ENG
Danas kad postajem pionir…
Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, kao što ga zbog jedne riječi često smatraju glupim – parafrazirao je Konfucija dekan Fakulteta političkih znanosti Vlatko Cvrtila obraćajući se friško diplomiranim novinarima istoimenog fakulteta na subotnjoj promociji u zagrebačkom hotelu Sheraton. Nakon nadahnutog govora novopečeni mladi pripadnici hrvatske medijske scene spremno su odcvrkutali protokolom predviđena obećanja kako će biti odgovorni članovi društvene zajednice, nestrpljivi da prigrle fensi tuljac koji kakvu takvu karijeru znači.
Prigrlila ga je i naša Martina (premda je karijeru već osigurala, a bogme i novi iPod touch) i potom odvela nas, ponosne kolege, u Drito – najbolji kvartovski birc u Španskom, da tu važnu prekretnicu dostojno i proslavimo.
Što smo mi dostojno i napravili. Doduše, tehnika jedenja nam i nije bila baš najuglađenija, ali bečka škola pada u vodu kad ti se servira malo, sočno i hrskavo jare dopremljeno iz Dalmacije. Koristiti pribor za jelo kod takve delicije uopće nije ergonomski, zapravo ravno je seksu preko najlonki. Kreativno ulizivanje šefu dosegnulo je svoj vrhunac kad je Krešo prvi dobio batak, sve preko reda, prije nego je hrana uopće poslužena. Pa neka se Zoran grize što je morao doma.
Slijedio je red odlične francuske pa red meksičke salate koje potpisuje sestra Josipa. Zatim karaoke i divlja čagica u kojoj su definitivne kraljice plesnog podija bile mama Marijana i teta Jela. A da nam čaše ne budu prazne i da sve savršeno funkcionira zdušno se skrbio tata Darko, ujedno i vlasnik Drita.
I tako, dok je naša Martina svoju prekretnicu dočekala u ustaljenom ritmu, više kao neku točku na i obzirom da je rad u PR-u započela još prije pola godine, vjerujem da će većina njenih kolega tek sad postaviti pitanje „Kamo sada?“.
Sudeći po strukturi nezaposlenih po pojedinim zanimanjima prema evidenciji HZZ-a – Nezaposlene osobe u RH po zanimanjima, izgledi za zapošljavanje novinara i nisu tako blistavi. U svakom slučaju, promocija nije dan kad o tom pitanju treba razbijati glavu. Valja pričekati otriježnjenje i sav teret one poznate praznine koja se javlja kao kolateral nekog postignutog cilja.
Oznake: Mediji, Odnosi s javnošću
