ENG
Reciklirano mlijeko opovrgnula i Hrvatska agencija za hranu
Nakon nekoliko mjeseci sporadičnih, ali ustrajnih pojavljivanja napisa o recikliranom mlijeku, toj je fami i službeno odzvonilo. Iako od početka neutemeljena i čak pomalo smiješna, priča o navodnom višestrukom “recikliranju” mlijeka kojemu je istekao rok trajanja, ipak je uznemirila neke duhove. Već smo pisali o hoax mailu s kojim je sve započelo, u kojem gomilu pseudoznanstvenih nebuloza navodno potpisuje dr. Andrej Gregori, kao i o nastavku koji je uslijedio kada su se o temi očitovali ministar Čobanković i Croatiastočar. Nakon što je objavljena vijest da u Srbiji nema recikliranog mlijeka, i u Bosni i Hercegovini mjerodavni su se očitovali o pitanju pijemo li pokvareno reciklirano mlijeko. Tragom zbivanja u regiji, Hrvatska agencija za hranu na našu je zamolbu, a pozivajući se na Pravilnik o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi i Zakon o hrani, dala detaljno objašnjenje zašto nema nikakve šanse da u Hrvatskoj pijemo reciklirano mlijeko.
Očitovanje Hrvatske agencije za hranu donosimo u cijelosti:
„Zakonodavstvo Republike Hrvatske koje regulira područje sigurnosti hrane i hrane za životinje u potpunosti je usklađeno sa zakonodavstvom EU. U skladu s Pravilnikom o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN, br. 87/09), mlijeko i druge vrste hrane životinjskog podrijetla kojima je istekao rok trajanja smatraju se: nusproizvodom životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi. Sukladno zakonskoj regulativi oni se moraju skladištiti na odgovarajućoj temperaturi, u određenom objektu za skladištenje odobrenom u skladu s Pravilnikom, ili u određenom odvojenom prostoru u objektu odobrenom u skladu s propisima o hrani.
Dakle, navedeno znači da mljekara koja je proizvela i stavila na tržište mlijeko i/ili mliječne proizvode, nakon isteka roka valjanosti, može te proizvode vratiti u isti objekt u kojem su proizvedeni i pohraniti u zasebnu prostoriju određenu za skladištenje nusproizvoda životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi, gdje se čuva isključivo do njihovog neškodljivog zbrinjavanja.
Nadalje, sukladno Zakonu o hrani (NN, br. 46/07), subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, koje su pod njihovom kontrolom, moraju osigurati da hrana ili hrana za životinje udovoljava propisima o hrani koji su od važnosti za njihovo poslovanje i moraju dokazati da je udovoljeno propisanim zahtjevima. Dakle, jednako vrijedi i za mlijeko i za mliječne proizvode.
MPRRR, MZSS i Državni inspektorat nadziru provođenje propisa o hrani te potvrđuju usklađenost subjekta u poslovanju s hranom s propisima o hrani. U tu svrhu uspostavlja se sustav službenih kontrola nadzora hrane i hrane za životinje, kao i drugih odgovarajućih aktivnosti. Propisima o hrani također se utvrđuju učinkovite i primjerene mjere kako bi se osigurao preventivni učinak, te kazne za kršenje zakonskih odredbi.
Bitna promjena u novom sustavu je to što nadzor nad sustavom hrane više nije isključivo na finalnom proizvodu, već kroz cijeli sustav proizvodnje i distribucije do krajnjeg potrošača. Globalizacijom, posebice stvaranjem jedinstvenog tržišta te s ciljem postizanja konkurentnosti, bilo je potrebno osigurati način koji bi riješio problem različitih nacionalnih legislativa koje se odnose na hranu. U tom kontekstu došlo se do zaključaka da se ujednačena sigurnost hrane može osigurati samo ako se kontrola provodi u svakoj fazi njezine proizvodnje, prerade i distribucije. Naime, odgovornost za sigurnost hrane je proširena, podijeljena među više subjekata koji sudjeluju u ovom lancu, a svaki je odgovoran za svoj dio proizvodnje kako bi se u konačnici dobio siguran proizvod.
Naposljetku, bitno je naglasiti kako se u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane, sukladno Zakonu o hrani (46/07), mora uspostaviti sljedivost „od polja do stola“. Prema principu „jedan korak naprijed, jedan korak nazad“ subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje moraju biti u mogućnosti identificirati svaku pravnu ili fizičku osobu koja ih je opskrbljivala hranom, hranom za životinje ili životinjama koje se koriste za proizvodnju hrane. Također, oni moraju biti u mogućnosti identificirati druge subjekte kojima su isporučili svoje proizvode.
S tim ciljem subjekti moraju uvesti sustave i postupke koji omogućavaju da takva informacija uvijek bude dostupna nadležnom tijelu na njegov zahtjev.
Upravo su to mehanizmi kontrole koji omogućuju da sustav sigurnosti hrane funkcionira u našoj zemlji. Razloga za strah i zabrinutost za potrošače nema, a natpisi o recikliranom mlijeku nemaju nikakvu utemeljenost.
Srdačan pozdrav,
Hrvatska agencija za hranu“
Oznake: reciklirano mlijeko, Hrvatska agencija za hranu, Zakon o hrani, reciklirano mlijeko u HrvatskojPročitajte i…
