Mogu tvitat o ovome, ali Twitter umire. I PR je upitan.

S onu stranu velike bare, u Atlanti precizno, održala se konferencija Ragan’s Social Media for Communicators, na kojoj se najviše tvitalo za vrijeme izlaganja Briana Solisa, prema riječima autorice članka na temu. I onda, ničim izazvan, taj svjetski poznati sociolog, futurist i valjda najveći stručnjak za nove medije ikad, kaže: Facebook je budućnost, Twittera sljedeće godine neće biti.
Solis kaže da će Facebook biti glavni kanal komunikacije s javnostima: „Sad je vrijeme da se počne razmišljati o Facebook Mobile strategiji“. A Twitterov najveći problem je kratkoročnost. Sat vremena je najdulji rok vidljivosti. „Twitter nema sjećanja, uvijek ide na novu stvar.“
I sad, nakon što smo lagano počeli iskopavanje groba za cvrkutanje, kreće dio zanimljiv PR-ovcima i svima koji to žele postati: Hoće li društveni mediji ubiti PR?
„Ne znam“, rekao je Solis, „ali predviđaju smrt PR-a kakvog poznajemo danas. Sad je vrijeme za preporod. Svi smo tu da bismo učinili PR ponovno značajnim.“
Glavna uloga komunikatora je da se igra „političara, diplomate“ i da privoli šefove i uprave da koriste društvene mreže. „Privilegija je imati ovakvu publiku“, rekao je Solis, misleći na sve nas na FB-u, Twitteru i inim mrežama, naizgled beznačajnim naspram ovih divova.
Kako su se promijenili kanali, tako se mora promijeniti i stil komunikacije – ton mora biti mnogo više razgovorni, savjetovao je Solis. Zbijao je i pošalice na tu temu koje nam je vjerno prenijela autorica teksta:
Kad piše objave za medije, on se onesvijesti: „Probudim se i mislim – Tko je to napisao? Nisam znao da mogu izgovoriti riječ sa toliko slogova.“
Ono što je posebno zanimljivo za pročitati jest spomen perspektive. Naime, važno je imati na umu, pri komunikaciji s Tviterašima, da smo svi potrošači. Slažem se s time da gubimo širu sliku iz vida kad prilazimo novim medijima. Uistinu, kao po defaultu, počnemo komunicirati marketinški, što nije prirodno. „Treba naučiti [...]

Kako se koristiti društvenim medijima – 2.dio

U prvom smo djelu obradili vodič kroz YouTube portala Mashable, a sada nastavljamo s Twitterom i Facebookom.
2. Vodič kroz Twitter
Pomoću Twittera novinari se nastoje približiti svojoj publici, kontaktiraju svoje izvore te grade svoj osobni brend. Format od 140 znakova, koliko iznosi dopuštena dužina teksta, prisiljava ih na sažeto pisanje, na usredotočenost na samu bit teme.
Jason DeRusha, reporter jedne televizijske kuće iz Minneapolisa, kaže kako Twitter poboljšava izvještavanje te ga on svakodnevno koristi u svome poslu. Na početku radnog dana, DeRusha često zna postaviti neko pitanje na Twitteru, a njegovi mu «sljedbenici», kojih je više od 2200, pomažu svojim mišljenjima, pružajući mu neke nove poglede na postavljeno pitanje.
Prvo takvo, pozitivno iskustvo, imao je 2007. godine kada je radio prilog o božićnoj hunjavici koju uzrokuje alergija na božićna drvca. Zahvaljujući Twitteru pronašao je osobe koje imaju takvih problema i oni su mu uvelike pomogli. Kako sam kaže, da nije bilo Twittera, teško bi došao do takvih izvora.
Twitterovi alati
Muck Rack je web stranica koja prati novinare na Twitteru, a postoji od 2009. godine. Zahvaljujući njoj možemo saznati što pojedini novinari rade, što čitaju i čime se općenito bave. Muck Rack nam zapravo otkriva što se upravo sada zbiva u svijetu novinarstva.
MediaOnTwitter je svojevrsna baza novinara, a u njoj možemo naći popis novinara, njihova  korisnička imena na Twitteru, teme kojima se bave, ime medija za koji rade i mjesto prebivališta.
3. Vodič kroz Facebook
Osim Twittera novinari koriste i Facebook koji također pomaže u pronalasku izvora i tema te omogućuje približavanje publici. Jedan od korisnih novinarskih alata na ovoj društvenoj mreži je, primjerice, grupa «Help A Reporter», koju je 2007. godine osnovao Peter Shankman. Grupa je ubrzo postala veoma popularna jer je na praktičan način spajala novinare s potencijalnim izvorima. Ne bi li proširio svoju uslugu, Shankman je pokrenuo i web stranicu HelpAReporter.com koja trenutno broji [...]

Kako se koristiti društvenim medijima – 1.dio

Solidan diktafon, blokić i olovka, te dobra baza podataka/izvora? U današnje vrijeme to više nije dovoljno. Novinaru je potrebno mnogo više, novinar se mora služiti cijelom paletom web alata koje nude društveni mediji poput Facebooka i Twittera ili pak YouTube-a. Portal Mashable je stoga odlučio olakšati mnogima posao napraveći koristan vodič kroz društvene medije.
1. Vodič kroz YouTube
Svakih sat vremena na YouTube-u se pojavi novih 20 sati videa, a oni su razvrstani u 3 kategorije: reemitiranje aktualnih materijala, originalni video i distribucija vijesti te arhiva starijih snimaka. Medijske kuće, novinske agencije pa čak i građani-novinari koriste se svima trima kategorijama ne bi li «uploadali» svoje snimke.
Reemitiranje aktualnih vijesti
Korisnici YouTube-a «gladni» su vijesti, stoga ne čudi podatak da je u protekle 2 godine promet kategorije News and Politics narastao za čak više od 650 posto. Stranica ima više od 200 medijskih partnera, uključujući televizijske kuće, novine, lokalne medije i neprofitne novinske udruge.
Posjetitelji mogu dobiti pregled događaja iz News and Politics tako što će posjetiti CitizenTube blog ili video channel.
Dostava lokalnih vijesti
Od travnja prošle godine na YouTube-u se pojavila i kategorija News Near You koja pokriva vijesti medijskih partnera i građana-novinara u radijusu od 100 milja.
Arhiva starijih snimaka
Medijske kuće koriste YouTube i da bi ojačale svoj brand te privukle još veći broj gledatelja prikazivajući starije snimka nekih povijesnih događaja, retrospektiva i sl. Na taj je način moguće vidjeti neke zaboravljene snimke koje se inače ne mogu pronaći na Internetu.
Kako novinari mogu koristiti YouTube?
Za novinare je YouTube korisniji kao izvor videa, snimljenih od strane pojedinaca, «običnih» građana, nego kao sredstvo prijenosa vlastitih snimaka jer televizijske kuće svoje priloge prevenstveno emitiraju na matičnim programima ili web stranicama.
Međutim, YouTube nije koristan isključivo preofesionalcima, već i građanima-novinarima koji su u potrazi za trikovima i savjetima, a  to im omogućuje YouTube Reporter`s Center.
Kanal je počeo s emitiranjem u [...]

EuroBlog Social Media Awards 2010

S ciljem usmjeravanja pozornosti na kvalitetan rad studenata društvenih smjerova koji socijalne mreže koriste za rasprave i razvijanje novih ideja vezanih uz komunikaciju i PR, EUPRERA (European Public Relations Education and Research Association) je pokrenula EuroBlog Social Media Awards 2010.
Nagrade koje će biti dodijeljene na EUPRERINOM simpoziju u belgijskom gradu Genku između 25. I 27. veljače 2010. godine, dio su istraživanja koje organizacija provodi o sve većem utjecaju socijalnih mreža na razvoj PR-a . Postoje tri kategorije, a prijaviti se mogu svi bez obzira jesu li tek napisali svoj prvi blog ili već imaju iskustva na tom području, a studenti su ili su nedavno završili fakultet i diplomirali.
Krajnji rok za prijavu je 8. siječnja iduće godine, a zainteresirani do tada moraju napisati i objaviti minimalno deset blogova. Pobjeda u nekoj od tri kategorije, koje su definirane stupnjem sveučilišnog programa koji natjecatelji pohađaju, uključuje i 250 eura nagrade, a na čelu ocjenjivačke komisije  je jedan od najpoznatijih svjetskih PR blogera Neville Hobson.
Pobjednici kategorija bit će pozvani da održe kratke prezentacije na simpoziju u Belgiji iduće godine, a ako se želite uključiti, blogove morate objavljivati na Euprera SMA web stranicama gdje se nalaze i detaljnije upute i pravila natječaja. Organizatori smatraju da će sudjelovanje pomoći natjecateljima u povećanju broja posjeta i interesa za njihove blogove.

Kako se PR-ovcima u Srbiji dogodio Twitter:-)

Prva međunarodna konferencija Društva Srbije za odnose s javnošću na temu „Kreiranje imidža i upravljanje reputacijom“ održala se od 15. do 17. listopada u Subotici, no kako sam bio u Zenici, pratio sam je putem Twittera – i da kao da sam bio tamo. Čini mi se da je ovo bio prvi takav prijenos jedne PR konferencije u regiji – meni je bilo cool kako blogeri i Twitteraši bez imalo pardona komentiraju uvažene kolege iz PR-a, ali se isto tako nerviraju što ih ovi ne razumiju – nemojte se brinuti – ako se ne prilagode vjerojatno ih nećete gledati više na nekoj konferenciji za par godina.
Nekoliko linkova na blogere koji su dosta zgodno komentirali i popratili konferenciju u Subotici:
Kreiranje imidža i upravljanje reputacijom – 1.dan
Utisci pasivnog učesnika konferencije PRSrbija
Sve što ste ikada želeli da znate o PR-u –>
I Konferencija Društva Srbije za Odnose s javnošću
Mislim da će u tjednu pred nama biti još puno ovakvih odjeka konferencije, nešto na što kolege PR-ovci možda nisu planski računali, pa slobodno dodajte još zanimljivih linkova…

DoGood or not to do good

Mobil33t (čita se Mobileet)je tvrtka koja razvija aplikacije za mobitele. Svakako najpoznatija, i koliko mi je za sada jasno jedina njihova aplikacija je DoGood. Pravo da kažem, ne bih ni znala da postoji da nisam naletjela na blog na temu pitanja je li riječ o plemenitosti ili tek novini koja brzo stječe poklonike kao i svaka druga imalo zgodna i praktična online ideja.
Smisao aplikacije namijenjene prvenstveno iPhoneu je sljedeća: Imate ideju kako učiniti nešto dobro danas? Možda je riječ o nekom malom činu, ali kad uploadate svoju ideju, ona stiže na mobitele svih koji imaju tu aplikaciju, oni ju prihvate ili ne. Svaki mali akt dobrote tako postaje nešto što će danas učiniti 500, pa i tisuće ljudi. U trenutku dok pišem ovo, najpopularniji današnji DoGood je „Family time Sunday!“.  Trenutno stanje stvari može se, jasno, pratiti na općepopularnom Twitteru.
Kako se navodi na stranicama Mobil33t-a, DoGood su kreirala tri studenta s University of Michigan koji smatraju da s obzirom da je smisao ove aplikacije činiti dobro, ona mora biti i jest besplatna. Teško je naći podatak koliko točno ljudi diljem svijeta trenutno koristi aplikaciju (govori se broju od stotinjak tisuća), još teže je odrediti one koji se iskreno drže onoga što prihvate ili predlože, a najteže je povjerovati da je zaista riječ o samoj, suštinskoj dobroti i neopisivo jednostavnom načinu da se promijeni svijet na bolje.

Facebookove akvizicije i borbe

Pustila sam par dana da vidim rade li te Facebook real-time novine, prvo FriendFeed, a onda još i nova tražilica… Dva značajna koraka naprijed za Facebook su učinjena. Prvo iz nužde, a potom i da bi se pokazalo Twitteru tko je gazda.
FriendFeed je zgodna aplikacija. Neki prijatelj promijeni status ili uploada nešto i to vidimo odmah, nema čekanja, nema odmaka u vremenu, i svaki komentar je tu. Real –time čari na djelu. Ne govorimo nekome nego razgovaramo s nekim. Izvrsno. Mada malo iritantno kad je riječ o nekolicini ljudi koji stavljaju videa i komentare svakih dvadeset sekunda, no dobro sad. Bilo kako bilo, upload i share je iznimno jednostavan, mada ni do sad nije zahtijevao intelektualna čuda za tipkovnicom. Akvizicija FriendFeeda donijela je Marku Zuckerbergu i kvalitetne ljude u tim, poput čovjeka koji stoji iza gmaila- Paula Buchheita, koji je jedan od kreatora spomenutog feeda. Impresivno.
Druga je novost tražilica. Oni koji su na FB-u non-stop sigurno su već uočili da sada mogu tragati i kroz statuse, komentare, videa drugih fejsbukera. Na Twitteru se to već moglo, dok je fejs tražilica bila, u najmanju ruku, oskudna. Sada, osim što pretražuje sve svoje dijelove i skrovite kutke socijalne mreže, pretražuje i web. Hvalevrijedan pomak je vidljiv, ali ipak treba to još malo doraditi, jer i dalje nije samo tako lako naći željeni pojam.
Stoga se nedavno ponovno pojavilo pitanje hoće li nakon Twittera i Google postati meta Facebooka. Naime, i ranije smo pisali o mogućem ratu svjetova, stoga ne bi bilo loše baciti pogled na tadašnju analizu. Vjerujem da, u kratkom roku, Face, ma kakav div bio, ne može postati veći od tražilice nad tražilicama. A možda netko izmisli konačno i neko novo online čudo, pa ćemo se svi skupa zabavljati drugdje. Baš nam je sad vrijeme, pet godina je prošlo…

Sedam zabranjenih riječi strategije e-komuniciranja

Posve svjež pogled na kreiranje digitalne, odnosno e-strategije iznio je Matt Dickman na svome TechnoMarketer blogu. Američki stručnjak za digitalni marketing tvrdi da ukoliko želite produktivan sastanak na temu strategije komuniciranja, pa čak i one koja se odnosi isključivo na online komunikaciju, zabranite spomen ijedne od sljedećih sedam riječi:

Twitter
Facebook
YouTube
MySpace
LinkedIn
Flickr
Ning

Dickman ovakvom, na prvi pogled suludom zabranom, želi izbjeći miješanje strategije i taktike, bez kreiranja dugoročnih ciljeva, javnosti, poruka i svih onih ostalih klasičnih stavki komunikacijskih strategija. Twitter, Facebook i ostali online alati su upravo samo to – sredstva za postizanje zadanih ciljeva odnosno razrada taktike. Njihova popularnost, dostupnost i minimalni troškovi, učinili su ih alfom i omegom online komunikacije pri čemu se uobičajeno zapostavljaju ključna pitanja poput zašto, kome i što zapravo. Stoga, koliko god zvučalo kontradiktorno na prvi pogled, Dickman tvrdi da će svaki sastanak biti neusporedivo učinkovitiji, a strategija digitalnog komuniciranja mnogo bolja, ako jednostavno ne dozvolite uporabu ‘prostota’ poput ove: Znam, otvorit ćemo YouTube kanal!“
A kad smo već kod prostota, nje naodmet prisjetiti se sintagme Seven dirty words koja čini dio monologa „Sedam riječi koje ne smijete reći na televiziji“ komičara Georgea Carlina kojim je podignuta velika prašina u medijima, posebno televiziji i radiju, davne 1972 godine:

Mali poduzetnici pretekli velike u tvitanju

Dobro je poznato da velike kompanije poput Coca- Cole, Della i inih giganta koriste Twitter za samopromociju, ali istim putem idu i mali, da ne kažem minijaturni poduzetnici. Upravo su ‘tatine radionice’ ili pak obiteljske trgovine s nekolicinom zaposlenih uvidjele prednosti tvitanja.
Kako je rekao Greg Sterling, analitičar koji se bavi utjecajem interneta na mala poduzeća, Twitter je digitalna manifestacija usmenih preporuka (word-of-mouth) koje uobičajeno pruža više od polovica klijenata malih poduzeća.
Stoga ni ne iznenađuje tvrdnja New York Timesa da su mali proizvođači pretekli velike u korištenju mikro-bloginga. Twitter je dostupan, besplatan i jednostavan.
Direktno odgovaranje na upite klijenata, redovno ažuriranje novosti te privlačenje novih klijenata ipak nije jedino korisno u ‘online cvrkutu’. Nije problem ako se nečiji klijenti uopće ne koriste Twitterom, jer se ondje mnogu naći i brojne druge korisne informacije. Tomu je posvjedočila i vlasnica male farme proizvođača stočarskih proizvoda. Ona je pak pokupila savjete iz računovodstva, marketinga i slično.
Iako ovaj cijeli blogić izgleda kao hvaljenje Twittera do besvijesti, vjerujem da je loše barem ne pokušati iskoristi sve blagodati online socijalizacije, posebno ako su do istog zaključka došli i stočari iz Amerike. Ne omalovažavam nikog. Dapače, svaka čast.

Pregled zanimljivih linkova za 7. srpnja 2009.

Tuđmanov HDZ bio je demokratičniji – Jutarnji.hr – Jelena Lovrić
- Kapetan nepotopivog HDZ-ova broda, kako mu tepaju, svečano se iskrcao, ali stranački sabor o njegovu povlačenju nije glasovao, a suradnici ga nazivaju čovjekom budućnosti. Opasno je kad državu vodi stranka u kaotičnom i komatoznom stanju. Sanaderove su godine pojeli skakavci i zato što se stranka vratila pod vlast desničarske frakcije. Na odlasku, definitivnom ili privremenom – vidjet će se, Ivo Sanader izručio je HDZ ekipi koju je dosad krotio i držao pod kontrolom: Vladimir Šeks, s repovima koji ga povezuju s ratnim zločinima, zadrti Andrija Hebrang, u slavu Norca lancima vezani Milinović, Kalmeta. Dosadašnjeg su šefa respektirali, ali kad mačka da ostavku, miševi kolo vode. Inozemni prijatelji Hrvatske strahuju od HDZ-ova desničarskog rikverca. Upozoravaju da nije riječ o desnici europskoga tipa, nego o ekstremnim i pregrijanim nacionalistima koji svoja politička uvjerenja vuku iz ideoloških sukoba iz vremena Drugoga svjetskog rata.
Više nije riječ o namjerama. Svojim subotnjim saborom HDZ se predstavlja kao stranka opasne prakse.
Dobre i loše strane Sanaderove ostavke – Jutarnji.hr – Mladen Pleše
- Zbog toga Vlada Jadranke Kosor ima ograničen rok trajanja: pitanje je samo vremena kada će morati odstupiti. Tu sudbinu ne bi izbjegao ni Ivo Sanader. Već najesen Vlada će se suočiti s prvim dramatičnijim problemima, no do prave krize doći će potkraj godine, kada će valjati izglasati novi poračun. Jadranka Kosor preživjet će, međutim, budžetski križni put. Naime, tek u siječnju 2010. saborski zastupnici steći će pravo na povlaštenu mirovinu pa od njih ne treba očekivati da će se prije toga raspustiti kako bi se raspisali prijevremeni parlamentarni izbori.
Logično objašnjenje Sanaderova odlaska – Jutarnji.hr – Miljenko Jergović
- Jergović fakat misli da je svakom loncu poklopac:-) Koji je on faktor?
Kada kažem da nemam pojma zašto je Sanader otišao, nitko mi ne vjeruje, jer je to nešto o [...]

Slijedeca stranica »