ENG
Bruno Bušić o budućnosti Hrvatske – prije nego proširite pročitajte…
“Nema države bez krvavih gaća. Pobit ćemo se za slobodu sa Srbima, a možda i Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako. Kada se oslobodimo ropstva i stvorimo državu, vidjet ćemo kako naši kradu.”
Često ćete ovaj citat naći po forumima ili na Facebooku kao komentar na našu svakodnevicu – no on nije točan. Primjer je kako se može stvoriti mit i kako smo ga danas lako skloni distribuirati, bez i da pokušamo provjeriti je li točan – samo zato jer nam dobro zvuči. Poslušajte što o tome kaže dr. Anđelko Mijatović u svojoj zadnjoj knjizi Bruno Bušić : Prilog istraživanju života i djelovanja (1939. – 1978.).
Uz iskazivanje najvećih počasti Brunu Bušiću nerijetka je i zloupotreba njegova imena u vlastitom promoviraju. Kroz elektroničke medije već se dosta dugo širi predviđanje Bruna Bušića o hrvatskoj budućnosti: Nema države bez krvavih gaća. Pobit ćemo se za slobodu sa Srbima, a možda i Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako. Kada se oslobodimo ropstva i stvorimo državu, vidjet ćemo koko naši kradu.“ Itd. Taj citat mnogi međusobno izmjenjuju otkrivaju u njemu i odgovor na prilike kroz koje Hrvatska danas prolazi. Više su me puta, kao dobra poznavatelja Bušićeva života i djela, pitali je li to Bušićev tekst. Neki su odmah prihvaćali tu „poruku“ i u njoj vidjeli Bušićevu pronicavost, a neki su posumnjali u njezinu autentičnost, ponajprije zbog izraza „Turci“ a i navođenja slijeda zbivanja kroz koja je Hrvatska u posljednjih dvadesetak godina prošla. Bušić je izraz turci upotrebljavao samo kad je govorio o osmanlijskim vremenima ili o suvremenoj Turskoj, a o bosanskohercegovačkim Muslimanima, držeći da su velikim dijelom potomci poislamljenih Hrvata te zbog svega što ih je vezalo s hrvatima u bližoj i daljoj prošlosti, govorio je i pisao u svojim tekstovima s velikim poštovanjem. Ponajprije zbog izraza „Turci“, a i ostalog „promišljanja“, odbacio sam navodno Bušićevo autorstvo toga teksta i zaključio da je riječ o nečijoj podvali. Međutim u lipnju 2009. s ing. Antom Ledićem i još nekoliko prijatelja navratio sam na terasu jednog kafića pokraj „Zrinjevac“ poduzeća za hortikulturu. Tu nam se nametnuo Ante Matić novinar i književnik. Kada je upoznao ing. Ledića zažalio je što nije i prije znao da je i on Imoćanin jer bi i njega opisao u svojoj knjizi Imoćani (vl. Nakl. Zagreb 2006.) Navodeći koga je sve opisao u tom tekstu, spomenuo je i Brunu Bušića, govoreći kako je upamtio sliku iz 1975. u Njemačkoj kada je Matićevoj punici koja je razvlačila tijesto za zeljanicu, Bušić objašnjavao kako će doći do oslobođenja Hrvatske. Tada je, prema Matičeim tvrdnjama Bruno Bušić izgovorio citiranu rečenicu. Prilika mi nije dopuštala pitati Matića za spornu elektroničku poruku, ali, shvativši da je on izvor „vizionarske poruke“ pripisane Brunu Bušiću potražio sam knjigu Imoćani i u njoj pronašao navedeni tekst (n. dj., str. 51.-52.).
Bušić nije 1975. boravio u Njemačkoj. U tu je zemlju počeo iz Londona odlaziti tek u ožujku 1976. Neki Bušićevi prijatelji kažu da se on u Njemačkoj nije susretao s Antom Matićem, a ovdje u Zagrebu neki vrlo bliski Bušiću tvrde da je Matić od njih tražio informacije o njemu, što znači da se nisu poznavali niti je Matić poznavao Bušićevo djelo. Svoju izmišljotinu Matić je ovjekovječio i u pjesmi Tako je govorio Bruno Bušić, objavljenoj u zbirci pjesama Kamena knjiga (Sarajevo – Mostar 2009., str. 77.). Jedino je izraz „Turci“ zamijenio stihom „a možda s poturicama i našim izdajicama“. Svoju pjevaniju Matić završava dvostihom „I zato do neba dižem svoj glas/ Kako tada spasiti od nas?“. A pravo pitanje može biti samo: kako Brunu Bušića spasiti od Ante Matića i sličnih?
Jutarnji list je prenio dijelove iz knjige u četiri nastavka – Bruno Bušić – žrtva Udbina ubojice (1): Kako je Udba stvarala ustaše i neprijatelje od gimnazijalaca koje toplo preporučujem svima koji prate politiku, kao i samu knjigu.
Oznake: izbori, politika u HrvatskojPročitajte i…
