ENG
Financijska kriza i predsjednički izbori
U moderno vrijeme mediokracije (tj. vladavine medija), teško je nešto sakriti od javnosti. Nebrojeno puta se dokazala izreka da možete lagati svim ljudima neko vrijeme, nekim ljudima svo vrijeme, ali ne možete trajno lagati svima. Ipak, i dalje u medijima nalazimo na „prozirne” pokušaje opravdanja za nastalu situaciju plasiranjem nepotpunih ili pogrešnih informacija, koje javnost ipak ubrzo počne osuđivati i nazivati pejorativno spinom (premda je spin legitimna tehnika). Pogledajmo malo kako su se pravdali akteri financijske krize.
Vjerojatno se svi slažu da je sveopću financijsku krizu koja je dobro protresla i realni sektor, a prelila se i u naše dvorište, uzrokovao lom na tržištu subprime kredita (već sam o tome pisao u dnevniku Financijska čarolija). „Subprime” klijenti su oni za koje se pretpostavlja (jer nemaju dobar kreditni rejting – bilo da su prije objavili stečaj, ili neuredno izvršavali obveze, ili su nezaposleni, smanjenih primanja, prezaduženi itd.) da bi mogli imati problema s povratom kredita pa su kamate na takve kredite veće. I premda razum, ali i zakoni (pa tako i naš Zakon o trgovačkim društvima, čl. 75: „U ispunjenju svojih obveza član društva je dužan postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.”) zahtijevaju krajnju pozornost kod odobravanja ovakvih kredita, u proteklih nekoliko godina došlo je do njihove poplave, pa su i ukupni gubici financijskih institucija zbog krize istih, za nas nepojmljivi: do kolovoza 2008 preko 590 milijardi dolara, uz crne prognoze da će gubici u konačnici iznositi oko 2 trilijuna dolara (2,000.000,000.000,00 USD)!?
Financijska kriza i val velikih stečaja kulminirao je tijekom predizborne kampanje. Demokrati i republikanci (oba kandidata su do kulminacije krize bili praktično izjednačeni) su se međusobno optuživali tko je kriv za izazivanje krize. Polazišta su uvijek bila ista: republikanci su krivi jer pogoduju krupnom kapitalu, demokrati su krivi jer žele dijeliti bogatstvo bez rada (i još ponešto).
Republikanci su agresivno optuživali demokrate za izazivanje krize, ravnajući se onom da je napad najbolja obrana: tako su tvrdili da je Obama izjavio 2007 godine (prije erupcije krize), da su „subprime krediti dobra ideja“. Na njihovu žalost, „spin” je ubrzo propao: nakon par dana se na CNN-u pojavila cijela snimka Obamine izjave: “Subprime krediti su započeli kao dobra ideja – pomažući Amerikancima, koji si to prije nisu mogli priuštiti, da kupe vlastiti dom. Ali neki davatelji kredita i brokeri su uvidjeli koliko novaca na tome mogu zaraditi pa su počeli spuštati standarde. Neki procjenitelji su napuhivali procjene vrijednosti nekretnina kako bi došlo do realizacije ugovora, klijenti su lagali o visini primanja kako bi dobili kredit, a mnogi su prevareni kako ne bi čitali sitna slova na ugovoru…”
Potom su republikanci potencirali činjenicu da financije Obamine kampanje vodi Penny Pritzker, bivša predsjednica propale Supreme Bank, čija je obitelj (jedna od najbogatijih u Americi, osnivači lanca hotela Hyatt), zajedno s Ernst&Youngom i Merrill-Lynchom „izmislila” sekuritizaciju i tako utrla put krizi.
Demokratsku stranku su nadalje optuživali da je krizu uzrokovao Clinton kada je, zbog nastojanja da poveća broj pripadnika manjina koji imaju vlastitu nekretninu, naredio da Fannie Mae i Freddie Mac, dijelom državne kreditne institucije, spuste kriterije ocjene boniteta prilikom odobravanja kredita. Činjenica je da su Fannie Mae i Freddie Mac doprinijeli rastu ovih kredita, ali u znatno manjoj mjeri nego što tvrde republikanci: u vrijeme njihove ekspanzije, od 2003 do 2006 (Clinton je završio drugi mandat u siječnju 2001!) udio ove dvije institucije na ukupnom tržištu hipotekarnih kredita se gotovo prepolovio (sa 70 na nešto iznad 35%), tako da ih je teško optužiti za predvodnike. Isto tako, zanimljivo je pogledati i koliko sredstava je dobila pojedina predsjednička kampanja iz financijskog sektora (uz sva ograničenja).
Republikanci su isto tako tvrdili da su 2003. kroz nastojanja Bushove administracije i 2005. kroz nadležne odbore senata pokušavali „uvesti reda” u ove dvije od države sponzorirane institucije i ograničiti rast njihovih plasmana: ipak, riječ je o pokušaju ograničavanja rasta plasmana ovih agencija a ne o sprečavanju enormne ekspanzije subprime kredita. Činjenica je da je pored rasta plasmana Fannie i Freddieja, rast plasmana ostalih institucija bio toliki da je udio ovih dviju institucija u tom periodu pao sa 70% na nešto iznad 35%! Isto je tako činjenica da veliki dio ekspanzije ovih dviju firmi (osnovanih tridesetih godina prošlog stoljeća radi pomoći najmoprimcima tijekom tadašnje gospodarske krize) 2005 i 2006 otpada na otkup loših hipoteka od drugih (privatnih) financijskih institucija (privatni sektor je time ono najlošije uspio „uvaliti” državi računajući na državnu intervenciju)!
Ipak, sveobuhvatna kriza američkog društva, dodatno potencirana financijskom krizom, je toliko duboko pogodila Ameriku, da ni svi pokušaji republikanaca, ni očekivani Bradley efekt u konačnici nisu bili učinkoviti! Obama je ostvario premoćnu pobjedu i u ukupnim i u elektorskim glasovima.
Sve dnevnike koji se bave financijskom krizom možete pronaći ovdje a dnevnike o Baracku Obami – nakupilo ih se 😉 možete pročitati ovdje…
Oznake: izborna kampanja, financijska kriza-
Novo istraživanje Ipsosa: Čak 57 posto HDZ-ovaca krivi i Milanovića i Plenkovića za tvrdu kohabitaciju, a većina se slaže da bi trebali početi surađivati -
Ivica Lovrić: “Nudim rješenja, a ne izgovore!” -
Ekskluzivna predizborna anketa za Grad Zagreb otkriva tko bi jedini mogao poraziti Tomaševića u drugom krugu: Hoće li se kandidirati? – Špica s Macanom