ENG
6 razloga zbog kojih su odnosi s javnošću stresan posao
Prema CareerCast studiji, PR je peto po redu najstresnije zanimanje godine. Priče o rokovima koji vam dišu za vratom, nemoguća očekivanja i lude satnice smješteni su odmah do nedvojbeno stresnih zanimanja poput vatrogasca, policajca, pilota i vojnika. Za ove nam je poslove svima odmah jasno da izvor stresa leži u brizi za tuđe ljudske živote i riziku za vlastiti. Kako je onda moguće da je PR dospio na tu listu? Je li PR doista stresniji od ostalih, “neborbenih” zanimanja, ili jednostavno volimo tako razmišljati? Naposljetku, PR nije pitanje života i smrti. Zato je autor ovog teksta odlučio istražiti poveznicu između PR-a i borbenih zanimanja kako bi usporedio okidače stresa kod obje skupine.
Autor navodi kako je jedan od njegovih nadređenih prije radio kao vojno lice u Pentagonu, a čak dvaput služio kao padobranac u Vijetnamskom ratu. Kad bi nešto pošlo po krivu, taj nadređeni je volio govoriti “Sve je u redu, nitko nije umro”. “Dolazeći od njega”, piše autor, “ta rečenica je značila više od klišeja”. No, istovremeno napominje i kako PR agencije nisu oaze mira u kojima je lako živjeti bez stresa.
Po autoru, ova struka nudi nekoliko okidača koji mogu biti jedinstveni praksi odnosa s javnošću, ili su barem značajniji od onih unutar drugih uslužnih zanimanja.
1. Služimo mnogim gospodarima.
Svaka uslužna djelatnost zahtijeva ispunjavanje želja klijenata, no “prašinari” na bojišnici odnosa s javnošću istovremeno moraju i odgovarati klijentima i nadređenima te vrlo često i novinarima. Zahtjevi ove tri grupe nerijetko su u konfliktu pa je zadatak uspješnog PR-ovca obavljen tek kad su svačiji prohtjevi zadovoljeni.
2. Mijenjamo kontrolu nad situacijom za vjerodostojnost.
Jedinstvena čarolija medijske prisutnosti jest ta što nije pod našom izravnom kontrolom. Dinamično medijsko okruženje u kojemu radimo samo povećava rizik – i stres – nepredvidljivog ishoda objavljenog članka u medijima.
3. PR se još ne razumije u potpunosti.
Marketinški stručnjaci stvaraju nešto opipljivo, obično pregledano od klijenta u ključnim fazama proizvodnje. Korporativni su savjetnici slični odvjetnicima, iako se od odvjetnika često ne očekuje da jamče rezultate te je njihova cijena poprilično visoka. Nasuprot tome, očekivanja klijenata od procesa odnosa s javnošću, rasporeda i stvarnih rezultata publiciteta često su nerealistična. I da, upravo je to ono što uzrokuje stres.
4. Odnos se temelji na satima koje se može naplatiti klijentu. U mnogim PR tvrtkama, dobri ste onoliko koliko novca zaradite, što se može mijenjati iz mjeseca u mjesec. Oba čimbenika – pritisak da dokažete vlastitu vrijednost i istovremeno nepostojanje točno određene količine uspješnog posla koji morate (i možete) proizvesti u mjesec dana – mogu nagomilati stres.
5. U samoj agenciji, i dalje ste samo radnik, a ne dio vojske. Sati rada prvenstveno su usmjereni prema zadovoljavanju potreba klijenata, a ne razvoju tvrtke u kojoj ste zaposleni. Zato se mnogi PR-ovci nekad osjećaju kao da su i sami mini-agencije – iako rade u agenciji, ne osjećaju pripadnost tvrtki ni njen duh, što može itekako izmoriti.
6. Struka odnosa s javnošću mijenja se iz sata u sat. No, s druge strane, koja se industrija ne mijenja? Porast društvenih mediija i brzine kojom se nove platforme, strategije i alati moraju savladavati i usvajati neopisivo se ubrzavaju. Više mogućnosti, više procesa učenja znači i više stresa.
I svejedno volite PR…većinu vremena.
Izvor: prdaily.com, 29.7.2013.
Oznake: Odnosi s javnošću
