Čitaju li priopćenja koja im napišemo?
Pred neki dan buru je izazvao dopis dubrovačkog gradonačelnika Andra Vlahušića ministru Šukeru u kojem radnike gradskog komunalnog poduzeća Vrtlara opisuje kao „slabo obrazovane neradnike, sklone štrajku i radu na crno“. Povod pismu bilo je traženje suglasnosti za zaduženje jer zakonom je poduzećima u vlasništvu JLS dopušteno dugoročno zaduživanje samo za investicije, a u slučaju Vrtlar kredit bi poslužio za otpremnine i vraćanje dugova, pa otud još jedna bravura u pismu: “zbrinjavanje viška zaposlenika i podmirenje poreznih dugovanja najbolja su investicija”.
Vlahušić je izjavio da je pismo stvarno potpisao, ali ne i napisao. Pismo je pripremljeno u stručnim službama Grada, a osoba koja ga je pripremila kažnjena je oduzimanjem dijela plaće, poručio je gradonačelnik i uz isprike radnicima “Vrtlara” kazao da o njima “ne misli kao što piše u pismu”. Nije ovo prvi put da se Vlahušić pravdao kako je potpisao nešto što nije pročitao.
Jasno je da su gradonačelnici opterećeni svakodnevnim obvezama i da uz takav raspored teško da mogu i dopise sami sastavljati pa neke stvari potpisuju a da ih nisu niti pročitali. Svaki dopis ili govor sadržajno mora apsolutno odgovarati onom za što se zalaže pojedini političar. Jednako tako svaki dopis ili govor mora odisati osobnim stilom političara. Premda veliku većinu govora i dopisa političarima priređuju stručni timovi i savjetnici, ipak, političari bi trebali dati svoj štih takvim dopisima i govorima, posebice onim važnijim. Ovako su im štih dali neki drugi, a oni svojim potpisom preuzeli svu dogovornost za sadržaj dopisa.
Obećao sam da neću pisati o Obami koji je savršen primjer dobro ugođenog PR-a, pa stoga uzmimo primjer Ronalda Reagana i njegove dojmljive govora o stanju nacije. Svima je jasno, pa i onima koji nisu gledali West Wing da da Reagan uz sve obveze koje je imao nije mogao sam napisati State of the Union govor. Premda glumac po profesiji, ali i s iskustvom glasnogovornika General Electrica, Reagan se za scenski nastup u američkom kongresu pripremao danima, čitao ga i vježbao. Nije samo izašao za govornicu i pročitao četrdesetak minuta dug tuđi tekst. Potrudio se u govor unijeti svoj osobni štih.
Stipe Petrina je ne tako davno pokazao kako sastaviti pismo i dati mu osoban štih. Iznerviran sporošću i nesposobnošću državne administracije, s čime se većina nas svakim danom može sve više poistovjetiti, poslao je Petrina vrhunaravan dopis državnom tajniku u Ministarstvu uprave, ali i premijerki i svim medijima.
Petrina je napisao:
Gosp. Pavao Matičić, Državni tajnik
Smrdljiva, glupa, idiotska, nesposobna, nekopetentna kretenčino. Ne brinu mene tvoji kretenski odgovori koje ja i građani ove zemlje skupo plaćamo, mene brine, ako ti i slična smeća ijedan tren pomislite da u vaše kretenske umotvorine itko normalan u ovoj zemlji može povjerovati. Što u stvari hoćeš sa svojim odgovorom, idiote?
Hoćeš mene uvjeriti da u potpuno istoj pravnoj situaciji ne postupate različito!? Dokle ti i debili koje vodite ovu zemlju mislite raditi ovakva sranja?
Očigledno je, da s tobom i sličnim šljamom, više ikakva civilizirana i ljudska komunikacija je glupost, zato za kraj primi poruku od srca: Goni se u trista pički materini, ti i svi koji na svaki način pokušavate opravdati nacističke ispade divljaka koji kradu moj mandat županijskog vijećnika Šibensko-kninske županije.
Načelnik općine Primošten
Stipe Petrina
Na znanje:
predsjednici Vlade RH, gđi Jadranki Kosor
medijima
Oznake: kako napisati objavu za medije, objava za medije - primjerPročitajte i…