Dress code vodič za političarke u 10 koraka

Vođeni savjetima stručnjaka kada je u pitanju odijevanje političarki, donosimo nekoliko ključnih kako ne biste ponovili greške iz naših primjera. DA                                                                      NE Frizura – duga kosa treba biti skupljena u rep, jer ulijeva više povjerenja nego spuštena, a i ne želite stalno odmicati kosu dok govorite. Kratka kosa treba biti odmaknuta od lica, kako vam ne bi zatvarala lice i davala stroži izgled. Bianka Matković – Željka Antunović Šminka – Previše šminke nije dobro,ostaviti  ćete dojam da više vremena ulažete u svoj izgled, nego u posao. Kada je u pitanju boja ruža, birajte neutralnije tonove, nikako crveni. Kod šminke vrijedi zlatno pravilo: manje je više. Mara Carfagna – Mirela Holy Nakit – Coco Chanel je rekla: Prije izlaska iz kuće pogledajte se u zrcalo i skinite zadnji komad nakita koji ste stavili sa sebe. Ograničite nakit na 2 komada i nikako ne nosite viseće naušnice niti zveckave narukvice. Ne želite da vas se čuje prije nego vas se vidi, niti izgledati kao božićno drvce. Julija Timošenko-Dubravka Šuica Dekolte – dekolte nije zabranjen ali je njegova dubina itekako bitna. Grudi nisu ono čime želite privući pozornost. Marina Lovrić – Angela Merkel Haljina, majica, košulja–ovi komadi odjeće nikako ne smiju biti bez rukava, najviše što si možete dozvoliti su kratki rukavi, ali ukoliko želite ostaviti dojam profesionalnosti i ozbiljnosti posla svakako birajte ¾ ili duge rukave. Ostalo ostavite za plažu. Kolinda Grabar Kitarović – Vesna Pusić Boja – kada je u pitanju boja odjeće, preporuča se kombinacija tamnih i svijetlih tonova. Kod crne i bijele izbjegavajte kombiniranje odjeće iste boje,jer ne želite izgledati kao da idete na sprovod ali niti kao mladenka. Hillary Clinton – Jadranka Kosor Torba – veličinu torbe svakako prilagodite situaciji, i nemojte da izgleda kao ceker s kojim idete na plac. Radije uzmite manju torbu i posebnu torbu [...]

Kako postati poduzetnik u politici – za sve ambiciozne u susret izborima

Kao ljudi uključeni u politiku, svi se divimo onima čije su političke karijere napredovale daleko i veoma brzo. Bilo da je riječ o političarima koji su od mjesta gradonačelnika do mjesta predsjednika došli u jednom desetljeću ili da je riječ o političkim činovnicima koji su u roku od tri godine došli do mjesta načelnika, ti ambiciozni ljudi zaokupljaju našu pažnju i daju nam razloga da se osvrnemo i pogledamo vlastite karijere. Ali našu pažnju ne zaokupljaju samo oni koji se uspinju na hijerarhijskoj ljestvici. Možda nas još više fasciniraju oni koji su pokrenuli vlastite organizacije ili kompanije, koji znaju što žele i koji posežu za tim da u tome uspiju, bez obzira što drugi mislili i rekli o tome. Ti ljudi, bez obzira da li se uzdižu u političkim pozicijama ili su krenuli samostalno, uistinu su poduzetnici – politički poduzetnici. Kao što to ime znači u poslu, oni su pokazali da imaju ono nešto što je potrebno da se stvari pokrenu, da postave svoja pravila i organiziraju vlastita carstva. Prečesto smo mi koji radimo u politici spokojni, spremni na odmor i uživanje u poziciji koju smo dostigli, prečesto izgubimo potrebu za prijelaz na višu stepenicu. Nije prekasno za novi početak, da posegnemo za brončanim prstenom i razvoj karijere uzmemo u vlastite ruke kako bi preuzeli kontrolu nad političkom sudbinom. Nikad nije prekasno da se postane politički poduzetnik. 1. Sve što se dogodi ovisi o vama Pravi politički poduzetnici razumiju da samo odgovoran pristup prema vlastitoj karijeri i stalna želja za napretkom mogu ostvariti ciljeve koji su zadani. Kao i poduzetnici u poslovnom svijetu, oni razumiju da rad za nekog drugog nije najbolji način za razvoj. Najuspješniji kandidati, voditelji kampanja, konzultanti i drugo osoblje svoje karijere preuzima u vlastite ruke. Naravno da ako ste član političke organizacije i želite napredak unutar [...]

Tehnopolitičari su danas u modi – Davor Bernardić

Oni su mladi i obrazovani. Odrasli su u vrijeme rata i privatizacijske pljačke, stasali u prvim godinama trećeg tisućljeća. Dobro govore neki od svjetskih jezika i svakodnevno se služe Facebookom. Njihova lica voli televizijska kamera, a svladavanje tehnika javnih nastupa važnije im je od zastupanja čvrstih stavova i smišljanja kvalitetnog sadržaja. Oni su tehnopolitičari. Nova generacija ljudi u državnom, lokalnom i stranačkom aparatu koja bi mogla obilježiti desetljeće koje je ispred nas. Novoizabrani predsjednik zagrebačkog SDP-a Davor Bernardić prototip je političara novoga kova. S mjesta predsjednika stranačkog podmlatka socijaldemokrata zasjeo je u drugu najmoćniju poziciju u SDP-u. Početak je to teksta iz prošlotjedne Slobodne Dalmacije pod naslovom HRVATSKI NACIONALISTI I BIVŠI POLITIČKI UZNICI NE ZNAČE VIŠE NIŠTA NA JAVNOJ SCENI – NOVE FACE Tehnopolitičari su danas u modi. Komentar na nove instant političke zvijezde dao je i naš Krešimir Macan. – Ljudi koji će obilježiti budućnost hrvatske politike bit će kombinacija Vlade Gotovca i Georgea Clooneyja: uz visoko formalno obrazovanje, oni su oku ugodni, znaju nastupati na televiziji i proizvoditi efektne sound bitove koji se mogu izrezati i lansirati na TV-u – tvrdi PR stručnjak Krešimir Macan. Izostanak jasnog stava ovaj bivši marketinški savjetnik Ivice Račana i Željka Keruma ne smatra problemom sve dok se ta taktika koristi za napredovanje u stranačkoj hijerarhiji. – Mudro je ne kreirati neprijatelje dok napreduješ. No, doći na vrh i nemati svoj stav prilično je rizična kombinacija. Vrlo brzo pojavit će se netko sa strane i, kao nedavno na Islandu, kada je za gradonačelnika Reykjavika izabran komedijaš Jon Gnarr, kazniti bezlične političare svih boja – zaključuje Macan.

Početničke pogreške se uvijek događaju u najgore moguće vrijeme

Osobno pismo žaljenja puno pogrešaka ili neprimjereni komentari u uključen mikrofon samo su dva od mnogih gafova bivšeg premijera Velike Britanije Gordona Browna.

Krešimir Macan: Josipović je dodao začine, ali govori ostaju problem

Današnji Novi list donosi intervju s našim Krešimirom Macanom o svemu pomalo – političkom marketingu i izbornim kampanjama, odnosima s javnošću, odnosu forme i sadržaja, te ključnim političkim liderima u Hrvatskoj kojeg prenosimo u cijelosti: POLITIČKI MARKETING POD POVEĆALOM KREŠIMIRA MACANA, VODEĆEG STRUČNJAKA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU Josipović je dodao začine, ali govori ostaju problem Za Krešimira Macana Ivo Josipović je u kampanji bio bez okusa i mirisa, no učinio je velik napredak. Macan smatra da on ipak neće zapaliti masu, no u vremenima u kojima živimo najbolji je izbor Zdenko DUKA Krešimir Macan jedan je od najutjecajnijih hrvatskih stručnjaka za »public relations«, osobito u političkom marketingu. Bio je 1991. tajnik u Ministarstvu informiranja, 1995. šef Odjela za informiranje u Ministarstvu vanjskih poslova, kasnije pet godina glasnogovornik na HRT-u, 2003. godine savjetnik za komunikacije predsjednika Vlade Ivice Račana. Danas je direktor tvrtke za strateško komuniciranje Manjgura. Na prošlim lokalnim izborima savjetovao je Keruma, Jakovčića i pulskog gradonačelnika Miletića. PR-ovce se doživljava kao one koji nerijetko iskrivljuju, katkad i lažu da bi tobože gradili imidž institucije koju zastupaju? – Možeš lagati samo jednom. Problem je što smo imali zagađeni medijski prostor. Sanader je imao dogovore s medijskim kućama, posao njegovih ljudi bio je da nazovu redakcije i da dogovore temu. I ako se još kaže – to je državni interes, onda se nije pitalo govori li glasnogovornik istinu ili ne. Nikad nije javno objavljen račun za satove ili račun za operu u Veroni. Novi list je najdulje inzistirao da dobije račun, ali nije ga dobio, samo mu je pokazan iz ruke. Sanader nije prakticirao neposrednu komunikaciju. Zakon šutnje Za vrijeme rata bili ste tajnik ministra informiranja? – Prošao sam ratnu školu, radio sam s novinarima na terenu. Tako sam i objavio pad Vukovara. Dobio sam informaciju da je mladi Jastreb izišao [...]

Islandska politika je preozbiljna stvar da bi se prepustila političarima

Nakon što su poduzetnici u politici postali uobičajena pojava primjerice u gradonačelničkim i premijerskim foteljama, Zapad nam donosi nov trend. Na Islandu su upravo završili lokalni izbori, a pobjednik u Reykjaviku je stranka The Best Party, zapravo interesantna skupina ljudi koji su do 2009. i osnivanja stranke doticaj s politikom imali jedino prilikom ubacivanja listića u glasačku kutiju. Predsjednik Najbolje stranke i vrlo izgledan budući gradonačelnik Reykjavika Jon Gnarr je najpopularniji islandski komičar i glumac. Osim njega, istaknuti stranački čelnici i novi dužnosnici su pjevač i domaćica. Najbolja stranka sa svojim neobičnim programom osvojila je 6 od ukupno 15 mjesta u gradskom vijeću Reykjavika, s 34,7% birača koji su upravo u toj stranci prepoznali najbolje rješenje za glavni grad Islanda. Razloge njihove kandidature najbolje će sumirati Gnarrova izjava iz kampanje: “Politika je previše ozbiljna stvar da bi se smjela prepustiti političarima.” U izbornom programu „Najbolje stranke“ koji im je omogućio pobjedu, između ostalog stoji: dovest ćemo još jednog polarnog medvjeda u gradski zoološki vrt, kod zračne luke sagradit ćemo Disneyland, na gradskim bazenima omogućit ćemo besplatne ručnike. Naravno imaju oni i dugoročan plan, a to je – do 2020. omogućiti „drug-free“ parlament. Korupciju namjeravaju sasvim drugačije rješavati od Jadranke Kosor i Mladena Bajića:  tvrde da su sve stranke potajno korumpirane, tako da se The Best Party obvezao biračima da će biti otvoreno korumpirana stranka! Nakon financijskog kraha kojeg su izazvali neiskusni islandski bankari i investitori, kroz vulkansku prašinu nazire se novi smjer islandske politike. Zasićenje dosadašnjim političkim akterima i djelovanjem, Reykjavik se odlučio za komičara, domaćicu i još jednog polarnog medvjeda… Nije The Best Party jedinstven slučaj u svjetskoj politici. PPPP ili Poljska stranka ljubitelja piva 1991. godine osvojila je 16 zastupničkih mjesta u poljskom Sejmu. Na svim stranama svijeta djeluju ili su djelovale ekscentrične stranke, kojima je cilj više [...]

Kerum, Bandić i Dodik na jednom mjestu – vrijedno pohraniti:-)

Zagreb više ne želi Bandića, Splićani su zadovoljni Kerumom rezultati su telefonskog istraživanja koje je agencija Ipsos Puls napravila točno godinu dana nakon lokalnih izbora u Hrvatskoj. Popratili su dva aktera najburnijih kampanja u svibnju 2009 i pogledajte kako danas stoje: Za gotovo polovicu Splićana, Kerum je ispunio očekivanja Jedinicu za dosadašnji rad Željka Keruma na mjestu gradonačelnika dodijelilo je 13,9 posto Splićana, a prolaznu dvojku 22,1 posto. Više ocijene mu je za dosadašnji rad dodijelilo 25 posto građana. 16,1 posto ocijenilo ga je ocjenom vrlo dobar, a tek 8,6 posto dalo mu je odličan. Prosjek mu je tako nezamjetno bolji od Bandićevog, tj. 2,8. Za gotovo polovicu građana Kerum je ispunio očekivanja, za 38,2 posto je uglavnom ispunio, a njih 8,8 posto u potpunosti. Razočarao je 37,8 posto birača. Najbolji potez otvaranje vrtića, zamjeraju mu lošu komunikaciju Najviše građana izdvojilo je otvaranje vrtića kao najbolji potez splitskog gradonačelnika, 57, 2 posto. 16,9 posto pohvalilo ga je zbog davanja novca umirovljenicima i nezaposlenima, 4,2 posto najboljim potezom smatra otvaranje prilazne ceste za novo rodilište, a socijalnu osjetljivost kao Kerumovu karakteristiku ističe 3,6 posto Splićana. Kao loše građani prvenstveno izdvajaju karakteristike Željka Keruma, a ne konkretne poteze. Na prvom je mjestu loša komunikacija (17,7 posto), afere iz privatnog života vezane za ostavljanje supruge (7,6 posto), nedolično ponašanje (5,6 posto), a nepotizam mu spočitava 5,2 posto birača. Splićani su očigledno prepoznali konkretne poteze gradonačelnika Keruma, unatoč lošoj komunikaciji – siguran sam da bi ocjene bile puno polje da nema tih šumova u kanalu. Pogledajte samo neke od najboljih izjava: A tu vam je i prošlogodišnje Otvoreno na temu njegove javne objave da čeka dijete s drugom i da napušta suprugu: Bandiću je situacija znatno lošija jer je u predsjedničkoj kampanji zaigrao na sve ili ništa i – pogodio u ništa. Jedna petina [...]

Nisu bitne činjenice, bitan je dojam Jadranka

Čitam današnji Poligraf u Večernjem listu – pandan Spin i fakat rubrici Jutarnjeg lista. JADRANKA KOSOR, predsjednica Vlade, 31. 5. 2010. ČINJENICE Program gospodarskog oporavka koji je predstavljen novinarima u ponedjeljak, 19. travnja u pojedinim se detaljima razlikuje od programa što ga je Vlada prihvatila na sjednici tri dana poslije. Ponajprije, riječ je o datumu podmirenja svih dugova iz proračuna. TEST Kad je 19. travnja predstavljala svoj program gospodarskog oporavka, stigavši do podmirenja svih obveza, premijerka Jadranka Kosor pročitala je datum 1. lipnja, ali se odmah ogradila kazavši kako teško da će svi dugovi moći biti podmireni do toga datuma. Sama je priznala kako je taj datum preambiciozno   stavljen, ali, istini za volju, toga dana nije rekla da se taj datum skida iz programa, već da bi se do tada trebalo napraviti što je više moguće. Danas, za sve je kriv tipfeler i neimenovani činovnik koji iz prezentacije u PowerPointu nije izbacio taj sporni datum. I nije to jedina stvar koja se u programu mijenjala: slično je bilo i s rezanjem povlaštenih mirovina za 10 posto. Najprije je rok bio tijekom ljeta, pa onda do kraja godine, a nakon toga je vraćen na polovicu   godine. No, kad je riječ o podmirenju dugova, to nije tako jednostavno. Najprije, nešto više od mjesec dana nije dovoljno da dužnici pribave milijunske iznose, da podignu kredite… Jedino, premijerka je, umjesto da krivnju svali na tipfeler, mogla 1. lipnja izaći s dosad ostvarenim rezultatima na suzbijanju nelikvidnosti. Na taj bi način izbjegla komentare inspirirane reklamom za šampon: “To nisam ja, to je moj – u ovom slučaju – PowerPoint”. Mogu se nažalost samo složiti s ovom zadnjom konstatacijom – jer u konačnici je bitan dojam koji ostavljate. Činjenica je da Vlada taj rok nije usvojila kao službeni, ali je bio pokazan na prezentaciji [...]

Bruno Bušić o budućnosti Hrvatske – prije nego proširite pročitajte…

Nema države bez krvavih gaća. Pobit ćemo se za slobodu sa Srbima, a možda i Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako. Kada se oslobodimo ropstva i stvorimo državu, vidjet ćemo kako naši kradu. Često ćete ovaj citat naći po forumima ili na Facebooku kao komentar na našu svakodnevicu – no on nije točan. Primjer je kako se može stvoriti mit i kako smo ga danas lako skloni distribuirati, bez i da pokušamo provjeriti je li točan – samo zato jer nam dobro zvuči. Poslušajte što o tome kaže dr. Anđelko Mijatović u svojoj zadnjoj knjizi Bruno Bušić : Prilog istraživanju života i djelovanja (1939. – 1978.). Uz iskazivanje najvećih počasti Brunu Bušiću nerijetka je i zloupotreba njegova imena u vlastitom promoviraju. Kroz elektroničke medije već se dosta dugo širi predviđanje Bruna Bušića o hrvatskoj budućnosti: Nema države bez krvavih gaća. Pobit ćemo se za slobodu sa Srbima, a možda i Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako. Kada se oslobodimo ropstva i stvorimo državu, vidjet ćemo koko naši kradu.“ Itd. Taj citat mnogi međusobno izmjenjuju otkrivaju u njemu i odgovor na prilike kroz koje Hrvatska danas prolazi. Više su me puta, kao dobra poznavatelja Bušićeva života i djela, pitali je li to Bušićev tekst. Neki su odmah prihvaćali tu „poruku“ i u njoj vidjeli Bušićevu pronicavost, a neki su posumnjali u njezinu autentičnost, ponajprije zbog izraza „Turci“ a i navođenja slijeda zbivanja kroz koja je Hrvatska u posljednjih dvadesetak godina prošla. Bušić je izraz turci upotrebljavao samo kad je govorio o osmanlijskim vremenima ili o suvremenoj Turskoj, a o bosanskohercegovačkim Muslimanima, držeći da su velikim dijelom potomci poislamljenih Hrvata te zbog svega što ih je vezalo s hrvatima u bližoj i daljoj prošlosti, govorio je i pisao u svojim tekstovima s velikim poštovanjem. Ponajprije zbog izraza „Turci“, [...]

Premijerova košulja ili priča o modnoj katastrofi

Japanski premijer nedavno je organizirao roštilj u svojoj rezidenciji za sveopće građanstvo. Slike i snimke tog događanja obišle su svijet. Ne zbog premijerova dobročinstva ili kulinarskog umijeća, već zbog njegovog nadasve osebujnog odabira odjevnih predmeta za tu priliku. Naime, japanski premijer Yukio Hatoyama za roštiljem se pojavio u vrlo šarolikoj kariranoj košulji. Modni mačci su počeli gaziti premijerov modni izričaj čim su se slike pojavile. Neki čak traže premijerovu ostavku zbog njegove košulje. Ukoliko do ostavke i dođe, to će prije biti zbog premijerove nepopularnosti uslijed neodlučne politike, nego modnog neukusa. Možda premijer toliko vremena provodi nad papirima i strategijama da ni ne zna što obični ljudi nose, pa je u želji da izgleda neslužbeno i neupadljivo, postigao upravo suprotan efekt. Za razliku od japanskog premijera, žena novopečenog britanskog premijera Davida Camerona slovi za poznavateljicu mode. Već joj se predviđa preuzimanje titule modne ikone među prvim damama od Michelle Obame. Samanthu Cameron hvale modni kritičari i tvrde da joj sve što obuče odlično stoji. Ona se i dokazala u modnom svijetu, pa već neko vrijeme uspješno vodi Smythson, luksuznu liniju kožne galanterije. Iako SamCam (kako ju brit. mediji zovu) kritičari nisu uspjeli naći modni gaf, ipak su je fotografi ulovili u jednoj nezgodnoj situaciji. Tako su britanski tabloidi dobili priliku na svoje naslovnice postaviti gaćice premijerove odabranice. O satovima, torbicama i broševima (nama poznatijim modnim artiklima) nekom drugom prigodom…

Slijedeca stranica »