ENG
Bijesprvi i Macan – što kolege iz odnosa s javnošću misle o cijeloj priči
Što su o cijeloj priči Bijesprvi – Macan rekle kolege iz struke pročitajte u nastavku gdje prenosimo tekst s portala Business.hr.
Da se Krešimir Macan krije iza pseudonima Bijesprvi pretpostavljala je većina novinara i njegovih kolega PR-ovaca, ali sve do teksta objavljenog u posljednjem broju tjednika Nacional Macan to nije htio priznati.
Sad, kaže, nije imao izbora kad je već „provaljen“, pa je priznanjem da se upravo on krije iza niza videouradaka koje je započeo objavljivati na Youtubeu krajem 2006. godine pokušao „umanjiti štetu“. Iako se u tekstu Macanu uz bok stavljaju Zinka Bardić i Marko Rakar, Macan tvrdi da je upravo on odlučio stvoriti pseudonim Bijesprvi kako bi raskrinkao laži tadašnjega glasnogovornika Vlade Ratka Mačeka i aferu Verona.
„Youtube je tada bio jedini kanal nad kojim vlast nije imala kontrolu, a bio je vrlo slabo iskorišten. Stoga sam odlučio eksperimentirati malo s tim, što se pokazalo kao pun pogodak“, kaže Macan, koji je uvjeren da tada nije napravio ništa zbog čega bi se danas trebao brinuti. Štoviše, komentari koje je dobio nakon javnog priznanja uvelike su pozitivni, što mu je dodatan dokaz da je tada postupio ispravno.
Obračun s protivnicima
No, Macan je netom prije nego što je nastao izmišljeni lik koji se videouracima obračunava s HDZ-ovcima radio za SDP, glavnog pretendenta na tada HDZ-ove Banske dvore, kao i za islandski Actavis, koji je ostao kratkih rukava u borbi za Plivu zbog ‘dogovora’ u Veroni.
Zinka Bardić, autorica najpopularnijeg serijala „Kiro prosviro“, koji je ismijavao tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivicu Kirina, također je prethodno radila u MUP-u za SDP-ove vlasti, a suradnja je nastavljena i uoči svakih idućih izbora. Marko Rakar je također blizak SDP-u, a angažman u predizbornoj kampanji Ive Josipovića nakratko mu je donio mjesto tajnika Ureda predsjednika Republike. No Josipović se naknadno predomislio zbog Rakarova poreznog duga.
Macan, međutim, tu ne vidi ništa sporno jer tvrdi da su objave njihov osobni aktivizam, koji SDP nije poticao, niti je s njima imao veze.
„U to vrijeme nisam radio za SDP. Osim toga, da smo ranije otkrili identitete, mediji bi nas ‘ubili’ po nalogu HDZ-a. Oni bi to pokopali kao SDP-ovu inicijativu. Ali stranke, pa i SDP, tada su
bile glupe za nove tehnologije i zato smo mi i prošli“, kaže Macan, dodajući da im je upravo pseudonim omogućio da se ljudi koncentriraju na sadržaj videa, a ne na one koji stoje iza toga.
„Da su ljudi tada znali tko su autori, odmahnuli bi rukom i ne bi pažljivo gledali sadržaj“, kaže Macan.
Branša podupire Macana
No iz istog se razloga Žarko Puhovski protivi skrivanju identiteta u ovom slučaju. „Ovaj slučaj pokazuje koliko je moralno dvojbena igra s anonimnošću na internetu. Da su ti ljudi od početka dali svoja imena, manje bi im se vjerovalo nego kad su bili anonimni jer bi bilo jasno da su u stranačkom sukobu interesa. Ti su ljudi zapravo falsificirali javnu poziciju da bi dobili na kredibilitetu na koji nisu imali pravo“, kaže Puhovski. Anonimnost, ističe, ima smisla samo kada štiti nemoćne od moćnih, odnosno kad netko zbog svoga javnog istupa može biti ugrožen, a smatra da Macan i njegove kolege u ovom slučaju nisu bili ugroženi.
No, za razliku od Puhovskog, Macanove kolege iz branše ne smatraju spornim skrivanje identiteta u ovom slučaju. Dijana Kobas Dešković, predsjednica sekcije PR agencija pri HUOJ-u, kaže da je takva praksa u korporativnom sektoru neprihvatljiva jer iskustva pokazuju da kompanije imaju propisana pravila na društvenim mrežama prema kojima se skriveni identitet smatra neprihvatljivim.
„No, potpuno je drukčije ako to svedemo na političku komunikaciju koja ima svoja pravila i gdje prolaze komunikacijske prakse koje se u drugim domenama smatraju neprihvatljivima“, kaže Kobas Dešković, dodajući kako je ovaj slučaj posebno zanimljiv jer je riječ o političkoj satiri pa se samim tim zalazi u domenu kreativnosti koja je bitna u komunikacijskom i marketinškom poslu.
I Drenislav Žekić, predsjednik HUOJ-a (Hrvatska udruga za odnose s javnošću), smatra da je ono što su učinili Macan i ostali – dobra stvar. „To samo dokazuje da čovjek, osim što prati trendove, zna kako koristiti nove tehnologije. Gledajući to kao uradak može se reći da je promijenio odnos prema oblicima komuniciranja. Nema veze iz koje su pobude to radili. Profesionalno, to je dobar uradak“, kaže Žekić, dodajući kako mu ne smeta što ti uraci nisu objavljeni pod imenom.
Sve čisto?
„Macan je ‘piarovac’, ali i jedinka koja ima pravo na svoje mišljenje i stajalište“, kaže Žekić, dodajući kako je u ovom slučaju vrlo dobro iskoristio svoje komunikacijske vještine.
Božo Skoko, koji na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti vodi kolegije ih odnosa s javnošću, kaže da su PR krugovi i ranije znali tko se skriva iza profila Bijesprvi, a smatra razumljivim da su kolege očito odlučile kapitalizirati publicitet i zasluge jer je riječ o važnom iskoraku u političkoj komunikaciji koji je ostavio traga.
„Iskorak koji su napravili bio je kreativan i inovativan pa je dijelom utjecao i na pad kredibiliteta bivše HDZ-ove vlade Ive Sanadera. Kolege su svojim djelovanjem nedvojbeno pomogle jačanju tadašnje oporbe na čelu sa SDP-om. Tu ne vidim ništa sporno ako je to bilo blisko njihovim svjetonazorima ili profesionalnom interesu, jer nisu bili javni namještenici“, smatra Skoko.
Oznake: Krešimir Macan, politička komunikacija, HUOJ, Krizno komuniciranje, društvene mreže, Bijesprvi, YouTubePročitajte i…
