Znaj što govoriš – Rupnik vs Rockwool

Predsjednik istarske Zelene stranke-zelene alternative Josip Anton Rupnik izgubio je spor na pulskom Općinskom sudu kojeg je protiv njega zbog klevete i iznošenja neistinitih tvrdnji pokrenula tvornica kamene vune Rockwool Adriatic. Dužan je Rockwoolu isplatiti štetu u iznosu od 40 tisuća kuna te  nadoknaditi i troškove parničnog postupka u iznosu od 10,390 kuna. Rupnik još treba o svom trošku javno objaviti presudu na 18 Internet portala te u pet dnevnih listova u kojima je tvornicu prozivao za nezakonit rad. Sutkinja je u obrazloženju navela da Rupnik nije konkretnim dokazima potkrijepio svoje tvrdnje da tvornica zagađuje okoliš, a nije dokazao ni štetnost i nezakonitost sklopljenih ugovora i predugovora. „Ako je netko lopov i ako je netko nešto mutio, onda se to mora i dokazati, a činjenica je da nije podignuta niti jedna kaznena prijava. (…) Uvjerena sam da je bilo nekih propusta da bi Državno odvjetništvo već poništilo ugovore za koje se tvrdilo da su štetni“ – rekla je Frančišković i dodala „Rupnik je prešao granicu kada je iznio neistinite tvrdnje koje nije potkrijepio odgovarajućim dokazima. Kao osoba koja predstavlja političku stranku treba u svom radu poštivati Ustav i zakon. Prihvaćam činjenicu da prosječna osoba neće s oduševljenjem prihvatiti to da se u njezinom susjedstvu otvara i započinje s radom tvornica kamene staklene vune, no načelo punog legitimiteta ne dopušta nikome da zbog svog nezadovoljstva iznosi neistinite tvrdnje.“ Naglasila je da politička borba podrazumijeva postojanje pravila, zakona i kulture, slijedom čega i rad političkih stranaka i njihovih vođa mora u potpunosti biti utemeljen na tim vrijednostima. „U ovoj situaciji dogodilo se upravo to da je tuženik pokušao ukazati na protupravnost na način da je u tim radnjama izašao izvan granica dopuštenog“, zaključila je Frančišković. Odmah po objavi presude odmah su počeli komentari poput „…što je najtragičnije po sutkinji Rupnik mora dokazivati [...]

Samo nemoj po glavi druže plavi

Francuski predsjednik Nicholas Sarkozy zatražio je izmjenu zakona u svrhu dekriminalizacije klevete potaknut velikom burom koja se digla slučajem bivšeg urednika francuskog dnevnog lista Libération, Vittoria de Filippisa. Naime, de Filippisa su uhitila u vlastitom domu tri policajca koji su ga verbalno maltretirali, zatim ga odveli u policijsku stanicu gdje su ga držali prije nego li je izveden pred suca. Sve se odigralo 28. studenog u sklopu slučaja klevete od prije dvije godine. De Filippis je rekao da su mu stavili lisice, ponizili ga pred njegova dva sina, da je bio podvrgnut pretraživanju do gola i ispitivan bez prisustva odvjetnika . Slučaj je izazvao veliko ogorčenje među novinarima, ali i odvjetnicima, političarima i drugima koji su osudili ponašanje policije kao neprikladno u zemlji koju obilježava sloboda javnog izražavanja. Predsjednik Sarkozy je stoga izdao priopćenje u kojem poziva na razmatranje kazne, uvođenje samo novčane globe i uopće dekriminalizaciju klevete, koja se trenutno smatra kaznenim djelom u Francuskoj. Također je zatražio novi amandman na policijska postupanja kako bi takve procedure postale humanije i transparentne. Ova novost iz europske prijestolnice sira, vina i mode, potaknula me da se krajnje balkanski prvo prisjetim pjesme nikad prežaljenog Štulića , a potom i stava o raščišćavanju stvari pendrekima. Kako je uopće moguće da se ovako nešto dogodilo u velikoj i civiliziranoj Francuskoj? I što se onda mi, Hrvati, imamo čuditi našim incidentima? Uletava se u SDP Grada Sinja, policija viče „Otvarajte, komunjare”, malo se zgrozimo i nikom ništa. Po stanicama drijemaju kojekakvi Facebookovci, novinari bivaju pretučeni, policija na svakom koraku, ali po onoj staroj ‘nikad tu kad ih trebaš’… A kako koji slučaj dođe, tako i prođe, tipična novinarska priča. Čak ni kad se radi o njihovoj struci ne zadržavaju interes javnosti. Nije pitanje u ovom francuskom slučaju je li bilo klevete ili nije, već pitanje [...]