Kukuriku koalicija – i besplatnu reklamu treba znati iskoristiti

Kastavski slow food restoran Kukuriku redovita je destinacija svih gastronoma koji se nađu u području Kvarnera. Vlasnik Nenad Kukurin jedan je od začetnika slow food pokreta u Hrvatskoj, koji se kroz godine truda i ulaganja izborio za renomiranu poziciju svog restorana. Takav restoran, zaključili su oporbeni čelnici, bio bi odličan odabir za mjesto inicijalnog sastanka za njih – osnivače predizborne koalicije koja će s velikim izgledima jurišati na ministarske fotelje. Sastanak u pitoresknom Kastvu, u zaleđu Rijeke, bandićevski rečeno bastionom Crvene Hrvatske, za koaliciju lijevog centra dobar je odabir. Tim potezom su izazvali i simpatije većine zaljubljenika u hranu, ujedno bivajući prvi koji su lik domaćeg političara otrgnuli iz slika zadimljene gostionice ispred koje se jednolično okreću odojci/janjci i paste – ali u priču istinske gastronomske vrijednosti. No, za ovaj tekst to je manje bitno. Bitno je iduće: oporbeni čelnici sastali su se u restoranu Kukuriku, o tome su bili informirani predstavnici medija, a pojedinci među njima (ne bi znao sada tko je prvi zapisao/izrekao, ako netko zna molio bih ga da javi) sjetili su se da bi tu koaliciju, tada u nastanku, mogli nazvati po restoranu. Tako se rodila Kukuriku koalicija. Jasno taj naziv skriva i mnogo simbolike, koju svatko može interpretirati na svoj način, ali činjenica je da je originalan naziv nastao prema imenu restorana. Nenadu Kukurinu i njegovim zaposlenicima novinari su time učinili veliku uslugu jer kao neformalno ime družine oporbenih političara svi Hrvati prepoznaju Kukuriku koaliciju. Niti jedan drugi restoran nije imao čast da njegovo ime krasi toliko naslovnica i provlači se kroz toliko priloga informativnih emisija. Što bi tek pobjeda na izborima stranaka okupljenih oko SDP-a mogla donijeti za ovaj restoran… Članovi Kukuriku koalicije i dalje su se sastajali u restoranima, ali niti jedno naknadno odredište nije imalo sličan tretman kao Kukuriku. Istina, koaliciju su [...]

Kako treba izgledati politički govor

Za sve nadolazeće izbore i izborne kampanje evo nekoliko trikova koji će Vam biti korisni jednom kad se odlučite biti društveno aktivni i kandidirati se na lokalnim/parlamentarnim/predsjedničkim, ali i bilo kojim drugim izborima (za predsjednika kućnog savjeta, sindikalnog predstavnika, razrednog blagajnika i ostalo) Dobra priprema javnog nastupa: scenografija govornice treba biti impresivna, kako bi okupljeno mnoštvo vidjeli da niste slučajno metar i po iznad njih. napamet naučen govor kojeg Vam je sastavio vrsni krotitelj pera ili danas češće polja na tipkovnici. Papir koji ćete imati ispred sebe sadržavat će samo natuknice Vaših genijalnih ideja pazite na vremensku prognozu! Vaša publika ne želi stajati na kiši. Ako nemate rezervnu varijantu sa zatvorenim prostorom, pripremite mnogo besplatne razvodnjene pive/bevande (mislit će da je vodenastije zbog kiše, a srezat ćete troškove) i kuhanih kobasica/pečenih srdela, ovisno o podneblju. Vaš nastup: odijelo ne čini čovjeka, ali je nužno. Vaša publika Vam je bitna, pa ste se zbog nje i svečano odjenuli. Ukoliko ste uvidjeli da u mjestu gdje nastupate ne cijene najnoviju modu, nemojte im to nabijati na nos! Znači NE najmodernijim kravatama i skupim odjelima. Šljokičava košulja učinit će Vas dovoljno prezentnima. ukoliko Vam se znoje dlanovi, nemojte držati papire u rukama, jer bi to što ste napisali moglo postati jedna velika mrlja. Isto tako, pripazite da temperatura vode kojom ćete osvježavati vaše napaćeno grlo, ne bude preniska. Ukoliko je orošena, čaša bi Vam mogla ispasti iz ruku, a to ne želite. pogledom morate barem dva puta pogledati svakog slušača u oči, ili se barem njemu mora tako činiti. morate komunicirati sa svojom publikom. Ne baš da se nadovezujete jedni na druge, ali tu i tamo ih visokim tonom priupitate za mišljenje: “Je li tako!?” ili “Jeste li uz mene!?”. ne ustručavajte se u pojednostavljivanju vaše poruke, svi je moraju moći razumjeti. Bake [...]

Kako postati poduzetnik u politici – za sve ambiciozne u susret izborima

Kao ljudi uključeni u politiku, svi se divimo onima čije su političke karijere napredovale daleko i veoma brzo. Bilo da je riječ o političarima koji su od mjesta gradonačelnika do mjesta predsjednika došli u jednom desetljeću ili da je riječ o političkim činovnicima koji su u roku od tri godine došli do mjesta načelnika, ti ambiciozni ljudi zaokupljaju našu pažnju i daju nam razloga da se osvrnemo i pogledamo vlastite karijere. Ali našu pažnju ne zaokupljaju samo oni koji se uspinju na hijerarhijskoj ljestvici. Možda nas još više fasciniraju oni koji su pokrenuli vlastite organizacije ili kompanije, koji znaju što žele i koji posežu za tim da u tome uspiju, bez obzira što drugi mislili i rekli o tome. Ti ljudi, bez obzira da li se uzdižu u političkim pozicijama ili su krenuli samostalno, uistinu su poduzetnici – politički poduzetnici. Kao što to ime znači u poslu, oni su pokazali da imaju ono nešto što je potrebno da se stvari pokrenu, da postave svoja pravila i organiziraju vlastita carstva. Prečesto smo mi koji radimo u politici spokojni, spremni na odmor i uživanje u poziciji koju smo dostigli, prečesto izgubimo potrebu za prijelaz na višu stepenicu. Nije prekasno za novi početak, da posegnemo za brončanim prstenom i razvoj karijere uzmemo u vlastite ruke kako bi preuzeli kontrolu nad političkom sudbinom. Nikad nije prekasno da se postane politički poduzetnik. 1. Sve što se dogodi ovisi o vama Pravi politički poduzetnici razumiju da samo odgovoran pristup prema vlastitoj karijeri i stalna želja za napretkom mogu ostvariti ciljeve koji su zadani. Kao i poduzetnici u poslovnom svijetu, oni razumiju da rad za nekog drugog nije najbolji način za razvoj. Najuspješniji kandidati, voditelji kampanja, konzultanti i drugo osoblje svoje karijere preuzima u vlastite ruke. Naravno da ako ste član političke organizacije i želite napredak unutar [...]

Početničke pogreške se uvijek događaju u najgore moguće vrijeme

Osobno pismo žaljenja puno pogrešaka ili neprimjereni komentari u uključen mikrofon samo su dva od mnogih gafova bivšeg premijera Velike Britanije Gordona Browna.

Izbori u Velikoj Britaniji donose promjene

Iako će današnji izbori u Velikoj Britaniji biti vrlo neizvjesni, izvjesno je da će se prekinuti (samostalna) vladavina Laburista. Prema posljednjim anketama Konzervativci imaju blagu prednost s oko 34%, dok Liberalni demokrati i Laburisti vode mrtvu trku za drugo mjesto s po 28%. Naravno, kako su mnogi izbori već pokazali, ankete ne znače mnogo. Ova današnja, izborna, bit će jedina bitna Britancima. Javnost se toliko uključila u ovu kampanju, da će po prvi puta svježe prebrojane glasove prikazivati na ekranu koji će se nalaziti na Big Benu! Sutra će britanski izbori gotovo sigurno (osim ako ne dođe do neke nove prirodne katastrofe) biti najinteresantnija svjetska vijest. Možda priča i ne bude zatvorena tako skoro, jer Konzervativci su najavili da će ignorirati pravila koja bi omogućila Brownu da ostane na čelu ako ne bude imao najviše zastupnika. Pratite, bit će zanimljivo!

Laburisti, konzervativci i … neki treći

Prvi puta u povijesti Britanci nisu zakinuti u predizbornom TV sučeljavanju. Do sada su laburisti i konzervativci redovito uvjetovali svoje sudjelovanje odsustvom predstavnika liberalnih demokrata, treće političke snage Velike Britanije. Predsjednik liberalnih demokrata i kandidat za premijera Nick Clegg iskoristio je, u velikom stilu, prvi veliki fajt s Laburistima i Konzervativcima. Clegg je iskoristio val nezadovoljstva birača, nastao zbog ekonomske krize i poručio Britaniji da je vrijeme za korjenite promijene. Nije baš detaljno pričao o ekonomskoj politici, kao Cameron i Brown, ali je naznačio kako bi bilo vrijeme da Britanijom zavlada netko tko nije laburist ili konzervativac, jer njih su se birači već nagledali. Povijesne debate budućeg britanskog premijera i dva buduća loosera većinom su se vodile o – ekonomiji. Dosadno! Barem gledajući iz hrvatskog naslonjača. Nama domaći političari uglavnom priušte “vrlo bitne debate” za budućnost zemlje – tko je ustaša, a tko jugonostalgičar… Ovaj britanski trojac nema običaj da prvih polovicu kampanje iskoristi za definiranje svoje pozicije na ljevičarsko-desničarskom pravcu, a drugi dio za blaćenje protukandidata. Štoviše, svoje političke nazore slikovito izražavaju kravatama, a prema svojim političkim protivnicima su pristojni, koliko se to u kampanji može biti. Izborne ankete pokazuju da vlast neće biti moguće oformiti bez mladog Nicka Clegga i njegovih Liberalnih demokrata. Iako su prije kampanje bili praktični beznačajni, zbog svog čelnika i vrhunskog komunikatora Clegga uspjeli su postati hit i okosnica ove kampanje. On je napao i Vigovce i Torijevce, zbog njihovih političkih prepucavanja, koja su, prema njemu spriječila nužne promjene u Britaniji (vrlo lako primijeniti i u Hrvatskoj). Većina političkih i komunikacijskih stručnjaka Clegga smatra pobjednikom dosadašnjih debata, a prema anketama tako smatraju i birači. Njegovi sound bite odgovori savršeni su za naslovne stranice. Publici se obraća imenom, a biračima pred ekranima doima se kao da Clegg razgovara izravno s njima. Njegov nastup uspoređivali su [...]

Vodič kroz izborne gubitnike III. dio

Sagu o izbornim gubitnicima zaključit ćemo, pogađate, Milanom Bandićem. Pobjednikom i predsjednikom proglašen je Ivo Josipović, pa je i Bandić našao svoje mjesto među looserima. Od samog početka Milan Bandić se predstavio kao netipičan kandidat. Kao zadnji uključio se u predizbornu kampanju (iako iza sebe ima već par mjeseci svojevrsne kampanje po Hrvatskoj, na račun zagrebačkih poreznih obveznika). Već pri objavi kandidature pokazao je svojim suradnicima da neće imati ni najmanje lagan posao. Nakon što je njegov tim pripremio cijelu kampanju uz slogan „raditi za Hrvatsku kao pčela“, Milan je ipak odlučio da će on raditi kao konj. Tako su sve morali početi planirati iznova. Kroz prvi izborni krug njegova taktika bila je obići što više gradova i općina, a kroz medije se obraćati što manje. Na sučeljavanjima, ako se pojavio, prikazivao se kao radnik koji ne priča već djeluje. Nije participirao u svađama i podmetanjima drugih kandidata. Njegov javi nastup nikako mu nije donio mnogo glasova: njegov pogled zadržava se na podu, uz neartikuliran govor s previše lokalizama i fraza, a o sebi je najčešće govorio u trećem licu (njegovu umješnost korištenja engleskog neću ni spominjati). Nakon ne toliko upadljivih terenskih spotova, izdao je svoj najbolji spot Svi govore o Bandiću. Kroz drugi krug, taktika se potpuno mijenja, od radnika postaje svađalica i podmeće protukandidatu sve prljavo rublje do kojeg je uspio doći. Iskorištava Josipovićevu kardinalnu grešku s Crvenom Hrvatskom, ali ju prekomjerno eksploatira, što se manifestiralo u njegovom, kasnije zabranjenom spotu Stop crvenoj Hrvatskoj. Možda bi bolje bilo da su forsirali Bandića kao radnika, kroz puzanje s vijencem.  Zadnji dan kampanje bio je poražavajući za Bandića. Prvo je sazvao konferenciju za novinare na kojoj je zamolio USKOK da se izjasni ukoliko postoji bilo koji proces protiv njega, nakon čega je glasnogovornik potvrdio da takvu istragu vode. Kasnije su [...]

Josipović 60,29 Bandić 39,71 – veliki korak za Iva, mali za DIP:-)

Mislio sam ići spavati, ali sam prije toga ipak bacio pogled na službene rezultate predsjedničkih izbora. I gle čuda – kad zbrojiš dobiješ 100% – nisam mogao vjerovati. A tek nastavak – objašnjenje zašto je manje glasova od birača itd. – jednostavno nevjerojatno pa DIP je između dva kruga izbora usvojio većinu kritika koje smo im uputili – ne mogu vjerovati! Za one koji nisu pratili temu dosad pročitajte – Mama, možeš li me zaposliti u DIP-u? i Najbolji posao na svijetu odnosno zašto bi puno toga trebalo mijenjati u izborima… Sad su rezultati svakome jasni i lako ih je uspoređivati s rezultatima anketa. Zadnji put je to bilo zahtjevnije jer se u rezultat morao uračunati i broj nevažećih listića, pa je i uspoređivanje ankete bilo kompiciranije – vidi Velik uspijeh Pulsa: odstupanje izlaznih anketa unutar 1%. No večeras je to puno lakše usporediti, jer je DIP odustao od nepotrebnog uračunavanja nevažećih listića, koji ne igraju u drugom krugu – samo će trebati pogledati rezultate samo za Hrvatsku i usporediti ih s izlaznom anketom i to je to. Pohvala DIP-u za brzu reakciju iako ima tu stvari za promijeniti. Kada je Franjo Tuđman pisao Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske lukavo je unio da pobjednik prvog kruga ide na prvo mjesto na listiću u drugom krugu. Jer je računao da će uvijek biti favorit. Koliko se sjećam novije zakonsko rješenje kojim su regulirani neposredni lokalni izbori slaže kandidate u oba kruga po abecednom redu. I tu sam se danas zamislio na biralištu – zar Bandić nije i u drugom krugu koristio plakate s brojem 1? A bio je broj 2?

Vodič kroz izborne gubitnike I. dio

Izborni gubitnici su oni koji nisu ušli u drugi krug. Naravno, nisu svi gubitnici jednako izgubili… U prvom dijelu o četiri kandidata koji su bili najbliže drugom krugu. Andrija Hebrang Kao biračima nezanimljiva figura nije napravio čudo ne plasiravši se u drugi krug. Prvi put od kad je Hrvatske svjedočili smo razjedinjenosti HDZ-ovog biračkog tijela i njihovom slabašnom izlasku na birališta. Smatram da je to prvenstveni razlog slabom odazivu (44%). HDZ-ovi birači nisu doživjeli Hebranga kao svog kandidata. Kampanju je počeo predvidivo – kako Hrvati trebaju ozbiljnog predsjednika koji ne priča viceve. Ozbiljan, odbojan, vojnički krut… Kada je shvatio da birači ne dijele njegovo viđenje predsjednika, okrenuo je ploču. Pretpostavljam da je njegov voditelj kampanje Ratko Maček bio više involviran u drugom dijelu kampanje, značajno mu pomogavši. Napadao je Vidoševića, Primorca i Bandića. Time je rušio rejting tim kandidatima značajnije nego sebi (možda je baš time Vidoševiću zatvorio vrata 2. kruga). Ono još važnije je promjena njegova ponašanja. Nije se toliko mnogo smijao, ali je postao puno simpatičniji, opušteniji i zabavniji. Pretpostavljam da je takav ušao u kampanju, još uvijek bi gledali njegov osrednji spot i neupadljive plakate. Nadan Vidošević Jedini istinski kandidat centra, dokazani gospodarstvenik ugodne pojavnosti. Zvuči idealno za predsjednika koji će povesti zemlju iz gospodarske krize. Gdje je onda zapelo? Nikako se nije nametnuo. Njegove poruke nisu bile strateški osmišljene i prezentirane. Kroz kampanju je uglavnom morao objašnjavati podrijetlo imovine, izvore financija za kampanju i svoju stvarnu uspješnost kao gospodarstvenika . Nije nametnuo svoju temu- gospodarstvo, što je trebalo biti vrlo jednostavno u vrijeme gospodarske krize. Nije mu pomogla ni neizravna podrška Stjepana Mesića. U nastupima vrlo korektan- uvijek nasmijan i jasan, iako bez prave poruke i žara. Vidi se da nije profesionalni političar (što nije nužno loše). Ljude se nisu dojmili njegovi ispeglani plakati, unatoč tome [...]

Predsjednički izbori 2010 – Ivo Josipović i crvena Hrvatska – je li mu to trebalo?

Je li Ivu Josipović možda napravio kardinalnu pogrešku kada je ponesen atmosferom skupa SDP-a u Rijeci odlučio najaviti “crvenu Hrvatsku”? Je li otvorio Pandorinu kutiju društvenog rascjepa koja je puno jača recimo od borbe za korupciju i pravDE za koju se on zalaže? Vrijeme će pokazati… Zanimljivo je primijetiti kako je Nadan Vidošević, u tom istom Dnevniku, taj potez ocijenio nepotrebnim i štetnim, istodobno dajući podrški Ivu Josipoviću. Zna li Nadan nešto što mi još ne znamo? Kome idu glasovi u drugom krugu i što će odlučiti? Lijepo smo najavili negativnu kampanju – a “crvena Hrvatska” bi mogla biti ta kora od banane… Puno će se ovih dana govoriti o drugom krugu pa evo nekoliko linkova na neke moje nastupe ili osvrte u drugim medijima, a moju dnevnu kolumnu o predsjedničkim izborima čitajte u 24sata. Dvije Hrvatske – komu čiji glasovi? – Hrvatska uživo HRT 28.12.2009 Mariborska Večer – novogodišnji broj od 2.1.2010. – reportaža o predsjedničkim izborima iz Zagreba. Osvrt na predizbornu kampanju na sam dan izbora 27.12.2009 u Dnevniku HTV-a

Slijedeca stranica »