ENG
Zbog prakse u Manjguri zaključila sam: Želim biti PR-ovac kad narastem
Usuđujem se reći da su moje četiri godine studiranja politologije bile u skladu s klasičnim poimanjem studentskog života – ispijanje kava, druženje i odlazak na predavanja. Odjednom je došla i ta peta godina na fakultetu, a s njom osjećaji panike i nesigurnosti. Zaključila sam da bi odrađivanje studentske prakse bio savršen prvi korak u mom karijernom putu. S izraženim interesom u području komunikacija te posebice političkog marketinga, krenula sam istraživati tko se s time bavi u Hrvatskoj i može li mi taj netko dati vjetar u leđa. Sudbina me odvela u Manjguru.
Pa kud baš Manjgura?
Nećemo se lagati, ako ste imalo upućeni u svijet hrvatskog PR-a, za Manjguru ste sigurno čuli, a posebice za njenog direktora Krešimira Macana koji često gostuje na televizijskim programima i studentskim konferencijama. Čitala sam objave prethodnih praktikanata na Manjgura blogu i pritom zamišljala taj ured na Središću, zvonjavu telefona, užurbane zaposlenike, ali najviše od svega – projekte, sastanke i ideje koje se na takvom mjestu rađaju. Uzbuđenje je u meni sve više raslo ali i strah. Pomislila sam „Moram im poslati neki baš dobar mail s motivacijskim pismom koje će ih oboriti s nogu, nekako se istaknuti“. Ugodno sam se iznenadila kad mi je asistentica Ana odmah dan nakon odgovorila na mail, u kojem sam osim pisma priložila i svoj životopis. Brzo smo ustanovile kad mogu započeti s praksom i to je bilo to. Bez kompliciranja i ikakve neizvjesnosti.
Kako bi i vama praksa u Manjguri započela na dobroj nozi, navesti ću nekoliko savjeta koje vam mogu dobro doći prije nego se uputite u svoju PR avanturu.
Treba praksu dogovoriti na vrijeme ali i u prikladno vrijeme
Što to znači? Manjgura je agencija s uvaženom reputacijom pa privlači velik broj praktikanata godišnje. Ako ste mislili poslati mail „Mogu li idući tjedan započeti s praksom?“ – teško da će vam biti odobrena, jer zaposlenici moraju koordinirati sve sadašnje i nadolazeće praktikante. Osim toga, uvjet odrađivanja prakse je dostupnost na puno radno vrijeme kroz pet tjedana. Prije nego što pošaljete taj mail i uspostavite prvi kontakt, morate znati kada i koliko ste dostupni. U mom slučaju je to bio period dok nisam imala fakultetsku nastavu jer sam se praksi htjela u potpunosti posvetiti, bez podsvjesnog stresiranja o neriješenim ispitima.
Ne ustručavaj se pitati za pomoć
Praktikant može dobiti zadatak od voditeljice ureda, asistenta, juniora, seniora ili pak samog Kreše! Kao svaki uzoran praktikant, rado sam prihvaćala sve zadatke koji su mi bili zadani. U želji da ne ispadnem lijena ili bezobrazna, na pitanje „Hej hoćeš mi moći ovo napraviti“, odmah sam odgovarala potvrdno. Da se razumijemo, volim izvršavati zadatke, pogotovo kad mi na njih starija savjetnica Anamarija da konstruktivan feedback pa u 15 minuta skupim znanje koje mi fakultet nikad nije pružao. No u svemu tome sam odjednom imala previše toga na to do listi, a nikoga nisam htjela zamarati. No ostali su upravo tu zbog toga– da praktikantu pomognu odrediti koji su mu zadaci prioritetni i kako ih efikasno može odraditi.
Nisi svjestan koliko možeš doprinijeti
Praktikanti često dobiju zadatke „kopanja“ – istraživanja informacija ili podatka koji bi dobro došao nadređenima u kreiranju neke strategije. To se može činiti dosadnim i napornim no bitno je u tim trenucima prisjetiti se da ako uspješno ostvariš taj zadatak, doprinije ćeš cijelom timu. Možda upravo to što si iskopao bude iskorišteno za nešto važno o čemu će se tog dana pričati na portalima i televiziji, tko zna!
Puno toga se odvija iza kulisa
Već u prvom tjednu prakse, imala sam priliku otići na „teren“ i prisustvovati događaju kojeg je pomogla organizirati Manjgura. Dok sam se sklanjala s puta novinarima, kamerama i pojedincima iz različitih organizacija, pokušavala sam skopčati kako sve funkcionira. Tek sam nakon tri terena, jednog follow up-a, dva priopćenja i dva poziva za medije, osvijestila o čemu se ovdje radi. Potrebno je dosta truda, vremena i prije svega, kolegijalnog rada, da bi se jedan takav događaj uspješno odvio.
Je li se isplatilo?
Dok ovo pišem, moja se praksa polako približava svom kraju. Prijatelji me već sada pitaju „Jelena, misliš li da se isplatilo? Bit će si samo radila kave tamo.“ Reći ću samo ovo – Dolaskom u Manjguru, prvenstveno sam htjela dokazati samoj sebi da sam sposobna, ambiciozna i dovoljno znatiželjna za posao u odnosima s javnošću. Iako mi je fakultet pružio znanje koje često primjenjujem, do prakse u Manjguri nisam znala kako neke stvari funkcioniraju u „stvarnom životu“.
Prema tome, da. Praksa se isplatila. Itekako. Mama sad ti mogu reći bez sumnje, odoh ja u PR.
Autorica teksta: Jelena Sertić
Oznake: kako do prakse u Manjguri, kako do posla u Manjguri, karijere, praksa u odnosima s javnošću, praksa u PR agenciji, kako naći posao u odnosima s javnošću
