Igranje demokracije – građani Vrgorca taoci u vlastitom gradu

Posljednjih nekoliko tjedana, u kontekstu lokalnih izbora, u medijima je često bilo riječi o glasačima iz susjedne nam Bosne i Hercegovine. Riječ je o pojedincima koji žive i rade u BiH, no imaju prijavljeno lažno prebivalište u Republici Hrvatskoj, čime ostvaruju brojna prava poput prava na zdravstveno osiguranje, dječjeg doplatka, socijalne pomoći, naknade za nezaposlene te pravo glasa.

Kao posljedica toga, javljaju se slučajevi u kojima je na istoj adresi prijavljeno po nekoliko desetaka, pa čak i stotina glasača. Također, nije rijetkost da neka mjesta broje uvjerljivo više registriranih glasača nego stanovnika prema posljednjem popisu stanovništva. Po tom su pitanju posebno problematična pogranična područja oko Imotskog i Vrgorca . Ukupan broj glasača na području Vrgorca i okolnih sela, prema službenom popisu birača, iznosi 7717. Neslužbene informacije s terena ukazuju kako čak četvrtinu čine upravo glasači iz BiH. Na primjeru iz priloga Mislava Bage u emisiji Provjereno, jasno je kako upravo glasovi onih ljudi koji svoje službeno mjesto prebivališta posjećuju samo na dan izbora izravno odlučuju o sudbini lokalne vlasti. Premda sasvim legalno, “izletničko” glasovanje je u najmanju ruku apsurdno a da o štetnosti po državni proračun ne govorimo.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=DIV-dR12AL0[/youtube]

Doista, činjenica da glasači iz BiH, na birališta u Hrvatskoj nerijetko stižu autobusima, sama po sebi nije problem. Njihova masovna pojava izravno određuje rezultate izbora, s kojima se onda lokalno stanovništvo ima nositi iduće četiri godine, sve u okviru zakona. Naime, hrvatski zakoni naprosto omogućuju svim osobama s prebivalištem u Republici Hrvatskoj  izlazak na izbore i tu doista ništa nije sporno. Međutim, ono što nije dozvoljeno, a ipak se događa, jest lažno prijaviti desetke ljudi na adresu na kojoj oni ne žive. Isto tako, nije dozvoljeno kreirati fiktivnu adresu i onda na  istu prijaviti bilo koga, a kamo li broj glasača približan stvarnom broju stanovnika nekog sela. Najčešće spominjan takav slučaj je selo Dusine, gdje na adresi Dusine 0 (kućni broj nula, ni manje ni više !!!) živi 404 birača od njih ukupno 533 evidentiranih. Preostalih stotinjak, navodno također živi na adresi Dusine, no na kućnim brojevima od 1 do 999. Sami stanovnici sela Dusine, tvrde kako u cijelom selu naprosto nema ulica i da baš ništa nije čudno u tome što i njima i lažno prijavljenim glasačima na osobnim dokumentima stoje nasumični kućni brojevi.

Upravo iz ovog iskrenog čuđenja mještana Dusina i njihova nedvosmislena priznanja kako je mnogo lažno prijavljenih birača, na vidjelo izlazi prava priroda problema, a to je olako toleriranje nezakonitih postupaka. Dakle, najveći problem u cijelom slučaju je oglušivanje Vlade i MUP-a na evidentno kršenje zakona unatoč poznavanju svih činjenica. Primjerice, predsjednik Sabora Luka Bebić, upitan o ovom problemu u emisiji „S Markova trga” na Prvom programu HR-a, priznaje kako problem postoji, no ne nudi nikakvo konkretno rješenje. Nadalje, postoje inicijative, poput one Marka Rakara, da se pronađu „sumnjive” adrese i fiktivne prijave te da se proslijede MUP-u, no kako je istaknuto; „Prava bi se istraga o lažnim biračkim popisima zapravo trebala provesti u samoj policiji jer njihovi su službenici nekritički prihvaćali prijave boravišta s apsurdnim adresama.“.

Stalni izostanak primjerenih reakcija MUP-a doveo je do sveopćeg kaosa i ohrabrivanja atmosfere bezakonja. Naime, kako drugačije okarakterizirati činjenicu da sam predsjednik Izbornog povjerenstva grada Vrgorca, suprotno vrlo jasnim uputama DIP-a, na službenom sastanku predsjednika biračkih odbora daje uputu kako svim osobama koje dođu glasati bez valjanih dokumenata mora biti dozvoljeno glasovanje? Da apsurd bude što veći, predsjednik IP-a grada Vrgorca, Radoslav Roso isto to se nije ustručavao ponoviti i Draganu Zeliću iz GONG-a. Stoga ne čudi zatečenost  vrgoračkih glasača i njihovi komentari poput „Kakva sad osobna, pa nikad do sad nije trebalo nositi dokumente?!” Na veliko iznenađenje prisutnih promatrača GONG-a, ispada da za vršenje ove građanske dužnosti na navedenom području zaista do sada nisu bili potrebni baš nikakvi dokumenti.

Uz navedeno, sve ostale nepravilnosti na biračkim mjestima lakše su razumljive. Uz činjenicu da su predsjednici biračkih odbora od predsjednika izbornog povjerenstva dobivali, ne samo dezinformacije, već i jasne upute za nedvojbeno kršenje zakona, ne čudi da su oni, kao i ostali članovi biračkih odbora, prilično loše upoznati s većinom procedura. Tako su neki odbori i izbjegavali pečaćenje omotnica s neiskorištenim glasačkim listićima ili su bili skloni preuzimati funkciju „osobe od povjerenja” svakom glasaču koji ih je to zamolio, usprkos jasnim propisima DIP-a. Gongovci navode kako je njihovim promatračima bilo izuzetno teško uvjeriti birače da je nedozvoljeno glasovati umjesto supružnika i da na biralištima nipošto nije dozvoljeno izvikivati političke parole. Od ostalih manjih incidenata promatrači ističu i postavljanje portreta pokojnog predsjednika Tuđmana kao i ispijanje alkohola od strane članova odbora na jednom izbornom mjestu.

Unatoč činjenici da su u ovom trenutku oči medija i javnosti, posve logično, uprte uglavnom u razvoj događaja u Zagrebu, Splitu i Osijeku, pitam se hoće li se netko odvažiti „kopati” malo dublje od razine očitog u slučaju Vrgorac ili se pak upustiti u razotkrivanje “ostalih Vrgoraca” diljem Lijepe naše kojih zasigurno ne manjka.

Oznake: , , ,
Pročitajte i…
Kategorije
Pretraži blog po ključnim riječima
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z 1 2 3