne sfere, različite uvjete trgovanja i različite kulturne vještine. Mediji moraju prilagoditi svoje radne metode današnjoj tehnološkoj stvarnosti umjesto da je ignoriraju ili osporavaju. Njihova je dužnost da na temelju dostupne tehnologije razviju najbolji mogući oblik novinarstva, što uključuje nove novinarske proizvode i metode. 2. Internet je džepno medijsko carstvo. Web preuređuje postojeće medijske strukture nadilazeći njihove bivše granice i oligopole. Objavljivanje i širenje medijskih sadržaja više se ne vezuje uz velike investicije. Novinarska se samosvijest, na sreću, liječi od svoje funkcije gatekeepera, odnosno filtera relevantnih informacija. Ostaje samo kvaliteta zahvaljujući kojoj se novinarstvo razlikuje od pukog publiciranja. 3. Internet je naše društvo – naše društvo je Internet. Internetske platforme poput društvenih mreža, Wikipedije ili YouTube-a su postale dijelom svakodnevice za većinu ljudi zapadnog svijeta. Dostupne su jednako kao i telefon ili televizija. Ako medijske kuće žele i dalje postojati, moraju razumjeti način života današnjih korisnika i usvojiti njihove oblike komunikacije. To uključuje osnovne oblike društvene komunikacije: slušanje i odgovaranje, odnosno dijalog. 4. Sloboda Interneta je nepovrediva. Otvorena arhitektura interneta predstavlja osnovni IT zakon društva koje komunicira digitalno, i slijedom toga, predstavlja i zakon novinarstva. Ne mijenja se radi zaštite posebnih komercijalnih ili političkih ciljeva, često skrivenih iza lažnih javnih interesa. Bez obzira kako se to radi, blokiranje pristupa Internetu ugrožava slobodan protok informacija i kvari naše osnovno pravo da samostalno određujemo razinu informiranja. 5. Internet je pobjeda informacija. Zbog neodgovarajuće tehnologije, medijske kompanije, istraživački centri, javne ustanove [...]

Loše mjesto za reklamu

Oglašavanje na internetu je u konstantnom porastu, iako nikako da taj komad marketinškog kolača bude bar približno jednak onom na televiziji ili u tisku. Jedan od razloga koji se često navodi je da u nas jednostavno malo tko klika na te bannere postavljene po stranicama, što je naravno dio problema ‘koliko oglas generira posjetitelja?’. No, možda i na ‘loš rejting’ internet oglašavanja utječe i činjenica da se na smještaj oglasa ne može utjecati. Da, jasno da se zna gdje je mjesto za vašu reklamu na pojedinoj stranici, ali što će biti pored toga, nikad ne možete znati. Na jednoj zabavnoj stranici na netu naišla sam na primjere lošeg pozicioniranja oglasa, ali u nastavku ću navesti samo one koji se odnose na Internet, iako moram priznati da su baš ti primjeri najmorbidniji.

Tradicionalni mediji i dalje broj jedan među tinejdžerima?

Jesu li se novi mediji i svi oni koji ih koriste u svrhu prodaje i utjecaja na javno mnijenje uljuljali u lažno samopouzdanje? Mada se čini da su internet i tehnologije e-komunikacije praktički preko noći postale broj jedan medij među mladima, to nije točno. Barem tako kaže Nielsenovo istraživanje čiji rezultati su iznenađujući. Izgleda da tinejdžeri i dalje smatraju televiziju prioritetnim medijem, a štoviše je porasla i prosječna gledanost za 6 posto stoga sada iznosi 3 sata i 20 minuta dnevno. Time se prije svega ruši dobro poznati mit da je YouTube zauzeo vodeću poziciju među mlađom populacijom. Istina, ovo istraživanje se prvenstveno odnosi na SAD, ali uzevši u obzir njihovu relativnu naprednost u korištenju tehnologija, u drugim zemljama bi taj podatak mogao biti i mnogo točniji. Bilo kako bilo, nove generacije Amerikanaca gledaju prosječno 11 minuta online video programa dnevno, što je oko tri sata mjesečno. Mladi ljudi između 18 i 20 godina gledaju 5 sati i 35 minuta online videa. Tinejdžeri manje prate video sadržaje čak i od ljudi između 35 i 44 godine koji provedu 3 sata i 30 minuta pregledavajući online video uratke. Istraživanje navodi da je s druge strane, najviše oglasa na stranicama namijenjeno upravo tinejdžerima. Među najpopularnijim stranicama koje posjećuju su logično YouTube, Facebook i MySpace. Za kraj je dovoljno reći da treba možda opreznije nastupati u segmentiranju ciljane online publike, jer iako se činilo logičnim, e-generacija možda ipak nije još uzela toliko maha koliko se mislilo.

Twitter na barikadama

Danas je svako političko djelovanje usko vezano uz medije i sve raspoložive komunikacijske kanale, pa tako ni slučaj prosvjeda u Iranu nije iznimka. Komunikacijska sredstva i kanali oruđa su suprotstavljenih strana u Iranu , svaka ih koristi na svoj način u svrhu kontrole informacija. Primjerice, vlada je poradila na tome da iz zemlje izbaci strane dopisnike i novinare te svojim građanima onemogući pristup Internetu, u svrhu ograničavanja količine i tipa raspoloživih informacija. S druge strane, prosvjednici su na sve načine pokušali zaobići sve prepreke i odaslati „svoju istinu“ ostatku svijeta. Paralelno s tim, svijet doista želi znati što se događa i u prvi mah nadobudno se okrenuo CNN-u i ostalim tradicionalnim medijima. Međutim, kako smo već pisali, ovaj put došlo je do specifičnog razvoja događaja, odnosno dominacije novih medija. Twitter je bio brži od uobičajenih izvora informiranja. Isprva pomalo zatečena javnost, ubrzo je prihvatila igru, priviknula se, ali kako to obično biva – vrlo brzo se i zasitila. Kako vrijeme prolazi, tradicionalni mediji hvataju korak i sve je više revizionističkih pogleda na „Twitter revoluciju „, koja po mišljenju mnogih prati onu političku u Iranu. Sve je više osvrta koji, s pravom, upozoravaju na manjkavosti Twittera kao pouzdanog izvora informiranja i kritiziraju slijepo vjerovanje istome. Tako je, na primjer, čest prigovor na račun pouzdanosti informacija objavljenih na Twitteru. Malošto objavljeno ondje je provjereno i potvrđeno. Nije poznato jesu li postove napisali ljudi koji su doista u Iranu ili netko drugi. Također, stoji i pitanje pristranosti korisnika, čiji postovi odražavaju isključivo sadržaje koji idu u prilog opciji koju podržavaju, već i zagušenost irelevantnim sadržajima. Nadalje, uočeno je kako su, s vremenom, neke od stranica zatrpane postovima iz Britanije i SAD-a, koji narušavaju autentičnost vijesti sa samog mjesta događaja. Paradoksalno, na taj način tim, nazovimo ih, vanjskim korisnicima, pošlo je za rukom ono [...]

Slijedeca stranica »