Finjak riječi
“Dodaj mi odvijač da popravim umivaonik”!
Je li itko ikad u stvarnom životu izgovorio tako nešto? Uz dužno poštovanje svim časnim iznimkama koji se i doma svojim ukućanima obraćaju na besprijekornom književnom jeziku, čini mi se da ovako nešto uglavnom mogu samo izgovoriti glumci u domaćim sapunicama s lošim scenarijem.
Pa tako evo niže navodim malu listu riječi koje koriste fini ljudi ili obični ljudi u situacijama koje nalažu finoću. Našlo bi ih se sigurno i puno više, ovoliko smo ih se kolegica Filipović i ja u pola sata uspjele sjetiti. U zagradama slijede njihovi regionalni ekvivalenti sa zagrebačkog i splitskog područja, uz isprike što zanemarujemo druga bogata i inspirativna narječja diljem Lijepe naše, ali u ovom sastavu samo ta dva područja pokrivamo:
– stroj za pranje rublja (veš mašina, mašina za robu)
– lim za pečenje (tepsija/protvan, škrovada)
– umivaonik (lavabo, lavandin)
– odvijač (šrafciger, kacavida)
– vezice (žniranci, špigete)
– lopatica za smeće (miščafl, škovacera)
– zaimača / kutlača (šeflja, kaciola)
– ljestve (lojtre, skale)
– ručna kolica (tačke, kariola)
– ugao (ćošak, kantun)
– rajčica (paradajz, poma/pomidor)
– ulaz u zgradu (haustor, portun)
– zalisci (zulufi, bafi)
…and the Oscar goes to: Zaimača!!!