ENG
Velika naftna katastrofa o kojoj sve znamo i još veća o kojoj ništa ne znamo
„…Nafta curi gotovo svaki tjedan, a određene močvare već dugo su potpuno beživotne. Stručnjaci se slažu da možda ni jedno drugo mjesto na Zemlji nije pretrpjelo veću štetu zbog izljeva nafte, a lokalno stanovništvo čudi se neprekidnoj pažnji koja se posvećuje izljevu u dalekom Meksičkom zaljevu…“ donosi tjedni prilog New York Times-a u Poslovnom dnevniku o zbivanjima u Nigeriji. Gotovo nevjerojatno da u današnje vrijeme globalne povezanosti i svih novopečenih oblika komunikacije, postoje katastrofe svjetskog značaja, za koje je rijetko tko uopće čuo.
Svakodnevno nas mediji bombardiraju izvješćima iz Meksičkog zaljeva, ali o katastrofi u delti Nigera rijetko kapne pokoja informacija. Za čišćenje i eliminiranje štete uz obalu SAD-a British Petroleum, odgovoran za izlijevanje nafte, isplaćuje milijarde dolara štete. Rješenja za zaustavljanje izljeva traže se po cijelom svijetu, pa je SAD tako prihvatio možda spasonosno rješenje iz Hrvatske. Naime, radi se o patentu grupe stručnjaka okupljene oko brigadira Hrvatske ratne mornarice Roberta Kramarića, koji su ideju već iskoristili za uklanjanje tropske alge Caulerpa taxifolia u Starigradskom zaljevu. Preciznije o Kramarićevoj ideji saniranja eko katastrofe pročitajte na Poslovni.hr.
Royal Dutch Shell i Exxon Mobile, odgovorni za izljeve u Africi, uopće ne pokušavaju sanirati štetu, ne nastoje si niti osvjetlati imidž, kako je to BP bezuspješno pokušao. Uništavajući nigerijsku floru i faunu, potkupljuju lokalne čelnike i nesmetano nastavljaju sa stravičnim onečišćenjem. Stručnjaci procjenjuju da se u deltu Nigera posljednjih pedesetak godina izlilo čak 2 100 milijuna litara nafte. U Meksički zaljev po procjenama isteklo je oko 540 milijuna litara nafte, znači malo više od četvrtine ukupnog onečišćenja delte Nigera.
Koji je razlog medijske indisponiranosti nigerijskog slučaja?
BP je postao planetarno popularan kao drugi pojam za korporativno zlo. To se dogodilo zbog tzv. malog čovjeka. BP-evu komunikacijsku katastrofu nisu prozrijele velike medijske kuće, već ljudi koji nemaju medijsko zaleđe, na forumima, blogovima i društvenim mrežama. Oni su BP-evu neiskrenost predočili javnosti.
Nigerija je medijski i tehnološki u offsideu. Zbog toga do nas ne dopiru informacije o tamošnjoj naftnoj katastrofi. Čini se zapadne demokracije uopće ne smeta nehumano iscrpljivanje afričkih bogatstava i uništavanje njihovih prirodnih potencijala. U Africi se saniraju posljedice, a ne uzroci, pa se organiziraju veliki koncerti za sakupljanje hrane gladnoj afričkoj djeci, ali se u isto vrijeme onemogućuje roditeljima te iste djece da sami prehrane svoje obitelji uništavanjem njihovih prirodnih bogatstava. Kada su radili listu najgorih svjetskih kompanija u povijesti, Exxona su se sjetili, zbog druge katastrofe, koja se ipak dogodila u SAD-u, pa se za nju zna, a Shell se na toj listi nije niti našao.
Na BP-evom slučaju uče:
Brazil je ipak medijski razvijeniji od Nigerije, pa saznajemo za događanja na njihovim naftnim poljima: kako ne bi ponovili slučaj BP-a, brazilski naftni div Petrobras angažirao je jake PR snage da im vode komunikaciju s medijima i javnošću (vjerojatno su čuli da je krizno komuniciranje dvostruko skuplje od redovnog). Kako je Petrobras najveća naftna kompanija koja eksploatira podvodna nalazišta dublja od 300 metara, nadamo se da povećanje investicija u PR nije učinjeno nauštrb budžeta za sigurnost.
Oznake: Poslovni dnevnik, Krizno komuniciranje, on line reputation management
