Kupiti ili ne prijatelja na Facebooku? Ovisi koliko ste očajni
U kampanji za predsjedničke izbore 2009., Facebook je dobio na važnosti što i ne čudi s obzirom na 900.000 korisnika Facebooka u Hrvatskoj. Iako su dosezi takvih on line kampanja relativno skromni ako se gleda konačan ishod, činjenica je da im kandidati pridaju na važnosti, a po prvi put se javljaju i aplikacije napisana samo za potrebe kampanje (Predsjednički izbori i Mnijenje). Rado citiram Vuka Čosića s ovogodišnje PRimjena.com o primjeni novih medija u kampanjama – takve kampanje imaju tri karakteristike – Tie Break – mogu donijeti odlučujuće glasove ako je bitka jako bliska; Standard – nema danas ozbiljne kampanje bez on linea – Hibrid – najveću učinkovitost postižu ako se on line aktivnosti prelijevaju u klasične medije. Upravu su sva tri elementa prisutna na ovim izborima, o Facebooku se piše više nego ikada prije.
Tako se, u ovoj predizbornoj kampanji, osim pohoda diljem Lijepe naše i susretima s glasačima, televizijskim sučeljavanjima, plakatima i reklamnim spotovima, kandidati koriste i Facebookom ne bi li pridobili (dodatne) fanove/glasače. I u tome ne bi bilo ništa sporno, da se nedavno na našem skromnom tržištu nije pojavila i opcija kupovine Facebook prijatelja. Naime, jedna zagrebačka tvrtka je počela predsjedničkim kandidatima nuditi fanove na prodaju. Po pisanju Tportala, tu je ponudu dobio i izborni stožer Ive Josipovića, koji ju je odbio jer, kako su naveli, žele iskrene birače koji zaista podržavaju SDP-ovog kandidata.
Cijena jednog takvog «fejs» prijatelja iznosi pet kuna + PDV. Taj trend virtualne kupovine prijatelja radi stjecanja popularnosti nije strana ni drugdje u svijetu, gdje također postoje tvrtke specijalizirane za prodaju i oglašavanje poput australskog uSocial. Ipak, njihove su usluge povoljnije pa je stoga moguće za nešto više od 1000 kuna dobiti 1000 novih prijatelja. Kako uSocial objašnjava: «Svaki Facebook prijatelj ili fan kojeg imate generalno gledano vama vrijedi 1$ mjesečno, to je broj koji svatko tko ispravno koristi stranicu može potvrditi. Što bi značilo da čak i ako kupite paket od tisuću prijatelja, ne samo da ćete vratiti uloženo u prvom mjesecu, nego ćete i zaraditi čak i pet puta toliko». Moguće je da se sličnom marketinškom računicom rukovode i naši kandidati koji se svim snagama bore za Pantovčak.
No, trebali bi imati na umu da je u pitanju dvosjekli mač. Kako navodi Penn Olson, postoji 5 razloga zbog kojih se ne bi trebalo na ovakav način kupovati fanove. Iako se radi o biznisu, navedeni razlozi su i te kako primjenjivi na kupovinu popularnosti u vrijeme izbora.
Prvo, radi se prvenstveno o kvantiteti, ne i kvaliteti, o «masovnim sljedbenicima», pa makar bili lažni, umjesto o iskrenim poklonicima, zainteresiranim ljudima.
Drugo, moglo bi doći do kontraefekta ako se proširi informacija da se zapravo radi o kupljenim prijateljima. Nije mi teško zamisliti prepucavanja putem medija, u kojem si predsjednički kandidati međusobno prebacuju tko ima više plaćenih fanova. E još kad bi samo ti virtualni prijatelji mogli izaći na izbore i dati svoj glas makar pod imenom Croat Anti-Josipović Hrvatko (koji je do nedavno bio samo Croat Hrvatko)…
Treće, takvim potezom ispadate očajni.
Četvrto, postoji mogućnost da to naljuti iskrene Facebook fanove i prijatelje i, kao peto, postavlja se pitanje hoće li kupljeni fanovi ostati? Ovo potonje, vjerojatno i ne brine baš naše aspirante na predsjedničku fotelju jer uostalom što će im izmišljeni ili stvarni face-plaćenici jednom kad ostvare svoj cilj?
Uostalo, prošlog je mjeseca Facebook zaprijetio pravnim postupcima baš Usocialu ukoliko potonji ne prestane kršiti definirana prava i politiku spomenute društvene mreže. Slična priča se odvija i na Twitteru, nisi ni sljedbenici nepotkupljivi. Usocial u svoju obranu potpisuje da među ostalim prestaje diljem svijeta nuditi kupovinu prijatelja, te naglašava na svojim stranicama da nisu povezani s Facebook-om.
Za kraj, nije poznato koji se od naših kandidata odlučio za takvu vrstu trgovanja i je li ijedan, ali neki su fanovi pomalo «sumnjivi», odnosno očito lažni jer se radi o identičnim imenima, najčešće stranima, koji se pojavljuju u grupama podrške pojedinih kandidata. Ti «korisnici» najčešće imaju tek nekoliko prijatelja, te su učlanjeni u identične grupe i hrvatske projekte. Hm, možda je u pitanju samo ‘ekipa iz stožera’, ili tek puka slučajnost, a tko zna, možda je netko u ovo predbladansko vrijeme bio u social – shoppingu.
Oznake: Facebook korisnici u Hrvatskoj, on line reputation management, društvene mreže u Hrvatskoj, političari na društvenim mrežamaPročitajte i…