Kako postati poduzetnik u politici – za sve ambiciozne u susret izborima

Kao ljudi uključeni u politiku, svi se divimo onima čije su političke karijere napredovale daleko i veoma brzo. Bilo da je riječ o političarima koji su od mjesta gradonačelnika do mjesta predsjednika došli u jednom desetljeću ili da je riječ o političkim činovnicima koji su u roku od tri godine došli do mjesta načelnika, ti ambiciozni ljudi zaokupljaju našu pažnju i daju nam razloga da se osvrnemo i pogledamo vlastite karijere. Ali našu pažnju ne zaokupljaju samo oni koji se uspinju na hijerarhijskoj ljestvici. Možda nas još više fasciniraju oni koji su pokrenuli vlastite organizacije ili kompanije, koji znaju što žele i koji posežu za tim da u tome uspiju, bez obzira što drugi mislili i rekli o tome. Ti ljudi, bez obzira da li se uzdižu u političkim pozicijama ili su krenuli samostalno, uistinu su poduzetnici – politički poduzetnici. Kao što to ime znači u poslu, oni su pokazali da imaju ono nešto što je potrebno da se stvari pokrenu, da postave svoja pravila i organiziraju vlastita carstva. Prečesto smo mi koji radimo u politici spokojni, spremni na odmor i uživanje u poziciji koju smo dostigli, prečesto izgubimo potrebu za prijelaz na višu stepenicu. Nije prekasno za novi početak, da posegnemo za brončanim prstenom i razvoj karijere uzmemo u vlastite ruke kako bi preuzeli kontrolu nad političkom sudbinom. Nikad nije prekasno da se postane politički poduzetnik. 1. Sve što se dogodi ovisi o vama Pravi politički poduzetnici razumiju da samo odgovoran pristup prema vlastitoj karijeri i stalna želja za napretkom mogu ostvariti ciljeve koji su zadani. Kao i poduzetnici u poslovnom svijetu, oni razumiju da rad za nekog drugog nije najbolji način za razvoj. Najuspješniji kandidati, voditelji kampanja, konzultanti i drugo osoblje svoje karijere preuzima u vlastite ruke. Naravno da ako ste član političke organizacije i želite napredak unutar [...]

Krešimir Macan: Josipović je dodao začine, ali govori ostaju problem

Današnji Novi list donosi intervju s našim Krešimirom Macanom o svemu pomalo – političkom marketingu i izbornim kampanjama, odnosima s javnošću, odnosu forme i sadržaja, te ključnim političkim liderima u Hrvatskoj kojeg prenosimo u cijelosti: POLITIČKI MARKETING POD POVEĆALOM KREŠIMIRA MACANA, VODEĆEG STRUČNJAKA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU Josipović je dodao začine, ali govori ostaju problem Za Krešimira Macana Ivo Josipović je u kampanji bio bez okusa i mirisa, no učinio je velik napredak. Macan smatra da on ipak neće zapaliti masu, no u vremenima u kojima živimo najbolji je izbor Zdenko DUKA Krešimir Macan jedan je od najutjecajnijih hrvatskih stručnjaka za »public relations«, osobito u političkom marketingu. Bio je 1991. tajnik u Ministarstvu informiranja, 1995. šef Odjela za informiranje u Ministarstvu vanjskih poslova, kasnije pet godina glasnogovornik na HRT-u, 2003. godine savjetnik za komunikacije predsjednika Vlade Ivice Račana. Danas je direktor tvrtke za strateško komuniciranje Manjgura. Na prošlim lokalnim izborima savjetovao je Keruma, Jakovčića i pulskog gradonačelnika Miletića. PR-ovce se doživljava kao one koji nerijetko iskrivljuju, katkad i lažu da bi tobože gradili imidž institucije koju zastupaju? – Možeš lagati samo jednom. Problem je što smo imali zagađeni medijski prostor. Sanader je imao dogovore s medijskim kućama, posao njegovih ljudi bio je da nazovu redakcije i da dogovore temu. I ako se još kaže – to je državni interes, onda se nije pitalo govori li glasnogovornik istinu ili ne. Nikad nije javno objavljen račun za satove ili račun za operu u Veroni. Novi list je najdulje inzistirao da dobije račun, ali nije ga dobio, samo mu je pokazan iz ruke. Sanader nije prakticirao neposrednu komunikaciju. Zakon šutnje Za vrijeme rata bili ste tajnik ministra informiranja? – Prošao sam ratnu školu, radio sam s novinarima na terenu. Tako sam i objavio pad Vukovara. Dobio sam informaciju da je mladi Jastreb izišao [...]

Izbori u Velikoj Britaniji donose promjene

Iako će današnji izbori u Velikoj Britaniji biti vrlo neizvjesni, izvjesno je da će se prekinuti (samostalna) vladavina Laburista. Prema posljednjim anketama Konzervativci imaju blagu prednost s oko 34%, dok Liberalni demokrati i Laburisti vode mrtvu trku za drugo mjesto s po 28%. Naravno, kako su mnogi izbori već pokazali, ankete ne znače mnogo. Ova današnja, izborna, bit će jedina bitna Britancima. Javnost se toliko uključila u ovu kampanju, da će po prvi puta svježe prebrojane glasove prikazivati na ekranu koji će se nalaziti na Big Benu! Sutra će britanski izbori gotovo sigurno (osim ako ne dođe do neke nove prirodne katastrofe) biti najinteresantnija svjetska vijest. Možda priča i ne bude zatvorena tako skoro, jer Konzervativci su najavili da će ignorirati pravila koja bi omogućila Brownu da ostane na čelu ako ne bude imao najviše zastupnika. Pratite, bit će zanimljivo!

Laburisti, konzervativci i … neki treći

Prvi puta u povijesti Britanci nisu zakinuti u predizbornom TV sučeljavanju. Do sada su laburisti i konzervativci redovito uvjetovali svoje sudjelovanje odsustvom predstavnika liberalnih demokrata, treće političke snage Velike Britanije. Predsjednik liberalnih demokrata i kandidat za premijera Nick Clegg iskoristio je, u velikom stilu, prvi veliki fajt s Laburistima i Konzervativcima. Clegg je iskoristio val nezadovoljstva birača, nastao zbog ekonomske krize i poručio Britaniji da je vrijeme za korjenite promijene. Nije baš detaljno pričao o ekonomskoj politici, kao Cameron i Brown, ali je naznačio kako bi bilo vrijeme da Britanijom zavlada netko tko nije laburist ili konzervativac, jer njih su se birači već nagledali. Povijesne debate budućeg britanskog premijera i dva buduća loosera većinom su se vodile o – ekonomiji. Dosadno! Barem gledajući iz hrvatskog naslonjača. Nama domaći političari uglavnom priušte “vrlo bitne debate” za budućnost zemlje – tko je ustaša, a tko jugonostalgičar… Ovaj britanski trojac nema običaj da prvih polovicu kampanje iskoristi za definiranje svoje pozicije na ljevičarsko-desničarskom pravcu, a drugi dio za blaćenje protukandidata. Štoviše, svoje političke nazore slikovito izražavaju kravatama, a prema svojim političkim protivnicima su pristojni, koliko se to u kampanji može biti. Izborne ankete pokazuju da vlast neće biti moguće oformiti bez mladog Nicka Clegga i njegovih Liberalnih demokrata. Iako su prije kampanje bili praktični beznačajni, zbog svog čelnika i vrhunskog komunikatora Clegga uspjeli su postati hit i okosnica ove kampanje. On je napao i Vigovce i Torijevce, zbog njihovih političkih prepucavanja, koja su, prema njemu spriječila nužne promjene u Britaniji (vrlo lako primijeniti i u Hrvatskoj). Većina političkih i komunikacijskih stručnjaka Clegga smatra pobjednikom dosadašnjih debata, a prema anketama tako smatraju i birači. Njegovi sound bite odgovori savršeni su za naslovne stranice. Publici se obraća imenom, a biračima pred ekranima doima se kao da Clegg razgovara izravno s njima. Njegov nastup uspoređivali su [...]

Zašto neće biti prijevremenih izbora?

Klauški – HRVATSKOJ ne trebaju novi izbori, koliko joj treba politička alternativa. Treba joj bolja, a ne tek manje loša vlast. (“Živjela juha”: Hoće li nas spasiti prijevremeni izbori?). Mrak – Navedite barem tri konkretne i ekonomski održive mjere koje je predložio SDP u posljednjih godinu dana, a koje barem liče na mjere koje se povlače u slučajevima krize? (Top 10 razloga zašto nam ne trebaju izbori) I onda smo se na to nastavili Sanja Modrić i ja u Dnevniku HTV-a: Još vam nije jasno zašto neće biti prijevremenih izbora? Pogledajte ova dva priloga… Premijerki je strategija smiješna… Pametnima dosta…

Odijelo (ne) čini političara

Kritika odjevnog stila Gordona Borwna dosegla je svoj vrhunac: prema ocjeni časopisa za muškarce GQ,  najloše odjeven muškarac u 2010. godini biti će upravo britanski premijer. Prošle je godine zauzeo visoko treće mjesto, ali sada je očito nadmašio i samog sebe. U objašnjenju za ovu nelaskavu titulu stoji da se Brownov način odijevanja može reći da je odraz svega osim prvoklasnog primjera poznatog britanskog stila. Premijer je prepoznatljiv po svojim tamnim, lagano naboranim odjelima, te uvijek umornim izrazom lica. Na ovoj listi našlo se još dva svjetska političara: na trećem je mjestu francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, za kojeg kažu da bi se više trebao brinuti o odjeći, a manje o svome niskom stasu, dok je osmo mjesto zauzeo sjevernokorejski lider Kim Džong-il. Po svemu sudeći, čini se da je uzrečica «odijelo ne čini čovjeka» zastarjela. Iako Gordon Brown nije ni maneken, a ni hollywoodski glumac, to se od njega, kao javne ličnosti, očito očekuje što potvrđuje kako izgled sve više dobiva na važnosti. Sjetimo se samo nedavnih predsjedničkih izbora, tijekom kojih su se novinari okomili na Ivu Josipovića i na njegov izgled «kuhane noge». Josipoviću se zamjeralo nedostatak karizme i strasti, ali eto njegov fizički izgled nije presudio izbornoj utrci. Sada mu neki modni kritičari prigovaraju, kao i Brownu, dosadan profesorski stil u oblačenju. S druge smo pak strane imali hrvatskog George Clooneya, odnosno naočitog, nezavisnog kandidata Nadana Vidoševića. Iako nije bio u pitanju izbor za Mistera Hrvatske, neki su vjerojatno za njega glasali i zbog ljepote. No, to mu nije pomoglo ni da uđe u drugi izborni krug. Međutim, uzmemo li primjer Johna F. Kennedya i Richarda Nixona, uvjeriti ćemo se da izgled i dojam koji ostavljate mogu biti presudni. Naime, 1960. godine održana je prva tv debata predsjedničkih kandidata u povijesti, koja je imala veliki učinak na ishod [...]

Je li dalekovidnica uistinu nepristrana?

4.1.2010., Dnevnik HTV-a urednika Dijane Čuljak Šelebaj i Edija Škovrlja: Nakon niza priloga o izbacivanju Sanadera iz HDZ-a, slijedi prilog o kandidatima: 42 nacionalne braniteljske i stradalničke udruge iz Domovinskoga rata i oko 170 lokalnih poduprlo je Milana Badića… (emotivni govor Tomislava Merčepa protiv lopova, izdajica i bjelosvjetskih propalica)… Podršku Bandiću daje i Miroslav Tuđman jer: “Poštuje Domovinski rat i one koji su stvarali Hrvatsku državu“… Ivu Josipovića su poduprli Demokratska partija Srba, Nova srpska stranka i Zajednica Srba u Hrvatskoj. Pogledajte sami, pa nastavite čitati… Zadnji tjedan kampanje za predsjednika javna televizija odlučila se čini se, svrstati uz jednog kandidata – Milana Bandića! Takav vjetar u leđa od televizije koja sebe doživljava jednom od najboljih javnih televizija u Europi nije očekivao niti Bandić. Da je očekivao ne bi nakon istog Dnevnika pustio svoj najlošiji, ujedno rekao bih i najmanje kreativan spot u cijeloj kampanji. 15 sekundi crvenog ekrana- kao masno plaćeni oglas. Prilog iz Dnevnika, kao neplaćeni oglas motivirati će desne birače da izađu na birališta mnogo više nego 15 sekundi crvene Hrvatske. Možda nije bilo s namjerom, ali šteta Josipoviću je bespovratno učinjena šest dana prije izbora. Nisu nam podastrte krive informacije, samo su prezentirane činjenice na način koji apsolutno odgovara jednom, a šteti drugom kandidatu. Čini mi se da bi državna dalekovidnica kao i HDZ trebala izbaciti sanadere iz svojih redova, bilo zbog pristranosti, bilo zbog previda… Mislim da današnje vijesti potvrđuju da je na HTV-u zavladao posvemašnji kaos – HRT kaznio radnike zato što smo gledali sapunicu, a ne Kosoričino izbacivanje Sanadera. Zanimljivo ili ne Dnevnik mu se još odupire LOL

Drugi krug predsjedničkih izbora u Urugvaju – epilog

U dnevniku pod naslovom „Može li drugoplasirani u prvom krugu pobijediti u drugom?“ usporedili smo naš politički folklor s folklorom prijateljskog nam i dalekog Urugvaja. Pitanje je bilo da li u drugom krugu, u tradicionalno konzervativnom društvu, kandidat odjednom udružene desnice može pomrsiti račune favoritu iz prvog kruga. Sve se odvijalo prema planu: trećeplasirani u prvom krugu, desničar Bordabarry pozvao je svoje birače da glasuju za Lacallea kako bi spriječili da ljevica ima i parlamentarnu većinu i predsjednika – što je trenutno slučaj: predsjednik na odlasku je prvi ljevičar u povijesti Urugvaja na toj funkciji, kao što je  na prethodnim izborima udružena ljevica po prvi put u povijesti osvojila parlamentarnu većinu. Jednostavnim zbrajanjem glasova drugoplasiranog i trećeplasiranog iz prvog kruga dobije se omjer snaga 48% za ljevicu naprema 46% glasova desnice. Međutim, da li nam rezultati tako pojednostavljene matematika išta znače? Da li će baš svaki birač prihvatiti naputak svog kandidata koji je izgubio u prvom krugu i poslušno svoj glas u drugom krugu dati prema dobivenom naputku? Da li je desno biračko tijelo baš tako disciplinirano? Da se glasovi ne mogu tek tako jednostavno zbrajati pokazivale su i ankete koje su u drugom krugu Mujici davale 47% glasova, Lacalleu 42% uz 11% neodlučnih. Neodlučni birači ovdje su naročito zanimljivi, jer je u Urugvaju izlazak na biračko mjesto obavezan, a propisane su i novčane kazne za one koji neopravdano propuste ispuniti svoju građansku dužnost. Kada već moraju izaći na izbore, hoće li do kraja neodlučni birači ubaciti u kutiju nevažeći listić, ili će ipak zaokružiti neko ime u posljednji trenutak? Mujica je pred kraj dodatne kampanje napravio cijeli niz pogrešaka, no uživao je podršku iznimno popularnog i uspješnog predsjednika na odlasku, Tabarea Vazqueza. Cijeli desni politički spektar udružio se i podržao zajedničkog kandidata, Lacallea. Poredak nakon provedenog drugog kruga nije [...]

Može li drugoplasirani u prvom krugu pobijediti u drugom?

Zaboravimo na trenutak analize tko će od naših kandidata u drugi krug i kakve su im tamo šanse (Mesić je pokazao da ovakav scenarij nije nemoguć) – i pogledajmo kako protječu predsjednički izbori u bliskom nam i nadasve prijateljskom Urugvaju. U nedjelju (29.11.) u Urugvaju će se održati drugi krug predsjedničkih izbora a kandidata koji su prošli u drugi krug imali su mjesec dana za dodatnu kampanju. Analizirajući izbore lako je pronaći podosta sličnosti (i poneku razliku) s Hrvatskom: barem jedan predsjednički kandidat je bio politički zatvorenik, otac jednog od kandidata bio je predsjednik države ali i diktator, jedan od kandidata bio je gradonačelnik glavnog grada, pobjednik prvog kruga je ljevičar, a u pripetavanje ide s kandidatom kojeg preferira desno orijentirana populacija. Dva vjerojatno najveća prijepora u ovom trenutku u Urugvaju su pravo glasa dijaspore (ipak, ‘samo’ 20% biračkog tijela otpada na dijasporu) i ukidanje zakona o oprostu za počinitelje zločina počinjenih tijekom diktature – o oba pitanja raspisan je referendum. Trenutni predsjednik Tabare Vazquez, 93. je poglavar Urugvaja i prvi ljevičar u povijesti zemlje izabran na tu funkciju. Uživa veliku popularnost: pripisuju mu se zasluge za gospodarski rast Urugvaja što dokazuje prosječna godišnja stopa rasta BDP-a od 7% tijekom mandata (nešto smanjena u vrijeme globalne krize), pad stopa siromaštva s preko 30% u vrijeme preuzimanja vlasti na 20,5% u 2008, stopa nezaposlenosti ispopd 7% itd. Vazquez je proveo i neke popularne mjere poput prijenosnog računala za svakog školarca, a zaslužan je i za zakon koji je omogućio civilni brak istospolnih parova (nedavno im je dano pravo na posvajanje djece).Vazquez se ukupno tri puta natjecao za predsjednika (1999 je izgubio u drugom krugu tek s par postotaka razlike), bio je gradonačelnik glavnog grada, Montevidea. U zemlji koja je tradicionalno desno orijentirana (ljevica je osvojila vlast samo jednom, tijesnom pobjedom na [...]

Predsjednički izbori 27. prosinca – najduža kampanja ikad 37 dana

Prenosim danas vrlo zanimljiv raspored budućih datuma u predstojećoj predsjedničkoj kampanji s portala http://predsjednicki-izbori.com – kampanja će biti najduža ikad – 37 dana – u kojoj je moguće napraviti dosta obrata – punih 5 tjedana – finale na Badnji dan i Božić – mrzit će birači i kandidate i izbore… Naravno da to nije slučajno… Prvi krug izbora za predsjednika Republike Hrvatske održat će se 27. prosinca ove godine, a eventualni drugi krug 10. siječnja 2010., odlučila je Vlada. Vlada je naime na današnjoj sjednici donijela odluku o raspisivanju izbora za predsjednika Republike Hrvatske, kao i uredbu o Uredu Predsjednika RH po prestanku obnašanja dužnosti. Odluka o raspisivanju izbora za predsjednika Republike stupit će na snagu danom objave u Narodnim novinama, a to će, najavila je premijerka Jadranka Kosor, biti u sljedeću srijedu, a od tada počinju teći i rokovi za izbor predsjednika, donosi Dnevnik.hr. Za razliku od lokalnih izbora koji se održavaju uvijek u istu nedjelju svako četiri godine, određivanje datuma održavanja izbora za Predsjednika Republike znatno je fleksibilnije. Zakon o izboru Predsjednika RH u članku 3. propisuje da se izbori moraju obaviti najranije 60 a najkasnije 30 dana prije isteka mandata trenutnog predsjednika. Podsjetimo, Stjepanu Mesiću mandat isiče 18. veljače 2010., što znači da cjelokupni postupak (uključujući drugi krug i rokove za žalbu i rješavanje iste) mora biti dovršen ne prije 20. prosinca 2009. ali ni nakon 19. siječnja 2010. Svi rokovi započinju u ponoć po objavi odluke Vlade u Narodnim Novinama. Napravili smo simulaciju datuma prema obvezatnim uputama Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske po kojima su bili uređeni rokovi tijekom predsjedničkih izbora u siječnju 2005. godine. REDOSLJED IZBORNIH RADNJI I TIJEK ROKOVA 1. Odluka Vlade Republike Hrvatske od 30. listopada 2009. o raspisivanju izbora za predsjednika Republike Hrvatske objavljena je 4. studenog 2009. («Narodne novine», broj 130/09). [...]

Slijedeca stranica »