Laburisti, konzervativci i … neki treći

piše Manjgura, 30. travnja 2010.

Posljednja izmjena 4 lipnja, 2021 u 12:49

Prvi puta u povijesti Britanci nisu zakinuti u predizbornom TV sučeljavanju. Do sada su laburisti i konzervativci redovito uvjetovali svoje sudjelovanje odsustvom predstavnika liberalnih demokrata, treće političke snage Velike Britanije. Predsjednik liberalnih demokrata i kandidat za premijera Nick Clegg iskoristio je, u velikom stilu, prvi veliki fajt s Laburistima i Konzervativcima. Clegg je iskoristio val nezadovoljstva birača, nastao zbog ekonomske krize i poručio Britaniji da je vrijeme za korjenite promijene. Nije baš detaljno pričao o ekonomskoj politici, kao Cameron i Brown, ali je naznačio kako bi bilo vrijeme da Britanijom zavlada netko tko nije laburist ili konzervativac, jer njih su se birači već nagledali.

Povijesne debate budućeg britanskog premijera i dva buduća loosera većinom su se vodile o – ekonomiji. Dosadno! Barem gledajući iz hrvatskog naslonjača. Nama domaći političari uglavnom priušte “vrlo bitne debate” za budućnost zemlje – tko je ustaša, a tko jugonostalgičar… Ovaj britanski trojac nema običaj da prvih polovicu kampanje iskoristi za definiranje svoje pozicije na ljevičarsko-desničarskom pravcu, a drugi dio za blaćenje protukandidata. Štoviše, svoje političke nazore slikovito izražavaju kravatama, a prema svojim političkim protivnicima su pristojni, koliko se to u kampanji može biti.

Izborne ankete pokazuju da vlast neće biti moguće oformiti bez mladog Nicka Clegga i njegovih Liberalnih demokrata. Iako su prije kampanje bili praktični beznačajni, zbog svog čelnika i vrhunskog komunikatora Clegga uspjeli su postati hit i okosnica ove kampanje. On je napao i Vigovce i Torijevce, zbog njihovih političkih prepucavanja, koja su, prema njemu spriječila nužne promjene u Britaniji (vrlo lako primijeniti i u Hrvatskoj). Većina političkih i komunikacijskih stručnjaka Clegga smatra pobjednikom dosadašnjih debata, a prema anketama tako smatraju i birači. Njegovi sound bite odgovori savršeni su za naslovne stranice. Publici se obraća imenom, a biračima pred ekranima doima se kao da Clegg razgovara izravno s njima. Njegov nastup uspoređivali su s Obaminim, a mnogi mu predviđaju i jednako sjajnu pobjedu. Brown je kao dosadašnji premijer objasnio svojim sugrađanima kako izvlači zemlju iz krize (što pokazuju i ekonomski rezultati), ali ih je i krenuo plašiti kako bi dolazak konzervativaca bio prevelik rizik, u koji se zemlja ne može upustiti (nakon 13 god. Laburista!?). Cameron je prije početka kampanje slovio za sigurnog pobjednika, ali se u kampanji njegova prednost krenula značajno topiti. Njegov komunikacijski plan, kao i Brownov, nakon što su vidjeli da se biračima Cleggov nastup iznimno sviđa, bio je vrlo jednostavan – krenuli su ga kopirati (konstantan pogled u kameru, oslovljavanje publike imenima), a čak su i mnoge odgovore počinjali s „I agree with Nick“ …

Ovi izbori nisu novost za Veliku Britaniju samo zbog tročlanih debata. Vrlo lako mogla bi se po prvi nakon 1974. godine mogao dogoditi tzv.hung parliament. Do sada je V. Britanija, zbog svog izbornog sistema (jednokružni većinski, svaki član Vlade mora ujedno biti i član parlamenta), imala vladu sastavljenu od samo jedne stranke. Za razliku od Hrvata, Britanci zapravo uopće ne znaju što znači koalicija. Hung parliament onemogućuje stranku da samostalno vlada, jer ne može popuniti većinu mjesta u parlamentu.

Održala se i zadnja predizborna debata u kojoj je navodno najbolji bio David Cameron, pa bi Britanci trebali već pomalo imati jasnu sliku za koga glasati. Koga će izabrati birači na ovim, zasigurno interesantnim izborima saznat ćemo 6. svibnja.