ENG
Strani radnici u Hrvatskoj – gdje griješimo i kako komunikacijom spriječiti daljnje nasilje
Piše: Jan Bolić
Titulu jedne od najsigurnijih zemalja na svijetu Hrvatskoj posljednjih tjedana opasno ugrožavaju dojave o napadima na strane radnike, najčešće dostavljače online platformi. U posljednjih mjesec dana u javnost je izašlo barem šest vijesti koje spadaju u rubriku crne kronike. Znajući da je u Hrvatskoj trenutačno 135 tisuća stranih radnika, da taj broj raste, te da se procjenjuje kako će do kraja godine u našoj zemlji biti oko 50 tisuća radnika iz trećih zemalja, jasno je kako nam treba sveobuhvatna strategija integracije, koja, naravno, uključuje i komunikaciju.
Iza napada uglavnom stoje mlađe osobe, ponekad i maloljetnici, a cilj su strani radnici koji ne govore hrvatski, a ovdje su došli pošteno zaraditi za život i prehraniti svoju obitelj. Jednako kao i svi građani Republike Hrvatske. Presreću ih na ulicama, verbalno i fizički napadaju, kradu novac, razbijaju opremu i vrijeđaju ih na rasnoj razini. Ne treba zanemariti da osoba, k tome još strani državljanin, koja je napadnuta, ne snosi samo fizičke posljedice, nego i psihičke.
Uz sve to, napadači često te napade i snimaju svojim pametnim telefonima pa to kasnije objavljuju na društvenim mrežama gdje u svega nekoliko sati, snimke pregleda i do nekoliko tisuća ljudi. Ti napadi sve su učestaliji i šire ružan dojam o Hrvatskoj.
Koliko je tu komunikacija važna, odnosno koliko nedostatak komunikacije prema javnosti utječe na svakodnevicu, istaknuo je stručnjak za strateško komuniciranje Krešimir Macan, kojega posebno zabrinjava to što se napada nekog tko teško radi, na ovim ljetnim vrućinama, pljačka ga se ili iskorištava, a to čine oni kojima niti ne pada na pamet išta raditi.
„Ostaneš šokiran idejom da uopće razmišljaju da je najlakši način doći do novca ili cigareta opljačkati bilo koga. Danas su to strani radnici, sutra su to naša djeca ili netko drugi slabiji suočen s tinejdžerskom ili kakvom bandom. Jednom kad dopustimo da dignu glavu, strani radnici će biti samo početak spirale. Nitko više neće biti siguran jer će jedan dan i ti slabiji uzvratiti.“ dodao je Macan za Women in Adria.
Edukacijom javnosti i odgojem možemo spriječiti ili umanjiti daljnje ovakve slučajeve, ističe komunikacijski konzultant, no upozorava da institucije opako kasne.
„Kad se na kraju nekog zavije u crno, a što bi se moglo dogoditi ako mirno stojimo i šutimo, govorit ćemo da nismo ništa govorili kad smo trebali. Zato sad trebaju govoriti svi redom – jasno i glasno – to je nedopustivo, to nećemo dopustiti jer i dalje želimo živjeti u sigurnoj zemlji za sve koji u njoj žive ili je posjećuju.“ te zaključuje „Kako si sami napravimo, tako će nam biti. Samo je do nas.“
Ipak, nakon niza ekscesa na svojem se službenom Facebook profilu oglasio ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Davor Božinović, osudivši napade:
„Ovaj čin nasilja potpuno je neprihvatljiv i u suprotnosti s vrijednostima koje kao društvo moramo njegovati. Bilo da se radi o stranim državljanima kao turistima u našoj sigurnoj Hrvatskoj, bilo da se radi o stranim radnicima koji svojim radom i trudom doprinose razvoju našeg gospodarstva i koji dolaze poštenim radom prehraniti sebe i svoje obitelji. Strani državljani postali su vrijedni članovi naše zajednice bez čijeg bi doprinosa, pa tako i brojnih turista, naš životni standard bio značajno niži.“
Hrvatska je jedna od najsigurnijih država u Europi, turisti se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze, no kako bismo zadržali tu pozitivnu percepciju, potrebno je hitno krenuti u akciju. Prvo – jasnom komunikacijom.
Nadležna ministarstva i organizacije već su trebale osmisliti i početi provoditi kampanje podizanja svijesti o važnosti stranih radnika i njihovoj ulozi u stabilizaciji gospodarstva. Drugi smjer komunikacije trebao bi ići prema smanjenju predrasuda i suzbijanju stereotipa vezanih uz pojedine skupine stranih radnika. Obje aktivnosti trebalo bi prilagoditi različitim publikama, ponajviše ciljajući mlađu populaciju. Istovremeno, dio kampanje trebao bi se usmjeriti upravo na strane radnike, pružajući im podršku i motivirajući prilagodbu hrvatskom načinu života, budući da teret tih aktivnosti danas nose nevladine organizacije i poslodavci.
