ENG
Ususret utorku iza prvog ponedjeljka…
Zgodan prikaz nekih termina vezanih za američke izbore donosi sutrašnji Jutarnji list, iz pera Nikoline Šajn pa ih je dobro pospremiti za nekad kasnije.
Za tjedan dana se održavaju američki izbori i cijelo će se vrijeme spominjati termini kakvi ne postoje u Europi. Eto odgovora na pitanja ima li u SAD-u izborne šutnje, kako se financira kampanja i kad su rezultati službeni.
Dan izbora – Američki federalni izbori održavaju se u utorak nakon prvog ponedjeljka u studenome, dakle najranije 2., a najkasnije 8. 11. Dan izbora normalni je radni dan.
Plave i crvene države – U plavim saveznim državama birači obično podržavaju Demokratsku stranku, u crvenima republikansku. Termine je smislio novinar NBC-ja Tim Russert tijekom kampanje 2000. godine. To su bili prvi izbori na kojima su sve američke televizije koristile iste boje za označavanje stranaka.
Swing state – Država u kojoj je rezultat neizvjestan, pa se kandidati nadaju da bi je mogli “zaljuljati” u svoju korist. Nazivaju se još i “državama-bojišnicama” (battleground state) i ljubičastim državama. Na ovim izborima neočekivano su među njima Virginia i Sjeverna Karolina, dok su neke u kojima je na prethodnim izborima rezultat bio neizvjestan, poput Iowe i New Mexica, sada postale plave države.
Elektori – Američki birači na izborima zapravo biraju elektore, koji onda službeno izabiru predsjednika SAD-a. Za pobjedu je potrebno 270 od ukupno 538 elektorskih glasova. Svaka savezna država ima onoliko elektora koliko ima senatora i kongresnika u Zastupničkom domu a, s iznimkom Nebraske i Mainea, američke države sve svoje elektorske glasove daju stranci koja u njihovoj državi dobije najviše glasova.
Elektori se sastaju u svojim državama prvog ponedjeljka nakon druge srijede u prosincu, kada ispunjavaju svoje glasačke listiće i šalju ih potpredsjedniku SAD-a. Glasove prebrojava Kongres na zajedničkoj sjednici obaju domova 6. siječnja.
Prevrtljivi elektori – Samo 24 savezne države po zakonu kažnjavaju elektore koji svoj glas u ne daju stranci koja je pobijedila u njihovoj državi. Elektori koji glasaju po svom nahođenju ili odbiju glasati nazivaju se “prevrtljivim elektorima”. Posljednji takav slučaj dogodio se 2000. kada elektorica Barbara Lett Simmons iz grada Washingtona svoj glas nije dala Alu Goreu nego je ostala suzdržana.
Federalno financiranje – Dio kampanje može se financirati iz federalnog proračuna. Građani mogu odlučiti da će financirati tu shemu tako što na godišnjoj poreznoj prijavi označe kućicu da će još 4 dolara uplatiti u te svrhe. Shema funkcionira tako da kandidat za svaki dolar koji je dobio od donatora dobije jedan dolar iz proračuna, ali ne više od 250 dolara po donaciji. Kandidati koji žele pristati na ovu shemu moraju ograničiti potrošnju svoje kampanje, ove godine na 84,1 milijun dolara. Kandidati koji ne sudjeluju u shemi mogu trošiti koliko hoće. McCain je prihvatio ovaj model, Obama nije.
Predizborna šutnja – Ne postoji. Kampanja se vodi i na sam dan izbora, kada volonteri obično još nazivaju birače i podsjećaju ih da izađu na birališta.
-
Novo istraživanje Ipsosa: Čak 57 posto HDZ-ovaca krivi i Milanovića i Plenkovića za tvrdu kohabitaciju, a većina se slaže da bi trebali početi surađivati -
Ivica Lovrić: “Nudim rješenja, a ne izgovore!” -
Ekskluzivna predizborna anketa za Grad Zagreb otkriva tko bi jedini mogao poraziti Tomaševića u drugom krugu: Hoće li se kandidirati? – Špica s Macanom