Pun mi je inbox politike

piše Manjgura, 7. svibnja 2009.

Posljednja izmjena 2 ožujka, 2022 u 15:57

Priopćenje Državnog izbornog povjerenstva kojim se pozivaju kandidati i stranke na predstojećim lokalnim izborima da ne šalju promidžbene poruke na privatne e-adrese građana, ponovno me podsjetilo s čime se sve borimo pri svakodnevnoj e-komunikaciji. Najiritantiniji napadač na inbox iliti sandučić elektroničke pošte je spam.

Spam ili junk mail predstavlja za primatelja neželjenu elektroničku poštu, najvjerojatnije bezvrijednu za primatelja. Dobra stvar je što programi za rad s elektroničkom poštom, poput Outlooka pružaju mogućnost automatskog prepoznavanja takve neželjene pošte koju onda gomilaju u posebnu mapu. Isto tako, većina servisa za elektroničku poštu također se prilično učinkovito nosi s eliminiranjem neželjene pošte, tako da često čak i mailovi koji ne pripadaju ‘smeću’ završe ondje. Sjećam se priče prijateljice koja je radila u Plivi na razvoju lijeka koji, kako se to stručno kaže, pomaže kod erektivne disfunkcije. Outlook je marljivo “ubijao” gotovo svu njenu poštu…

A što se to dogodilo kod nas?

Politička predizborna kampanja je u punom zamahu, a ove godine, više no ikad, bojno polje je internet, o čemu smo već pisali, primjerice na temu oglašavačkih trikova Josipa Kregara na Googleu. Tako su se kandidati dosjetili slanja svojih promidžbenih poruka putem maila. DIP je zaprimio pritužbe i zaključio da političke stranke, kandidati i nositelji nezavisnih lista na privatne e-mail adrese građana, bez njihove suglasnosti, ne trebaju upućivati izborne poruke.

“Kako takve poruke građanima mogu stvoriti i određeni financijski trošak obzirom da korisnici e-mail adresa često putem svojih mobitela provjeravaju zaprimljene poruke, a što se posebno i naplaćuje, DIP poziva političke stranke, kandidate i nositelje nezavisnih lista da se suzdrže od slanja e-mail promidžbenih izbornih poruka građanima bez njihove suglasnosti.”

DIP je svoje rekao, a što kaže Zakon o elektroničkim komunikacijama?

U Članku 107. stoji:

(1) Uporaba pozivnih sustava, s ljudskim posredovanjem ili bez njega, telefaksnih uređaja ili elektroničke pošte, uključujući kratke tekstovne poruke (SMS) i multimedijske poruke (MMS), u svrhu izravne promidžbe i prodaje dopuštena je samo uz prethodno pribavljenu privolu pretplatnika ili korisnika usluga.
(2) Primjena tehničkih sustava za pribavljanje privole iz stavka 1. ovoga članka smatra se izravnom promidžbom i prodajom te nije dopuštena.
(3) Fizička ili pravna osoba trgovca može upotrebljavati podatke o adresama elektroničke pošte, koje je pribavila od svojih potrošača u svrhu prodaje proizvoda i usluga, za izravnu promidžbu i prodaju isključivo vlastitih sličnih proizvoda ili usluga, uz uvjet da ti potrošači imaju jasnu i nedvojbenu mogućnost besplatnog i jednostavnog prigovora na takvu uporabu podataka o adresama elektroničke pošte prigodom njihova prikupljanja i prigodom zaprimanja svake elektroničke poruke, u slučaju da potrošač nije unaprijed odbio takvu uporabu podataka.
(4) Zabranjeno je, u svrhu izravne promidžbe i prodaje, slanje elektroničke pošte, uključujući i kratke tekstovne poruke (SMS) i multimedijske poruke (MMS), u kojima se pogrešno prikazuje ili prikriva identitet pošiljatelja u čije se ime šalje elektronička poruka, kao i slanje elektroničke pošte ili poruka bez ispravne adrese elektroničke pošte ili broja na koji primatelj može, bez naknade, poslati zahtjev za sprječavanje daljnje komunikacije.
(5) Odredbe stavka 1. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na neautomatizirane pozive pravnim osobama u svrhu izravne promidžbe i prodaje.

Dakle, zabranjeno je slati poruke kakve šalju naši kandidati, ali… Zanimljivo je to da se na ovaj način ne smije poslati niti prva poruka o dobivanju privole za slanjem daljnjih poruka jer je sama po sebi neželjena ili spam. Opet s druge strane, u redu je reklamirati svoje proizvode i usluge ako postoji jasno definirani način da pojedinac odbije takvu komunikaciju. Odnosno, to je ona rečenica negdje pri dnu maila “Ako ne želite primati naše obavijesti, kliknite ovdje”.

A što je s kaznama?

Članak 119. kaže: (1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:
…
44. ako upotrebljava pozivne sustave, telefaksne uređaje ili elektroničku poštu u svrhu izravne promidžbe ili prodaje, ili upotrebljava podatke o adresama elektroničke pošte potrošača, ili šalje elektroničku poštu u svrhu izravne promidžbe ili prodaje protivno odredbama članka 107. stavka 1., 2., 3. ili 4. ovoga Zakona.

A je li itko ikada bio kažnjen, ne znam.

Idealnog rješenja nažalost nema, čak je, eto, i DIP poslao prilično pomirljivo priopćenje koristeći izraze poput “ne trebaju slati” i “neka se suzdrže”. Postoje i elegantna rješenja ovog problema, primjerice dragulj nazvan Feedburner (odnedavno u vlasništvu Googla). Riječ je o automatiziranom servisu koji vam omogućuje izvješćivanje pretplatnika o novim sadržajima na vašim stranicama lansiranom sada već davne 2004. godine (čini nam se kao da postoji oduvjek). Ne samo da je koristan, nego je i fer. Jer se u potpunosti drži smjernica iz svjetske zakonodavne prakse, koju su preuzeli i naši zakoni.

Kako se koristi? Kad ste na nekoj stranici, primjerice sad Manjgurinoj, i želite primati obavijesti o novinama, a ima Feedburner, naići ćete na sljedeće:

Prvo upišete željenu adresu elektroničke pošte i anti spam kod kojim potvrđujete da je adresu upisao čovjek a ne neka automazizirana skripta. Sljedeći korak je taj da na vaš mail stiže link kojim potvrđujete zahtjev, odnosno vlasništvo nad tom adresom. Dakle, nema šanse će nas netko prijaviti za nešto što ne želimo.

I u svakoj poruci koju od njega dobijete, imate mogućnosti odjave s daljnjeg primanja tih istih vijesti.
Opet, postoji još mogućnosti zasipanja ljudi reklamnim materijalom osim u obliku maila. Mene je tako Jasen Mesić iznenadio na Messengeru (e sad prate li razgovore ili samo lokacije, o tome drugom prilikom). Ali, situacija je valjda takva da se moramo pomiriti s time da ćemo do 17. svibnja i još onda dva tjedna, dok i drugi krug ne prođe, viđati kandidate na neočekivanim mjestima na ekranu.

Glavno da smo spremni na sve. Najvažnije je uvijek znati kome ili čemu se daje mail adresa. Ako se dogodi ovako nešto kao što su promidžbene parole u inboxu, jednostavno ih se označi kao junk. Pritom nipošto ne tvrdim na neke nije zgodno za vidjeti. Dobro je imati “mail za svašta” koji je obično neki neslužbeni, s nickom a ne punim imenom i prezimenom i koji koristite za pretplate na sumnjive stranice. Na ove naše, Manjgurine stranice, pretplatite se s kojim god mailom hoćete, u redu je :-).

Kliknite na link na kraju za više tekstova na teme Interneta i novih medija.

Ako vijesti iz Manjgure želite primati e-mailom pretplatite se ovdje – upišite e-mail adresu i ponuđeni antispam kod, te potvrdite da ste vlasnik adrese klikom na link za potvrdu koji će vam biti poslan na upisanu e-mail adresu.