Hoćete li mejlati ovaj tekst? Fantastičan je!

Odmah moram priznati da sam ‘maznula’ naslov članka objavljenog na New York Timesu „Will You Be E-Mailing This Column? It’s Awesome“, a bogme i vrijedno ga prevevši prenijela. Tema je naime, istraživanje koje je provelo University of Pennsylvania o člancima koji se najčešće šalju putem e-maila. Šaljemo li radije dobre ili loše vijesti? Želimo li skandalizirati ili prosvijetliti? Koje su to priče koje želimo poslati prijateljima i poznanicima i zašto?
Nakon šest mjeseci proučavanja i provjeravanja svakih 15 minuta koji su najčešće poslani članci, analiziranja sadržaja i kontroliranja čimbenika poput pozicije na stranici ili home page-u, istraživači su došli do prilično zanimljivih rezultata.
Uvijek tvrdimo, a i neke ‘tabloidne’ novine praktički žive na toj teoriji i to prilično dobro, da najviše volimo čitati o seksu, patnji i glupostima. Možda o tomu i čitamo, usputno i nerijetko potajno, ali ispada da svojim prijateljima šaljemo odnosno širimo posve drugačije sorte članaka.
Prije svega, čitatelji NY Timesa radije šalju pozitivne nego negativne teme. To mi je jasno, dovoljno samu sebe deprimiram pri čitanju o mračnim sudbinama i ljudima, a kamo li da još ‘bediram’ druge.
Sljedeće obilježje je dužina teksta. Obično se šalju duži tekstovi koji zahtijevaju intelektualni angažman. Ali što se dužine tiče, da bi to bilo potpuno provjerljivo trebala bi postojati duga i kratka verzija svakog članka, pa da se vidi koja se više šalje.
Uz intelektualni angažman, svakako su popularni članci koji ispunjavaju strahopoštovanjem. Generalno gledano, 20 posto članaka s naslovnice NY Timesa (odnosno home page-a) je dalje poslano, a 30 posto mejlanih je posvećeno znanstvenim temama, među kojima su i oni relativno rečeno nezanimljivi laicima poput „The Promise and the Power of RNA“.
„Znanost je nadmašila naša očekivanja“, komentirao je dr. Berger psiholog i profesor marketinga u školi Penn’s Wharton. „Očekivali smo da će se dijeliti praktične informacije o zdravlju ili novim gadgetima, kao [...]

Krešimir Macan za 24sata: Dečki, ne kukajte toliko, izbori nisu igra u pješčaniku

Krešimir Macan svakog dana komentira predsjedničke izbore za 24sata u kolumni Izborni inženjering.
Lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku, svira jutros s radija u reklamnom bloku za predsjedničke izbore. Ne moram vam reći čija je to poruka. Podsjetila me na zajedljivog Borisa Mikšića: “Da imam prljav novac, i meni bi sviralo Prljavo kazalište”, rekao je sinoć na HTV-u. Dečki (cure se zasad nisu pokazale kao plačipizde), ako ste se željeli igrati u pješčaniku, niste trebali ići na izbore. Pravila postoje otprije, netko ih je napisao s namjerom, ne slučajno, i vaše je da igrate prema pravilima. Ne da plačete i kukate – mene nitko ne voli.
To istodobno razlikuje pobjednike od gubitnika. Stav ostavlja dojam. A mediji taj dojam stvaraju prenošenjem i glupih izjava poput gornje, koja samo na prvu zvuči duhovito. Bez udaranja po protivnicima nema pobjede niti dobre kampanje. Ali i to treba raditi s idejom i smislom.
A što se tiče financiranja – zakon kaže kada se moraju objaviti izvještaji. Poslije izbora, kad je sve gotovo. Netko je znao zašto je tako napisao zakon. Na medijima i kandidatima je da daju više ako procijene da će im to pomoći. Ili da pametno šute i drže se zakona kao pijan plota.
Klikom na link potražite sve što smo dosad napisali na temu predsjednički izbori, a više najnovijih vijesti potražite na portalu http://predsjednicki-izbori.com/.

Istraživanja: Hrvati, većinom kseno i homofobi, najviše vjeruju Crkvi i Internetu

Osim trenutno najtraženijih ispitivanja o tome koji od vrlih kandidata prisvaja najviše građanskih glasova, u posljednje vrijeme izdvojilo se i nekoliko zanimljivih istraživanja na neke druge teme. Jedno od tih je proveo  Fakultet političkih znanosti u Zagrebu u suradnji s nezavisnim istraživačkim centrom Media metar, «Hrvatski mediji u očima građana» , koje je pokazalo zanimljive podatke o tome kako građani doživljavaju medije i institucije.
Na reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika utvrđeno je tako da od svih medija, čak 45% ispitanika najviše vjeruje Internetu, potom radiju – 39%, televiziji – 35%, magazinima i tjednicima 30%, odnosno 31%. Na posljednjem mjestu našle su se dnevne novine, u koje hrvatski građani imaju najmanje povjerenja – 24%.
Što se tiče praćenosti medija, Internet je također iznad dnevnih novina s 33% naspram 28%, a praćeniji su jedino televizija s 57% i radio s 50%.
Nadalje, ispitanici navode kako imaju veće povjerenje u lokalne, nego u nacionalne medije, a kada je u pitanju izvještavanje o politici nejvjerodostojniji medij jest radio, a najmanje dnevne novine i televizija.
Što se tiče obilježja tipičnog hrvatskog novinara građani ga procjenjuju kao pismenog, razumljivog, sklonog manipulaciji, sklonom senzacionalizmu i isticanju loših vijesti, dok bi njegova uloga trebala biti ona kritičara nepravilnosti, informatora i savjetnika građana, čuvara demokracije, tumača društvenih problema te glanogovornika naroda. Uostalom, čak 84,8% ispitanika smatra da bi novinari trebali biti stručno osposobljeni za svoj poziv.
Kad je u pitanju objavljivanje neistinih informacija, 78% građana smatra da bi takve medije trebalo zabraniti; njih 48,6% smatra da su mediji pod apsolutnom kontrolom vlasnika i izdavača, a 45,7% da su mediji pod izrazitim utjecajem politike.
Istraživanje je ispitalo i razinu povjerenja koju građani imaju prema raznim društvenim institucijama i od 19 ponuđenih odgovora (Crkva, znanstvenici, obrazovne institucije, vojska RH, ugledni intelektualci, lider preferirane stranke, domaći mediji, novinari, policija, vodeći gospodarstvenici, nevladine udruge, preferirana stranka, predsjednik, inozemni mediji, [...]

Guardian zna znanje – blogiranje uživo sa skupštine UN-a

Nadugo i naširoko se duže vrijeme pretresa o budućnosti tiska i njegovim šansama za preživljavanje pred agresivnim novim medijima koji ga nemilosrdno istiskuju sa pozornice. Veliki igrači znaju da će opstati jedino korištenjem oružja svojih najjačih protivnika. Britanski Guardian je jučer to potvrdio odradivši odličan posao blogiranjem uživo s generalne skupštine Ujedninjenih naroda u New Yorku. Live blogging u režiji britanskog medijskog diva dokazuje da ovaj format medijskog praćenja svojim mogućnostima “paralelnih svijetova” može nadmašiti i video snimak uživo.  Očigledno je u posao bila upregnuta cijela vojska  novinara – stranica se aktualizirala svake minute, Guardianovi najbolji kolumnisti su ekspresno komentirali najnovije bisere svjetskih čelnika, svi relevantni audio i video linkovi su stavljani ekspresnom brzinom…Najveća zvijezda skupa je predvidljivo bio Moammar Gadafi koji  je teatralno razderao UN povelju, ocrnio svih osim Baracka Obame i izazvao skandal inizistiranjem na smještaju u svom šatoru. Inače, zahvaljujući Guardianu zabavila sam se i na službenoj stranici kontroverznog libijskog vođe gdje su uz audio i video snimke dostupni skoro svi njegovi govori i to na 17 jezika!

Weekend Media Festival – minglanje i napete rasprave

Weekend Media Festival 2009 iliti tri dana predavanja, panel rasprava i partija se održavao od 17. do 19. rujna u Rovinju. U prostorima stare tvornice TDR-a okupila su se sva relevantna i manje relevantna imena iz svijeta medija, odnosa s javnošću i te svih onih koji se idu za onim „vidjeti i biti viđen“. A bilo je tu mnogo toga za vidjeti. Što se programa tiče, bilo je nekoliko zanimljivih predavanja, ali najveću pažnju sudionika privlačile su panel diskusije.
Prije svega tu je bio razgovor o tome poštuje li se Zakon o elektroničkim medijima. Hloverka Novak Srzić s HTV-a, Siniša Svilan s Nove TV, Zdenko Ljevak iz Vijeća za elektroničke medije, Nebojša Taraba iz produkcijske kuće Drugi plan te Hamed Bangoura iz produkcijske kuće H-1 potegli su raspravu tko najviše krši spomenuti Zakon. Međusobnih optuživanja nije nedostajalo, od primjedbi na program i zanemarivanja nezavisnih produkcija do rasprave na što će Nova TV potrošiti novac koji će joj pripasti ukoliko HRT izgubi reklame. Da ne bi bilo, spomenuta je i Simona Gotovac. Jasno.
Naravno, jedna je diskusija bila i na temu uređuje li PR na medije. Sudjelovali su Maja Weber, glasnogovornica T-HT-a Hrvatska, Ivana Petrović novinarka Nove TV, Tomislav Židak novinar Jutarnjeg lista, Aleksandra Kolarić Delloite Hrvatska, Davor Gavran glasnogovornik Hrvatske nogometne reprezentacije i Boris Lešić iz Premise. Zaključak je da PR ne uređuje medije, mada kako to obično biva, svako drži svoju stranu.
Uzbudljiva je bila i rasprava o političkom marketingu. Ivan Šiber i Marijana Grbeša (Fakultet političkih znanosti), Boris Malešević (Designsystem), Dejan Verčić (Pristop, Slovenija) te naš Krešimir Macan razgovarali su o nadolazećim izborima pod budnim okom Mislava Bage o čemu se drugi dan čitalo po medijima prije svega zbog iznošenja stavova o šansama kandidata ali i trzavicama od kojih je svakako najviše polemike izazvao razgovor ni manje ni više [...]

Osam znakova koji vam otkrivaju namjere novinara

Zapeo mi je za oko tekst objavljen na stranicama Idea Grove, PR agencije s onu stranu velike bare, posvećen pitanju kako prepoznati o čemu zapravo novinar radi reportažu.. Zna se da je priča šok, skandal, loša vijest. A nijedan PR-ovac nije lud da samo servira prljavo rublje medijima. I tu se novinar, htio ne htio, mora poslužiti obmanom. Možda je ‘obmana’ pregruba riječ, ali realno postoje situacije u kojima vam nitko neće dati do znanja da vas čeka ‘pranje po medijima’. Stoga valja pažljivo razmotriti situaciju i otkriti skriveno. Točka s koje krećemo je sljedeća: Novinar vas kontaktira i želi razgovarati s vašim direktorom ili vama. Kako znati u kojem smjeru ide njegova/njezina reportaža, odnosno čeka li vas medijski linč?

Slijedi osam znakova kako pročitati novinare:
1. Novinar je neodređen oko teme svoje priče
Počne li novinar okolišati sa pričom, ne postavlja konkretna pitanja i nešto mrmlja, može biti znak da misli da je vaš šef niš’ koristi. Jer, imajte na umu, nijedan novinar neće tražiti izjavu ako nema već osmišljenu reportažu..
2. Novinar vas ima na piku
Autor savjetuje da nakon što vas dotični kontaktira, prva stvar koju morate napraviti je odguglati ga. Tako će vidjeti je li vam novinar sklon ili je poslan da vas „razvali“.
3. Mediji u pravilu nemaju ništa lijepo reći za ljude poput vas
Budite pažljivi pri odabiru medija. Ako ste si zamislili priču o poslovnom uspjehu, a ganja vas novinar iz tabloida, vjerojatno je caka u vidu skandala iza ugla.
4. Konkurentski medij je upravo objavio nešto lijepo o vama
Novinari mrze raditi priču koju je upravo netko drugi imao, pa ako ste se pojavili na naslovnici konkurencije, budite spremni jer drugi novinar će vas sigurno razvaliti. Loša vijest se prodaje, a još ako vas je medijski rival nahvalio, možda treba razmisliti.
5. Novinar odbija reći vam s kime je još razgovarao vezano za istu priču
Ako [...]

O milijardama kojih nema

Štednja. U zadnje vrijeme ste jako često mogli čuti ovu riječ. Sa svih strana nas pozivaju na štednju: banke, gospodarstvenici, sindikati, načelnici i gradonačelnici. Poziva nas čak i Vlada, koja nikako da se i sama primjerom iskaže, primjerice uvođenjem reda u HEP ili HAC.
„Svaki tjedan proračun jedan“ komentirao je nedavno Kajin u Saboru mini-rebalans proračuna i najavu još jednog. Vlada je smanjila rashodovnu stranu za cijelih 780 milijuna kuna. Večer prije su na Prisavlju ili grubo pogriješili jer (kako smo već pisali) „Pred milijardama mozak stane – matematika za nepismene“  ili su se htjeli dodvoriti Vladi pa su ustvrdili da taj rebalans predstavlja uštedu od čak 780 milijardi kuna! Slajd s takvim nevjerojatnim uštedama prikazivali su dva dana u raznim izdanjima vijesti… O dvije milijarde „ušteda“ koje su samo prebačene s pozicije A na poziciju B ne treba trošiti riječi.
Nakon što smo dugo vremena morali čitati kako nas kriza neće zahvatiti, kako se proračun dobro puni i kako je isplata mirovina i plaća svim korisnicima proračuna zajamčena, nakon što su se dugo vremena premijer i ministri pravili da ne čuju apele gospodarstvenika kako ipak nešto treba poduzeti dok nije kasno, odjednom premijerka izjavljuje: “U predstojećem rebalansu moramo provesti duboke i bolne rezove. Puno je nepravednije da ljudi uopće ne dobiju plaću“. Izvrsna je to priprema za pregovore sa socijalnim partnerima. Nakon što je Vlada čekala i ne poduzimala ništa, valjda u strahu da ne povuče kakav krivi potez, sada više nema izbora, broj poteza koji još može povući drastično se smanjio. Vlada ima odličnu pregovaračku poziciju: uzmi ili nemoj uzeti – ništa drugo nije moguće. Očekivano, prvi koji su popustili su umirovljenici, ali ni ostali partneri nemaju manevarskog prostora.
Sinoć su iz Vlade krenuli probni baloni o ekstra porezu od 8% na primanja, da bi se ova stopa nakon reakcija tijekom [...]

Pregled zanimljivih linkova za 15. srpnja 2009.

Kerumova Burana – tportal.hr /kultura/
- Svako Splitsko ljeto je, unatoč neverama, bilo po nečemu posebno, najavila je otvorenje te kulturne manifestacije voditeljica svečanosti Bruna Bebić. Ovogodišnju posebnost treba tek dočekati jer neveru koju su zlobnici očekivali u govoru Željka Keruma na otvaranju 55. splitskog ljeta poput protugradnih raketa raspršio je buran pljesak posjetioca te manifestacije visoke kulture, što je uslijedio nakon prve Kerumove rečenice
Željko Kerum na otvorenju 55. Splitskog ljeta: Umjesto Carmine Burane studio Otvorenog! – Vijesti.net
- “DRAGO mi je što sam ja ovdje, a što ste vi tu. Prije nego što sam došao, dobio sam dosta poruka. Kao Kerum nije iz kulture, a Splitsko ljeto je kulturni događaj, bit će problema”, započeo je svoj kratki govor Željko Kerum na otvorenju 55. Splitskog ljeta. Nervoza je, međutim, brzo nadvladana, splitski gradonačelnik pozdravio je prisutne, najavio kako će za kulturu izdvajati više nego što se dosad izdvajalo. Publici je bio simpatičan, kao i obično, vrlo iskren.
Kerumov govor na otvorenju Splitskog ljeta – Ante Tomić 10.5.2009
- Zanimljivo pročitati sada Tomića s par mjeseci distance…
Dnevnik.hr – VIDEO: ‘Ne znam kako ovo ide, svatko priča po 10 minuta’
- ‘Ja uopće ne znam kako ovo ide te hoće li i u buduće ići ovako. Pa što se sada odugovlači, svatko priča po deset minuta, postoji li neka regulativa koja kaže koliko se može odugovlačiti?’, zapitao se nervozni Kerum. O rodilištu i cesti raspravljat će se na idućoj sjednici vijeća za petnaest dana. A vjećnici će dobiti na uvid i sporni ugovor u vezi Spaladium arene, još jedne afere koja potresa grad pod Marjanom. Izvješće je zatražilo i državno odvjetništvo, a i grad će napraviti reviziju.
Vecernji.hr – Ministar Bajs bio protiv, a građanin Bajs za umjetnu oplodnju!
- Lipanj 2009. Vlada raspravlja o Zakonu o medicinskoj oplodnji. Đurđa Adlešič izlazi iz dvorane jer kao liberalka, objasnila je [...]

Svaka brojka uvijek ima svoje lice

Ratna propaganda je nevjerojatna stvar. Dokle god se javnosti ratne žrtve prikazuju isključivo statistički, mir je u kući. Čim se ljudima predoče slike nastaje nemir. Jer kako smo već ustanovili, brojke stravično malo znači za poimanje stvarnosti i štoviše kad je u pitanju nezgodna stvar za reći, ponekad ju je najbolje izraziti hladnom matematikom. Ali ponekad ne možete spriječiti objavu slika i tada imate problem. Jer nije bez vraga ona “Jedna slika vrijedi tisuću riječi”.
S tim problemom se sve više suočava britanska i američka javnost zbog sukoba na Srednjem Istoku. Jednostavno je nemoguće predugo plasirati probrane informacije izbjegavajući emocije i stvarnu situaciju.
„Šestorica britanskih vojnika poginula su jučer u ratnim sukobima u afganistanskom gradu Sanginu.“ Ili „Sinoć su iz zasjede na ulasku u Sangin u Afganistanu poginuli Jonathan Horne, 28, William Aldridge, 18, James Backhouse, 18, Joseph Murphy, 18 i Daniel Simpson, 20. Johnatan Horne bio je oženjen i imao dvoje male djece. Aldridge je bio ponosan jer se priključio vojsci i prije navršene osamnaeste godine života kao jedan od najmlađih … Prosjek godina poginulih je dvadeset.“ Što je teže pročitati i razumjeti? A tek kad osvane i slika?
O ratu je najlakše misliti samo u brojkama poginulih i ranjenih, ali kad vidimo slike poginulih mladih ljudi shvatimo da je iza svake od njih jedna prekinuta životna priča…Tako je 2004. godine američka vojska otpustila radnicu Tami Silicio koja se „drznula“ snimiti fotografije ljesova prekrivenih američkim zastavama s tijelima vojnika nastradalih u iračkim sukobima. Predsjednik Obama upravo ovih dana razmatra ukidanje zabrane objave takvih fotografija koje je donio njegov prethodnik. U dnevniku Images of War sam pronašla odličan link na foto galeriju New York Timesa s impresivnim ratnim fotografijama  koje prikazuju rijetke trenutke stradavanja na bojišnici. Činjenica je da ste pod dojmom već i prije nego pokušate pročitati opis uz [...]

Pregled zanimljivih linkova za 7. srpnja 2009.

Tuđmanov HDZ bio je demokratičniji – Jutarnji.hr – Jelena Lovrić
- Kapetan nepotopivog HDZ-ova broda, kako mu tepaju, svečano se iskrcao, ali stranački sabor o njegovu povlačenju nije glasovao, a suradnici ga nazivaju čovjekom budućnosti. Opasno je kad državu vodi stranka u kaotičnom i komatoznom stanju. Sanaderove su godine pojeli skakavci i zato što se stranka vratila pod vlast desničarske frakcije. Na odlasku, definitivnom ili privremenom – vidjet će se, Ivo Sanader izručio je HDZ ekipi koju je dosad krotio i držao pod kontrolom: Vladimir Šeks, s repovima koji ga povezuju s ratnim zločinima, zadrti Andrija Hebrang, u slavu Norca lancima vezani Milinović, Kalmeta. Dosadašnjeg su šefa respektirali, ali kad mačka da ostavku, miševi kolo vode. Inozemni prijatelji Hrvatske strahuju od HDZ-ova desničarskog rikverca. Upozoravaju da nije riječ o desnici europskoga tipa, nego o ekstremnim i pregrijanim nacionalistima koji svoja politička uvjerenja vuku iz ideoloških sukoba iz vremena Drugoga svjetskog rata.
Više nije riječ o namjerama. Svojim subotnjim saborom HDZ se predstavlja kao stranka opasne prakse.
Dobre i loše strane Sanaderove ostavke – Jutarnji.hr – Mladen Pleše
- Zbog toga Vlada Jadranke Kosor ima ograničen rok trajanja: pitanje je samo vremena kada će morati odstupiti. Tu sudbinu ne bi izbjegao ni Ivo Sanader. Već najesen Vlada će se suočiti s prvim dramatičnijim problemima, no do prave krize doći će potkraj godine, kada će valjati izglasati novi poračun. Jadranka Kosor preživjet će, međutim, budžetski križni put. Naime, tek u siječnju 2010. saborski zastupnici steći će pravo na povlaštenu mirovinu pa od njih ne treba očekivati da će se prije toga raspustiti kako bi se raspisali prijevremeni parlamentarni izbori.
Logično objašnjenje Sanaderova odlaska – Jutarnji.hr – Miljenko Jergović
- Jergović fakat misli da je svakom loncu poklopac:-) Koji je on faktor?
Kada kažem da nemam pojma zašto je Sanader otišao, nitko mi ne vjeruje, jer je to nešto o [...]

Slijedeca stranica »