Hrvatska kao brand – jesmo li prepoznatljivi u svijetu?

Kako brandirati Hrvatsku raspravljalo se nedavno na konferenciji „Javna diplomacija, nacionalno brandiranje i imidž“, održanoj u Zagrebu.

Smatra se da se  Hrvatska kao država relativno dobro brandira. Uz to, ima i neke prepoznatljive brandove, ali ih još nije turistički eksploatirala. Po čemu je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu osim po moru i sportašima? Po Profesoru Baltazaru, po vojnoj opremi, po HRT-u, šahovnici ili po Vegeti.

Kako javna televizija ili kvalitetne jurišne puške baš i nisu proizvodi s kojima se može graditi strategija brandiranja prvenstveno turističke zemlje, zadržat ćemo se na iskoristivim nadopunama za zemlju sunca i mora.

Sezona nam se bliži, očekuje se rekordan broj turista, a u Hrvatskoj se još nije odlučilo – masovni turizam ili strateško kreiranje sadržaja za turiste dubljeg džepa.

Zašto se procjenjuje da ćemo imati najuspješniju sezonu dosad? Vjerojatno najčešće nabrojeni razlozi su: zapadnjaci izlaze iz gospodarske krize i puno lakše se odlučuju na putovanja, nema velikog sportskog događaja kojeg bi – inače vjerni gosti Jadrana – pohodili, politička situacija u Grčkoj, Egiptu, a pogotovo Libiji ponukat će europske turiste da svoje eure potroše negdje drugdje. Koji je zajednički nazivnik svih ovih pretpostavki? Niti jedan od ovih razloga ne ovisi o Hrvatskoj niti o njenoj turističkoj zajednici. Može se reći – ovo će nam vjerojatno biti najbolja sezona jer imamo sreće! Još samo da bude sunčano i toplo ljeto, bez mnogo kiše…

Radi li Hrvatska na strukturnim poboljšanjima domaćeg turizma? Ako se zaključuje prema posjeti stranica Hrvatske turističke zajednice – nešto i radi. Kada otvorite link „Mi u svijetu“, vijesti kojima se dičimo su ipak većinom vezane za bogomdane prirodne blagodati: istarski Kamenjak među najljepšim skrovitim plažama, još jedno priznanje Plitvičkim jezerima, Lubenice i Zlatni rat među najljepšim plažama svijeta… Ipak osjeća se pomak kada pročitate da je New York Times pohvalio vrhunsku zagrebačku kulinarsku ponudu ili kako je portal o nekretninama pisao o vrhunskom smještaju na hrvatskoj obali. Ipak se kreće!

Gastronomija je jako bitan dio turističke ponude i to je možda područje na kojem se najviše pozitivnih stvari događa. NYT-eva preporuka Zagreba kao gastro destinacije jedan je od primjera za to.

Hrvati pretpostavljaju da su u svijetu dobro poznata dalmatinska, slavonska i istarska vina. Zapravo to uopće nije tako i Hrvatska zasad ne radi ništa da to promjeni. Kao jedan od najvećih globalnih uspjeha domaćeg vinarstva smatra se otkupljivanje cijele berbe Krauthakerove graševine izbora posušenih bobica od strane restorana The Fat Duck, jednog od najcjenjenijih gastro rezidencija na svijetu. Kada se pogleda vinska lista tog kultnog restorana uoči se da je to jedino hrvatsko vino kojeg se tamo može naći. Za razliku od slovenskih, bugarskih, libanonskih ili turskih vina.

S druge strane hrvatska maslinova ulja su sad već prihvaćena kao sam vrh svjetske proizvodnje.

Sada to što smo napravili s maslinovim uljima moramo primijeniti na vina, kulen, pršut i ostale samo nama prepoznatljive delicije. Na brandiranju domaće gastronomije nešto se i radilo, ali nedovoljno. Sve veći broj vrhunskih restorana i restoratera to zasigurno zaslužuje. Jednako tako i domaći vinari u državnoj agenciji za marketing vina moraju imati zvijezdu vodilju.

Originalan članak je objavljen 11. svibnja 2011.

Oznake:

Pročitajte i…

Kategorije
Pretraži blog po ključnim riječima
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z 1 2 3