Vodič kroz izborne gubitnike II. dio

Posljednja izmjena 16 ožujka, 2022 u 12:37

Drugi dio analize kandidata koji se nisu plasirali u drugi izborni krug predsjedničkih izbora. Ovaj put oni lošije plasirani, ali ništa manje interesantni…

Miroslav Tuđman

Možda i najugodnije iznenađenje ovih izbora. Iako nema iznimno pozitivan imidž niti zavidnu karizmu svojim javnim nastupom sve je to nadoknadio. Bio je odmjeren i uvjerljiv, a nije se uključivao u svađe bivših i sadašnjih HDZ-ovaca. Možda ključni razlog ovog rezultata je njegova dobra web kampanja. Stranica mu je informativna i pregledna. Svaki portal koji je imao anketu o rejtingu kandidata, pokazivao je neočekivano dobar Tuđmanov rezultat. Za to je zaslužan njegov izborni stožer, koji je pumpajući glasove svom kandidatu pokrenuo badndwagon efekt, odnosno želju ljudi da se poistovjete s pobjednicima, u ovom slučaju vodećim u anketama. Spot mu je loš, a nije ni podršku Marka Perkovića Thompsona iskoristio na pravi način. Potrošio je 50 000 kn za kampanju i dobio 4% glasova, a Primorac je potrošio 4 milijuna samo na tisak i TV oglašavanje i osvojio manje od 6%. Mislim da to dovoljno ilustrira Tuđmanov uspjeh.

 

Damir Kajin

Imao je vjerojatno najbolju kampanju, kada se gleda omjer uloženog novca i kvalitete izvedbe. Imao je vrlo jasne poruke odaslane prema preciziranom dijelu biračkog tijela. Javnost je prezentirao zanimljivu kampanju, s dobrim plakatima i spotom. Nedostatak sredstava nadoknadio je inventivnošću, pa je dijelio autohtono vino i rakiju, a žena mu je šivala pregače i stolnjake. Ipak, 3.9% glasova je loš rezultat. Čini se da se biračima nije svidjelo njegovo prekomjerno pozivanje na partizane. Još veći problem je njegov imidž regionalnog političara, kojeg se nije riješio ni na ovim izborima. Svoj rezultat ostvario je do Učke, van Istre birači ga nisu ozbiljno shvatili. Njegova kampanja uglavnom se bavila Istrom i unutarnjim (hrvatskim) lopovima. Previše negativan u nastupu, nije se doticao ključnih pitanja, osim korupcije.

Josip Jurčević

Kao kandidat koji nije bio poznat široj javnosti, ideološki se vrlo brzo prezentirao. Potpora inicijativi More je kopno donijela mu je pozitivniji imidž i pokoji glas više. U nastupu svadljiv. Digao je prašinu oko javnih nastupa na koje nije bio pozvan, pa je pokrenuo priču o velikoj uroti protiv njega. Nije se mogao pomiriti s činjenicom da javnosti nije interesantan koliko i neki drugi kandidati. Njegov spot izgleda kao omage estetici s početka 90-ih. Uz Bandićev spot Crveno (15 sekundi praznog crvenog ekrana) mogao bi se kandidirati za najlošiji spot ove kampanje. Ne bi čudilo da razmisli o ozbiljnijem političkom angažmanu, jer s Tuđmanom bi mogao oformiti ozbiljnu desnu stranku koja bi po rezultatima ovih izbora imala mjesta i u Saboru.

Boris Mikšić

Nije shvatio da je njegov uspjeh na prošlim predsjedničkim izborima bio rezultat potrebe za novim licima na političkoj sceni. Nakon što je javnost saznala što je htjela o njemu, našao je svoje realno mjesto na hrvatskom političkom nebu. Iako je bilo jasno da će dijaspora činiti velik dio njegovog biračkog tijela, nejasno je zbog čega je gotovo cijelu kampanju proveo svugdje osim u Hrvatskoj. Izabran je i u Skupštinu grada Zagreba, pa je i u glavnom gradu mogao sakupiti koji glas. Spot mu je svjetliji dio kampanje. Njegova web stranica osim što nije praznik za oči, srčanim bolesnicima može prouzročiti teže tegobe kada ih neplanirano zaskoči pjesma djeteta kreštava glasa: „Za Borisa, za Borisa…“ Umjesto da troši na kampanju, mogao je izgraditi još koju tvornicu.

Vesna Škare-Ožbolt

Mislim da su ovi izbori zapečatili njenu političku karijeru. Manje od 2% birača odlučilo se za nju, što je u dosadašnjoj praksi predstavljalo političko samoubojstvo. Nije pronašla svoje biračko tijelo ili su joj agresivniji kandidati uspjeli preoteti glasače. Ideološki je bila neodređena, za prenošenje poruke biračima preko spotova i plakata nije imala novca.

Slavko Vukšić

Kandidat koji je dokazao da je nužno povećati broj potrebnih potpisa na 50 000 za sudjelovanje u predsjedničkoj kampanji. Moglo ga se vidjeti jedino na sučeljavanjima HRT-a. Samo zato što su kao javna televizija zakonski obvezani na podjednako praćenje svih kandidata. U ovoj kampanji dokazano je da nužnost jednake zastupljenosti ozbiljnih i marginalnih kandidata predstavlja neozbiljnost. Njegova kampanja praktički nije postojala. Nije imao osmišljenu poruku (Ustani!- može biti shvaćeno kao koketiranje s ustaštvom), imidž niti strategiju (možda spot to najbolje dokazuje). To objašnjava njegovih 8 300 glasova, odnosno manje nego što je sakupio potpisa za kampanju.

 

Oznake: predsjednički izbori, izborni gubitnici, izborna kampanja, javni nastup

• 
  Iskusni stručnjaci Macan i Palić pokrenuli jedinstven edukativni koncept: Učite iz najuspješnijih političkih kampanja i postanite izborni pobjednik
• 
  Manjgura osvojila dvije regionalne the! award nagrade za krizno komuniciranje i komunikaciju događanja
• 
  IPRA GWA: Manjguri dodijeljen svjetski PR oskar Trophy plate