Treba li se Radimir Čačić povući iz politike? Ja kažem zasad ne!
I pokušat ću dati nekoliko argumenata zašto mislim tako. Prvi argument je taj da je cijeli slučaj komunikacijski bio predočen javnosti po svim pravilima naše struke i o tome smo već tada i pisali na manjgura.hr – Čačićev poučak: Reci sve i reci odmah. U to vrijeme (siječanj 2010.) na molbu jednog tjednika neposredno nakon Čačićeve nesreće napisao sam tekst koji nije tada bio objavljen, no danas je jednako aktualan kao i tada, pa ću ga prenijeti u cijelosti:
Bitno je jedino što ljudi misle da se je dogodio, a ne što se je stvarno i dogodilo! Percepcija je stvarnost i o tome morate voditi brigu ako se nađete u kriznoj situaciju poput one u kojoj se je našao predsjednik HNS-a Radimir Čačić nakon što je skrivio prometnu nezgodu u Mađarskoj.
Znam da se mnogi neće s time složiti, ali budite realni i okrenite se oko sebe ili samo otvorite današnje novine. To je ono čime se bavimo mi kao stručnjaci za krizno komuniciranje – dojmom. Većina menadžera zna riješiti kriznu situaciju nastalu zbog kvara ili nekog incidenta, no znaju li se nositi s komunikacijskim posljedicama istog. Političari, koji često misle da sve znaju, a većina ih nije završila nikakve adekvatne škole za to, griješe još više. Jeste li se ikada pitali pa gdje se ljudi uopće uče biti političarima?
Radimir Čačić je očigledno prošao dovoljno škola kao menadžer i kao političar, te je od početka pristupio odgovarajuće ozbiljnosti situacije. S motrišta odnosa s javnošću stvarna kriza nije nikada ono što se uistinu dogodilo. Stoga ni ključne poruke nisu ono što mislite da morate reći, koliko god imali dobre argumente, već ono što ljudi očekuju da će čuti od vas. Ako je to isprika, onda je to isprika, nema ali…
U ovom slučaju ispoštovana su sva pravila dobrog kriznog komuniciranja. Provjerene su činjenice, djelovalo se brzo i u skladu s ozbiljnosti situacije, te je preuzeta inicijativa. Činjenice nisu ostavljale puno prostora za usmjeravanje priče jer se radilo o ozbiljnoj nesreći sa smrtnim ishodom. Ali i to vas ne sprječava da pažljivo birate riječi i način na koji ćete nešto reći. „Zbog izrazito nepovoljnih uvjeta na cesti, kiše, skliskog kolnika i iznenadne guste magle“ – sugerira da ipak sve nije moglo ovisiti o vozaču i to nam je svima razumljivo. „Ozlijeđeni putnici automobila koji je vozio ispred mene bez svjetala za maglu“ – upozorava na dodatnu olakotnu okolnost. „Nažalost, jedan od putnika preminuo u bolnici“ – najnormalnija reakcija suosjećanja sa žrtvama, koji mnogi tako često zaborave. „Vozio sam sporijom trakom bez ikakvog utjecaja alkohola” – eliminira bilo kakve špekulacije koje bi nepotpuna objava mogla pokrenuti.
Dojam običnog čitatelja nakon toga je vrlo jednostavan – ne daj Bože nikome. Naravno, pod uvjetom da je sve istinito. Stoga nije čudno, da je mađarska policija morala pod pritiskom medija, postupiti slično Čačiću i početi kontrolirati izjave o cijelom slučaju, jer se takve istrage ne bi trebale niti voditi putem medija.
Angažman IMC-a agencije za odnose s javnošću i kolegice Ankica Mamić, potvrđuje Čačićevu zrelost i saznanje da se u ovakvim situacija ne smije improvizirati, već koristiti ranija iskustva iz sličnih slučajeva u prošlosti. Hladna glava savjetnika će sagledati sve scenarije i pripremiti se na najgori mogući razvoj situacije, što samim sudionicima zbog stresa nije uvijek lako. I zadnje, ne manje važno, sve poruke treba usmjeriti prema rješenjima – ako su moguća. U ovom slučaju to je stavljanje na raspolaganje sudskim organima i aktivno sudjelovanje u istrazi.
S druge strane Čačić nije napravio neke početničke greške tako tipične za ovakve situacije – nepripremljenost, nedostupnost medijima ili neodgovaranje na medijske zahtjeve, svaljivanje krivnje na nekog drugog, priznanje samo kada je već sve dokazano ili hladno upravljanje krizom bez pokazivanja suosjećajnosti.
Svoju je priču ispričao sam i rekao je sve što je javnost tada morala znati. No, primijetite nigdje nije priznao krivnju, samo je konstatirao činjenice. Koje će vjerojatno uporno ponavljati i u istrazi i eventualnom sudskom procesu. Priču je ispričao iz njemu najpovoljnijeg ugla i zatvorio je prostor za većinu špekulacija. Znao je dobro da će priča, što se više o njoj priča, prije medijski završiti. Medijska priča, obratite pažnju, ne i stvarni problem koji se neće tako lako riješiti.
Imam razumijevanje za njegovo nepojavljivanje iz početka jer se radi o stresu koji bi za svakoga bio pretežak teret. S obzirom da je priču dobro postavio od početka, samo je trebalo pratiti razvoj događaja i adekvatno komunicirati, npr. u situaciji kada je preminula i druga putnica iz vozila. Ili kada su krenule spekulacije da zbog pravila HOO mora otići s mjesta predsjednika HTS-a. Već kad je dobio podršku za ostanak na čelu HNS-a, mogao je žrtvovati poziciju predsjednika HTS-a. Dobro je procijenio da će javnost cijeniti takav potez, makar se pravno za to još nisu stekli svi uvjeti. Još kad ga najavite u Nedjeljom u 2 gdje se javnost može osobno uvjeriti koliko ste potreseni događajima, možete biti sigurni u dobar prijem takve odluke kod javnosti.
Naravno ima oni koji će sada reći da je priča koja je slijedila namještena. HTS jednoglasno odlučuje da Čačić do daljnjega ostaje njegov predsjednik, jer se nisu stekli uvjeti za njegovo smjenjivanje. Tu je cijela bit priče –Čačić je znao da s obzirom da kazneni postupak još nije iniciran nema potrebe za ostavkom. Ali ju je svejedno ponudio. Jer nije razmišljao hladno pravnički, nego reagirao u skladu s očekivanjima javnosti. A tada je HTS mogao odlučiti kako god je htio, dok je to u skladu s njihovim internim aktima i zakonima.
Nema tu prostora za teorije zavjere – profesionalno pristupanje krizi od samog početka jamči njeno uspješno upravljanje i u kasnijim fazama. Za kraj ću vas upitati samo jedno pitanje – što bi Milan Bandić dao da mu je netko ovako posložio priču koja ga je koštala gradonačelničkog mjesta – a sve zbog razbijenog retrovizora?
Drugi argument je onaj kojeg navodi Kristina Laco u Vjesniku u tekstu Stručnjaci za marketing tvrde »Bez osuđujuće presude, Čačić se ne treba povući«. Komentirala je komunikacijsku strategiju HNS-a koji se nakon najave tužiteljstva iz Mađarske o pokretanju sudskog postupka odlučio na potpunu šutnju.
I, dobro su izabrali, slažu se stručnjaci za odnose s javnošću s kojima smo razgovarali o tome je li HNS-ovo izbjegavanje javnosti u ovom slučaju dobar potez. Čačić mora biti spreman na to da će politički protivnici koristiti protiv njega činjenicu da je skrivio smrt dvoje ljudi, upozorava Kristina Laco iz agencije Premisa. »To je jedina moguća strategija sve dok se ne donose pravomoćna presuda. U HNS-u nisu pogriješili«, smatra Kristina Laco, direktorica agencije za odnose s javnošću Premisa. Utvrđivanje bilo čije individualne odgovornosti treba prepustiti pravosuđu i sve dok sud ne donese pravorijek, Čačić je nevin, kaže Laco, koja ne vidi razlog zbog kojeg se, bez obzira na nesreću koju je skrivio, HNS-ov lider ne bi otisnuo u izbornu kampanju. Stručnjaci za marketing ne žele se uopće dotaknuti političke, kamoli moralne strane cijeloga slučaja. Za njih je važna jedino sudska presuda, prije koje se od političara ne treba očekivati da se, kad je riječ o osjećaju odgovornosti, ponašaju drukčije od čistača ulica.
Vjesnik prenosi i moju izjavu – Krešimir Macan, stručnjak za politički marketing, smatra da Čačić i HNS nisu dosad ni u čemu bitnom pogriješili kad je riječ o komunikaciji s javnošću. Dobro su, kaže, reagirali nakon nesreće, kad su izrazili žaljenje i kad se Čačić ponio odgovorno te se obvezao da će snositi sve moguće posljedice. »Danas HNS nema više što tome dodati, a ni Čačić kao političar nema više što reći. Nema potrebe da mu, prije suda, sude mediji i ulica. Sve dok ne bude osuđujuće presude, ne treba dati ostavku i povući se iz politike«, savjetuje Macan. Misli da do pravomoćne presude može proći i više od godine, pa stoga to i neće biti aktualno na ovim izborima.
No, ima onih koji misle drugačije i upravo bi zbog njih Radimir Čačić, morao pripaziti u svojim javnim nastupima, u koje se ipak lagano nazad uvukla stara poznata bahatost, i izvan političkog ringa. Komentar Sanje Modrić u Novom listu – Čačić? Nažalost ne – dobro donosi sve ostale aspekte ove priče, pa ga prenosim u cijelosti -no ne zaboravite ne sude mediji niti ulica, pravomoćne presude donose jedino sudovi. Meni je zanimljivo kako komentatorica Novog lista bez pardona podatke o nesreći navodi kao neosporno utvrđene činjenice, no radi se samo o zahtjevu tužiteljstva za pokretanje postupka i njihovoj verziji slučaja. Dopustimo i da obrana ima nešto za reći. Sjetite se samo presude generalima:-) I usput tko utvrđuje nepobitno što je to istina?
Čačić je izazvao prometnu nesreću zato što je vozio prebrzo, što očigledno nije prilagodio vožnju uvjetima na mokroj cesti i u što je u toj nesreći poginulo dvoje ljudi
Baš me zanima što mislite o tome treba li se Čačić maknuti iz politike ili ne zbog prometne nesreće u Mađarskoj?
Jako vatrena rasprava buknula je jučer oko toga u našoj redakciji. Dio je rekao da ipak treba, neki da ipak ne.
No, obje skupine stavile su naglasak na ovo »ipak«, što pokazuje da stvar nije posve jednostavna. Sam Čačić izjavio je za HTV da će se povući iz politike ako bude pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu, dakle na zatvor, a neće ako dobije uvjetnu.
Ja mislim da ne bi smio ostati. Nažalost ipak ne, i mislim da bi se morao povući sad odmah i odustati od pogodbenih rečenica. Kažem nažalost jer Čačić je vrlo sposoban političar koji bi u Vladi sigurno bio vrijednost plus kad bi pobijedila Kukuriku koalicija.
Istina je, doduše, da je Čačić prouzročio taj udes u Mađarskoj zbog nepažnje, dakle nenamjerno, kao što naglašavaju njegovi branitelji. Istina je također da se prometna nesreća može dogoditi svakome tko upravlja automobilom i da je to najteža noćna mora svih vozača.
Kriv je
Kako ćeš predvidjeti da će dijete izletjeti iz dvorišta za loptom? Zato se svi bojimo tipova koji ne signaliziraju što će učiniti, mačke koja izazove paničnu reakciju, brzih motora koji fijuknu sa strane baš kad se prestrojavaš, trenutka kada iznenada zazvoni mobitel ili kad CD ispadne pod noge.
Kod Čačića, međutim, nije bilo ništa od toga pa da ima olakotnu okolnost zbog nečega što se dogodilo iznenada i što nije mogao očekivati. Čačić je izazvao prometnu nesreću zato što je vozio prebrzo, što očigledno nije prilagodio vožnju uvjetima na mokroj cesti i u što je u toj nesreći poginulo dvoje ljudi.
Dakle, kako god okreneš, kriv je. To što se Čačić vadi na to da je padala kiša ili da je bila magla potpuno je promašeno. Po magli naprosto voziš 50 ili 60 na sat i moliš boga da se što prije izvučeš, a sigurno ne 120 ili 150. Kad je cesta mokra, to je problem vozača, a ne problem ceste.
Stoga, čak i ako Čačić dobije uvjetnu kaznu, to neće biti dokaz da je, kao što on kaže, »riječ jedino o nehaju koji nisam mogao izbjeći«. Jer, nesreću je mogao izbjeći, samo da je vozio dovoljno sporo. Oko takvih stvari se, naravno, ide na sud da se utvrdi mjera krivice. Ali čak i da sud nikad nije izmišljen, problem je sa stanovišta morala posve nepobitan.
U nekom traljavom sudskom postupku Čačić možda čak može biti i oslobođen iako je za to teško vidjeti ikakve osnove. No, i dalje će ostati činjenica da su dva života pod grobnom pločom jer on nije pazio što radi.
Odgovornost
Samoprijegoran čovjek u takvoj situaciji sigurno neće čekati sudski postupak da zna odlučiti treba li se skloniti iz politike u svoj privatni život ili ne. Jer, naravno da treba, tim prije zato što mu je tamo sasvim udobno.
Tako se pokazuje da za svoje greške, bez obzira što su bile nenamjerne, želiš snositi moralnu i ljudsku odgovornost. Zato je osobito iritantna Čačićeva nadmena drskost koju emitira svaki put kad ga se upita išta u vezi s nesrećom.
Nema nikakve sumnje da dio političkih protivnika neukusno i farizejski likuje nad tim događajem koji je i Čačićeva osobna tragedija. Ali dogodilo se što se dogodilo, za to je sam dao povoda i to bi morao moći otrpjeti s puno više dostojanstva.
Za dodatni izbor tekstova na temu kriznog komuniciranje i druge teme odaberite odgovarajuću ključnu riječ ispod teksta ili kliknite na sljedeći link krizno komuniciranje izbor tekstova.
Oznake: Krešimir Macan, Krizno komuniciranje, krizno komuniciranje izbor tekstova, dobro krizno komuniciranje, dobro krizno komuniciranje - primjerPročitajte i…