Bijedan odaziv, ali veliki pobjednici

Izlaznost na drugom krugu lokalni izbora gotovo je u svim gradovima bila lošija nego u prvom krugu, što i nije iznenađenje jer je drugi krug uvijek lutrija, prije svega za kandidate za župane koji su većinu gradonačelnika dobili u prvom krugu, pa je teško motivirati birače da ponovno glasaju. Iz perspektive izbora općenito, odaziv birača je bio prilično nizak, iako su personalizirani lokalni izbori, ponovno vratili žar u izborne kampanje za iste, te negdje povećali izlaznost i do 50 posto u odnosu na prethodne. Otkuda takva nezainteresiranost građana tko će im vladati županijom, gradom ili općinom? Gledano iz perspektive kandidata postavlja se pitanje mijenjaju li išta dva tjedna kampanje između dva kruga? Manji odaziv u drugom krugu nego li u prvom bio je i očekivan: oni koji favoriziraju vodećeg kandidata iz prvog kruga misle da će taj i tako pobijediti, posebice ukoliko je razlika u glasovima bila velika, a oni drugi vjeruju da ionako nemaju neku mogućnost nešto promijeniti. Prisutna je i velika indiferentnost prema aktualnim zbivanjima, nerijetko potaknuta nezadovoljstvom kandidatima ili općom političkom apatijom. Bilo bi dobro da je Državno izborno povjerenstvo ili pak Vlada doskočila problemu intenzivnom kampanjom poticanja građana da daju svoj glas, poput one pulskog gradonačelnika Borisa Miletića, ali od toga ništa, vjerojatno su procijenili da poticanje visoke izlaznosti škodi njihovim kandidatima (a sad vi sami pokušajte zaključiti koji su to njihovi kandidati:-). Tek su rijetki hvalevrijedni slučajevi krenuli u tom smjeru. U hrvatskoj metropoli bilo je jasno da Josipu Kregaru samo čudo može pomoći, a rezultati pokazuju premoć trenutnog i budućeg gradonačelnika. Što se odaziva tiče, on je u skladu s dosad napisanim – 33,64 posto. Milan Bandić tako nastavlja svoju vladavinu s 61,82 posto osvojenih glasova ili preračunato s tek 20 posto od ukupnih glasova u Zagrebu. Što se uklapa u teoriju 20:80 – [...]

Gerila marketing i izbori V: I u Istri i Kvarneru se lome koplja

Uzbuđenjima nikad kraja tokom ove napete predizborne kampanje. Duhoviti uradci kojima se suparnički tabori bore za naklonost birača, ili pak jednostavno ismijavaju protukandidate, zadaju glavobolje prozvanima, ali razvesele mase. Nije bez vraga da već peti dio Gerila marketinga i izbora sad objavljujemo. Nakon predizbornih uzbuđenja u Velikoj Gorici, Sisku i Osijeku, slučaja Kregar, raznih video podmetanja te nadmetanja montiranim slikama i jubitu-om, uslijedili su konačno Istra i Kvarner. Glas Istre od 12. svibnja je objavio članak pod naslovom “Bezidejno, nemaštovito i dosadno trošenje novca” u kojem analitičari i stručnjaci za političke komunikacije komentiraju većinom mlitave plakate i prazne parole, ali najveći hrvatski poluotok je ipak i bojno polje raznoraznih gerilaca. Prije svega tu je dvoboj Ladonja – Ladronja koji traje već neko vrijeme i zabavlja više protivnike kandidata za župana Plinia Cuccurina nego li pristaše. No, ne more ga samo ‘ladronjske’ brige već i YouTube. Tako je ovih dana objavljen duhoviti spot nepoznata autora pod imenom ‘Plinio to ne more, on to ne zna’ u kojem su Jakovčić i Plinio prikazani kao dva frajera, koji se nadmeću za istu curu. Što se Pule tiče, prvo pozitivna kampanja. Pulski gradonačelnik Boris Miletić je pred par dana zadao veliku pljusku svima onima (čitaj: Vladi i DIP-u) koji su trebali poticati građane da izađu i glasuju svojom Get Out to Vote kampanjom. No i gradonačelnik zajedno sa svojim stranačkim kolegom i kandidatom za župana, Ivanom Jakovčićem, se našao na udaru. Osvanuli su po Puli plakati ‘Manekeni u gradu – Poglavica na golfu – Zločin u tijeku’ ili ‘Krasna je rasprodana – Maneštra se ohladila – (Primadona je pijana)’, ‘Vuk je srdit, Kratkonogi laže, Bambi je uplašen’, ‘Siluete i sjene stoluju… Sine, ovaj grad nije za nas!’ te ‘Čuješ li, majko? Na gradska vrata barbari kucaju!’ i ‘Boris!!! Tko ti je rekao da ugasiš [...]

Faceland: političari u zemlji čudesa

Lokalni izbori su sve bliži, a Facebook, još jednom pokazuje svoju važnost u online komunikaciji. Toga su postali svjesni i neki od kandidata koji su ga odlučili iskoristiti ne bi li se približili potencijalnim glasačima. Iako postoje i druge virtualne mogućnosti, većina se ipak odlučila za, svima nam poznati, Fejs jer su njegove prednosti uistinu brojne. No, sve se češće postavlja pitanje je li to dovoljno? Na to se osvrnula i Petra Lukež u svome komentaru u Glasu Istre od 12. ožujka. Ona je, naime, primjetila da je Facebook profil pulskog gradonačelnika Borisa Miletića ažuriraniji od službenih stranica grada. Time je postignut jedan kontraefekt jer iako gospodin Miletić svakodnevno aktualizira svoj profil i time obavještava virtualne prijatelje o svojim aktivnostima prvog čovjeka Pule, izgleda kao da nitko ne vodi brigu oko vijesti putem nekih drugih online komunikacijskih mogućnosti. Naime, kako je Lukež naglasila, Facebook publika nije jedina publika. Zar nije političarima u interesu da se njihove poruke što «glasnije» čuju? Upravo bi zbog tog razloga trebali što «pametnije» i svestranije koristiti nove medije. Izaberu li blog, politički dnevnik ili pak Fejs, moraju se tome i posvetiti. Prekinuti s takvim aktivnostima odmah nakon izbora je loš politički potez jer ukazuje da mu je jedina svrha bila samoopromocija u vrijeme izborne kampanje. Na Facbooku su ipak, od samih profila, popularnije politički usmjerene grupe, čiji su osnivači, uglavnom, bilo simpatizeri, bilo protivnici pojedinih kandidata. Što god neki mislili o Facebooku neosporno je da je upravo on donekle uspio uključiti u hrvatsku političku stvarnost i današnju mladež, inače prilično nezainteresiranu za politiku u zemlji. Kreatori i članovi spomenutih grupa su uglavnom mladi koji na taj način otvoreno iskazuju svoja mišljenja i stavove. Malo gdje drugdje, njihov glas se doista i čuje. Najbrojnija grupa, okupljena oko kontroverznog splitskog poduzetnika i kandidata za gradonačelnika Željka Keruma, [...]

Gerila marketing i izbori II

Premda nam se lokalni wannabe šerifi još uvijek ne smiješe dobrohotno s jumbo plakata, kampanja za lokalne izbore već neko vrijeme krčka u Internet loncu. Kao što je to Domagoj Bebić zorno prikazao na svojem predavanju o novim medijima na izbornom šalabahteru na istarskoj fronti se još od lipnja zvecka online oružjem. Nedugo nakon što je Plinio Cucurrin, glavni izazivač IDS-ova župana Ivana Jakovčića, osnovao udrugu građana Ladonja i pokrenuo web stranicu istog naziva ladonja.org krenule su prve on line kritike na račun sadašnjeg župana Jakovčića, da bi potom na Internetu osvanula i parodija Ladonje posprdnog imena udruga podanika Plinia Cuccurina Ladronja (igra riječ ladro je lopov na talijanskom za sve koji niste iz Istre). Ono što mi je privuklo pažnju je veliki broj gledanja pojedinih video priloga, koji je za hrvatske prilike i ovakav tip kampanje iznimno visok. A u maniri najpoznatijeg hrvatskog diverzanta s Jubitoa, Bijesaprvog, danas je na webu osvanuo novi uradak kojim se rođačko-rivalski odnos Bandića i Sanadera ilustrira scenom iz kultnog filma Kum, u kojem vlasnik slastičarnice moli Don Corleona za osvetu napadačima svoje kćeri.   Ali u bespućima hrvatske zbiljnosti ima i onih kojima nije potrebno stavljati riječi, odnosno titlove u usta. Oni su sami po sebi parodija. Jednostavno bubnu i…ostanu na vlasti.   Inače, integralnu verziju nadahnutog govora trogirskog dogradonačelnika i predsjednika lokalnog HDZ-a objavio je Jutarnji.hr. Dobar portal koji se bavi ismijavanjem politike je http://www.astigospe.com/, pa ako vas zanima nastavite istraživati. Prethodni dnevnik Gerila marketing i izbori s primjerima iz parlamentarnih izbora 2007. potražite ovdje. Za slične dnevnike na temu gerila marketinga ili gerila pr-a kliknite na ključne riječi pored dnevnika.

Tko bolje stoji po vama Nino ili Plinio?

Pravi naslov ovog teksta jest – Predizborne ankete – kako izbjeći manipulacije anketama u medijima, ali ovaj gornji sigurno bolje radi, a vidjet ćete itekako ima smisla. Ovih danas u objavljena dva istraživanja popularnosti (eng. rating) političkih stranaka koja se razlikuju kako primijenjenom metodologijom, tako i malo u rezultatima. Što je i za očekivati – prvo nešto mlađe istraživanje je ono Cro Demoskop kojeg radi Promocija Plus – cijelu objavu vezanu za istraživanje imate ovdje – radi se o telefonskom istraživanju koje se može obaviti u relativno kratkom razdoblju – do tjedan dana najčešće – od početka do kraja. Drugo istraživanje, koje se već radi niz godina, je ono terensko Pulsa – Crobarometar, iz kojeg je i gornja ilustracija. Terenska se istraživanja planiraju drugačije od telefonskih jer za njih treba puno više vremena. Zato i dolazi do razlika u istraživanjima, jer su prema Crobarometru SDP i HDZ poravnati, dok prema Cro Demoskopu SDP lagano vodi – no opet imajući u obzir grešku istraživanja obje su strane tu negdje (recimo sada je zanimljivo pogledati još jedno treće istraživanje prije mjesec dana – Istraživanje ‘Slobodne’ i ‘Globusa’: Milanović pretekao Sanadera, SDP uvjerljivo ispred HDZ-a). Zanimljivo, nakon svih ovih događanja i nakon velikih promjena u raspoloženju građana, HDZ ne gubi svoj rating (nećemo se sada naslađivati jer smo to predvidjeli… nije bitno sve piše na blogu, pa koga zanima neka čita Speed kills part 1). Terensko istraživanje omogućuje tzv. tajno glasanje, dok kod telefonskih istraživanje uvijek imate problem da neki ljudi češće ne žele odgovoriti za koju stranku bi glasovali od drugih. Tu je još puno elemenata od uzorka, greške itd. no zato donosimo oba istraživanja u cjelosti, pa možete uspoređivati sve što vas zanima. Izravno se mogu uspoređivati samo istraživanje provedena istom metodologijom i u približno istom vremenu i na istom skupu. [...]