ENG
Pripazite – glasine na Internetu nikada ne umiru…
Jutarnji list nas je svojim tekstom o hakerima naoružanim Nokijim mobitelima podsjetio kako se nezaključene situacije mogu vratiti u medijski prostor svakog trena.
Nakon što su hrvatski mediji prije mjesec dana obilno pisali o prvom domaćem slučaju pokušaja phishinga, kada je kao mamac poslužila stranica OTP banke na hrvatskom jeziku, Jutarnji list je nedavno na svome Internet izdanju objavio članak o još jednom tipu načinu krađe novca korištenjem modernih komunikacijskih tehnologija. U ovome slučaju riječ je o grešci na starome modelu Nokijinog mobitela Nokia 1100 koja omogućuje da kradljivac umjesto pravog korisnika primi SMS poruku od banke u kojoj se nalazi mTAN, broj koji je potreban za obavljanje transakcije preko internet bankarstva.
Sam članak zahvaljući starosti informacija koje se u njemu iznose nije po ničemu poseban, a vjerojatno niti relevantan za hrvatske korisnike bankovnih usluga pošto, kako Jutarnji list ističe, u Hrvatskoj nije zabilježen niti jedan slučaj krađe novca s računa ovom tehnikom. Ipak, sama priča o Nokijinim mobitelima s greškom pružila nam se kao dobar primjer za malu školu odnosa s javnošću. Naime, prije otprilike točno godinu dana nizozemska sigurnosna tvrtka Ultrascan izašla je u javnost s tvrdnjom o mogućem korištenju Nokie 1100 kao alata za krađu novaca s bankovnih računa. Prva reakcija samog proizvođača, Nokie dakle, na ove tvrdnje i upite novinara bila je da nije upoznat s postojanjem mogućnosti da se njezini model koristi u kriminalne svrhe, nakon čega su u kasnijim odgovorima novinarima i na svome blogu odbačene ikakve mogućnost za postojanje propusta na mobitelu koji to omogućuje. Pri tome treba dodati da niti jedna banka koja se koristila mTAN brojevima za potvrdu transakcija nije o ovome upozorila svoje korisnike. Ubrzo nakon što je Ultrascan prema svojim tvrdnjama uspio dokazati teorijsku pretpostavku o Nokiji 1100 kao alatu za krađu mTAN brojeva sama priča je izgubila aktualnost te je izašla iz fokusa medijima koji su se jedini njome bavili, a to su prvenstveno bili online mediji o računalima i tehnologiji. Razlog za za gubitak interesa medija i javnosti nije poznat, možda je riječ da sama teorijska pretpostavka nije našla primjenu u stvarnosti ili što je čitava priča ostala nepotvrđena od drugih izvora osim samog Ultrascana. Ostaje činjenica da Nokia nije nikada odlučno zatvorila priču objavivši jasno da se isti model ne može koristiti za protuzakonite radnje, ali nisu ni druge kompanije koje se bave elektroničkom sigurnosti to u potpunosti dokazale. Tako je čitava priča ostala zaboravljena i bez jasnog odgovora (no i pri tome su se nastavile nizati online ponude za prodaju polovnih primjeraka ovoga mobitela, ponegdje po vrlo visokim cijenama). Sve do trenutka kada je novinar jednog hrvatskog mainstream medija čitavu priču „izvadio iz naftalina“ te privukao dosta pozornosti s njom.
Ovaj primjer ostaje kao maleni podsjetnik kompanijama da danas, kada sve objavljeno na Internetu ostaje vidljivo korisnicima do daljnjeg, neugodne situacije za tvrtku mogu ponovno doći u fokus javnosti, bilo sličnim događajem ili čak samim zakašnjelim prenošenjem vijesti.
Oznake: Krizno komuniciranje, internet
