Community managment – nova grana PR-a

Poslovni dnevnik objavio je tekst o relativno novoj i brzorastućoj pojavi u poslovnoj komunikaciji. Pojavu zvanu community managment komentirao je i Krešimir Macan: Community management je kombinacija korisničke podrške, marketinga i odnosa s javnošću, a riječ je o poslu koji se proteže kroz cijeli dan i noć. Nagli uzlet društvenih mreža na internetu potaknuo je mnoge kompanije na nov način komunikacije sa svojim kupcima i korisnicima usluga, pa su korporativni profili na Facebooku i Twitteru danas više pravilo nego iznimka. U takvom okruženju u prvi plan je izbila specifična branša – community management, koja podrazumijeva usluge vođenje profila kompanija na raznim društveno-mrežnim odredištima, od kojih su svakako najpopularnija Facebook i Twitter. Tvrtke u Hrvatskoj poprilično su brzo prigrlile društvene mreže kao svoj promotivno-marketinški alat, a neke već u značajnoj mjeri koriste usluge specijaliziranih agencija pri izradi strategije nastupa na Facebooku i Twitteru, što među ostalim uključuje kreiranje web aplikacija, osmišljavanje nagradnih igara i promotivnih akcija te ono najvažnije – komunikaciju s korisnicima. “Razvojem društvenim mreža, klasični CRM (Customer Relationship Management) je dobio posve novu dimenziju. Kao što su računalni programi omogućili revoluciju u CRM-u kroz razvoj baza podatka, tako su društvene mreže omogućile stvaranje novih virtualnih zajednica, koje itekako mogu utjecati na stvarnu reputaciju proizvoda ili tvrtke, ali i pojedinaca. Njih za razliku od klasičnog CRM-a ne možete kontrolirati, ali s njima možete aktivno raditi i to je bit community managementa”, kazao nam je Krešimir Macan, direktor agencije za odnose s javnošću Manjgura, koja se bavi i društvenim mrežama te svim pojavama vezanima uz njih. Community management je kombinacija korisničke podrške, marketinga i odnosa s javnošću, tako da se osoba koja to radi bavi svim navedenim, pri čemu je potrebno strpljenje i diplomatske vještine, pojašnjava Boris Ličina, suvlasnik community management tvrtke Jasno&Glasno. “Svaki klijent je specifičan i osoba koja to [...]

5 razloga zašto ne biti u vezi s PR-ovcem

Jennifer Michelle Wilson, američka PR-ovka na svome je blogu Peace.Love&PR iznijela 5 razloga zašto ne biti u vezi s osobom koja se bavi ovim poslom. Kako Wilson kaže, nakon neprestanih prigovora njezinog dečka, shvatila je da je za sve kriva njezina profesija. Dakle, PR stručnjaci nisu najpoželjniji ljubavni partneri, a evo i razloga koje je navela: 1. Neprestano provjeravate Twitter, Facebook, LinkedIn, razne blogove i portale? Upravo to radi i Jennifer i to čak dok razgovara s dečkom pa mu odsutno samo odgovara „da“ ili se nasmije u nadi da je to što joj priča smiješno, što uglavnom zna biti promašeni slučaj. 2. Budilica vam ujutro nije ni prestala zvoniti, a vi već u krevetu surfate po svim mogućim društvenim mrežama i Google-u? Jennifer je zaključila da je mnogo važnije znati što se zbiva u svijetu u 7 ujutro nego li pripremiti i pojesti zdrav doručak. Problem je jedino što se njezin dečko s time ne slaže. 3. Imate li običaj ljudima govoriti sve najnovije i najsočnije vijesti prije nego li i sami imaju priliku pročitati jutarnje novine? Upravo to radi i autorica bloga koja je tako dečku, primjerice, pokvarila nestrpljivo čekanje novog hit filma tako što mu je prepričala kritike s Twittera. Njegov je interes naravno ubrzo splasnuo. 4. PR-ovci vjeruju u networking. Networking=komunikacija=manjak pažnje za bližnje. Za njih ne postoje granice kad je mreža u pitanju. Ako nalete na dobru priliku za intervju, nije čak ni bitno jesu li npr. na medenom mjesecu. 5. PR-ovci odbijaju isključiti telefon jer, kako to obično biva, u trenutku kad bi to napravili, nešto bi značajno propustili! Bili oni u kinu, crkvi ili na vjenčanju nije bitno, jer je mobitel uvijek na „vibri“. Svjesni su da ne bi bilo baš prikladno da se čuje zvuk njihovog mobitela u takvim situacijama, ali šteta [...]

PR agencije – Regionalni PResjek – 2.dio

Dragana Đermanović, u prvom djelu svojeg bloga, predstavila nam je odnose s javnošću u regiji iz perspektive 5 istaknutih PR stručnjaka . U nastavku donosi drugi dio intervjua u kojem PR-ovci iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Slovenije te Srbije otkrivaju tajne o svojim poslovnim uspjesima i neuspjesima.                       Naime, drugi deo intervjua su svega dva ali “zlatna” pitanja o tajnama i subjektivnim mišljenjem o PRofesionalnim uspesima i neuspesima kolega Branke Bugariske, Nine Tomažin, Dragana Močevića, Borislava Milanovića i kolege Kreše Macana. Veliki teret u daljem razvoju PRofesije podneće upravo PR agencije koje preuzimaju odgovornost uvođenja i sprovođenja trendova, a godine koje su pred nama biće specifične za našu branšu više nego ikada do sada. Iako su kolege u prethodnom postu istakle pojedinačne karakteristike makedonskog, slovenačkog, hrvatskog, srpskog i tržišta PR-a u Bosni i Hercegovini, na sve nas utiču i globalni trendovi kao što je trend specijalizacije za pojedine PR grane, kao i sve vidljiviji značaj online zajednica i dinamične konverzacije na webu koja u PRavom smislu reči buja. 3. Vaša PRofesionalna tajna (PReporuka)? B. Bugariska Makedonija: Ustvari imam dve velike i iskrene preporuke (možda su i povezane, ne znam): * Lock your ego in a drawer and know the moment when to unlock it. * Učenje nikad ne prestaje. Nije strasno priznati da nesto ne znate (dovoljno). K. Macan Hrvatska: PReporuka je –> morate uživati u tome što radite. Ako uspijete posložiti posao tako da stalno imate tim ljudi koji voli to što radi i najčešće radi ono što ga veseli, imate jako puno. Agencijski posao često sa sobom nosi puno zadataka koji naizgled izgledaju rutinski, no svaki put ih možete postaviti da izgledaju kao izazov nekome od članova tima. Osobno sve što radim, radim s puno strasti – [...]

PR agencije – Regionalni PResjek

Dragana Đermanović, predstavnica Nevladine organizacije «Razvojni centar korporativnog upravljanja» na svome blogu «PR, Marketing, Komunikacije…» donosi svojevrsni pregled 5 istaknutih PR stručnjaka koji rezimiraju stanje odnosa s javnosću u regiji. PR agencije – Regionalni PResek 5 STAR POST Regionalno, PR industrija buja. U svakoj od zemalja Yugosfere (formalno) je operativno više stotina agencija za Odnose s javnošću. Neke su specijalizovane za PR, a neke posluju u sastavu agencijskih grupa koje pored PR-a pokrivaju i oblast klasičnog marketinga, oglašavanja, media buyinga, event organizacija, izrade i distribucije press i media clippinga Prosečna plata preko 90% evropskih PR-ova je iznad 2.500 evra. Puno je razloga “za” i “protiv” angažovanja PR agencije. Po meni, najvažniji razlozi za angažovanje PR agencije (u odnosu na in-house PR) su njihovi odlični odnosi s medijima koje kolege iz agencijskog PR-a skoro po pravilu razvijaju i grade godinama (kvantitativno ali i kvalitativno), kao i vreme koje ćete moći da investirate u neke druge aktivnosti ukoliko PR izmestite iz firme. U kategoriju “za” PR agenciju je i raznoliko iskustvo koje agencije imaju u PRaksi noseći se sa razlčitim situacijama (klijentima, krizama, različitim vrstama problema iz raznih industrija…). Takođe, PR agencija je ipak laše zamenjiva (i možda bezbolnije zamenjiva) od tima ljudi u in-house PR-u. Retko na kojeg zaposlenog možete računati 24 sata svakog dana, a ljudi iz agencija će vam gotovo uvek biti na raspolaganju, najčešće ne opterećujući vas sopstvenim problemima, privatnim životom… Ono što agencija nikada neće moći da vam kompenzuje je osećaj ljudi “iz tima” koji su integralni deo te kompaniju u svakoj situacij (a ne samo u PR-ovskim okvirima), koji razumeju odnose, odluke, mind flow pri njihovom donošenju i neki kompanijski puls koji može da razume samo neko ko je u samom “kompanijskom krvotoku”. Dosta toga nisam spomenula, jer ovo nije moj post U ovom postu predstaviće [...]

Ako ne ide priopćenje, baci krafne?

Nogomet je odavno prestao biti samo igra, svi to znamo. Igrači i vlasnici klubova vole isticati kako se nogomet igra u prvom redu zbog navijača, ali to i je rijetko istina. I dok klubovi uglavnom imaju svoje glasnogovornike koje mediji rado slušaju, navijači su po tom pitanju prepušteni svojoj vlastitim organizacijskim sposobnostima, intuiciji i maštovitosti. Uglavnom, rijetko dobivaju priliku iskazati svoje gledanje na situaciju u kojoj se njihov klub nalazi. Tako se primjerice splitska Torcida, zasićena ignoriranjem svojih objava za medije i jalovih pokušaja privlačenja pažnje, nedavno odlučila za vrlo originalan način iskazivanja mišljenja o posljednjim kadrovskim promjenama u Hajduku. Na prvenstvenoj utakmici u Splitu protiv zaprešićkog Intera, u kojoj su jedva izvukli bod, teren i atletsku stazu zasuli su pekarskim proizvodima poput krafni i peciva, te na taj način pokazali nezadovoljstvo imenovanjem Joška Svaguše novim čelnikom splitskog kluba. Tek je ovaj potez i ovakva „objava za medije“ dala pravu šansu navijačima da se u javnosti provede otvorena rasprava o stanju u splitskom prvoligašu. Lokalne novine vijest su objavile na naslovnici, a ostali mediji ovom činu navijača posvetili su mnogo više prostora nego prvom, onom pravom priopćenju za javnost. Dokaz tome je i prekjučerašnje gostovanje poznatog splitskog novinara Ede Pezzija na HRT- u, gdje se po prvi puta nakon dugo vremena izjasnio o razlozima zašto je ovakva loša situacija u Hajduku. Ono što nije uspjela objava za medije, nažalost, uspjela je krafna i orehnjača. U svjetskim okvirima, vjerojatno najpoznatiji predmet ikad ubačen u teren za vrijeme odigravanja nogometne utakmica je pečena svinjska glava kojom su navijači Barcelone pokazali mržnju prema Luisu Figu, igraču koji je ih je „izdao“ prešavši u redove njihovog najvećeg rivala, madridskog Reala, kao i Upravi Barcelone koja je takav transfer odobrila. Takvim potezom je portugalski nogometaš preko noći od ljubimca navijača postao neprijatelj broj jedan u [...]

Odnosi s javnošću za organizacije civilnoga društva

Hrvatska udruga za odnose s javnošću predstavila je knjigu “Odnosi s javnošću za organizacije civilnoga društva”. Poglavlja ove knjige napisali su stručnjaci iz agencijskog, poslovnog, javnog ili nevladinog sektora. Ovo je deveta po redu knjiga u izdanju HUOJ-a, uredili su je Boris Hajoš i Božo Skoko. Priručnik je namijenjen posebice PR-ovcima neprofitnih i nevladinih organizacija. Brojni koautori napisali su svatko po jedno poglavlje knjige. Riječ je o Kristini Laco, Mireli Španjol Marković, Kseniji Renko, Sandri Cvetko, Tanji Škorić, Ivanu Tanti, Natku Vlahoviću, Rašeljki Maras Juričić, Mireli Holy te Dijani Kobas Dešković. Cilj knjige je, kako navode urednici, djelatnicima, članovima ili volonterima organizacija civilnoga društva dati uvid u praksu i alate odnosa s javnošću, što će im koristiti u organizaciji, komunikaciji i provedbi njihovih projekata. Neću previše detaljno ulaziti u poglavlja, najbolje je da kupite ovaj koristan priručnik. Kliknite na link na kraju za više tekstova na temu pr-literatura. Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu. ↑ Kliknite ako želite rotator i na Vašim stranicama

Još jedno iskustvo više – Crisis Business Forum, Mostar, 27.02.2009.

Petak 27. veljače, oko 500 km od Zagreba, u Mostaru, održao se Crisis Business Forum – Komunikacija, motivacija i ponašanje u krizi gdje je Krešimir Macan iz naše agencije pozvan kao jedan od tri predavača. U timu vrhunskih predavača još su Dragan Savić iz Beograda i Božo Skoko iz Zagreba. Njihov glavni cilj tog dana bio je ukazati na bitne činjenice koje nam mogu pomoći u upravljanju komunikacijom u krizi. Tako Božo Skoko, auto knjige “Hrvatska identitet, imidž i promocija”, smatra da se iz krize možete izaći jači ako budete drugačiji, ne ovisite o medijima ili pak gotovo najjednostavnije, iskoristite tehnologiju. Također je iznio jedan optimističan podatak za PR-ovce – 40% firmi u Hrvatskoj nema PR službu. Dragan Savić, specijaliziran za područje komuniciranja u krizi, govorio je kako prije svega trebamo razumijeti kontekst krize, osvrnuvši se na kolege koji daju savjete svojim klijentima a ne razumiju sve okolnosti situacije. Podijelo je s nama nekoliko savjeta kako ostati lider kada je najteže; 1. Nemojte paničariti. 2. Prepoznajte svoje resurse. 3. Ne čekajte pomoć sa strane. 4. Budite vidljivi. 5. Izađite među ljude. 6. Budite optimistični. 7. Napravite plan. 8. Budite odlučni. 9. Komunicirajte. 10. Budite hrabri! Nastavno na Draganovo predavanje, Krešimir Macan je pokazao što znači biti lider – sjećate se pilota-heroja koji je sletio avioniom u rijeku Hudson? E pa to je pravi primjer lidera – odlučno i bez panike! Kao iskusan predavač, zna kako je poslije ručka najteže držati predavanje, tako smo imali zadovoljstvo pogledati nekoliko fantastičnih videa. Kako mediji prikazuju krizni događaj, kako se kreiraju poruke kojima  se političari služe, kome se zaista obraćamo – tko je naša publika. I da nakon svega, najbitniji je dojam – jer nije važno ono što se dogodilo, već što ljudi misle da se dogodilo. Pogledajte samo film Wag the Dog (ali [...]

Pravna regulacija lobiranja

U ponedjeljak, 20. listopada Hrvatsko Društvo Lobista (HDL) organizira okrugli stol “Važnost pravnog reguliranja lobiranja u RH”. Cilj je ove inicijative HDL-a otvoriti raspravu o važnosti regulacije lobiranja te doći do zaključaka o mogućem modelu regulacije koji bi mogao biti prihvatljiv hrvatskom institucionalnom okviru. Kako je najavljeno, na okruglom stolu nastupit će ugledni gosti i stručnjaci iz Europske unije i Hrvatske, predstavnici Vlade, gospodarstvenici, sindikati, nevladine organizacije i mediji. Nadam se da će ova vrijedna inicijativa HDL-a za iznalaženjem odgovarajućih zakonskih rješenja kojim bi se uredilo lobiranje doprinijeti i (daljnjem) uklanjanju predrasuda u medijima i javnosti. U subotu sam proveo kratku anketu na krajnje nereprezentativnom uzorku: pitao sam desetak kumica na placu što je to lobiranje. Odgovore su samoinicijativno davali i kupci koji su se zatekli u blizini i čuli pitanje. Obrada dobivenih odgovora nije zahtjevna: svi se mogu svesti ili na potpuno nepoznavanje pojma ili na iznošenje predrasuda o opskurnom, sumnjivom djelovanju. Početkom rujna u medijima se pojavilo nekoliko tekstova o lobiranju, a povodom komentara koji su dolazili iz Bruxellesa o ustanovljenom dobrovoljnom europskom registru lobista i relativno malom broju lobista koji su se upisali u isti. U pravilu, u svim vijestima je istaknut slučaj Jacka Abramoffa – nekoć jednog od najutjecajnijih washingtonskih lobista koji je osuđen na četiri godine zatvora zbog korupcije. Abbramoffa je nekada Bush s ponosom predstavljao kao svog dobrog osobnog prijatelja (obojica na slici dolje), a sada pokušava izbjeći bilo kakvu vezu s njime. Skandal Jacka Abramoffa otkrio je i brojne aktivnosti u koje se ovaj lobist upustio, a koje nanose veliku štetu profesiji. Koncem rujna medijske stupce popunjavale su izjave Predsjednika Mesića o rastrošnosti veleposlanika Jurice, poput: “Prije svega treba utvrditi što su od svega toga činjenice, u novinama sam pročitao da se radi o velikim trošenjima državnog novca, čak i o troškovima za lobiranje, [...]

Hrvatsko Društvo Lobista

U ponedjeljak, 23. lipnja, osnovano je Hrvatsko Društvo Lobista. Moram priznati da sam s nevjericom dočekao osnivačku skupštinu, jer su poziv i materijali stigli u zadnji trenutak (očito su članovi inicijativnog odbora podcijenili interes za osnivanje udruge). Rezultat? 42 učlanjena lobista od kojih je 31 osobno prisustvovao sjednici, ostatak se ispričao drugim obvezama. Zahvaljujem kolegi Dubravku Miholiću iz Hauske i Partnera na ideji da se učlanimo, te upućenom pozivu i trudu oko organiziranja Skupštine. Usvojili smo Statut Društva i što je značajnije, etički kodeks. Najavljeno je aktivno sudjelovanje Društva u donošenju Zakona o lobiranju. Nakon osnivanja, internetske stranice društva postale su nedostupne (www.hdl.com.hr), a na njima se očekuje objava registra članova. Stranice su danas još u izradi. Ovo je bila faktografija. Nebrojeno puta je rečeno kako su PR i lobiranje komplementarni alati u postizanju određenih strateških ciljeva. Premda je Manjgura prvenstveno agencija za odnose s javnošću, od lobiranja ne možemo (a ni ne želimo) pobjeći. Zato smo i željeli formalnim članstvom u HDL-u podržati inicijativu da lobiranje izađe iz sjene, da se približi javnosti, kako bi kolege i na jednoj i drugoj strani uskoro lakše mogli objasniti što to mi zapravo radimo: kada radimo odnose s javnošću, a kada eventualno lobiramo. Sada su konačno postavljena neka pravila igre… Javnost je osnivanje HDL-a prihvatila dvojako. Stručna javnost, gospodarstvenici i političari očekivano su pozdravili osnivanje Društva i izrazili želju za suradnjom. Obični puk je reagirao upravo suprotno (ni ovo nikom nije trebalo biti iznenađenje). U novinskim člancima su se pojavile priče o ekskluzivnosti društva u koje se može ući samo s preporukom, raspredalo se o imenima koja društvu daju neki neželjeni štih, koja za sobom vuku različite repove (na primjer: index.hr ili Poslovni dnevnik) Lobiranje će očito morati proći trnovit put do „iskupljenja“ u očima javnosti, odnosno do prihvaćanja lobiranja kao legalne [...]