ENG
Hladan tuš (ili hladni?) – ono kad pošalješ priopćenje s nizom jezičnih pogrešaka
Tko je „jezično bezgrešan“, neka prvi baci kamen. Svakome se od nas dogodilo da smo tu i tamo pogriješili, a na greškama se uči. U nastavku donosimo nekoliko najčešćih jezičnih “kikseva” koji će vam pomoći da iduće priopćenje, status ili članak napišete bez greške.
Jezik je osnovni alat bez kojeg medijski stručnjaci ne mogu obavljati svakodnevni posao, a pritom je od izuzetne važnosti da taj isti jezik koristimo pravopisno, stilski i gramatički ispravno. Danas, kada je brzina objave vijesti često važnija od sadržaja, nerijetko se dogodi da pravopis i gramatika ostanu posve zanemareni. Baš zato, stručnjaci za odnose s javnošću ne smiju si dopuštati takve pogreške, bilo u priopćenjima za javnost, bilo u objavama na društvenim mrežama, gdje će svaka takva pogreška umanjiti vjerodostojnost klijenta kojega zastupate, a time i vas kao PR-ovca.
-ije/-je i -č/-ć
Vjerojatno ne postoji češća pogreška u hrvatskom jeziku od riječi koje uključuju -ije/-je ili -č/-ć. No, i stotinama diktata u osnovnoj i srednjoj školi unatoč, neki jednostavno nisu usvojili gradivo, zbog čega često imamo priliku čitati varijacije na temu u kojima se nepotrebno dodaje ili izostavlja slovo -i, a kada je riječ o kombinaciji -č/-ć, htjela bih zaboraviti koliko sam puta vidjela riječ ćov(i)jek.
Ovdje nećemo ponavljati gradivo osnovne škole, pa vas za više detalja upućujem na Hrvatski pravopis i vrlo koristan Hrvatski jezični portal.
Pleonazmi
Pleonazmi su skupine riječi u kojima je jedna od njih suvišna jer je njeno značenje sadržano u značenju druge riječi. U hrvatskom su jeziku česti uglavnom zato što ih ljudi kao takve ne prepoznaju, pa gomilaju riječi s istim značenjem zato što im tako bolje zvuči (a ne zaboravimo seminare na fakultetu u kojima nam nedostaje još desetak riječi za minimalnu kvotu…). Svi smo jednom ili više puta upotrijebili pleonazam u rečenici, koji put možda i namjerno, no u dobro napisanom tekstu njima nema mjesta.
Neki od pleonazama koji se često koriste su: mala kućica, velika većina, čak štoviše, međusobna suradnja, oko desetak, nužno potrebno, često puta, mjesec veljača, ja mislim, ja osobno, no, međutim, obadva, razne varijacije, druga alternativa, glavni protagonist, najoptimalniji…
Priznajte, koje od nabrojanih koristite? 🙂
Slijedeći – sljedeći
Uz pogrešno korištenje dijakritičkih znakova, zamjena ovih riječi sigurno je najčešća i najčešće neprepoznata kao greška. Slijedeći je glagolski prilog proizašao od glagola slijediti (nekoga). Sljedeći je pridjev koji obično ide uz imenicu.
„Slijedeći prijatelja stigao sam do parkirališta. Sljedeći put neću zaboraviti gdje sam parkirao.“
Trenutno – trenutačno
Ovako kao prilozi, ili pak kao pridjevi (trenutan-trenutačan), ove dvije riječi imaju različito značenje.
Trenutno ukazuje kako se nešto dogodilo „u trenutku“, brzo i naglo, dok riječ trenutačno koristimo kad želimo reći da je nešto aktualno, ili upravo sada.
„Trenutačno nisam dostupan.“
„Trenutno kreni ako misliš stići.“
Jel’ – jer
Ovo je jedna od stvari od kojih mi se diže kosa na glavi. ‘Jer’ je u hrvatskom jeziku uzročni veznik kojim se izražava razlog za određeni događaj ili pojavu. Primjerice: Nisam išla u kino jer mi nije bilo dobro.
S druge strane, ‘jel’ nema baš nikakve veze s razlogom za bilo što, već predstavlja skraćeni oblik nenaglašenog prezenta glagola biti i čestice li i upotrebljava se u upitnim rečenicama. Primjerice: Je li moguće doći po paket sutra? ili, u skraćenom obliku, Jel moguće doći po paket sutra?
Skraćeni oblik je svakako prigodniji za neformalnu komunikaciju, dok je u poslovnom okruženju ili pisanim radovima bolje koristiti puni oblik.
Ako – ukoliko
Moram priznati, donedavno sam i sama koristila ako/ukoliko pogrešno, dok me kolegica iz ureda nije prosvijetlila. Pravilo je zapravo vrlo jednostavno: ukoliko se koristi jedino u kombinaciji s utoliko, u svim drugim slučajevima koristimo ako.
Primjerice:
„Ako si slobodan, možemo sutra na kavu“.
„Ukoliko ti plaćaš, utoliko ćemo popiti sutra kavu“.
Polovica – polovina
Razliku između polovice i polovine sam naučila na vrlo slikoviti način kada mi je gore spomenuta kolegica ispravila polovicu godine uz napomenu da je polovica može biti samo svinjska. 🙂
Prema Hrvatskom jezičnom portalu, polovica označava jedan od dva jednaka dijela onoga što je prepolovljeno (polovica jabuke, polovica obroka…), dok polovina označava pola od neke količine, od stvari ili pojma, bez obzira je li fizički podijeljeno ili ne (polovina godine, polovina ljeta…).
Ili, ako ćete lakše zapamtiti, polovica je svinjska, polovina je godine. 🙂
Gdje – kamo – kuda
Iako velik broj ljudi ove riječi često koristi kao istoznačnice, one to nisu.
Gdje – označava mjesto na kojem se nešto odvija, odnosno statičnost, i prilaže se glagolima mirovanja.
Primjerice: Gdje živiš? (Živim u Zagrebu.) Gdje si bio? (Bio sam na poslu.)
Kamo – označuje cilj kretanja, odnosno odredište prema kojem se osoba uputila.
Primjerice: Kamo ideš? (Idem kući.) Kamo putuješ? (Putujem u Zagreb.)
Kuda – odgovara na pitanje „u kojem pravcu“ i „kojim putem“, označava put po kojem se odvija kretanje.
Primjerice: Kuda ideš? (Idem preko Trga bana Jelačića.) Kuda putuješ? (Putujem kroz Gorski kotar.)
Zbog – radi
Kao i u prethodnom primjeru, i ove se dvije riječi koriste kao sinonimi, dok zapravo imaju različita značenja.
Radi – koristi se za iskazivanje namjere, cilja, namjene – Idem liječniku radi pregleda.
Zbog – kazuje uzrok nečega – Idem liječniku zbog glavobolje.
Koji – kojeg
Iako se i ove riječi često koriste jedna umjesto druge, koji se koristi kada se radi o neživom biću, a kojeg kada je riječ o živim bićima.
Primjerice: Vidjela sam sat koji mi se svidio. – Išla sam vidjeti mačića kojeg ću udomiti.
Popis, naravno, nije konačan, primjera svakako ima još, no malim koracima prema (jezično) savršenim tekstovima! 🙂
