ENG
Kako napisati politički govor za početnike
Pisali smo već o govorima pa ste do sada mogli vidjeti zabavniju verziju pripreme političkih govora, dok smo za one malo ozbiljnije prenijeli i veliki govor Vlade Gotovca, međutim do sada još nismo ponudili alat koji bi vam olakšao pisanje političkog govora. S obzirom na predizborno vrijeme i neke govore koje smo do sada čuli i mi smo poželjeli prozboriti ponešto o tome.
Prije nego krenemo, predlažemo vam da pogledate jedan od boljih govora današnjice- inauguracijski govor Baracka Obame koji smo za vas već preveli.
Nažalost, ne postoji formula po kojoj možete napisati povijesni politički govor, ali ne morate biti Martin Luther King, Churchill ili JFK da biste održali dobar govor, samo trebate naći vlastitu formulu. Nadamo se da ćete slijedeći naše naputke izbjeći barem onu najveću političku boljku, odnosno da vam govor ne bude zaboravljen prije nego što ste ga i dovršili.
Postoji više načina pripreme za govor. Prvi je, naravno, da ga napišete, međutim mi vam savjetujemo da ga ne čitate s papira. Publici su govori koji se doslovno čitaju s papira nezanimljivi te na takve govore rijetko obraćaju pažnju. Puno bolje riješenje su bilješke. Pred sebe stavite papir na kojem vam stoje glavne misli onim redoslijedom kojim ih želite iznositi. Ovakvim držanjem govora ostvarujete bolju interakciju s publikom čiji se interes povećava svakom vašom novom rečenicom, gestikulacijom, promjenom intonacije ili malom duhovitošću. Naravno, to ne znači da pretjerujete sa zbijanjem šala i nesuvislo mlatite rukama. Cilj vam je dobiti simpatije slušateljstva, a ne od sebe napraviti klauna. Treći način pripreme govora jest – nepripremanje. Zvuči neobično, ali improvizacija je isto jedan od načina održavanja govora. Ipak, neka to bude rezervirano za iskusne govornike koji, ne samo da su stručnjaci na svojem području nego i vrlo dobro znaju kako publika diše. Ukoliko niste govornici kalibra Randy Pauscha ili Stevea Jobsa, predlažemo vam da preskočite zadnju opciju i primite se olovke i papira.
Za početak bitno je znati koja je glavna misao koju želite podijeliti s auditorijem te što želite postići. Politički govor treba imati jasan cilj – pridobiti publiku da vas podrži. Imajući to u vidu trebate odlučiti u čemu točno želite njihovu potporu, želite li podršku na izborima ili želite da vas podrže u nekoj drugoj svrsi.
Mi vam, naravno, predlažemo da auditoriju objasnite i zašto upravo vas trebaju podržati, odnosno izložiti argumente i razloge te ponuditi logički slijed koji dovodi do vaše glavne misli. Potrebno je potruditi se oko dijela ‘zašto?’, jer to što ste dobar retoričar vam neće značiti ništa ako argumentacija i organizacija govora nisu na mjestu. Ovaj savjet u praksi, nažalost, nije uvijek najuspješniji, jer često se publiku puno lakše pridobiva emocijama. Zbog toga su rjeđi govori koji apeliraju na zdrav razum od onih koji se zaviju u patetičan ton.
Ono što je od iznimne važnosti je da svoju misao objasnite na najjednostavniji mogući način. Imajte u vidu da će vas slušati velik broj ljudi i da vam je cilj da vaša poruka naiđe na širok odjek. Stoga, svima morate biti razumljivi. Da ne duljimo poslužit ćemo se dobrom starom Nietzscheovom koja kaže ‘Misli komplicirano, a govori jednostavno, a ne obrnuto.’
Zatim je potrebno napraviti distinkciju između govora koji se vodi na stranačkom skupu i onoga koji se vodi ispred publike koja se ne sastoji od stranačkih pristaša. Ako se govor drži na stranačkom okupljanju, onda je logično da se govori o stranačkoj ideologiji i da se masa ‘zapali’ krilaticama koje u sebi sadržavaju stranačke vrijednosti. S druge strane, kada se govor drži ispred stranački heterogene publike onda je bitno da bude masovan, da se obraća svima, bez obzira na stranačku pripadnost. To će se najbolje postići ako se ističu neke općenite ljudske vrijednosti i zajednički ciljevi koji će kod najvećeg broja ljudi naići na razumijevanje i prihvaćanje.
Iako je najbitnije svoju glavnu ideju prenijeti publici, morate paziti da ne upadnete u repeticije vaše glavne misli. Isto vrijedi i za stalno ponavljanje jednih te istih fraza i klišeja kojima se nadate osvojiti svoju publiku. Auditorij nikad ne podcjenjujte, jer čineći ovakve greške publika često prozre vašu praznu retoriku, postane im dosadno te se isključe.
Nakon što ste publiku doveli do biti, vrijeme je za rekapitulaciju. Neka i zaključak bude bezbolan pa shodno tome ukratko sumirajte najvažnije, bez puno ponavljanja. Potrudite se da im i sažetak bude interesantan, iako govorite ono što ste već spominjali kroz govor.
Preporučujemo vam da završite nekom snažnom rečenicom koja će slušateljima ‘zvoniti’ u glavi i nakon što ste završili. Ako ste do tada i čitali svoj govor, onda je ovo vrijeme da načinite malu stanku, dignete pogled, zadržite ga na auditoriju te izgovorite rečenicu za koju se nadate da će biti posljednji pečat vašem grandioznom govoru. Tu je čak i dozvoljen određeni patetični prizvuk.
Nakon što održite nekoliko političkih govora i sami ćete vidjeti na što publika najbolje reagira. Predlažemo vam da ono što ih ‘pali’ zadržite i za buduće govore. Nije loše uvijek imati osnovnu verziju govora koju s obzirom na prigodu, s vremenom možete mijenjati i prilagođavati. Ono što je neophodno za svaki govor, bez obzira na priliku, jest da ga izgovara osoba koja zrači samouvjerenošću i sigurnošću, koristi se zdravim razumom i logikom, nije konfuzna nego jasna u svojim idejama te ih razgovjetno izlaže pred slušatelje.
Ako ste na ovaj članak nabasali pri vlastitim pokušajima da napišete politički govor, savjetujemo da ih ne pišete samo kako bi bili izgovoreni, nego i upamćeni. Prije nego prionete na pisanje imajte na umu snagu dobrog govora, jer upravo su oni najveći pokretali revolucije, mobilizirali mase, rušili vlasti te mijenjali svijet.
Originalan članak objavljen: 13.listopada 2011.
Oznake: politička komunikacija, javni nastup, politički govor, javni govor, inauguracijski govorPročitajte i…
