Manjgura.hr - Public Relations - Odnosi s javnošću » Odnosi s javnošću

Kukuriku koalicija – i besplatnu reklamu treba znati iskoristiti

Ivan Salopek — Wed, 25 Aug 2010 06:26:12 +0000

Kastavski slow food restoran Kukuriku redovita je destinacija svih gastronoma koji se nađu u području Kvarnera. Vlasnik Nenad Kukurin jedan je od začetnika slow food pokreta u Hrvatskoj, koji se kroz godine truda i ulaganja izborio za renomiranu poziciju svog restorana.

Takav restoran, zaključili su oporbeni čelnici, bio bi odličan odabir za mjesto inicijalnog sastanka za njih – osnivače predizborne koalicije koja će s velikim izgledima jurišati na ministarske fotelje. Sastanak u pitoresknom Kastvu, u zaleđu Rijeke, bandićevski rečeno bastionom Crvene Hrvatske, za koaliciju lijevog centra dobar je odabir. Tim potezom su izazvali i simpatije većine zaljubljenika u hranu, ujedno bivajući prvi koji su lik domaćeg političara otrgnuli iz slika zadimljene gostionice ispred koje se jednolično okreću odojci/janjci i paste – ali u priču istinske gastronomske vrijednosti. No, za ovaj tekst to je manje bitno.

Bitno je iduće: oporbeni čelnici sastali su se u restoranu Kukuriku, o tome su bili informirani predstavnici medija, a pojedinci među njima (ne bi znao sada tko je prvi zapisao/izrekao, ako netko zna molio bih ga da javi) sjetili su se da bi tu koaliciju, tada u nastanku, mogli nazvati po restoranu. Tako se rodila Kukuriku koalicija. Jasno taj naziv skriva i mnogo simbolike, koju svatko može interpretirati na svoj način, ali činjenica je da je originalan naziv nastao prema imenu restorana.

Nenadu Kukurinu i njegovim zaposlenicima novinari su time učinili veliku uslugu jer kao neformalno ime družine oporbenih političara svi Hrvati prepoznaju Kukuriku koaliciju. Niti jedan drugi restoran nije imao čast da njegovo ime krasi toliko naslovnica i provlači se kroz toliko priloga informativnih emisija. Što bi tek pobjeda na izborima stranaka okupljenih oko SDP-a mogla donijeti za ovaj restoran…

Članovi Kukuriku koalicije i dalje su se sastajali u restoranima, ali niti jedno naknadno odredište nije imalo sličan tretman kao Kukuriku. Istina, koaliciju su počeli smetati novinari, pa su neplanski bježali u restorane ispred kojih ih nisu čekale kamere i fotoaparati, što je umanjilo renome i kvalitetu posjećenih restorana. Morat će pripripaziti da im se ne dogodi nešto slično kao i izaslanstvu SDA Silejmana Tihića u jednom beogradskom restoranu:

Click here to view the embedded video.

Može se zaključiti da je velika šteta za restoran što neformalno ime koalicije većina građana ipak ne povezuje s kastavskim ugostiteljskim objektom. Bio tome razlog nedovoljno poznavanje kulture stola i restoranske ponude ili nedovoljno iskorišten PR potencijal spominjanog restorana, sada je manje bitno. Zamašni moment, kada se trebala građanima na sve načine prezentirati poveznica restorana i naziva koalicija, već je davno iza nas. Donekle je načeto iskorištavanje PR potencijala, no ne u velikoj mjeri. Povezivanjem sa socijaldemokratskom opcijom, Kukurinov restoran mogao je postati kultno mjesto svima kojima je ta opcija bliska i to za naredna desetljeća. Naravno, jedino u slučaju da Kukurinu ta opcija je bliska i ukoliko takvu klijentelu u svome restoranu priželjkuje. Jasno, puno toga ovisi o ishodu idućih parlamentarnih izbora, ali ima još puno načina na koji Kukuriku može oplemeniti svoj poklonjen, vrlo velik besplatni reklamni prostor. Ako g. Kukurinu, treba pomoći s oko razrade komunikacijskog plana, prijavljujem se za taj posao. Plaćanje se može vršiti i u obrocima, u restoranu Kukuriku, naravno!

Kako treba izgledati politički govor

Ivan Salopek — Tue, 10 Aug 2010 21:23:53 +0000

Za sve nadolazeće izbore i izborne kampanje evo nekoliko trikova koji će Vam biti korisni jednom kad se odlučite biti društveno aktivni i kandidirati se na lokalnim/parlamentarnim/predsjedničkim, ali i bilo kojim drugim izborima (za predsjednika kućnog savjeta, sindikalnog predstavnika, razrednog blagajnika i ostalo)

Dobra priprema javnog nastupa:

scenografija govornice treba biti impresivna, kako bi okupljeno mnoštvo vidjeli da niste slučajno metar i po iznad njih.
napamet naučen govor kojeg Vam je sastavio vrsni krotitelj pera ili danas češće polja na tipkovnici. Papir koji ćete imati ispred sebe sadržavat će samo natuknice Vaših genijalnih ideja
pazite na vremensku prognozu! Vaša publika ne želi stajati na kiši. Ako nemate rezervnu varijantu sa zatvorenim prostorom, pripremite mnogo besplatne razvodnjene pive/bevande (mislit će da je vodenastije zbog kiše, a srezat ćete troškove) i kuhanih kobasica/pečenih srdela, ovisno o podneblju.

Vaš nastup:

odijelo ne čini čovjeka, ali je nužno. Vaša publika Vam je bitna, pa ste se zbog nje i svečano odjenuli. Ukoliko ste uvidjeli da u mjestu gdje nastupate ne cijene najnoviju modu, nemojte im to nabijati na nos! Znači NE najmodernijim kravatama i skupim odjelima. Šljokičava košulja učinit će Vas dovoljno prezentnima.
ukoliko Vam se znoje dlanovi, nemojte držati papire u rukama, jer bi to što ste napisali moglo postati jedna velika mrlja. Isto tako, pripazite da temperatura vode kojom ćete osvježavati vaše napaćeno grlo, ne bude preniska. Ukoliko je orošena, čaša bi Vam mogla ispasti iz ruku, a to ne želite.
pogledom morate barem dva puta pogledati svakog slušača u oči, ili se barem njemu mora tako činiti.
morate komunicirati sa svojom publikom. Ne baš da se nadovezujete jedni na druge, ali tu i tamo ih visokim tonom priupitate za mišljenje: “Je li tako!?” ili “Jeste li uz mene!?”.
ne ustručavajte se u pojednostavljivanju vaše poruke, svi je moraju moći razumjeti. Bake s dva i pol razreda osnovne i djeca predškolske dobi. Bake će glasati za Vas ako im objasnite zašto bi trebale, a djeca će moći glasati za par mandata, pa ako se održite i ona Vam mogu biti vjerni birači. Javni skupovi nisu polemiziranja niti sa Žižekom niti s Mandićem, ljudi vole kada im jasno, glasno i jednostavno kažete što im je činiti i zašto.
kratke i upečatljive izjave, poznate i kao Sound bite, nužno je koristiti u javnim nastupima. Osim što će mediji moći pronaći dovoljno kratku a upečatljivu izjavu kako bi ju ugurali u svoj informativni program, imat ćete i vlastitu izjavu kao naslov članka u sutrašnjim novinama. – ova natuknica ne odnosi se u potpunosti na kandidate za predsjednike kućnog savjeta ili razrednog blagajnika, iako će i njima koristiti.

U konačnici to treba ovako izgledati:

Click here to view the embedded video.

Par savjeta za zaključivanje ključnih rečenica prilagođenih hrvatskom političkom spektru:

Kako hrvatske političke stranke sebe pokušavaju prikazati kao idealistički vrlo raznolike i s čvrstim uporištem u određene ideje i vizije, savjeti su prilagođeni našem političkom korpusu.

S lijeva na desno:

Lijevo orijentirane stranke – za sve marginalne strančice koje se lijevim idejama zanose, te pokušavaju homogenizirati birače nekada čak i uočljivog SRP-a, najbolje je pratiti put Damira Kajina i njegovih Sound biteova s predsjedničkih izbora. Najbolje je završavati pozitivne rečenice s: “kao što su i naši stari išli u partizane”, a negativne sa: “smrt takvim fašističkim idejama”.

Lijevi centar u Hrvatskoj je dosta napučen ali ideološki netransparentan. Tako je možda najbolje homogenizirati njihovo biračko djelo rečenicama: “(dolazak nas na vlast…/naša ideja…/naš program…) ILI NEĆEMO UĆI U EU!”

Desni centar se sve više prisjeća prvog predsjednika, pa je najbolje završavati rečenice s: “Kako je i Franjo zamislio” ili opaskom: “Nema više komunizma, sad smo u svojoj državi”.

Desnica je kod nas još dosta neeksploatiran prostor, pa strankama koje će probati okupirati taj prostor evo ideje: parafrazirati Katona starijeg: “Uostalom smatram da ______(dopuniti imenom grada/države odabranog najpomodnijeg neprijatelja) treba razoriti!”

Kako sastaviti pravi politički govor provjerite ovdje.

Zašto me je nekad sram reći da se bavim PR-om?

Krešimir Macan — Sun, 25 Jul 2010 13:07:43 +0000

Prvo pročitajte ovo (original na ESTRADNI PR PO ‘NAŠKI’ Dođite upoznati mog dečka, on radi u Rusiji, ali je inače Hrvat tajkun)

Subject: za glavnog urednika
Turneja FHM by Gianna Apostolski radi još jedan veliki FHM party u hotelima Ilirija u Biogradu u njihovom coctail baru Lavander koji izgleda čarobno.

Gosti su nam Sabina Ćedic, Olgica Pink, Hana Hdžiavdagić, Ava Karabatic, Lorena Renko sa RTL je hostesa kao i manekenka Kristina Krunic.

Očekujemo i dolazak novog dečka od Gianne Apostolski koji se trenutačno nalazi u Splitu gdje izvršava poslovne obaveze.On radi u Rusiji ali je inače Hrvat tajkun.

Molim Vas da nas medijski popratite i uzmete izjave od gore navedenih.

Gianna Apostolski upravo snima reklamnu kampanju za Hotele Ilirija i nalazi se u Hotelu Adriatic

hvala

Poslao: Gianna

A potom uživajte u biserima u nastavku:

BROJNE poznate Hrvatice, među kojima je najviše manekenki, prisiljene su potražiti dodatne izvore prihoda kako bi se uzdržavale, jer na našoj estradi i modnoj sceni tek rijetki mogu preživjeti. Jedno od najčešćih zanimanja kojim se poznate Hrvatice bave, promoviranje je klubova i kafića, za što najčešće nisu kvalificirane. Poput Elle Dvornik koja se u tome samo nakratko okušala i shvatila da to nije za nju. Za razliku od nje, mnoge poluanonimne manekenke i starlete godinama “rade” kao PR-ovke popularnih klubova bez ikakvog znanja, iskustva i obrazovanja, što vrijeđa one poznate Hrvatice koje su svoju diplomu za bavljenje odnosima s javnošću ili marketingom, zaslužile.

Više na Poznate Hrvatice u PR vodama: “Tim se poslom bavi svatko, uglavnom ljudi koji to ne znaju”. I za kraj definicija, kao u svakoj pravoj školici:

Piaruša
Inteligentniji poslovnjaci odnose s javnošću sve više prepuštaju mlađim seksi komadima koji svoje talente nose ne toliko u, iza, uz, već doslovce po sebi. Još da se javnost smije s njima izravno odnositi bilo bi sto posto fer, no ovako sve što može je pljusnuti im na čelo samoljepivu trakicu s natpisom – piaruša. PR je od veleuvažene discipline odnosa s javnošću etablirane početkom 20. stoljeća, koja je zahtijevala multidisciplinarna znanja iz komunikacije, diplomacije, sociologije, psihologije i tržišta napravila kvantni skok prema solidnom paru sisa i bokova, tri tipa osmijeha i ljubogledljivom lišcu. Sve pohvale. Priznajemo, ostavljanje dobrog početnog dojma je ključno za podmazivanje svake daljnje komunikacije, ali u tome i leži profesionalna deformacija piaruše – ostavlja dojam, ali malo što drugo.

Nisam Hrvatica, nisam piaruša, nemam cice, ćelav sam i preko 40 – definitivno ne znam što tražim u PR-u:-). Zamisli pored ovakve konkurencije, raja te pogleda sa sažaljenjem i ko Edo Maajka u “Legendi o medvjedu” prošapću: “Koji loser!”

Community managment – nova grana PR-a

Ivan Salopek — Sun, 11 Jul 2010 22:29:35 +0000

Poslovni dnevnik objavio je tekst o relativno novoj i brzorastućoj pojavi u poslovnoj komunikaciji. Pojavu zvanu community managment komentirao je i Krešimir Macan:

Community management je kombinacija korisničke podrške, marketinga i odnosa s javnošću, a riječ je o poslu koji se proteže kroz cijeli dan i noć.

Nagli uzlet društvenih mreža na internetu potaknuo je mnoge kompanije na nov način komunikacije sa svojim kupcima i korisnicima usluga, pa su korporativni profili na Facebooku i Twitteru danas više pravilo nego iznimka.

U takvom okruženju u prvi plan je izbila specifična branša – community management, koja podrazumijeva usluge vođenje profila kompanija na raznim društveno-mrežnim odredištima, od kojih su svakako najpopularnija Facebook i Twitter. Tvrtke u Hrvatskoj poprilično su brzo prigrlile društvene mreže kao svoj promotivno-marketinški alat, a neke već u značajnoj mjeri koriste usluge specijaliziranih agencija pri izradi strategije nastupa na Facebooku i Twitteru, što među ostalim uključuje kreiranje web aplikacija, osmišljavanje nagradnih igara i promotivnih akcija te ono najvažnije – komunikaciju s korisnicima.

“Razvojem društvenim mreža, klasični CRM (Customer Relationship Management) je dobio posve novu dimenziju. Kao što su računalni programi omogućili revoluciju u CRM-u kroz razvoj baza podatka, tako su društvene mreže omogućile stvaranje novih virtualnih zajednica, koje itekako mogu utjecati na stvarnu reputaciju proizvoda ili tvrtke, ali i pojedinaca. Njih za razliku od klasičnog CRM-a ne možete kontrolirati, ali s njima možete aktivno raditi i to je bit community managementa”, kazao nam je Krešimir Macan, direktor agencije za odnose s javnošću Manjgura, koja se bavi i društvenim mrežama te svim pojavama vezanima uz njih.

Community management je kombinacija korisničke podrške, marketinga i odnosa s javnošću, tako da se osoba koja to radi bavi svim navedenim, pri čemu je potrebno strpljenje i diplomatske vještine, pojašnjava Boris Ličina, suvlasnik community management tvrtke Jasno&Glasno. “Svaki klijent je specifičan i osoba koja to radi mora imati strast i prema onome što klijent radi i poznavati dobro njegov proizvod i uslugu”, kaže Ličina te dodaje kako je riječ o poslu, koji, uvjetno rečeno, traje od 0 do 24, pogotovo ako imate više klijenata. “To nije posao od 9 do 17, jer su naprimjer korisnici na Twitteru najaktivniji od 21 do 01″. S druge strane, dodaje on, korisnici nekih brendova najaktivniji su ujutro, a drugih navečer, tako da se posao proteže kroz cijeli dan i noć.

Community manager “mora poznavati zajednicu, njene primarne i sekundarne interese, imati ideju kamo je vodi i dnevno osluškivati povratne informacije koje od nje dobiva i ono što je najbitnije djelovati po tako primjenoj informaciji”, kaže Krešimir Macan. “Jednom kad kreirate zajednicu ona je živo biće kojim se morat baviti 24 sata na dan – poput nekad popularnog elektroničkog ljubimca Tamaguchija“, slikovito opisuje direktor Manjgure.

Netko tko radi kao community manager mora zadovoljiti dva uvjeta: izvrsno poznavanje medija kojeg koriste i mora imati dubok uvid u brend/proizvod/tvrtke koju zastupa, smatra Hrvoje Šarić, osnivač marketinške i PR agencije Ohoho, specijalizirane za društvene mreže i web 2.0 kanale. “Vrlo je poželjno i iskustvo u odnosima s javnošću ili barem novinarsko, no nije obavezno, jer će nam uskoro trebati puno više community managera nego što ima ljudi koji zadovoljavaju ove uvjete. Dakako, da bi zadovoljila ta dva uvjeta, osoba mora biti iznimno komunikativna, vješto baratati hrvatskim jezikom (više govornim nego pismenim) i imati višu razinu informatičke pismenosti“ kaže Šarić.

Sugovornici upozoravaju i na određene zamke koje bi tvrtka koja se bavi community managementom trebala izbjegavati. “Treba izbjegavati kupovanje fanova i objasniti klijentima koji to žele da je to potpuno krivi put, odnosno objasniti im da postoje, na Facebooku na primjer, ‘fanovi’ i fanovi. Izgraditi respektabilan brend je teško, a sve izgrađeno može se srušiti u sekundi – tako je i na društvenim mrežama. Kvalitetan odnos s korisnicima se gradi polako i sigurno na temelju strategije nastupa na društvenim mrežama. Svakako treba izbjegavati bilo kakve spamerske metode privlačenja fanova, prijateljstvo uvjetovati likeom i slične stvari”, upozorava Boris Ličina.

Kupovanje fanova na društvenim mrežama je relativno nova i kontroverzna pojava, a predstavlja razne metode privlačenja fanova na korporativne profile na društvenim mrežama, poput slanja virtualnih pozivnica ciljanoj grupi korisnika. U svijetu je najpoznatiji primjer australske tvrtke uSocial koja u svom osnovnom paketu klijentima nudi 1.000 Facebook fanova ciljanih karakteristika, za svotu od 197 američkih dolara.

Ličina pritom poručuje kako je važna edukacija klijenata, što je posao agencija koje se time bave. U suprotnom, mogla bi se raširiti kupovina fanova, pa će tvrtke to raditi samo da imaju više fanova od konkurentske tvrtke, pri čemu će se vjerojatno pojaviti, kako kaže, “gomila tzv. social media stručnjaka koji će cijeli taj posao odvesti u potpuno krivom smjeru jer vam za ‘uspjeh’ treba samo kreditna kartica”.

Hrvoje Šarić pak smatra kako pri bavljenju community managementom treba izbjegavati svaki oblik cenzure, no ipak treba oprezno odstraniti one koji rade nered, gdje je to moguće. “Treba nastupati ravnopravno, nikako se ne uzdizati od publike. Od ključne je važnosti što prije odgovoriti na svaki post jer publika to očekuje”, dodaje on.

“Ne podvaljujte zajednici teme ili priče koje ih ne zanimaju. Može vam se obiti o glavu. Dakle na bilo koji način ne iskorištavajte povjerenje koje ste zadobili jer će to biti prvi, zadnji put i nikad više”, savjetuje Krešimir Macan.

Premda se o community managementu u posljednje vrijeme sve više govori, njegovo širenje kod nas tek treba uzeti maha. “Nažalost, u ovom se trenutku u Hrvatskoj community managementom ponajviše bave političke stranke i interesni lobiji, a manje privredni subjekti. Među njima pak prevladavaju ogranci multinacionalnih kompanija (kojima su njihove središnjice naložile da se time bave), a predvodnici su tvrtke iz tehnološkog sektora, familijarne s korištenjem interneta”, kaže Hrvoje Šarić.

Međutim, on je optimističan glede budućnosti: “Čvrsto sam uvjeren da nas očekuje eksplozija community managementa, u čemu Hrvatska neće dugo kasniti za svijetom. Praktički svakodnevno pojavljuju se novi primjeri kako je community management najučinkovitiji oblik komunikacije prema javnosti; sjetimo se samo Obamine kampanje ili pokušaja BP-a da preko društvenih mreža spasi obraz nakon ekološke katastrofe u Meksičkom zaljevu”.

Stare baterije reciklirati – rado! Ali gdje i kako?

gostbloger — Fri, 09 Jul 2010 14:37:43 +0000

Imate stare baterije ili neispravni toplomjer, i što sad s tim? Baciti u smeće ili ne? Jedan dio ljudi će znati da se takva stvar nikako ne smije baciti u smeće s ostalim otpadom, ali većina o tome ne zna gotovo ništa. Poznato je da su tvari sadržane u starim baterijama ili toplomjeru, kao što su živa, nikal, kadmij, vrlo opasne i štetne za ljudsko zdravlje i okoliš. Pitanje je jesmo li informirani o utjecaju opasnog otpada na našu okolinu i nas? A ako nismo, zašto nismo?

Informiranje građana o štetnosti električnog i elektronskog otpada (EE) svodi se na letke koje distribuiraju tvrtke koje imaju koncesiju za odvoz i zbrinjavanje tog otpada. Njima je nadležno Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva,dok bi se Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost trebao baviti tim problemom, odnosno edukacijom građana o štetnosti tvari koje sadrži EE otpad. Informiranje od strane Ministarstva svedeno je na Zakone i pravilnike o zbrinjavanju tog otpada. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koristi financijska sredstva Europske unije za gospodarenje otpadom. Međutim, od tih sredstava gotovo da se ništa ne koristi za informiranje o štetnosti otpada i njegovom zbrinjavanju. Edukacija i usmjeravanje građana u potpunosti je prepušteno tvrtkama koje imaju koncesiju za tu djelatnost, a one pak to čine samo zato jer zarađuju na količini otpada. Tako dolazimo do činjenice da se obavještavanje ne vrši radi upoznavanja ljudi s posljedicama neodgovornog odlaganja već samo radi zarade. Takav način komunikacije s građanima daleko je od dovoljnog.

Bez dobre javne informativne kampanje sa svrhom pružanja informacija, širenja istih i poticanja odgovornosti, niti koncesionari zarađuju koliko bi mogli, niti se čuva okoliš, niti se vodi briga o zdravlju građana.

U prilog neinformiranosti govori i činjenica da velika većina ne zna kako izgleda upozorenje za opasni otpad niti što to znači. Čak i ako se poznaju znakovi i jasno je što se ne smije raditi s određenim otpadom, još uvijek se ne zna što zapravo treba napraviti s njim.

Prepoznaje li ova upozorenja na ambalaži?

Nije da je strano uvijek bolje, ali za malo novca se može napraviti ovo:

Maja Jenei

Najava – „Komuniciranje jedinica lokalne samouprave s javnošću“ mr.sc. Drago Martinović

Krešimir Macan — Sun, 27 Jun 2010 10:00:45 +0000

U širokobriješkom hotelu „Park“ u srijedu 30. lipnja s početkom u 12 sati bit će predstavljena knjiga „Komuniciranje jedinica lokalne samouprave s javnošću“ autora mr.sc. Drage Martinovića. Knjigu će predstaviti prof. dr. sc. Besim Spahić jedan od vodećih komunikologa u Bosni i Hercegovini i zemljama regije i redoviti profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, doc.dr.sc. Đorđe Obradović predavač i voditelj Medijskog istraživačkog centra Odjela za komunikologiju na Sveučilištu u Dubrovniku i prof.dr.sc. Marija Putica izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i predsjednica Upravnog odbora BHRT-a. Nakladnik knjige je Media plan institut.

mr.sc. Drago Martinović

Autor knjige „Komuniciranje jedinica lokalne samouprave s javnošću“ Drago Martinović rođen je 1967. godine u Širokom Brijegu. Inženjer prometa, diplomirao i na studiju novinarstva. Krajem prošle godine, pod mentorstvom prof.dr.sc. Besima Spahića, magistrirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i stekao titulu magistra društvenih znanosti, polje informacijske i komunikacijske znanosti, smjer odnosi s javnošću. Uposlen u općini Široki Brijeg na mjestu savjetnika Općinskog načelnika za odnose s javnošću. Za više informacija kontakt osobno g. Drago Martinović 0038763 796648.

Zabrana i seks – recept za uspjeh u komunikaciji – kako je guza postala muza

gostbloger — Sun, 20 Jun 2010 16:18:44 +0000

Kome smeta stražnjica u reklami?! Izgleda jedino Hrvatsku turističku zajednicu… i više nikoga. U najnovijoj kampanji Citroena Hrvatska pojavljuje se identičan motiv, dakle lijepe ženske stražnjice koju auto kuća bezrezervno nudi na ogled pod sloganom ‘skandalozne ljetne ponude’. Stručnjaci za oglašavanje mudro su odlučili iskoristiti aferu oko ‘turističke’ stražnjice za promociju automobila. Bitno je da se o njemu priča.

I dok je auto industrija samo pametno iskoristila trend, kampanja jednog proizvođača madraca je išla korak dalje. Na čistu provokaciju, usred rasprave o korištenju žena kao seksualnog objekta u reklamama. Reklama bez iti malo ustručavanja i prikrivanja aludira na upražnjavanje seksualnih odnosa i položaja u kojima je žena u podređenom položaju. Reklamni plakati postavljeni na svim frekventnim prometnicama u Hrvatskoj, izazivali su pozornost javnosti i reakcije struke (ali ne i pravobraniteljice koja je žurno reagirala u slučaju HTZ-ove guze). Iako je Sud časti Hrvatske udruge reklamnih agencija (HURA) na svoj dnevni red uvrstio i raspravu o seksistički intoniranoj reklami kojom tvrtka Perfecta prodaje madrace uz slogan ‘Najbolja za svaki položaj!’ i slikovnu poruku s aluzijom na seksualni čin, unatoč trudu nismo pronašli njihov konačan sud po tom pitanju. Prije same sjednice predsjednica Suda časti Suzana Kulaš izjavila je (Seksistički oglas ravan je samoubojstvu) da je promatrano s aspekta oglašivačke struke, tvrdi Kulaš, ovakva reklama ravna samoubojstvu u poslovnom smislu, jer izravno vrijeđa onoga koji donosi odluku o kupnji. ‘Žene su danas donositeljice odluka o kupnji većine proizvoda, zbog čega im se obraća čak i automobilska industrija, pa i proizvođači piva. Oglašavati madrace na ovakav seksistički način doista predstavlja nepoznavanje struke’, zaključila je Suzana Kulaš. Tih dana se slučajno intenzivno reklamirao skup Gdje je nestao sex u marketingu?: panel o tekućim problemima u današnjem marketingu u Hrvatskoj koji je za vlastitu promociju koristio praktično istu tehniku. Ne znam koliko uspješno…

No ne zaboravite da je država u lovu na seksističke reklame, barem kada su zakoni u pitanju. Od 15. srpnja na snagu stupio novi Zakon o ravnopravnosti spolova u koji je unesena odredba prema kojoj će se mediji koji objavom programskog sadržaja ili oglašavanjem predstave žene i muškarce na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način s obzirom na spol i spolnu orijentaciju kazniti za prekršaj novčanom kaznom do 1.000.000,00 kuna, još uvijek nije poznato je li netko sukladno tome i kažnjen, a reklame koje bi se mogle protumačiti kao seksističke ili uvredljive vrte se na svim televizijama. Kao što vidimo prigoda je bezbroj:-)

Zadnji koji su se priključili trendu su bili LBGT aktivisti. Gay pride je također nesmetano koristio muške, ali i ženske guze obojane različitim bojama pod parolom ‘Hrvatska to može progutati’ i napravio zgodnu i dobro popraćenu kampanju.

Stražnjica je apsolutni must have – u marketinškom smislu danas i sada, u svakodnevnom životu otkako postoji čovječanstvo. Zlouporaba ženskog tijela u promidžbene svrhe tema je za raspravu i definitivno stavlja ženu u ulogu objekta, no što s tom raspravom kada je riječ o kreativnoj slobodi i u konačnici slobodi duha i prava na slobodnu misao i govor?

Kada potencijalna optužba za diskriminaciju postaje opasna za kreativnost? Tko je zadužen za definiranje granice između estetike i zloupotrebe? Kada je dobro žensko dupe prihvatljivo, a kada ne? Što žele žene? Treba li nekome uopće dobro dupe ako to isto dupe nitko ne vidi?

O ‘skandaloznoj ‘ reklami Hrvatske turističke zajednice trebalo se raspravljati u stručnim krugovima, a debata se trebala voditi u smjeru je li reklama zastarjela i promovira li turističku ponudu Hrvatske na način primjeren trenutku na stranim turističkim tržištima. Je li uopće pogodila “u sridu” i postigla cilj? Ovako nismo dobili dobru turističku reklamu namijenjenu stranim turistima, a stražnjica se poput broševa svojvremeno nametnula kao dnevna tema razgovora. Koju su gore spomenutim akcijama oglašivači samo dodatno raspirivali.

Više tekstova na temu oglašavanja potražite ovdje

PS Zna li netko kome su namijenjene one silne reklame HTZ-a na hrvatskim televizijama? Pa ljudi nemaju novaca za more najvećim dijelom? Bolje da su to potrošili u inozemstvu…

Cjenik PR usluga – kako se kreću cijene u Hrvatskoj

Krešimir Macan — Mon, 14 Jun 2010 00:10:57 +0000

Hrvatske udruga za odnose s javnošću (HUOJ) dostavila je hrvatskim PR agencijama odluku Upravnog odbora HUOJ-a od 31.5. kojom se stavlja izvan snage cjenik agencijskih usluga članica Sekcije agencija Hrvatske udruge za odnose s javnošću.

E kako sada ostajemo bez ikakvog dokumenta koji bi mogao poslužiti kao orijentir kako se kreću cijene PR usluga u Hrvatskoj, evo mojeg malog doprinosa toj tematici.

Prvo ako radite redovito s klijentom tada najčešće radite po ugovoru i za paušalni mjesečni iznos (koji ne uključuje putne i druge troškove, već samo usluge agencije). Paušalni iznosi su se prije krize kretali od 20.000 do 30.000 kn mjesečno + PDV.

Ako radite na projektu ili na sate tada po istom principu obračunavate odrađene sate (bez putnih i drugih troškova) i eventualno na određenu količinu odrađenih sati odobravate količinske popuste. Ovo je okvirna podjela satnice:

Izvršitelj/Accout executive	40 €
Mlađi savjetnik/Junior Consultant	80 €
Savjetnik/Consultant	150 €
Stariji savjetnik / Senior Consultant	250 €

Naravno, količinski popusti u vrijeme krize znaju varirati i do 50%, ovisno o satnici.

Uvijek me pitaju koliko računate za krizno komuniciranje – pa u slučaju ako radimo na sate – onda duplo od uobičajene satnice i obično bez količinskog popusta. No, nerijetko se radi i za osnovni paušal i potom za nagradu po ostvarenom rezultatu.

A koliko dođu neke osnovne operacije u odnosima s javnošću:

Izrada objave za medije od početka	500 €
Adaptacija objave za medije	250 €
Ažuriranje popisa medija	250 €
Slanje poziva medijima i follow up	250 €
Organizacija konferencije za novinare	od 1500 €
Organizacija i priprema interviewa	od 500 €
Brifiranje novinara na temu	od 1000€

E sad ovo su neke orijentacijske kategorije i cijene, koje se prilično mijenjanju od agencije do agencije i od slučaja do slučaja, pa ću biti zahvalan kolegama za sve sugestije… Vjerujem da vam je sada i jasnije zašto je netko izmislio meeting cost calculator s početka ovog dnevnika:-)

Krešimir Macan: Josipović je dodao začine, ali govori ostaju problem

gostbloger — Wed, 09 Jun 2010 14:35:36 +0000

Današnji Novi list donosi intervju s našim Krešimirom Macanom o svemu pomalo – političkom marketingu i izbornim kampanjama, odnosima s javnošću, odnosu forme i sadržaja, te ključnim političkim liderima u Hrvatskoj kojeg prenosimo u cijelosti:

POLITIČKI MARKETING POD POVEĆALOM KREŠIMIRA MACANA, VODEĆEG STRUČNJAKA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU

Josipović je dodao začine, ali govori ostaju problem

Za Krešimira Macana Ivo Josipović je u kampanji bio bez okusa i mirisa, no učinio je velik napredak. Macan smatra da on ipak neće zapaliti masu, no u vremenima u kojima živimo najbolji je izbor

Zdenko DUKA

Krešimir Macan jedan je od najutjecajnijih hrvatskih stručnjaka za »public relations«, osobito u političkom marketingu. Bio je 1991. tajnik u Ministarstvu informiranja, 1995. šef Odjela za informiranje u Ministarstvu vanjskih poslova, kasnije pet godina glasnogovornik na HRT-u, 2003. godine savjetnik za komunikacije predsjednika Vlade Ivice Račana. Danas je direktor tvrtke za strateško komuniciranje Manjgura. Na prošlim lokalnim izborima savjetovao je Keruma, Jakovčića i pulskog gradonačelnika Miletića.

PR-ovce se doživljava kao one koji nerijetko iskrivljuju, katkad i lažu da bi tobože gradili imidž institucije koju zastupaju?
– Možeš lagati samo jednom. Problem je što smo imali zagađeni medijski prostor. Sanader je imao dogovore s medijskim kućama, posao njegovih ljudi bio je da nazovu redakcije i da dogovore temu. I ako se još kaže – to je državni interes, onda se nije pitalo govori li glasnogovornik istinu ili ne. Nikad nije javno objavljen račun za satove ili račun za operu u Veroni. Novi list je najdulje inzistirao da dobije račun, ali nije ga dobio, samo mu je pokazan iz ruke. Sanader nije prakticirao neposrednu komunikaciju.

Zakon šutnje

Za vrijeme rata bili ste tajnik ministra informiranja?
– Prošao sam ratnu školu, radio sam s novinarima na terenu. Tako sam i objavio pad Vukovara. Dobio sam informaciju da je mladi Jastreb izišao iz Vukovara, ostali su bez zapovjedništva. Reuters je cijeli dan pitao što se događa. Nisam im potvrdio da je Vukovar pao, ali sam na kraju rekao da je Vukovar podijeljen na dva dijela i da se u vojnom smislu on, vjerojatno, više ne može braniti.

Ako si PR Vlade ti imaš sve informacije i ti biraš kome ćeš ih i kada dati. Slovenski teletekst je tada krateći vijest objavio da je Macan potvrdio da je Vukovar pao. Tuđman je poludio, ali ni oni nisu znali što je najbolje napraviti. Moj tadašnji šef Branko Salaj, ministar informiranja, rekao mi je na kraju dana samo – ne moraš uvijek reći sve što znaš, samo to mi je rekao. Ja oko Vukovara danas nemam dileme – u grad je ušao Cyrus Vance, ušao je Crveni križ. Da se više šutilo, više bi ljudi tamo bilo pobijeno – to je sigurno. Obišao sam cijelu Hrvatsku i sve je završilo s Olujom. Mate Granić mi je dozvolio na moje inzistiranje u šest navečer, dan prije Oluje, iako mi nitko nije rekao da će biti Oluja, da dignem press centar u Intercontinentalu. Negdje ste trebali primiti novinare, no o tome nitko tada nije vodio brigu. Tada sam bio načelnik Odjela za informiranje Ministarstva vanjskih poslova s 24 godine. Radio sam i za vrijeme Bljeska, vodio sam diplomate i novinare na teren da se vide internirani i zarobljeni. Išli smo transparentno, ali smo pripremili teren.

Kako ste pripremili teren? Prikrili ste stvari, ili što?

– Znao sam kamo ih vodim. Za vrijeme same akcije glasnogovornik UNCRO-a iz Banja Luke nam je pokušao podvaliti da su naši namjerno pucali po koloni koja se povlačila prema Staroj Gradiški i da ima mnogo mrtvih. Imao sam od Granića ovlaštenje dati izjavu i informacije s terena, sve sam demantirao Reutersu koji nije želio ići u objavu bez druge stane. U onom povlačenju je bilo svega i svačega, bio je kaos, ali nije bilo organiziranog napada na kolonu. Zbog naše brze reakcije podvala nije prošla, a glasnogovornik UNCRO-a je dobio nogu.

Pomirljivi predsjednik

Kako ocjenjujete poruke žaljenja predsjednika Ive Josipovića i njegove poruke prema regiji?
– To su državničke poruke. Ako smo po svemu lideri u regiji, moramo biti lideri i u ovim porukama pomirenja. On je odlično politički pripremio posjet Ahmićima i Križančevom Selu. Hrvati u BiH su bili sretni što je netko konačno spomenuo Križančevo Selo, užasni zločin Bošnjaka nad Hrvatima. Ali Josipovićevi ljudi nisu u komunikaciji dovoljno potencirali potrebu da se naglasi ta ravnoteža. Ne zaboravite Reis ulema Mustafa Cerić se u Križančevom Selu poklonio hrvatskim žrtvama – ako se ne varam prvi put. HDZ nije trebao ići u onakav sukob zbog tih izjava, mogli su to puno elegantnije izvesti. Imali su razloga jer je ostavljen prostor za manipulacije na štetu Hrvatske i Hrvata u BiH.

Potraga za liderom

Josipoviću su prigovarali da je bezvoljan, ali on je sada s osmijehom na licu i motiviran.
– U kampanji je sve to izgledalo divno i krasno, ali bez okusa i mirisa, to su mu mnogi prigovarali, pa i ja osobno. Sada je on stavio začine, sve to ima glavu i rep. Danas mu mogu ozbiljno prigovoriti da loše čita govore, koliko god bili dobro napisani. Napredak je velik, ali on neće zapaliti masu.
To ne, ali došlo je valjda vrijeme za racionalnog, mirnog predsjednika. Kod onih koji pale mase, često gadno završi…
– Kad vidim kakva su vremena, ja sam sretan što je on predsjednik.

Jadranka Kosor?

– Glavna je bitka između Jadranke i Zorana tko će se glasačima nametnuti kao lider koji će pobijediti krizu i dobiti sljedeće izbore. Znači da kaže i dokaže – ja imam rješenje. Dakle, napravila sam i evo rezultata, nastavljamo – da kaže ona, ili napravit ću ovako i s ovim ljudima jer nam treba promjena – da kaže Milanović. Kod premijerke je važno da se pokaže kao lider i da ima konkretne rezultate koji će pokrenuti ekonomiju. To je puno važnije, recimo, od ulaska u EU. Javnost joj neće tolerirati bilo što što može izgledati kao znak slabosti – mora biti kao Thatcherica. Mora biti odlučna i proaktivna te strateški ispričati svoju stranu priče koju će moći nametnuti medijima. Zasad češće reagira na tuđe priče.

Ivo Sanader je nastradao od vlastitog oružja

Zašto se Sanader poželio vratiti?
– Zato jer je otišao da se vrati. Otišao je jer je trebalo vući ove teške poteze – uzimati, a ne davati. On skoro godinu dana od odluke da se steže remen ništa nije napravio, osim što je pričao. Jednostavno nije znao što bi prvo napravio, jer o gospodarstvu nije imao pojma. Pa je bio blokiran sa Slovenijom, ne može u EU i kaže – ajmo gurnut Jadranku neka izgori i ajmo gurnut Andriju neka izgubi, a ja se vraćam odmoran i kao spasitelj, vidite ove amatere. Sve mu je to palo kad su se mediji nakon ostavke okrenuli protiv njega, slušali su glas naroda, ne instrukcije iz Banskih dvora kao dotad. Sanader je nastradao od vlastitog oružja – tko se spina laća, od spina pogiba.

Zoran Milanović je 2007. godine podcijenio HDZ

Je li Sanader bio najuspješniji u hrvatskoj povijesti spina?

– Je. On ga je »uvezao« 2003. s irskim savjetnicima u kampanju protiv Račana koji nije bio svjestan tog spina i nije mu se suprotstavljao. Račan nije ispričao sve što je napravio u četiri godine, da je izveo zemlju iz bankrota i da Hrvatska raste pet posto godišnje, da je pokrenuta. Imao je gomilu dobrog materijala, ali on to nije ispričao, a osobno je bio veliki skeptik personalizacije.

Sanader je vrlo ciljano vodio kampanju. Znao je što ne smije reći hrvatskoj javnosti i svojim biračima i to je govorio samo vani. Vani je pozvao Srbe na povratak, pa je rekao da će procesuirati ratne zločince, uhititi Gotovinu, sve da se prikaže umjerenim EU. Kampanja 2003. bila je prva u kojoj je presudila forma i strateški pristup, a ne sadržaj.

Sanader je imao slogan »Pokrenimo Hrvatsku« – vidimo danas da ju je zaustavio, Račan ju je stvarno pokrenuo, no sad možemo samo plakati. P.J. Mara je triput dobio izbore za Aherna u Irskoj i kada je Ahern naglo otišao zbog sumnji u korupciju sve se srušilo. Slično je bilo kod nas sa Sanaderom – i on je iznenada otišao, bez obrazloženja. A Milanović je 2007. izgubio dobivene izbore jer je podcijenio protivnika.

Zašto PR-ovac mora znati sve praznike? I ne zaboraviti ih…

gostbloger — Tue, 01 Jun 2010 22:40:53 +0000

Danas ćete uvidjeti zašto je pregled državnih blagdana i neradnih dana u Hrvatskoj obavezan podsjetnik za svakog profesionalca u PR-u. Biti radoholičar danas je vrlo pohvalna osobina, a u svijetu PR-a gotovo obavezna ako u tome poslu mislite imati karijeru dužu od dva dana. No silna radna energija i spremnost za žrtvovanje svoga vremena neće vam biti od mnogo koristi ako ne znate koja su radna vremena vašeg glavnog kanala – novinara, pomoću kojih dopirete do ciljanih javnosti. Naravno prije svega mislim na tiskane medije, kod kojih je praksa raznolika. Još uvijek neke novine za vikend rade dvobroj ili trobroj (npr. Poslovni dnevnik i business.hr), a takva novina često ima drugačiji sadržaj od klasičnoga izdanja kroz dane u tjednu. Subotnji i nedjeljni brojevi također imaju svoja pravila. Dok su subotnji bogatiji i s bogatim prilozima (i čudnim trendovima u čitanosti – Davor Butković je u svojoj tiradi na VL tvrdio da se VL prodaje više preko tjedna, ali da zato subotnji JL to nadoknadi), nedjeljne se čisto radi jer se mora (mislim da bi većina izdavača sada iste ukinula – ali tko ih je tjera da ih pokreću – nedjeljna izdanja su novijeg datuma – prije nije bilo novina nedjeljom). Subotnje obično radi i druga novinarska ekipa, a uređivanje je sličnije uređivanju tjednika nego dnevnih novina. U svakome slučaju svi materijali za ova izdanja moraju pristići puno prije petka u tri sata popodne kada uglavnom ide samo završno zaključenje vrlo debelog broja za vikend. I zato petak nikako nije dobar dan za tiskovne konferencije – jer nikad ne znate hoće li se priča moći nastaviti u ponedjeljak, ako zakažu objave planirane za dan poslije – subotu. Netipičan dan.

Državni praznici dodatno kompliciraju ovu situaciju. Tada se izdanjem za dan prije praznika pokušava nadoknaditi nedostatak novina koje bi izašle na dan samog praznika. Također se ne smije zaboraviti da je dan prije praznika za većinu novinara dan odmora jer su novine izašle, a novog broja nema sutradan. Umjesto toga puno njih radi na sam praznik jer se rade sutrašnje novine. Koliko sam upoznat iznimka je Slobodna Dalmacija koja izlazi i na većinu praznika (nema dvobroja kao što je slučaj sada na Tjelovo). Zbog toga se PR-ovcu nikada ne smije dogoditi da organizira bilo kakav događaj prije praznika, pošto je malo vjerojatno da će se na takvu konferenciju za medije novinari i odazvati. Ako tome dodamo već spomenute vikend dvobroje u spoju s praznikom situacija se dodatno komplicira pošto je očito je da će neke novine time postati trobroji, pogotovo ako sam praznik pada na dan prije ili poslije vikenda. Sami praznici nisu dobro vrijeme za konferencije ili slanje press materijala pošto će te naći u borbi za prostor na stranicama s brojnim izvještajima s prazničkih događanja. No, ako ste u kriznoj situaciji, možda vam upravo takva situacija i odgovara – vi ćete sve reći, ali neće se puno toga objaviti:-)

Uglavnom pogled na kalendar presudna je stvar u organizaciji PR aktivnosti. Zabilježite sve praznike najmanje mjesec unaprijed, ali pogotovo dane prije njih, a ako niste sigurni pozovite novine s kojima surađuje i provjerite njihov plan izdavanja.

Sada lijepo spojite četiri dana do nedjelje i uživajte u Tjelovu. Odmorite se, i krenite u nove radne pobjede od ponedjeljka – on ne zaboravite ovaj mjesec imate još dva praznika. Vjerujem da se nakon ovog dnevnika i vi slažete da jepregled državnih blagdana i neradnih dana u Hrvatskoj obavezan podsjetnik za svakog profesionalca u PR-u.