Želite raditi u PR-u – prvi korak je stručna praksa
Američki studenti, kojima je stručna praksa uobičajeni korak u karijeri, sada su u fazi raspravljanja i međusobnog savjetovanja kako se istaknuti na stručnoj praksi, a mi u Hrvatskoj smo u fazi kako uopće doći do stručne prakse. Prave stručne prakse, ne samo kuhanja kava i javljanja na telefon. Poslovna praksa zasad u rijetkim slučajevima kvalitetno funkcionira, tim više što su je fakulteti izbacili kao obavezu na nekim kolegijima. Možda bi za početak, sveučilišta trebala donijeti osnovna pravila o obaveznoj praksi, trajanju i okvirima naknade praktikantima. Zasada možemo kao pozitivan primjer istaknuti neka privatna učilišta i visoke škola koje ne samo da pomažu pronalasku plaćene stručne prakse nego i u stupanju u radni odnos.
Pa kako onda pronaći stručnu praksu i steći to iskustvo koje, zapravo svi traže prilikom zapošljavanja, ako malo tko daje mogućnost stjecanja istog? Osim one standardne dobre stare veze, tu se korisnim može pokazati korištenje interneta koji sve više dobiva na važnosti u pronalasku posla. Ne treba se libiti izravno kontaktirati agencije ili tvrtke koje su vam zanimljive za praksu – APP – ako prođe prođe – ali se i u toj prijavi morate potruditi. Kako?
Činjenica je da nisu svi u mogućnosti raditi ono što vole, već je nekada mudrije zavoljeti ono što se radi, ali ne bi trebalo tako lako odustati od svojih snova. Treba pratiti trendove u struci, tko su lideri i pokušati doći do zaključka kako su do te uloge došli, istraživati vezane teme, pratiti događanja… Sljedeći je korak dobra vlastita prezentacija. Što bi značilo da se profil tvrtke i njihova «kućna politika», očekivanja od zaposlenika moraju poznavati kako bi znali na koji način se najbolje predstaviti (na forumima, razgovor s osobama koje su tu već radile, pregled web stranice tvrtke, profila zaposlenih).
Dobar dan, dobro došli
Vratimo se malo na one Amerikance i međusobno savjetovanje. Ističu kako je iznimno važno s osmjehom pozdraviti svakoga tko uđe u ured. Izgleda da je potrebno to naglašavati, a prije se smatralo bontonom. Nitko se nije naučen rodio, pa tako očekivanja tvrtke u pogledu praktikanta nisu velika u području poznavanja struke, ali jesu u nekim drugim stvarima. Iskustvo će se steći radom, ali osobnu kulturu, ambiciju i trud da se nešto nauči tvrtka ne daje. Ona to očekuje. Pokažite timski duh i sposobnost samostalnog obavljanja zadataka gdje se možete profilirati kao pouzdana i sposobna osoba na koju se može računati. Naravno, to mora biti zdrava tvrtka koja svoju ulogu učitelja shvaća ozbiljno. Poželjno je da tvrtka zaduži jednu osobu koja će praktikanata uputiti u poslove. Uz to možda bi najisplativije bilo imati i već pripremljene napomene i upute kako bi praktikante uveli i olakšali im posao.
Što praktikant treba imati, a što dobiti?
Kada je tvrtka svoj način rada postavila ispravno (s čim Amerikanci nemaju toliko problema) na praktikantu je da nauči plivati. Osim minimalnog kućnog odgoja i neizbježnog poznavanja rada na računalu, potrebno je pokazati želju za sudjelovanjem i učenjem. U nekom neformalnom razgovoru iznijeti svoju ideju i poslušati komentare i savjete. To ne znači upadati na kolegije, pametovati i zahtijevati sve podatke o klijentima, mada ima i takvih bisera. No, čovjek se uči dok je živ. Postavljanje pitanja je ključno, poželjno i pametnije nego ne pitati i pogriješiti, ali ukoliko sami možete pronaći odgovor, učinite to i onda pitajte jeste li to dobro razumjeli. Na prvom mjestu je tvrtka i njezini poslovi i to ne smije patiti zbog vlastitih nesigurnosti i neznanja. Zato to i jest stručna praksa. Pretrpanost poslom česta je situacija, jer su praktikanti tu da olakšaju posao, ali ponekad je bolje od olakotnog prihvaćanja još jednog zadatka informirati nadređenoga kada bi taj posao mogao biti gotov i da on ocjeni na kojoj je ljestvici važnosti to u odnosu na sve ostale zadatke. U prijevodu, dogovor o prioritetima u odnosu na vrijeme. Kada pogriješite priznajte i jednostavno se ispričajte.
Preuzimanje inicijative je bitno, poznavanje vlastitih želja i potrebe tvrtke i kako tu pronaći neko svoje mjesto, ali nema potrebe za guranjem, prilike dođu, a praktikant ionako ne zna sve planove šefa i tvrtke. Inicijativa da, ali pod svaku cijenu – ne. Ukoliko tvrtka to ne zahtijeva, svejedno je korisno – vodite svoj dnevnik rada. To kasnije pomaže u prijavama za posao i intervjuima jer možete imenovati što sve znate, bez odavanja poslovnih tajni. Vjerujem kako nema potrebe naglašavati poštivanje dress koda, pravila interne komunikacije i točnosti.
Poštenje i iskrenost, poštivanje poslovne kulture, entuzijazam i želja za doprinosom tvrtka prepoznaje i nagrađuje povjerenjem, dobrom preporukom i ponekad kojom kunom.
Moram istaknuti da je Manjgura jedna od tvrtki koja zaista nudi stručnu praksu, gdje su svi zaposleni na raspolaganju – uvijek. Želite li i vi pokušati, pročitajte još jednom ovaj blog i pokušajte ih uvjeriti da ste upravo vi prava osoba za sljedećeg praktikanta u Manjguri – kontakt formular i svi podaci se nalaze na stranici Kontakt.
Ako mislis da si bas ti nova Manjgura ili Manjak, javi se na posao@manjgura.hr
Romana Čomić
Originalni članak je objavljen 31. kolovoza 2011.
Oznake: praksa u odnosima s javnošću, kako do posla u odnosima s javnošću, kako do prakse u Manjguri, kako do posla u ManjguriPročitajte i…