Sporno, ali legalno čuvanje podataka korisnika maila i internetskih razgovora

Stupio je na snagu Propis o čuvanju podataka korisnika e-maila i internetskih telefonskih poziva, u skladu s nalaganjem EU direktive. ISP-ovi (Internet Service Providers) su prisiljeni čuvati podatke godinu dana, koji istina, ne uključuju sadržaj e-mailova ni snimke razgovora, ali određuju veze među pojedincima, dakle tko s kim, ali ne i o čemu. Moram napomenuti, pesimisti iliti ‘informirani optimisti’ te teoretičari zavjera tvrde da je već tako godinama i da se i te kako prate odabrane riječi i slično.

Nego, vratimo se na ISP-ove koji nisu oduševljeni propisom prije svega zbog ekstra troškova koje zahtjeva održavanje podataka. U Velikoj Britaniji, država će refundirati taj trošak koji je čak 48 milijuna funti prema nekim procjenama. Ipak, nisu troškovi prvi ni jedini problem.

Naime, ovom su se propisu mnoge zemlje članice opirale i dalje se opiru, recimo Švedska je apsolutno izignorirala uvođenje. I ne bune se samo članice, već i razne udruge za zaštitu prava. Jim Killock, izvršni direktor Grupe za otvorena prava (Open Rights Group), kazao je da je ovo “luda direktiva” potencijalno opasna za građane. Organizacija se bavi zaštitom “digitalnih” prava građana, a njezin direktor tvrdi da je ovaj propis “prošao” samo pukim rastezanjem zakona, prenosi BBC.

Ideja je začeta u svjetlu, ili bolje rečeno mračnom dobu terorističkih napada na London 2005., a Killock tvrdi da je izglasana samo zato jer se navodi kao komercijalno a ne političko pitanje, za čiju implementaciju nije potrebna jednoglasna parlamentarna odluka.

S druge strane, Isabella Sankey, direktorica pri Libertyju, podsjeća da je direktiva samo utjelovila ono što je već bilo provođeno putem raznih dobrovoljnih ugovora, odnosno “prihvaćanju propisa pojedinih stranica”. Jedina razlika je u tome da od sada, režim dopušta da se policija, ali i stotine drugih državnih službi koriste ovim podacima.

No, mnogo više buke se diže oko mogućeg prenošenja ovakve direktive i na društvene mreže poput Facebooka i MySpacea, čime se društvo pomalo dovodi do tzv. Big Brother Databasea, o kojem se pisalo mnogo još i lani, poput članaka u Timesu.

Dakle, kakva nas budućnost čeka? Nas, surfere, internet frikove, poslovne korisnike, klince nove generacije, blogere i ine? Ako smijem biti apsolutna iskrena, mračna. Ja nisam paranoik, ali imam kojekakvih fobija kad se radi o privatnim razmjenama podataka. Mislim da se i naša država dokazala kao sklona progonima blogera i korisnika društvenih mreža, kad se samo sjetim momka uhićenog zbog parodije na Sanadera, a ovakvim propisima još više se odriješuju ruke raznim institucijama pod izlikom ‘zaštite od kriminala’. Hoćemo li morati paziti što pišemo i govorimo da ne bismo spomenuli kobnu riječ poput terorizma niti u šali? Moram li provjeravati sve one koji mi pošalju mail prije nego li im odgovorim da nisu kojim slučajem povezani s bilo kakvim mutnim poslovima? Imam li ja uopće rizičnih prijatelja i hoće li se i mene, nevažnog lika u našem suvremenom društvu, pratiti? Vjerojatno neće, ali nije mi ugodna pomisao niti da se može i smije. Kod nas se prošle godine raspravljalo o izmjenama Zakona o telekomunikacijama i nasjpornije su bile točke upravo o zaštiti podataka o kojima su se raspisali mediji.

Za tekstove na slične teme kliknite na linkove Facebook i Internet.

Oznake: , ,
Pročitajte i…
Kategorije
Pretraži blog po ključnim riječima
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z 1 2 3