ENG
Hoćete li mejlati ovaj tekst? Fantastičan je!
Odmah moram priznati da sam ‘maznula’ naslov članka objavljenog na New York Timesu „Will You Be E-Mailing This Column? It’s Awesome“, a bogme i vrijedno ga prevevši prenijela. Tema je naime, istraživanje koje je provelo University of Pennsylvania o člancima koji se najčešće šalju putem e-maila. Šaljemo li radije dobre ili loše vijesti? Želimo li skandalizirati ili prosvijetliti? Koje su to priče koje želimo poslati prijateljima i poznanicima i zašto?
Nakon šest mjeseci proučavanja i provjeravanja svakih 15 minuta koji su najčešće poslani članci, analiziranja sadržaja i kontroliranja čimbenika poput pozicije na stranici ili home page-u, istraživači su došli do prilično zanimljivih rezultata.
Uvijek tvrdimo, a i neke ‘tabloidne’ novine praktički žive na toj teoriji i to prilično dobro, da najviše volimo čitati o seksu, patnji i glupostima. Možda o tomu i čitamo, usputno i nerijetko potajno, ali ispada da svojim prijateljima šaljemo odnosno širimo posve drugačije sorte članaka.
Prije svega, čitatelji NY Timesa radije šalju pozitivne nego negativne teme. To mi je jasno, dovoljno samu sebe deprimiram pri čitanju o mračnim sudbinama i ljudima, a kamo li da još ‘bediram’ druge.
Sljedeće obilježje je dužina teksta. Obično se šalju duži tekstovi koji zahtijevaju intelektualni angažman. Ali što se dužine tiče, da bi to bilo potpuno provjerljivo trebala bi postojati duga i kratka verzija svakog članka, pa da se vidi koja se više šalje.
Uz intelektualni angažman, svakako su popularni članci koji ispunjavaju strahopoštovanjem. Generalno gledano, 20 posto članaka s naslovnice NY Timesa (odnosno home page-a) je dalje poslano, a 30 posto mejlanih je posvećeno znanstvenim temama, među kojima su i oni relativno rečeno nezanimljivi laicima poput „The Promise and the Power of RNA“.
„Znanost je nadmašila naša očekivanja“, komentirao je dr. Berger psiholog i profesor marketinga u školi Penn’s Wharton. „Očekivali smo da će se dijeliti praktične informacije o zdravlju ili novim gadgetima, kao što i jesu, ali su pošiljani i članci o paleontologiji i kozmologiji.“
Tekstovi s elementom iznenađenja su također odlično prolazili, poput one o lutajućim kokošima na ulicama Velike Jabuke. Ali ipak, uredno se nailazilo i na članke čije karakteristike nadilaze iznenađenje. Obično je riječ o poticanju razvoja, nadmašivanju vlastitih mogućnosti i osjećajima poput divljenja.
„Generalno, emocija dovodi do transmisije, a poštovanje je snažna emocija“, rekao je dr. Berg. „Upravo sam pročitao priču koja mijenja način na koji razumijem svijet i samog sebe. Želim razgovarati o tome što to znači. Želim podijeliti taj osjećaj poštivanja. Ako pročitaš taj članak i osjetiš isto, zbližit ćemo se.“
Naravno, mejlali su se i članci koji potiču i drugačije emocije, poput potištenosti koja prema novinskoj teoriji „strah prodaje!“ može biti najčešći očekivani osjećaj koji utječe na čitatelje, ali ipak strahopoštovanje je najčvršća poveznica između članka i želje za daljnjim dijeljenjem istog.
Psihologija utjecaja i dijeljenja je članak koji je osvanuo s daljnjom analizom iste teme, stoga ga svakako preporučam. A kako sam počela s priznanjem, završit ću također s jednim. Jedini članak koji sam danas poslala nekome, a da nije vezan uz posao, jest ‘Google Russia creates virtual tour of Trans-Siberian railway journey‘.
Oduvijek me naprosto intrigirala Transsibirska željeznica…
Oznake: internet, Mediji
