Izbori 2011. Analiza – kako bi mogao izgledati Hrvatski sabor nakon 4. prosinca 2011. D’Hondt
Rezultate izbora i konačnu podjelu mandata koalicije potražite na Izbori 2011. Iako se Sabor zacrvenio, Hrvatska nije otišla u lijevo, ali svakako pročitajte analizu u nastavku koju mnogi nisu htjeli ili znali pročitati prije izbora.
Jesu li Kukuriku koalicija i HDZ jedini mogući relevantni politički suparnici na saborskim izborima 2011. godine, a svi su drugi tek “lovci” na poneko slobodno zastupničko mjesto?
U nastavku vam prenosimo odličnu analizu hrvatskog izbornog sustava Ivice Relkovića s abh.com.hr, te čini nam se vrlo realne matematičke projekcije mogućih ishoda. Koliko se poklapaju s posljednjim istraživanjima provjerite u članku Izbori 2011 – istraživanje Ipsos Puls Kukuriku 78 HDZ 41 mandat ili pod ključnim riječima izbori 2011 ili izborne ankete. Analiza izvrsno i praktično pokazuje kako D’Hondtova metoda izračunavanja mandata bitno odlučuje pobjednika izbora, bez obzira na stvarno osvojen broj glasova – D’Hondt na Wikipediji.
Uvod
Razne male opcije, uvjerene u vlastitu nezaobilaznu i predodređenu ulogu u upravljanju hrvatskom državom, nisu uvidjele nužnost snažnog i velikog okupljanja u jednu jedinstvenu treću listu. Da je došlo do stvaranja bilo kakvog značajnijeg “trećeg bloka” svi koji su tu negdje oko 5% jednostavno bi pali ispod izbornog praga i nestali. Naravno, zbog snažnog okupljanja oko SDP-a, taj “treći put” mogao je nastati samo na drugom dijelu biračkog spektra, no to se nije dogodilo. Jedinstveni i snažni “treći put” nije se pojavio, ali se zato pojavilo niz “trećih puteljaka”, među kojima i podosta “trećih stranputica”.
Zabluda općih anketa i analitičko javno ignoriranje presudne uloge D’Hondtove izborne metode
Službena kampanja još nije počela, pa ne znamo tko će se sve i gdje natjecati, stoga možemo procjenjivati samo one “karte” koje su sada “na stolu”. Ujedno moramo naglasiti da opće ankete rađene na cijelom državnom prostoru jednostavno nemaju smisla, ako ih se ne prikaže isključivo u okviru izbornih jedinica. Naime, svaka se izborna jedinica ponaša kao zatvorena zasebna cjelina bez ikakva utjecaja glasova iz druge izborne jedinice. Pri tome još i izračun glasova prema D’Hondtovoj metodi ima svoje zakonitosti koje trebamo znati kad uspoređujemo snage stranaka unutar iste izborne jedinice.
Lista koja u jednoj izbornoj jedinici dobije 11% glasova u pravilu je dvostruko jača od liste koja dobije “mršavih” 10% (dva mandata naspram jednog), dok je ta lista s “mršavih” 10% glasova jednaka po broju mandata s listom koja dobije 5,5% glasova (obje u pravilu dobivaju po jedno zastupničko mjesto). Tako razlike na razini izborne jedinice imaju težinu samo ako jedna lista u odnosu na drugu prelazi prag, kao i dvostruki, trostruki, četverostruki (itd…) prag, dok razlike na općem uzorku na nacionalnoj razini mogu dati potpuno lažne sugestije. Na primjer, lista za koju nam nacionalna anketa kaže da dobiva 7,05% može u broju mandata biti slabija od liste koja u nacionalnoj anketi dobiva 6,77%. glasova Upravo se to dogodilo na zadnjim izborima kada je HNS dobio 7, a lista HSS-HSLS 8 mandata, iako je bila na nacionalnoj razini slabija za tih 0,28%. Ili da budemo precizniji, HNS je dobio 168440 glasova, a koalicija HSS-HSLS 161814 glasova, dakle 6626 manje, ali su bili bolje raspoređeni po izbornim jedinicama. Taj efekt D’Hondtove metode može biti i daleko čudniji, pa lista koja na nacionalnoj razini dobiva prosječnih i do 7%, ako je izrazito regionalna (pa u nekim izbornim jedinicama dobiva i po 15%, a u većini drugih ispod 5% glasova), može dobiti i dvostruko manje mandata od liste koja ima ravnomjerno raspoređenih 6% glasova. Vidimo kako neznatne razlike na općem postotku mogu dati goleme razlike u mandatima, pa se ankete koje ne poštuju izborne jedinice mogu uzeti samo kao načelni orjentir, a ne objektivni kriterij za procjenu budućih odnosa u saboru.
Dakle, da bi bile korisne i točne ankete trebaju pokazivati kako koja lista stoji u jednoj po jednoj izbornoj jedinici, a ne koliki joj je opći rejting na državnoj razini. Kao što se pred posljednje izbore najavljivala pobjeda “lijevih” stranaka (prvenstveno SDP-a i HNS-a), pa se nakon izbora napalo “pogrešne ankete” (iako su one bile točne, ali je njihovo apliciranje na izborne jedinice bilo pogrešno, što će pokazati ova analiza), tako se i neke sadašnje stranke trebaju čuvati lažne anketne percepcije. Na primjer, dobar se opći rezultat najavljuje laburistima, ali mi uopće ne znamo hoće li oni jednako stajati u većini izbornih jedinica ili će ući u Sabor samo u jednoj ili dvije izborne jedinice (koje im znatno podižu opći postotak) dok će drugdje ostati na odličnih, no za ulazak u Sabor beskorisnih 4,5% (kao HSU na prošlim izborima).
Zašto će HDZ glatko izgubiti sljedeće izbore, a da Kukuriku koalicija ne dobije ni jedan dodatni glas više u odnosu na glasove koje su dobile njezine članice na prošlim saborskim izborima? Želimo pogled prema sljedećim saborskim izborima usmjeriti kroz analizu prošlih, uz tendencije i kretanja koja se anketno samo naziru u smjeru budućih izbora, jasno poštujući zakonitost D’Hondtova sustava brojanja glasova. HDZ je posljednje saborske izbore dobio zahvaljujući boljem rasporedu glasova u odnosu na nejedinstveno izlaženje na izbore stranaka današnje Kukuriku koalicije, a sada će Kukuriku koalicija višestruko jače “potući” HDZ samo zbog jedinstvenosti liste, bez potrebe da HDZ izgubi ijedan svoj glas niti da Kukuriku koalicija dobije ijedan novi glas u odnosu na prošle saborske izbore. Paradoksalno, ali činjenično. To omogućava D’Hondtov sustav.
Na rezultatima prošlih izbora vidjet ćemo što se zapravo dogodilo na prošlim izborima i zbog čega će se dogoditi bitna promjena na sljedećim izborima (čak i da svi samo dobiju svoje glasove iz 2007.). Ta bitna promjena, dakle, manje ovisi o HDZ-ovim skandalima i padu njegove popularnosti koliko ovisi o novoj verziji dviju najjačih lista. Naime, D’Hontova metoda “kažnjava” sve liste koje ne prijeđu prag od 5%, a sukladno omjeru dobivenih glasova između 14-og i 15-og mjesta zna kazniti i listu koja je čak i iznad 5%, ali ne ulazi u 14 najboljih rezultata koji sudjeluju u podjeli mandata. Uostalom, vidjet ćemo u TABLICI 1 takve primjere s prošlih saborskih izbora. Naime, kad bi se u idealnim odnosima dogodilo da isti broj glasova dobije 14 lista, tada bi postotak s kojim se dobiva zastupničko mjesto iznosio 7,14% (100:14), a ne 5%. S druge strane kada bi se pojavilo 20 jednakih lista od kojih bi sve osim jedne osvojile 4,999…%, a samo jedna osvojila 5,01%, tada bi ta jedna jedina dobila svih 14 zastupničkim mjesta, iz jednostavnog razloga što je jedina prešla izborni prag od 5,00%.
S druge strane D’Hondtova metoda “kažnjava” i listu koja u nekoj izbornoj jedinici dobije previše glasova za prvi, a premalo za drugi mandat, zatim previše za drugi, a premalo za treći mandat, itd… Da to nije samo apstraktno teoretiziranje upravo su pokazali posljednji saborski izbori u kojima sadašnje članice Kukuriku koalicije nije potukao HDZ, nego D’Hondtova “mušičava” metoda. Ankete su najvljivale pobjedu “ljevice”, a kad se ona nije dogodila, govorilo se o tome da ankete u pravilu ne idu na ruku HDZ-a, ali da on uvijek nakon toga ipak pobijedi. No, ankete i nisu toliko pogriješile koliko su bile amaterski tumačene. Naime, ankete se uopće ne mogu obrađivati i tumačiti na nacionalnoj, nego samo na razinama izbornih jedinica, uz obvezno uvažanje broja i odnosa samostalnih lista, a ne zajedničkog rejtinga nekih srodnih stranaka koje na izbore ne izlaze kao jedna jedinstvena lista.
HDZ-ova D’Hondtova i Kukuriku pirova pobjeda na saborskim izborima 2007. godine Pogledajmo sada kako je slaganje mandata izgledalo na posljednjim izborima. U ovoj i drugim tablicama stranke ćemo navoditi prema (nadamo se) općepoznatim kraticama. I druge oznake u tablici su logične (npr. “IJ” označava izborne jedinice, “G” broj glasova, “M” broj mandata, znak “%” označava postotak u odnosu na ukupni broj važećih glasova, “uk” ukupan broj glasova, itd.).
Na posljednjim izborima pravo glasa je u Hrvatskoj (bez jedanaeste izborne jedinice) imalo 3824731 birača, što je iskoristilo njih 2389391, odnosno (izvrsnih) 62,47%. Broj saborskih mandata bio je 153, od čega je 140 mjesta dolazilo iz deset izbornih jedinica u Hrvatskoj, 5 mjesta iz jedanaeste izborne jedinice (hrvatski državljani s prebivalištem izvan Republike Hrvatske), a dodatnih 8 mjesta popunjavali su zastupnici nacionalnih manjina u okviru tzv. dvanaeste izborne jedinice. Tako je potrebnu natpolovičnu većinu činilo minimalno 77 mandata. U cijeloj daljnjoj analizi koncentrirat ćemo se samo na onih 140 mandata. HDZ je dobio 834297 glasova, a SDP 776690 glasova. Kad su u pitanju mandati, HDZ je iz tih glasova “izvukao” 61, a SDP 56 mandata. HNS je sa 168440 glasova dobio samo 7 mandata. Budući da je prosječno za osvajanje jednog mandata trebalo oko 12500 glasova, a HNS je u svaki svoj mandat “utrošio” 24063 glasa, to znači da je po svakom osvojenom mandatu ujedno jedan gubio! Naime, HNS je u čak 6 izbornih jedinica bio “za dlaku” ispod praga (u osmoj je dobio čak 5,2% glasova, ali ni to nije bilo dovoljno), a i tamo gdje je prešao prag imao je određeni beskorisni višak glasova (1,8% u prvoj i 3,5% u trećoj izbornoj jedinici). HNS je “bacio” u D’Hondtov “koš” čak 70000 glasova od ukupno osvojenih 168440 glasova! HSU je prošao još gore. U gotovo svim izbornim jedinicama bili su na 4-5%, ali su samo u jednoj uspjeli prijeći prag! Ukupno su dobili 101091 glas, a osvojili su samo jedan jedini mandat! “Prosuli” su tako više od 88000 glasova. Čak je i SDP, kad se njegovih 56 mandata pomnoži s prosječnih 12500 glasova, “rasuo” više od 76000 glasova (iako ih je, s druge strane, djelomično “pokupio” od drugih slabijih lista). Jedino je IDS imao gotovo idealan omjer te s 38267 glasova uzeo tri mandata, bez ikakva značajnija rasipanja viška glasova (za razliku od HDSSB-a koji je u četvrtoj izbornoj jedinici imao čak 10000 glasova “viška” od drugog mandata). Kao HSU na jednoj, tako je HSP na drugoj strani najteže prošao. Osvojio je samo jedan mandat iako je dobio 83006 glasova. U dobrom rasporedu to bi donijelo čak 7 mandata, a donijelo je samo taj jedan, uz više od 70000 “prosutnih” glasova. Stranke današnje Kukuriku koalicije osvojile su na posljednjim saborskim izborima 1084488, dok je HDZ osvojio 834297 glasova. No tu golemu razliku glasova (250191) nisu pretvorile u značajniju prednost u realiziranim mandatima. Naime, sve zajedno članice današnje Kukuriku koalicije dobile su 67 mandata (SDP 56, HNS 7, IDS 3 i HSU 1), dok je HDZ dobio 61 mandat u Hrvatskoj (te dodatnih 5 izvan Hrvatske). Sada vidimo kako D’Hondtova metoda može eliminirati goleme količine loše raspoređenih glasova. Činjenica je da taj ukupan broj glasova nije bio rezultat jedne zajedničke liste u svim izbornim jedinicama, nego četiriju zasebnih lista koje ne samo da se nisu međusobno nadopunjavale, nego su si u nekim slučajevima na samo jednoj jedinoj izbornoj jedinici međusobno izbijale u “koš” i po 20000 glasova (dostatno za gotovo dva mandata). Što bi se dogodilo da su ti glasovi bili rezultat jedinstvene liste vidjet ćemo ubrzo, i to na svakoj izbornoj jedinici posebno.
Vidjeli smo sada da glasove ne prosipaju samo stranke koje ne prijeđu izborni prag, nego i one koje imaju viška glasova u odnosu na osvojeni broj mandata, ali ipak nedovoljno za onaj mandat više. Također smo vidjeli kolike goleme količine glasova “prosipaju” male parlamentarne stranke koje se bore na granici “života” i “smrti” zvanoj izborni prag.
Mit o “desnoj” neslozi i “lijevoj” slozi
Prije negoli vidimo sinergijski učinak stranaka Kukuriku koalicije na starim rezultatima iz 2007. godine razriješimo još jedan uvriježeni mit o rasipanju glasova. Uporno kruži priča kako se glasovi prvenstveno “bacaju” razmrvljenošću “desne” političke scene. Na prvu loptu uvriježeno je reći da je “lijeva” scena organiziranija, zbijenija, a “desna” razbijenija. Je li tome tako kad se usporede stvarne brojke? Ne, brojke to ne potvrđuju. Iako se na “desnici” obično kuka o namjernoj raspršenosti, trebamo znati da su neparlamentarne stranke “desnice” (Jedino Hrvatska, HČSP, demokršćanske stranke, HP-HPP, Domovinska građanska stranka i Hrvatski zbor) na posljednjim izborima zajedno osvojile 36539 glasova, dok su male tipične neparlamentarne stranke “ljevice” (poput koalicija oko Ljevice Hrvatske – 4 stranke, Akcije socijaldemokrata Hrvatske – 3 stranke te nekih kombinacija “ljevice” sa “zelenima”) osvojile 34856 glasova. Dakle, razlike gotovo da i nema (na nacionalnoj razini to su statistički zanemariva 1683 glasa). Ironije radi, spomenimo da potpno jednako glasova rasipaju i oni koju su se pri zaokruživanju jednostavno – zabunili (nevažećih listića bilo je 35878)! Kada se pak uzmu u obzir sve liste (i parlamentarnih i izvanparlamentarnih stranaka), pa ih se sve podijeli na “ljevicu” (predvođenu Kukuriku koalicijom), “desnicu” (predvođenu HDZ-om) i “centar” (predvođen HSS-om i HSLS-om) dobivamo iznenađujuće rezultate zadnjih izbora: 1119344 (“ljevica”), 998394 (“desnica”) te 271653 (“centar”). I opet vidimo da je “ljevica” osvojila znatno više glasova, ali ne i više mandata. Naime, na njihovih 67 dolazi 65 mandata “desnice” (HDZ 61, HDSSB 3 i HSP 1), te 8 mandata stranaka “centra” (HSS 6 i HSLS 2). Vidimo da je “ljevici” za samo ta dva mandata “viška” trebalo 120950 glasova više od “desnice”. Ako uzmemo da se za svaki mandat trebalo prikupiti oko 12500 glasova tada dolazimo do podatka da je “ljevica” raspršila oko 280000, “desnica” oko 185000, a “centar” oko 170000 glasova. Pri tome valja znati da su manje glasova “prosule” sve minorne političke liste zajedno, negoli je to učinila samo jedna od malih parlamentarnih stranaka ili koalicija!
A “desnim” malim strankama za usporedbu (možda i za “kiselu” utjehu) donosimo podatak da je u odnosu na svaku od njih više “prosula” netom pred izbore 2007. godine osnovana Stranka umirovljenika (više od 21000 glasova) ili Hrvatska stranka mladih koja je “bacila” više od 15000 glasova. Više od 16000 glasova “prosule” su dvije male ljevičarske koalicije, što je znatno iznad svih demokršćanskih stranaka zajedno (četiri demokršćanske stranke u više nepovezanih lista osvojile su samo 6466 glasova u svih deset izbornih jedinica, što sa sigurnošću nije dostatno ni za pola mandata). Tu pada u vodu mit o uobičajeno većem “desnom” rasipanju glasova, pri čemu smo ove pojmove uzeli vrlo uvjetno (jer neke stranke nemaju veze s onim što jesu u odnosu na ono za što se predstavljaju).
Zašto nam je sve ovo važno? Zato što iz tih glasova s prošlih izbora možemo procjenjivati i ukupni glasački potencijal starih i novih lista koje računaju na glasačko preslagivanje. Ne možemo računati na to da HDZ izgubi 10% svojih birača, a da nove liste kojima gravitiraju ti birači zajedno osvoje 30% glasova, jer nemaju gdje naći te dodatne birače (čak ni među apstinentima, jer ni oni ne pripadaju samo jednom dijelu biračkog spektra, a naročito mu “udesno” ne naginju najveći apstinenti – birači mlađi od 30 godina). Potez koji će HDZ potući do nogu možda se i zove Remetinec, ali se svakako preziva D’Hondt Vratimo se strankama Kukuriku koalicije. Dakle, sama činjenica da će te četiri stranke sada formirati jednu jedinstvenu listu, uz potpuno realnu pretpostavku da će dobiti barem iste glasove kao i 2007. (bez ijednog dodatnog glasa), tu listu pretvara u natpolovičnog pobjednika, čak i da HDZ uopće ne izgubi niti jedan jedini svoj glas iz 2007. godine. Pogledajmo TABLICU 2 u kojoj nije izmijenjen niti jedan jedini glas, nego su samo četiri liste sadašnjih članica Kukuriku koalicije pretvorene u jednu jedinstvenu listu, pa je izračun glasova izvršen prema tako dobivenim odnosima.
Eto kako bi to izgledalo (bez ijednog dodatnog glasa “na kontu” Kukuriku koalicije, niti ijednog gubitka na strani HDZ-a) da su 2007. stranke današnje Kukuriku koalicije bile jedna jedinstvena lista. Umjesto tadašnjih (naknadno zajedničkih) 67 mandata članice današnje Kukuriku koalicije osvojile bi 76 mandata (samo jedan manje od mandata potrebnih za ukupnu pobjedu). HDZ bi izgubio 7 mandata, pa bi ih u Hrvatskoj imao 54, dok bi koalicija HSS-HSLS izgubila 2 mandata i završila na 6 zastupnika.
Razlika u odnosu na HDZ bi se, dakle, uvećala za 16 mandata (gledano samo na mandate u Hrvatskoj s 67:61 na 76:54, odnosno od 6 na 22 zastupnika više!). Tu razliku dala bi jednostavna činjenica da bi glasovi stranaka današnje Kukuriku koalicije bili zbrojeni na jednom “kupu” te bi samim time D’Hondtovim izračunom bili oplemenjeni za devet novih mandata i to upravo od konkurentske strane (HDZ-a i HSS-HSLS-a), bez ijednog oduzimanja mandata HDSSB-u ili HSP-u.
U ovome što smo iznijeli stoji startno polazište za nove izbore. Tko može reći da članice Kukuriku koalicije sada stoje lošije negoli su stajale 2007? Za očekivati je da će bez ikakva dodatna napora ponoviti približno isti rezultat. Politička realnost je da te stranke samo stoje bolje, a ne lošije u odnosu na 2007. godinu, jer u to ulazi i stanje na drugoj strani. Tko međutim, s te druge strane, može smisleno govoriti o pobjedi HDZ-a kada on za tu pobjedu ne treba samo ponoviti rezultat iz 2007. godine (koji mu je blago rečeno nedostižan), nego ga još povećati za novih 250000 (k tome dobro raspoređenih!) glasova, kako bi kao lista bio pojedinačno jači od jedinstvene liste Kukuriku koalicije. Tko anketno raste, a tko pada u odnosu na 2007. godinu i u odnosu jednih na druge, mislim da svi znamo, kao što znamo da bi za tih 250000 glasova HDZ trebao pomoć nekoga drugoga (a ne samog sebe). Samo, pomoć toga drugoga (HSS, HSLS, HSP, itd…) mora dobiti na jedinstvenoj listi, a ne na raspršenoj, kakvu je Kukuriku koalicija imala 2007. godine. Je li takav veliki koalicijski kontrapunkt nasuprot Kukuriku koalicije na vidiku? Nije. Dapače, na vidiku su samo širom otvorene oči brojnih malih lista fiksiranih na napuklu HDZ-ovu biračku zdjelu iz koje nastoje izvući što više “zalogaja” za sebe. To nas pak upućuje na novu tablicu u kojoj trebamo predvidjeti sadašnji realni pad HDZ-ova biračkog kapaciteta u odnosu na 2007. godinu te ga rasporediti na neke nove “igrače”. Ponavljamo, to se mora učiniti samo tako da se te “igrače” promatra kroz njihovu prisutnost u izbornim jedinicama, a ne tek njihovu popularnost na nacionalnim općim anketama.
Evo jedne vrlo realne simulacije sadašnjeg stanja, uz osluškivanje orjentira koje pružaju ankete i uvažavanja rezultata prošlih izbora kao temelja za podizanje i spuštanje odnosa snaga, uz poštivanje izbornih jedinica i pojava novih “igrača” sukladno tim podjelama, a ne sukladno nekom općem nacionalnom nerelevantnom postotku.
Uvažili smo činjenicu da je SDP u općim anketama nešto iznad 30% te da će ostale članice ostati otprilike na istim pozicijama. Dakle, ako zbrajamo nekadašnjih SDP-ovih 32,5% (tako približno stoji i danas), HNS-ovih 7%, HSU-ovih 4,5% i IDS-ovih 1,5% (postotak koji dobivamo kad se lokalnih 16% podijeli na deset izbornih jedinica) dobivamo tih 45,5 posto iz 2007. godine. Kukuriku koaliciji smo, dakle, dodali neznatnih, tankih 1% više glasova, a HDZ-u “skinuli” oko 7%, te smo ih time s oko 11% razlike iz 2007. godine udaljili za još 7%, što daje 18% razlike. Uzeli smo taj omjer jer ni najoptimističnije ankete HDZ-u ne daju više od tih 28% (odavno HDZ nije anketno prešao 30%). Kukuriku koaliciji nismo željeli ništa značajnije dodavati da vidimo koliko se ona može okoristiti samim sadašnjim realnim padom HDZ-a i D’Hondovim sustavom koji najviše nagrađuje najjaču listu. Vidimo da bi se ta razlika s 22 mandata (simuliranih na rezultatima iz 2007. godine) popela na zapanjujućih 35 mandata “viška”. Takav odnos Kukuriku koalicije prema HDZ-u ne može poremetiti nijedna dosad najavljena stranačka, koalicijska ili neovisna lista. Štoviše, može se samo događati da sve te liste još sruše postotak HDZ-a , čak i osvoje neke njegove mandate, ali pri tome uopće ne dovedu u pitanje mandatni kapacitet Kukuriku koalicije.
Prema takvim realnim projekcijama Kukuriku koalicija uopće ne treba “loviti” nove glasove, nego samo promatrati agoniju, sada zaista razmrvljene “desnice”, ali i samog “centra”. Kad se HDZ s ondašnjih 35% spusti ispod 30% (što je on anketno već ostvario), ali i kad se HDZ-ov D’Hondtov “utržak” sada prebaci Kukuriku koaliciji (jer će ona biti najjača pojedinačna lista), pa i kad se pojavi po izbornim jedinicama više ravnopravnih “desnih” lista koje će stati negdje oko izbornog praga, možemo očekivati da Kukuriku koalicija s tih starih 45% glasova (a pogotovo s pokojim postotkom više, negoli prije četiri godine!) osvojio glatku natpolovičnu, pa čak i dvotrećinsku većinu u Hrvatskom saboru, uz malu pomoć nekih manjinskih zastupnika. Ako uzmemo u obzir da je HDZ tada znatno bolje stajao od svojeg sadašnjeg rejtinga, onda možemo zaključiti da će u novim okolnostima Kukuriku koalicija dosegnuti broj od 80, a možda i 90 mandata. U tome će joj pomoći ne samo male “desne” liste koje će “razvući” otpale HDZ-ove glasove, nego i liste iz političkog “centra”, pa i liste umjerene i nove “ljevice” (laburisti, Jurčić, Bandić…), baš kao što je Bandić već u prvom krugu predsjedničkih izbora glumio “desnicu” iako je upravo “desnica” vrvila predsjedničkim kandidatima (i pri tome uopće nije ozbiljno okrznuo Josipovićevo, nego sasvim suprotno biračko tijelo).
“Lijeva” gužva na “desnici”
HDZ ne samo da je već izgubio izbore, nego će biti “potučen do nogu”, ako se nešto dramatično ne dogodi u njegovu korist. Međutim, ništa takvo dramatično nije na vidiku, nego je, dapače, na vidiku samo još pogoršavanje situacije za HDZ. Upravo zato da ne bi izazvala nekakav neplanirani obrat, Kukuriku koalicija uopće ne forsira žestoku kampanju, kad uzmemo u obzir “remetinački faktor” koji utapa HDZ. Paradoksalno je da u padu, a možda i potpunom krahu HDZ-a, sada sudjeluju razne male liste koje je on sam poticao, pa čak i one spomenute s “lijevog” krila, a da ne spominjemo HSS, Budišu i HSLS, Keruma, više verzija HSP-ova, Sačića i drugih sada u Savezu za Hrvatsku, itd…
Svi oni zapravo “love” glasove koji bježe od HDZ-a (vrlo malo od Kukuriku koalicije). Zamislimo samo koje će to glasove dijeliti HSS, HSLS, Bandić i HSP-ovi u drugoj izbornoj jedinici? Glasove “ljevice”? Ne. Dijelit će s HDZ-om glasove od “centra” prema “desno” (ma što ti beskorisni i u povijesti izgubljeni pojmovi danas značili). A u devetoj i desetoj izbornoj jedinici da ne govorimo. Tamo će se dogoditi opći “domoljubni harakiri” svih protiv svih! HDZ, HSS iliti Jambo s Kerumom (HGS) ili protiv Keruma, najmanje dvije verzije HSP-ova, Savez za Hrvatsku i tko zna tko još “zavisan” ili “nezavisan”…, a s druge će strane taj slijepi košmar mirno promatrati jedinstvena lista Kukuriku koalicije.
Evo sada tablice koja simulira realni D’Hondtov “ples” glasova nad HDZ-ovim “lijesom” s malim “desnim” listama kao “limenom glazbom” na toj “domoljubnoj sahrani” (i s tek neznatno realno korigiranim stanjem Kukuriku koalicije, ako ništa barem zbog automatskog povećanja postotka na temelju sasvim očekivane apstinencije dijela HDZ-ovih birača).
Možemo sada kombinirati ovu i prošlu tablicu, pa tako laburistima dati jedan mandat više ili manje, potencijalno udruženom Jambi i Kerumu mandat više, Ladonji jedan, dva ili nijedan mandat, ali sve to nimalo ne mijenja opću realnu sliku da će Kukuriku koalicija mirno “uzeti” i do 90 mandata. A brojne će se male “desne” liste potući za to tko će pogoditi u “jedan”, a tko “u ništa”.
Može se očekivati i bitno manji izlazak na izbore negoli 2007., kada je to završilo na visokih 62,47% od ukupnog broja glasova. Razumljivo je da bi se apstinenti prvenstveno mogli dogoditi među dosadašnjim HDZovim biračima, razočaranim svime što tu stranku sada prati u javnosti. To opet znači da bi bez povećanja vlastitih glasova Kukuriku koalicija dodatno rasla i u postotku i u mandatima.
Sada već možemo konstatirati da je najveći dio glasova već podijeljen. Kukuriku koalicija može računati na sigurnih 80 mandata. Manje od toga dobit će samo ako se dogodi nešto dramatično na njezinu štetu, što sada nije na vidiku. Više od toga može dobiti i bez neke velike dramatike, ako joj “desna” razmrvljenost bude dodatno pogodovala. HDZ može računati na oko 50 mandata – maksimalno! Više od toga može dobiti samo ako se dogodi nešto dramatično u njegovu korist i na štetu Kukuriku koalicije. Manje od toga može dobiti i bez neke dodatne dramatike i novih odlazaka u Remetinec, jer je pad HDZ-a kao gotova stvar već ušao u psihu birača. Ako zbrojimo 80 i 50 dobivamo 130. Ostalo je još samo 10 mjesta. Sasvim je tada jasno da je to okvirni broj mjesta na koje mogu računati svi ostali (a nema ih malo!). To se eventualno može povećavati na štetu HDZ-a za dodatnih 10-ak mandata. Ali u tom slučaju svi ti dodatni mandati neće biti prepušteni “trećim puteljcima”, nego i samoj Kukuriku koaliciji. Ostavljamo stoga mogućnost da tih “trećih” mandata bude između 10 i 20. Jasno je sada da oni neće predstavljati nikakav “jezičac na vagi”, čak i da ih sve uzme jedna jedina lista (iako takve koja bi bila nacionalno relevantna u svim izbornim jedinicama uopće nema).
Takav scenarij potvrđuje i posljednje CRO demoskop istraživanje agencije Promocije plus, prema kojoj Kukuriku koalicija dobiva 36,7%, a HDZ 19%. Vidimo da to na prvi pogled znatno odstupa od naših postotaka kad je u pitanju Kukuriku koalicija, no to se upravo događa zbog nejasnoće kako se taj postotak nivelira prema izbornim jedinicama. Kao i zbog toga što će se oni sada neopredjeljeni opet recipročno podijeliti na ponuđene liste, pa će Kukuriku koalicija narasti za još 5-10%. Ako pak uzmemo da se za jedno zastupničko mjesto treba najprije prijeći prag od 5%, a zatim prelaziti dvostruki, trostruki, četverostruki (itd.) prag, onda vidimo da bi prema takvoj načelnoj anketi Kukuriku koalicija dobila izravnih 70 mandata (sedam puta nadilaze prag od 5% te tako prosječno po izbornim jedinicama dobivaju sedam puta po deset mandata). HDZ prema toj anketi dobiva 30 mandata (tri puta nadilaze prag od 5% te tako dobivaju prosječno tri puta po deset mandata).
Naravno, ponavljamo da je to tek smjernica, jer opća anketa može sadržavati golemu pogrešku zbog oscilacija po izbornim jedinicama. Ali, uzmimo je samo kao grubi orijentir. Ostaje još “za podijeliti” 40 mandata. Kome će to pripasti? Recimo da 15 do 20 mandata dobiju sve druge liste zajedno (na posljednjim izborima su dobile 12, odnosno HSS je dobio 6, HDSSB 3, HSLS 2, HSP 1 mandat), jer prema anketama nijedna od tih lista na općem uzorku zapravo i ne prelazi prag. Ostaje još 20 do 25 mandata za podjelu između Kukuriku koalicije i HDZ-a. Ako ih pretežito dobije HDZ, to je njegovih maksimalnih 50 mandata prema našim projekcijama. Ako ih pretežito dobije Kukurilu koalicija, to je njihovih mogućih 90 mandata prema našim projekcijama. Ako ih Kukuriku koalicija dobije dvostruko, u odnosu na HDZ (što je realan odnos snaga), onda Kukuriku koalicija završava na 86-88, a HDZ na 37-39 mandata. Dakle, kad je se mandatno tumači, anketa se kreće sasvim u okviru naših projekcija.
Kad je u pitanju spomenuto CRO demoskop istraživanje agencije Promocije plus, stoji da su radi usporedbe zbrojili HDZ-ov i HSS-ov rejting (19% i 4,4%) te dobili da vladajuća koalicija dobiva 23,4%. Evo, to je upravo ona greška koju su činile današnje članice Kukuriku koalicije (poglavito SDP i HNS) kad su svoju snagu uoči prošlih izbora dokazivali visinom zajedničkog rejtinga. To je beskorisno zbrajanje, jer ono ne čini jednu listu i HSS-ovih 4,4% neće imati nikakvu vrijednost za sadašnju vladajuću koaliciju, pogotovo ako tako bude u svim izbornim jedinicama, jer će HSS dobiti “nula mandata”. Naravno, HSS stoji solidno u drugoj i šestoj izbornoj jedinici (a čak ni u desetoj samostalno ne prelazi prag, prema rezultatima sa zadnjih izbora, nego im je u tome pomogao HSLS sa svojih nekoliko tisuća glasova), ali to “solidno” može završiti na samo dva ili najviše tri mandata. Sada vas pitam, što to znači u zbroju s HDZ-ovih mogućih 38 mandata? Velikih 4,4 ništa! Dakle, oprezno s potpuno promašenim zbrajanjima beskorisnih “sinergija” suprotstavljenih lista koja jedna drugoj uopće ne mogu pomoći (osim što u općoj percepciji mogu napumpavati lažnu snagu), jer su one na izbornom listiću jednako suprotstavljene jedna drugoj kao što im je zajedno suprotstavljena lista Kukuriku koalicije. Dapače, onih HDZ-ovih 19% i HSS-ovih 4,4% treba se promatrati u “sinergijskom minusu”, a ne “sinergijskom plusu”. Primjerice, moguće je da u drugoj izbornoj jedinici HDZ dobije 29,5% (i to kapitalizira s 5 mandata), a HSS 9,5% (i dobije 1 mandat). A da su bili jedinstvena lista i dobili jedinstvenih 39% možda bi D’Hondtovim “mirazom” dobili 8 mandata (dakle, svatko po onaj jedan svoj “za dlaku” izgubljen mandat u međusobnom “uspješnom” boćarskom “izbijanju”).
Sve to još ovisi i o tome hoće li birači prekinuti sa spašavanjem HDZ-a i koliko će se prestati plašiti rasipanja glasova. Ako se to dogodi, uistinu će doći do prvog pravog velikog rasipanja glasova na “desnici”, jer ne postoji nijedna ravnomjerno snažna, pa čak ni samo relevantno prisutna nacionalna treća opcija, nego su sve one svedene na regionalnu prisutnost i relevantnost u samo jednoj (Jurčić, Budiša-HSLS, Sačić, Ladonja…), dvije (HDSSB, Kerum, HSP, HSP AS) ili najviše tri izborne jedinice (Bandić, HSS, HL). Da, naveli smo i liste koje nemaju veze s “desnicom”, jer će se sve one hraniti mrvicama s tog razočaranog “desnog” biračkog stola. Zanimljivo je pri tome da prvi znak političkog razuma pokazuju politički pragmatici, a ne “veliki domoljubi”, jer se Kerum i Jambo ne udružuju zbog Hrvatske, nego zbog činjenice da bez udruživanja glasova istog biračkog tijela mogu i jedan i drugi u Sabor samo ponekad na galeriju za goste.
Kukuriku koalicija može vrlo lako doći do dvotrećinske većine, uz malu pomoć manjinskih zastupnika i ponekog svjetonazorski bliskog (laburisti, HSS…) te se tako nametnuti kao nadmoćni “gazda” u neometanom upravljanju državom. Analiza je pokazala da za to uopće ne trebaju nove glasove u odnosu na 2007. godinu, nego samo to da ih HDZ izgubi i rasprši u “centru” i na “desnom” krilu. Naime, 2007. zajedno su imali 1084488 glasova, a mi smo im taj rezultat u posljednjoj tablici čak i spustili za 1488 glasova, što je na razini “statističke pogreške”.
“Domoljubni harakiri”
A sad se vratimo onim “slobodnim mandatima” i zamislimo kakva će se “gužva” događati nad tih 10-15 mjesta. Ako u prvoj ne uđe Ljubo Jurčić, hoće li ući Darinko Kosor ili netko iz laburista? Svejedno. Ako u drugoj uđu Friščić i Bandić, hoće li ući i Bajs ili neće? Nevažno. Ako u trećoj uđe Lesar, hoće li biti mjesta za još jednog “trećeg”? Ako i da, što to uopće znači u dvotrećinski jednoličnom Saboru? Hoće li u četvrtoj i petoj za po jedno mjesto narasti HDSSB ili će po jedno mjesto uzeti dva zavađena HSP-a? Hoće li u šestoj i sedmoj “slobodno mjesto” pokupiti laburisti ili netko sasvim novi, recimo, Sačić? Možda. Hoće li Ladonja u osmoj izbornoj jedinici proći s jednim ili dva zastupnika ili će ostati na 4,9%? Vidjet ćemo. Hoće li u devetoj HDZ ostati nedodirljiv ili će se za dva-tri mandata “potući” pet-šest “desnih” lista? I na kraju hoće li Jambo i Kerum zajedno ili odvojeno? Za Hrvatsku odgovor na to pitanje ne znači ništa, ali za njih dvojicu (ili jednoga) znači saborski mandat. No, s time se sigurno ne slaže Ruža Tomašić koja je to “slobodno mjesto” već “čekirala”. A tako je bilo i zadnji put, pa je ostala (zajedno s Tončijem Tadićem) na “peronu”, jer je bila prevelika gužva na zadnjim vratima zadnjega vagona… Sada je, pak, gužva još veća…
HSP AS i HČSP skromno najavljuju (tako sami kvalificiraju svoju licitaciju!) da će pod njihov “pravaški kišobran” 8 zastupnika. Osam zastupnika neće dobiti laburisti koje ankete tetoše trećom pozicijom, a dobit će ih maglovita koalicija u kojoj se tjedan-dva prije predaje lista ne zna što bi ili ne bi radili s pokretom Hrast (koji na vlastitoj internetskoj stranici za devet od deset izbornih jedinica u rubrici “događanja” ima prazni ekran!). HSP (Srb) najavljuje da su oni najjača pravaška opcija, pa je logično da misli uzeti barem jedan više od tih “skromnih 8 mandata”. Ljubo Jurčić ide s umirovljenicima koji su na posljednjim izborima na blef (samo na temelju sličnosti imena s jednom drugom strankom) dobili 1% glasova te tako “skinuli” HSU za pet mandata. Hoće li i oni do 8 mandata? Bandić ide kao nezavisni kadnidat pod imenom “Stijena” koja jednako tako neće moći pisati na izbornom listiću kao što to ne može ni ime “Kukuriku koalicija”. Hoće li i on do 8 mandata ili će se o “Stijenu” razbiti po desetak tisuća glasova u svakoj od izbornih jedinica u kojima se “Stijena” pojavi tek kao podvodna hrid za “domoljubne glasove”. HSLS tvrdoglavo ide sam (a na posljednjim izborima jedva je prošao i s HSS-om u sinergiji!), jer kažu da ionako ne misle u Vladu ni s jednima ni s drugima. Prosječnom biraču vjerojatno je sada puno lakše zaobići HSLS na listiću, jer s tako velikim predizbornim nabojem je logičnije da birači zaključe da oni zapravo ne žele ni u Sabor. Siguran sam da će tu sofisticiranu poruku birači ispravno shvatiti, pa će HSLS (za razliku od “pravaškog kišobrana”) u startu završiti na “nula mandata”. Jedino će zanimljivo biti vidjeti kako će u devetoj izbornoj jedinici na testu “trenutak istine” proći Dražen Budiša.
Hoće li ostati u povijesti ili će se “tući” za 4,4% s nekim vječno izvanparlamentarnim protukandidatom? Najavljen je i Savez za Hrvatsku kojega čine Akcija za bolju Hrvatsku (Sačić), Jedino Hrvatska (Šibl) i Hrvatska demokršćanska stranka (Dodig) s jasno naglašenim negativnim stajalištem o Hrvatskom ulasku u Europsku uniju. No u tom savezu opet nema HSP-a (Srb) koji se također opredijelio za takvu političku poruku, a nema ni inicijative “Volim Hrvatsku – NE u EU”. I kad bi zajednički možda i mogli do nekoliko mandata (s punim političkim pravom da u sljedećem sazivu Sabora netko predstavlja i legitimne “euroskeptike”), oni idu na dva-tri kolosijeka! Važno je da se vozi! Pa makar ta vožnja ličila na nagibni vlak pred Rudinama! Nema veze, bit će još “harakiri lista” za koje sada i ne znamo, pa će se – kao i ona lokomotiva koja po “nasapunanim” tračnicama dolazi “u pomoć” – dodatno zabiti u prevrnuti vlak! Ali njima to nije važno. Važno je smo to da barem pet malih “desnih” lista licitira s minimalno “skromnih 8 mandata”. No, zaboravljaju da se Hrvatski sabor u međuvremenu nije proširio na, za njih potrebnih, 200 “slobodnih mjesta”.
Ako se oko HDZ-a ne okupi koalicija s tri-četiri relevantne manje stranke (ravnopravna Kukuriku koaliciji) ili ako se ne pojavi jedinstvena treća lista koja u svim izbornim jedinicama ne samo da prelazi nesigurni izborni prag (5%), nego i bitno grabi dvoznamenkasti postotak (dakle, 10 i više postotaka), tada će D’Hondtova metoda pomesti male liste i Hrvatsku dovesti na rub dvotrećinskog “jednostranačja”. U sadašnjoj poziciji političke ponude i potražnje sve potkrepljuje takav scenarij.
Male, razmrvljene, nepovezane liste na tzv. “desnoj” ili “domoljubnoj” strani, ma što to više u Hrvatskoj značilo ili ne značilo, sada zajedno s HDZ-om (opet predizborno degutantno, kontraproduktivno i odbojno “domoljubno probuđenim” iz vladajućeg sna) srljaju u spomenuti izborni “domoljubni harakiri”. Niti će HDZ pobijediti, niti će male neujedinjene liste nakon izbora biti ikome relevantne za bilo što, uključujući i nove male liste “socijalne” orijentacije ili stare, ali male, stranke “centra”. Nema na vidiku nikakvog scenarija u kojem bi čak i nekakav Kerum ili Bandić bili potrebni Kukuriku koaliciji za prevagu u pobjedi, pa da ih mora nakon izbora koalicijski prihvatiti i izazvati srdžbu svojih članova i birača. Uostalom, znaju u Kukuriku koaliciji da bi takva poslijeizborna ludost bila njihov “pobjednički harakiri”. Koalicijski potentni i njima kompatibilni mogu biti samo laburisti, Ljubo Jurčić i “seljaci”. Samo je pitanje, hoće li im uopće biti potrebni. Zato se “seljaci” (pa čak pomalo i laburisti) već sada trude poslati javnu poruku o spremnosti na takav “brak iz interesa”, jer su svjesni da nakon 4. prosinca možda više i neće biti privlačna i nekom potrebna “udavača”.
Sve drugo bit će u skladu s D’Hondtovom metodom koja nagrađuje one koji imaju, a oduzima od onih koji nemaju ili imaju malo. Kad se to tako napiše D’Hondtova metoda simptomatično podsjeća na jednu biblijsku pouku, pa možemo završiti u tom stilu i čekati do predaje listi da vidimo je li itko imao uši.
U Zagrebu, 10. listopada 2011.
Ivica Relković
Oznake: politika u Hrvatskoj, izbori, Politika, Kukuriku koalicija, D'Hondt, HDZ na izborima 2011., izbori 2011. u HrvatskojPročitajte i…