Hrvatski političari Facebook koriste loše i kampanjski

Za Novi list od 27. svibnja 2010., Krešimir Macan, Marko Rakar i Jan Jilek komentirali su kako naši političari koriste socijalne mreže. Članak s portala NoviList.hr prenosimo u cijelosti: Sve je počelo s Barackom Obamom. Njegova predizborna kampanja, kako ona stranačka tako i predsjednička, učinila je za socijalne mreže poput Facebooka jako puno, Obama i njegovi stručnjaci na vrijeme su prepoznali njihov potencijal. Socijalne mreže danas prije svega omogućuju brzu i neposrednu komunikaciju s velikim brojem ljudi, potencijalnih glasova, govorimo li jezikom političara, a nakon 2008. godine i već spomenutih kampanja aktualnog američkog predsjednika, zov socijalnih mreža postao je dovoljno jak da bi ga čuli i političari s ove strane Atlantskog oceana. U studenom 2008. godine grupa »Barack Obama« imala je 894.913 članova na Facebooku. Riječ je o neslužbenoj grupi što su ju pokrenuli Obamini obožavatelji, ona službena imala je više od milijun članova još u lipnju 2008. godine. Na nekoliko američkih sveučilišta Obama je održao predizborne skupove koje su organizirali sami studenti, bez ikakvog organizacijskog udjela od strane njegovog službenog predizbornog tima. Sjedinjene Američke Države su, naravno, velika zemlja, i u njoj živi puno više stanovnika nego u, recimo, Hrvatskoj; ona je i tehnološki razvijenija, no ipak – kojem domaćem političaru ne bi počele sline curiti na spomen ovakvog oduševljenja građana, oduševljenja samo jednom osobom? Stoga ne čudi što su ubrzo i hrvatski političari počeli otvarati profile na popularnom »fejsu«. Neki su ovaj dio svog javnog angažmana shvatili itekako ozbiljno, neki baš i ne, no za većinu ovih što koriste Facebook kao sredstvo komunikacije s jednim dijelom građanstva komunikacijski će stručnjaci reći da ga, za razliku od svojih kolega iz europskih zemalja i SAD-a, odrađuju pomalo kampanjski. – Facebook je postao donekle relevantan faktor u hrvatskoj političkoj svakodnevici, iako je potrebno naglasiti da je i dalje ograničen samo na [...]

Zdravlje političara kao zdravlje nacije

„Predsjednik Obama trebao bi nastaviti s korištenjem žvakaćih guma za odvikavanje od pušenja,“ zaključio je Jeffry Kuhlman, šef zdravstvenog tima Bijele kuće. Amerikanci do takvih tančina poznaju zdravstveno stanje svog predsjednika. Memorandum o njegovu zdravstvenu stanju nalazi se na webu i svima je dostupan. Je li to potrebno? Jest! SAD je predsjednički sistem i građani se identificiraju s predsjednikom, čak se i stanje nacije iščitava kroz predsjedničko raspoloženje i reakcije. Poznato je da se Ameri loše hrane i imaju problema s pretilošću. Predsjednik treba poslužiti kao primjer i motiv građanima da zdravije žive. Čak i Obama mora promijeniti prehrambene navike, što treba djelovati motivirajuće na građane. Europsko iskustvo U Europi je drugačija situacija. Dominantna etika nalaže da zdravlje osobe bude njegova privatna stvar, koja se ne tiče nikog drugog. Osobni je odabir svoje zdravstveno stanje podijeliti ili ne s drugima. Dojam je da zdravlje predsjednika i ostalih državnih dužnosnika nema medijsku težinu. Nije zamijećena pokretačka i motivirajuća funkcija takovih izvješća. Čovječniji dojam, koji političare može približiti njihovim biračima i donijeti im simpatičniji imidž također nije eksploatiran. Tako Francuzi o zdravlju svog omiljenog predsjednika Francoisa Mitterranda nisu ništa znali, a čovjek je umro mjesec dana nakon odstupanja s predsjedničke funkcije od raka prostate. Sličnu situaciju imali smo i u Hrvatskoj, kod predsjednika Tuđmana, kod kojeg se ipak znalo da je bolestan, ali ništa više. Tu čak dolazi u pitanje sposobnost bolesnog čovjeka da obavlja državničku funkciju. Hrvatski političari do sada su se pokazali odgovornima, pa je tako Đurđa Adlešić o svom karcinomu javno progovorila i povukla se sa svoje gradonačelničke funkcije. Novi predsjednik Josipović nije objavio svoj zdravstveni karton, pa nije utjecao na zdraviji život u Hrvata. Ipak, često ističe svoj kulturni angažman, čime možda želi podići kulturnu svijest u državi. Vidjet ćemo je li polučio uspjeh kroz količinu kulturnih manifestacija [...]

Kome smeta Marko Rakar?

To je jedino pitanje koje sam postavio nakon svega što se oko Mraka izdogađalo ovih dana. Zanimljiv je i timing… Marka znam godinama, upoznali smo se kada nijedan nismo bili niti blizu politici i nemam razloga ne vjerovati da stoji sve što je napisao u svom dnevniku na http://pollitika.com/mea-cupa. Znam da je radio u industriji koja se pomalo urušavala (tiskarstvo) sama od sebe zbog velike konkurencije i sve nižih cijena i nije njegov grijeh ako su se stvari jednostavno tako dogodile. Ako je napravio sve što je mogao da zatvori što više dugova, učinio je više nego dovoljno. Sjetite se samo famoznih klaunova Ladinija koji se danas čak usuđuju prozivati premijerku Kosor, nakon svega zla koje su učinili po Hrvatskoj. To iskustvo ga je i motiviralo da se angažira u politici gdje već godinama ukazuje na gluposti s kojima živimo i pokušava ispravljati krive Drine, kako bi rekli susjedi. Izvanredno načitan i znatiželjan, lako je pronalazio nove načine kako se boriti za ono što je mislio da je pravo i pravedno i time dobio sva ova silna priznanja po svijetu proteklih godina. I sad kome smeta jedan takav čovjek u uredu novog predsjednika? Čovjek koji ima nultu toleranciju na gluposti na koje uvijek zna ponuditi alternativno rješenje. Koji zna potražiti rješenje ako ga sam nema, ali opet s ciljem da napravi nešto što će biti na dobro svih. Čovjek koji će uporno tražiti proračun u Excelu jer ga se tako iznimno lako prekroji… Neću ga više hvaliti iako bi sada mogao nabrajati brojne situacije u kojima sam učio od njega. Jako mi je žao da je do ovoga došlo. Makar se u svemu pod zadnje nismo morali slagati ili smo čak u nekim situacijama bili na posve suprotnim stranama, meni osobno sve do danas navedeno u medijima nije dovoljan razlog [...]

Tako mi Bog pomogao… bla bla bla korupcija bla bla bla

Vijest dana 18. veljače 2010. je jasno, inauguracija predsjednika Ive Josipovića. Zagreb pun policije, prilaz na Trg sv. Marka kroz detektore i pretres. Pogled gore, snajperisti i kruži helikopter. Ništa strašno zapravo, očekivala sam puno veću napetost i strogoću. Došli smo na vrijeme, stali u drugi red, odmah iza svih onih uzvanika i svih ‘manje važnih’ ali s pozivnicom. A u tom mom drugom redu iza treće ograde sirotinja. Možda sam stala na krivo mjesto i bilo je tu iznimaka, mladih ljudi željnih da prisustvuju tom svečanom trenutku, par zagrebačkih gospođa u finim bundama, nekoliko ljudi s djecom. Nedugo potom odjekne glasno i ogorčeno: „Kako te nije sram?“ Glavice se dižu, svi virkaju da vide tko je tamo, ah da, došao je odbjegli premijer Ivo Sanader. Smjestiše se svi udobno, eto nam i himne i opet mlaki pljesak koji prekida: „ma ne plješće se poslije himne, o Bože…“ I stigao je i On, naš novi predsjednik. Ponovno svi na prstima ovaj put da vide novog poštenog vođu, fotoaparati blicaju, i svi čekamo taj: „Tako mi Bog pomogao“ i veliki inauguracijski govor. Par greški u prisezi pripisujemo uzbuđenju, a nevidljivu predsjedničku lentu bih pripisala, hm, zaboravu? Hoćemo li i mi imati repete poput Obaminog ponavljanja prisege, pitao se i kolumnist Večernjeg lista Marinko Jurasić. Bilo kako bilo, počne govor. Nije to bilo to, ako smijem primijetiti. Svi želimo neku novu, bolju Hrvatsku bez korupcije, ali prazne parole i klišeji jednostavno ne drže vodu. Govor je svakako sadržavao sve bitne elemente uključujući i snažne poruke. Ali uzalud mi sve, kad se isključujem svake tri minute. Čitanje iz papira, i katkada gotovo prisilno, ali svakako neuspješno uvježbavano pogledavanje publike. Komunikacija sa mnom, kao dijelom publike – nula bodova. Naglašavanje bitnih dijelova – koje naglašavanje? Dobro je Šprajc rekao u Dnevniku HTV-a: „Dosadnjikavim stilom [...]

Odijelo (ne) čini političara

Kritika odjevnog stila Gordona Borwna dosegla je svoj vrhunac: prema ocjeni časopisa za muškarce GQ,  najloše odjeven muškarac u 2010. godini biti će upravo britanski premijer. Prošle je godine zauzeo visoko treće mjesto, ali sada je očito nadmašio i samog sebe. U objašnjenju za ovu nelaskavu titulu stoji da se Brownov način odijevanja može reći da je odraz svega osim prvoklasnog primjera poznatog britanskog stila. Premijer je prepoznatljiv po svojim tamnim, lagano naboranim odjelima, te uvijek umornim izrazom lica. Na ovoj listi našlo se još dva svjetska političara: na trećem je mjestu francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, za kojeg kažu da bi se više trebao brinuti o odjeći, a manje o svome niskom stasu, dok je osmo mjesto zauzeo sjevernokorejski lider Kim Džong-il. Po svemu sudeći, čini se da je uzrečica «odijelo ne čini čovjeka» zastarjela. Iako Gordon Brown nije ni maneken, a ni hollywoodski glumac, to se od njega, kao javne ličnosti, očito očekuje što potvrđuje kako izgled sve više dobiva na važnosti. Sjetimo se samo nedavnih predsjedničkih izbora, tijekom kojih su se novinari okomili na Ivu Josipovića i na njegov izgled «kuhane noge». Josipoviću se zamjeralo nedostatak karizme i strasti, ali eto njegov fizički izgled nije presudio izbornoj utrci. Sada mu neki modni kritičari prigovaraju, kao i Brownu, dosadan profesorski stil u oblačenju. S druge smo pak strane imali hrvatskog George Clooneya, odnosno naočitog, nezavisnog kandidata Nadana Vidoševića. Iako nije bio u pitanju izbor za Mistera Hrvatske, neki su vjerojatno za njega glasali i zbog ljepote. No, to mu nije pomoglo ni da uđe u drugi izborni krug. Međutim, uzmemo li primjer Johna F. Kennedya i Richarda Nixona, uvjeriti ćemo se da izgled i dojam koji ostavljate mogu biti presudni. Naime, 1960. godine održana je prva tv debata predsjedničkih kandidata u povijesti, koja je imala veliki učinak na ishod [...]

Vodič kroz izborne gubitnike III. dio

Sagu o izbornim gubitnicima zaključit ćemo, pogađate, Milanom Bandićem. Pobjednikom i predsjednikom proglašen je Ivo Josipović, pa je i Bandić našao svoje mjesto među looserima. Od samog početka Milan Bandić se predstavio kao netipičan kandidat. Kao zadnji uključio se u predizbornu kampanju (iako iza sebe ima već par mjeseci svojevrsne kampanje po Hrvatskoj, na račun zagrebačkih poreznih obveznika). Već pri objavi kandidature pokazao je svojim suradnicima da neće imati ni najmanje lagan posao. Nakon što je njegov tim pripremio cijelu kampanju uz slogan „raditi za Hrvatsku kao pčela“, Milan je ipak odlučio da će on raditi kao konj. Tako su sve morali početi planirati iznova. Kroz prvi izborni krug njegova taktika bila je obići što više gradova i općina, a kroz medije se obraćati što manje. Na sučeljavanjima, ako se pojavio, prikazivao se kao radnik koji ne priča već djeluje. Nije participirao u svađama i podmetanjima drugih kandidata. Njegov javi nastup nikako mu nije donio mnogo glasova: njegov pogled zadržava se na podu, uz neartikuliran govor s previše lokalizama i fraza, a o sebi je najčešće govorio u trećem licu (njegovu umješnost korištenja engleskog neću ni spominjati). Nakon ne toliko upadljivih terenskih spotova, izdao je svoj najbolji spot Svi govore o Bandiću. Kroz drugi krug, taktika se potpuno mijenja, od radnika postaje svađalica i podmeće protukandidatu sve prljavo rublje do kojeg je uspio doći. Iskorištava Josipovićevu kardinalnu grešku s Crvenom Hrvatskom, ali ju prekomjerno eksploatira, što se manifestiralo u njegovom, kasnije zabranjenom spotu Stop crvenoj Hrvatskoj. Možda bi bolje bilo da su forsirali Bandića kao radnika, kroz puzanje s vijencem.  Zadnji dan kampanje bio je poražavajući za Bandića. Prvo je sazvao konferenciju za novinare na kojoj je zamolio USKOK da se izjasni ukoliko postoji bilo koji proces protiv njega, nakon čega je glasnogovornik potvrdio da takvu istragu vode. Kasnije su [...]

Krešimir Macan za 24sata: Hrvatska odlučila, Ivo Josipović seli na Pantovčak

Krešimir Macan svakog dana komentira predsjedničke izbore za 24sata u kolumni Izborni inženjering. A pobjednik uzima sve, kažu mnoge pjesme. Bez obzira što je pobjedi prethodilo. I zato mu na pobjedi treba čestitati. Jučer je Hrvatska većinski glasala protiv. Tu je Ivo Josipović dobro poentirao u posljednjem tjednu kampanje. Pozivao je: ‘Izađite i glasajte – važno je’. Uspio je ukazati na slabe strane Milana Bandića u nekoliko posljednjih sučeljavanja. I konačno pokazati da i on može pecnuti da boli. A da se sam ne uvalja u kaljužu. Treba mu odati priznanje što je iz dana u dan rastao. Pretvarao je drugi krug izbora u referendum protiv Bandića. Poruka je prošla, širila se sama od sebe i kad se to dogodi, nemate učinkovita lijeka. Birači su izašli u većem broju nego prije i većinom rekli ne Milanu Bandiću. Koji je, pak, u ovom drugom krugu više griješio. Sad Ivo Josipović, izabrani predsjednik svih građana Hrvatske, treba pružiti ruku i biračima koji su glasali za Milana Bandića. Prvim potezom treba pokazati da je uistinu i iskreno i njihov predsjednik. To mu je prilika da mandat započne na posve nov i za mnoge neočekivani način. I tako zaokružiti priču o novom hrvatskom predsjedniku – europske orijentacije i pravednoj državi. Predsjednik koji neće preferirati stranačke boje, koji neće biti zlopamtilo i koji će Hrvatsku uvesti u Europsku uniju. Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Krešimir Macan za 24sata: Ivo Josipović s prednosti ulazi u završnu rundu

Krešimir Macan svakog dana komentira predsjedničke izbore za 24sata u kolumni Izborni inženjering. Uđe li Bandić u 2. krug – uzima izbore – bio je naslov moje prve kolumne i nisam se prevario. Potencijal postoji ili je postojao. Bandić je uistinu uspio napraviti veliki posao i ujediniti u prvom krugu podijeljene birače desnice. Ali prije svega zahvaljujući greškama Ive Josipovića. Nesmotrena izjava o „crvenoj Hrvatskoj“ poslužila je kao izvanredan mobilizacijski alat desnim biračima. Ali se možda u tome pretjeralo. Time su se možda preplašili oni koji ne bi za Ivu, ali nisu bili sigurni niti da bi za Milana. A upravo birači centra, neopredijeljeni odlučuju pobjednika. I zato mislim da u sam finiš kampanje Josipović ulazi s prednosti koje mu daju relevantne ankete. Pomaže mu i sam Bandić nerazumljivom televizijskom kampanjom koja je smiješna samo mojem četverogodišnjaku. Presudit će kao i prošli put – izlaznost – jer je u svim anketama previsoka. No ovaj put bi ipak mogla biti nešto veća jer je kampanja u drugom krugu bila žestoka. Tko više svojih doslovce izvuče na birališta, bit će novi predsjednik. Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Krešimir Macan za 24sata: U finišu utrke Bandić sve više smanjuje razliku

Krešimir Macan svakog dana komentira predsjedničke izbore za 24sata u kolumni Izborni inženjering. Milan Bandić stiže Ivu Josipovića? Bez obzira kojoj anketi vjerovali, Bandić je dosad barem poduplao, a možda i utrostručio rezultat iz prvog izbornog kruga. Ako je rezultat stvarno unutar 10 posto razlike, sve je otvoreno. Prvo, dijaspora će donijeti do četiri posto u ovom krugu jer ima samo jednog kandidata. Drugo, ankete predviđaju izlaznost od 60 posto, što će biti teško ostvarivo. Kod manjeg izlaska odlučit će bolja motivacija birača. Ali i bolja logistika – tko će više birača za ruku dovesti do birališta. Josipović ih odlično poziva spotom – izađite, važno je. Malo mi je neobično da nisu iskoristili situaciju u HDZ-u da istaknu da se takvo što neće događati u pravednoj Hrvatskoj. S druge strane, Bandić ima totalno promašen televizijski spot s 15 sekundi crvenog ekrana. Državno izborno povjerenstvo jučer je, nakon žalbe iz Josipovićeva izbornog stožera, utvrdilo kako je nastavak tog negativnog spota sporan i zato se neće prikazivati. Ali dečki, više nemate vremena za pokušaje, morali ste imati alternativu. Vrijeme je gotovo iscurilo. Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Je li dalekovidnica uistinu nepristrana?

4.1.2010., Dnevnik HTV-a urednika Dijane Čuljak Šelebaj i Edija Škovrlja: Nakon niza priloga o izbacivanju Sanadera iz HDZ-a, slijedi prilog o kandidatima: 42 nacionalne braniteljske i stradalničke udruge iz Domovinskoga rata i oko 170 lokalnih poduprlo je Milana Badića… (emotivni govor Tomislava Merčepa protiv lopova, izdajica i bjelosvjetskih propalica)… Podršku Bandiću daje i Miroslav Tuđman jer: “Poštuje Domovinski rat i one koji su stvarali Hrvatsku državu“… Ivu Josipovića su poduprli Demokratska partija Srba, Nova srpska stranka i Zajednica Srba u Hrvatskoj. Pogledajte sami, pa nastavite čitati… Zadnji tjedan kampanje za predsjednika javna televizija odlučila se čini se, svrstati uz jednog kandidata – Milana Bandića! Takav vjetar u leđa od televizije koja sebe doživljava jednom od najboljih javnih televizija u Europi nije očekivao niti Bandić. Da je očekivao ne bi nakon istog Dnevnika pustio svoj najlošiji, ujedno rekao bih i najmanje kreativan spot u cijeloj kampanji. 15 sekundi crvenog ekrana- kao masno plaćeni oglas. Prilog iz Dnevnika, kao neplaćeni oglas motivirati će desne birače da izađu na birališta mnogo više nego 15 sekundi crvene Hrvatske. Možda nije bilo s namjerom, ali šteta Josipoviću je bespovratno učinjena šest dana prije izbora. Nisu nam podastrte krive informacije, samo su prezentirane činjenice na način koji apsolutno odgovara jednom, a šteti drugom kandidatu. Čini mi se da bi državna dalekovidnica kao i HDZ trebala izbaciti sanadere iz svojih redova, bilo zbog pristranosti, bilo zbog previda… Mislim da današnje vijesti potvrđuju da je na HTV-u zavladao posvemašnji kaos – HRT kaznio radnike zato što smo gledali sapunicu, a ne Kosoričino izbacivanje Sanadera. Zanimljivo ili ne Dnevnik mu se još odupire LOL

Slijedeca stranica »